Povežite se sa nama

FOKUS

Sudija na brisanom prostoru

Objavljeno prije

na

U istoriji crnogorskoga pravosuđa nije bilo komplikovanijih procesa od onih za ubistva direktora Dana Duška Jovanovića i policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića. Izuzetno visoke prvostepene presude u ovim procesima izrečene su u aprilu i avgustu ove godine, nakon čega sudija u oba postupka, Lazar Aković, objavljuje 23. oktobra kako je prinuđen da podnese ostavku. Aković tvrdi da je žrtva farsične procedure započete 9. septembra inicijativom predsjednika Višeg suda Muške Dujovića pred Sudskim savjetom. U inicijativi za razrješenje Akovića piše kako je navodno „nesavjesno radio svoj posao” u procesu za ubistvo Šćekića. Prije podnošenja inicijative, tvrdi Aković, u četiri oka ga je Dujović obavijestio kako je „pod nevjerovatnim pritiskom da pokrene inicijativu za njegovu smjenu, da on to ne želi da učini, ali da će u protivnom i protiv njega biti podnijet prijedlog za razrješenje”. „Savjetovao mi je da se sastanem s predsjednicom Vrhovnog suda, da popričam s njom ili da podnesem ostavku”, saopštio je Aković i dodao da je ,,njegove prijedloge odlučno odbio”.
Na sjednici Sudskog savjeta (održana neradnog dana, u subotu 3. oktobra), pod predsjedništvom Vesne Medenice, usvojena je Dujovićeva inicijativa i pokrenut je postupak razrješenja. U članu 69 Zakona o Sudskom savjetu navodi se kako sudija ,,može biti privremeno udaljen od dužnosti nakon što Sudski savjet prihvati prijedlog za pokretanje postupka za razrješenje”. Dakle, ,,može”, nije obavezujuće, no Aković je promptno ,,udaljen od dužnosti”.
Vijest o odluci Sudskog savjeta Aković je saznao iz medija. Dobio je rok od jednog radnog dana da isprazni svoju kancelariju u Višem sudu.

ULOGA POLICIJE: Par sati nakon odluke Sudskog savjeta, Aković ostaje i bez policijske zaštite. Preko nižepozicioniranog službenika Uprave policije – premda je dotad oko operativnih pitanja bezbjednosti imao mogućnost danonoćne komunikacije sa Milošem Vučinićem, sada komandantom Posebne jedinice policije – usmeno mu je saopšteno kako nije više ,,štićena ličnost”.
Sve službene procjene su ukazivale da su Aković i njegova porodica ugroženi zbog njegovog suđenja u predmetima protiv organizovanog kriminala. Početkom 2008. Sektor za obezbjeđenje ličnosti i objekata Uprave policije i ANB su ,,napravili bezbjednosnu procjenu u odnosu na sudiju Akovića”.

Do tog momenta, Aković nije imao niti jednu direktnu prijetnju a na ročišta u Viši sud je dolazio pješke!
Uslijedio je dramatičan izvještaj Uprave policije i ANB-a sa podatkom da je ,,pojačano obezbjeđenje” obuhvatilo, ne samo Akovića, porodicu i mjesto stanovanja u Podgorici, već i njegove roditelje u Beranama. Zbog čega je, baš nakon izricanja teških presuda, naglo ispario ,,bezbjednosni rizik” za Akovića?

To nije prvi primjer da iz policijskog aparata, oko sudije Akovića i njegovog predmeta protiv organizovanog kriminala, naglo mijenjaju mišljenje. Kako je Monitor već pisao, šef Sektora za obezbjeđenje ličnosti i objekata Miljan Perović (ujedno pomoćnik, direktora Uprave policije Veselina Veljovića) našao se u dvostrukoj ulozi; kao policijski šef brinuo se o Akovićevoj bezbjednosti, ali je bio i svjedok na suđenju.
Perović je dao iskaz o susretu Šćekića i nekoliko drugih policijskih funkcionera sa Ljubom Bigovićem (sada nepravosnažno osuđen na 30 godina). On je tokom suđenja promijenio svoj iskaz iz istrage kada je tvrdio da se Bigović obraćao samo Šćekiću i kazao: ,,Uživaj, Šćeka!”. Te Bigovićeve riječi, tvrdio je Perović u istrazi, ,,Šćekić je shvatio kao prijetnju ubistvom”.
Ali, na suđenju je Perović promijenio iskaz i kazao sudiji Akoviću kako se Bigović, navodno, nije obraćao Šćekiću već jednom drugom policijskom funkcioneru.
Sudija Aković u presudi je odbacio promijenjeni iskaz i prihvatio Perovićevu prvobitnu tvrdnju da je Bigović prijetio Šćekiću.

