U istoriji crnogorskoga pravosuđa nije bilo komplikovanijih procesa od onih za ubistva direktora Dana Duška Jovanovića i policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića. Izuzetno visoke prvostepene presude u ovim procesima izrečene su u aprilu i avgustu ove godine, nakon čega sudija u oba postupka, Lazar Aković, objavljuje 23. oktobra kako je prinuđen da podnese ostavku. Aković tvrdi da je žrtva farsične procedure započete 9. septembra inicijativom predsjednika Višeg suda Muške Dujovića pred Sudskim savjetom. U inicijativi za razrješenje Akovića piše kako je navodno „nesavjesno radio svoj posao” u procesu za ubistvo Šćekića. Prije podnošenja inicijative, tvrdi Aković, u četiri oka ga je Dujović obavijestio kako je „pod nevjerovatnim pritiskom da pokrene inicijativu za njegovu smjenu, da on to ne želi da učini, ali da će u protivnom i protiv njega biti podnijet prijedlog za razrješenje”. „Savjetovao mi je da se sastanem s predsjednicom Vrhovnog suda, da popričam s njom ili da podnesem ostavku”, saopštio je Aković i dodao da je ,,njegove prijedloge odlučno odbio”. Na sjednici Sudskog savjeta (održana neradnog dana, u subotu 3. oktobra), pod predsjedništvom Vesne Medenice, usvojena je Dujovićeva inicijativa i pokrenut je postupak razrješenja. U članu 69 Zakona o Sudskom savjetu navodi se kako sudija ,,može biti privremeno udaljen od dužnosti nakon što Sudski savjet prihvati prijedlog za pokretanje postupka za razrješenje”. Dakle, ,,može”, nije obavezujuće, no Aković je promptno ,,udaljen od dužnosti”. Vijest o odluci Sudskog savjeta Aković je saznao iz medija. Dobio je rok od jednog radnog dana da isprazni svoju kancelariju u Višem sudu.
ULOGA POLICIJE: Par sati nakon odluke Sudskog savjeta, Aković ostaje i bez policijske zaštite. Preko nižepozicioniranog službenika Uprave policije – premda je dotad oko operativnih pitanja bezbjednosti imao mogućnost danonoćne komunikacije sa Milošem Vučinićem, sada komandantom Posebne jedinice policije – usmeno mu je saopšteno kako nije više ,,štićena ličnost”. Sve službene procjene su ukazivale da su Aković i njegova porodica ugroženi zbog njegovog suđenja u predmetima protiv organizovanog kriminala. Početkom 2008. Sektor za obezbjeđenje ličnosti i objekata Uprave policije i ANB su ,,napravili bezbjednosnu procjenu u odnosu na sudiju Akovića”.
Do tog momenta, Aković nije imao niti jednu direktnu prijetnju a na ročišta u Viši sud je dolazio pješke! Uslijedio je dramatičan izvještaj Uprave policije i ANB-a sa podatkom da je ,,pojačano obezbjeđenje” obuhvatilo, ne samo Akovića, porodicu i mjesto stanovanja u Podgorici, već i njegove roditelje u Beranama. Zbog čega je, baš nakon izricanja teških presuda, naglo ispario ,,bezbjednosni rizik” za Akovića?
To nije prvi primjer da iz policijskog aparata, oko sudije Akovića i njegovog predmeta protiv organizovanog kriminala, naglo mijenjaju mišljenje. Kako je Monitor već pisao, šef Sektora za obezbjeđenje ličnosti i objekata Miljan Perović (ujedno pomoćnik, direktora Uprave policije Veselina Veljovića) našao se u dvostrukoj ulozi; kao policijski šef brinuo se o Akovićevoj bezbjednosti, ali je bio i svjedok na suđenju. Perović je dao iskaz o susretu Šćekića i nekoliko drugih policijskih funkcionera sa Ljubom Bigovićem (sada nepravosnažno osuđen na 30 godina). On je tokom suđenja promijenio