RUŠENJE PRESUDA: Ukidanje službenog obezbjeđenja, kako Aković objašnjava za Monitor, bio je ,,prvi indikator da se protiv mene vodi kafkijanski proces, a ne postupak razrješenja”.
Procedurom njegovog razrješenja pred Sudskim savjetom su otvorene brojne dileme, od kojih je najvažnija ona koju potencira Aković: ,,Vrhunac apsurda je činjenica da je, navodni, povod za moje razrješenje postupanje u predmetu u kome presuda nije pravosnažna i koja će se tek naći pred Apelacionim sudom”.
Jedva da je ostavljen prostor za sumnju da su postupci Medenice, njenog Sudskog savjeta i Dujovića, faktički srušili prvostepene presude zbog zločinačkog udruživanja na maksimalnih 30 godina zatvora za Bigovića, Sašu Boretu i Ljuba Vujadinovića, zatim Alena Kožara na 20, Milana Šćekića na tri i Dušanke Vujović na dvije godine zatvora.
Upućeni izvor je izvještaču Monitora iznio procjenu kako se ne radi samo o nastojanju da se sruši presuda u predmetu ubistva inspektora Ščekića, već i Akovićeva presuda na 30 godina zatvora za Damira Mandića (na sudu se branio ćutanjem) zbog saučesništva u ubistvu Duška Jovanovića.
Veoma je indikativna činjenica – koju sada niko ne pominje – da je Mušika Dujović, istaknuta persona dramatis ,,slučaja Aković”, kao član Krivičnog vijeća Višeg suda krajem 2007. glasao za oslobađajuću presudu protiv Mandića!
Ali, osim inicijative za razrješenje, Dujović je uložio dodatni napor da ospori Akovićeve stručne reference izjavom kako je „ostavka njegovo pravo; nažalost, to je trebalo da uradi mnogo ranije, dok je bio sudija suda u Baru”.

PORUKA: Ovu tezu je prvi lansirao Blagoje Grahovac, savjetnik Ranka Krivokapića. Grahovac je preko autorskog teksta u Vijestima upitao Medenicu, Ratka Vukotića (bivši predsjednik Vrhovnog suda), Radula Kojovića (Medeničin zamjenik) i „bračni par Vujanović” da li je Akovića za Viši sud preporučilo to što je navodno „možda u više predmeta, dok je sudio u Osnovnom sudu u Baru, zbog ‘potreba službe’, ljudima ne sudio, nego presuđivao, a nakon toga prepravljao i krivotvorio zapisnike sa suđenja”.

Grahovac je savjetnik šefa parlamenta od sredine 2004. a Aković je na dužnost u Viši sud postavljen još 2006. godine. U Skupštini se polažu zakletve za nosioce sudijskih funkcija. Zbog čega se tek sada pojavljuje javna dilema – da li je ,,sudeći sudija” za ubistvo direktora Dana i inspektora Šćekića ,,baš slučajno Lazar Aković”?

,,Moj tekst daje dovoljno materijala da se prozvani zvaničnici očituju”, kazao je Grahovac za Monitor.

Nakon što je diplomirao, Aković (rođen 1970. godine) je odradio pripravnički staž u Osnovnom sudu u Podgorici da bi potom jedno vrijeme bio nezaposlen. Konkurisao je 2000. godine za mjesto sudije Osnovnog suda u Baru i bio izabran. Aković je tri godine u Baru (predsjednica Osnovnog suda je u to vrijeme bila Anka-Bećka Vojvodić, bivša ambasadorka) radio kao istražni sudija, krivičar zatim sudija za maloljetničku delikvenciju i građanske parnice; najteža presuda koju je u to vrijeme izrekao bila je zbog ,,saobraćajke” na dvije godine. Njegov rad, norma i procenat potvrđenih presuda su ocijenjeni najboljim ocjenama.
,,Od odgovornog i kompetentnog sudije, što me preporučilo za sudiju specijalizovanog odjeljenja, koji je sudio veći broj teških i složenih predmeta”, saopštio je Aković, ,,evoluirao sam u nesavjesnog i nepoželjnog”.
Zbog procjene kako je odluka da se zapečati njegova sudijska karijera donijeta, prije formalnosti sa Disciplinskom komisijom i konačne odluke Sudskog savjeta, Aković je podnio ostavku. Ovaj talentovani šahista (kandidat za majstora) na taj način je povukao potez unaprijed; da li je to znak njegove predaje partije ili gambit – tek ćemo saznati.

Pravosudni vrh, na čelu sa Vesnom Medenicom, kao da je poslao poruku svim drugim sudijama kolika je cijena neposlušnosti: nakon ukupno 145 godina izrečenih kazni u dva najteža predmeta za zločine organizovanog kriminala sudija Lazar Aković se našao na brisanom prostoru.

 

LAZAR AKOVIĆ, BIVŠI SUDIJA VIŠEG SUDA U PODGORICI
Žrtva sam kafkijanskog procesa

MONITOR: Nakon odluke Sudskog savjeta da protiv Vas bude pokrenut postupak razrješenja, odmah ste, iako to nije po propisima obavezno, „udaljeni od dužnosti”. Kako to komentarišete?
AKOVIĆ: Predmeti sa kojima sam bio zadužen dati su u rad drugom sudiji, a potom mi je oduzeta i kancelarija. Sve je urađeno bez ikakve najave, objašnjenja, pisanog traga ili slično. Sve što sam iz pravosuđa ponio bukvalno je stalo u dvije kutije i u veliku gorčinu koju ću sa sobom uvijek nositi. Upravo je to bio „okidač” za moju odluku da podnesem ostavku, jer sam taj potez protumačio kao simboličku poruku da je odluka donešena, pojavio se ja ili ne pojavio na sjednici Sudskog savjeta. Pa zašto da dozvolim da se do kraja odigra farsa?

MONITOR: Da li je propisima definisano da odluka o ,,udaljenju sa dužnosti” Sudskog savjeta automatski za sobom povlači ukidanje službenog obezbjeđenja?
AKOVIĆ: Obezbjeđivan sam po osnovu procjene bezbjednosnog rizika, a ne po osnovu funkcije. Zato mi je to bio prvi indikator da se protiv mene vodi kafkijanski proces, a ne postupak razrješenja. Taj potez je uslijedio samo nekoliko sati poslije donošenja odluke o mojem privremenom udaljenju, dakle ne razrješenju sa funkcije. Ali ponavljam, nije štićena funkcija, pa je prije ukidanja obezbjeđenja morala biti urađena procjena bezbjednosne situacije i morao sam biti povratno informisan o tako naglom prestanku rizika. Apsurd leži u tome da tako nešto nije ni moglo da se uradi u subotu popodne i u roku od samo dva sata. Nije pokušan ni da se stvori privid regularnosti postupaka koji su usmjereni protiv mene. No, ne žalim što mi je ukinuto obezbjeđenje. Mene štiti moj pošten i prema javnosti otvoren rad, te činjenica da nikada nijesam sudio ljudima, već njihovim djelima.

MONITOR: Objavili ste kako znate ko je i s kakvim motivom predsjednika Višeg suda Mušiku Dujovića izložio „nevjerovatnim pritiscima”. Da li ćete kazati o kome je riječ?
AKOVIĆ: Prepuštam Mušiki Dujoviću da to uradi.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo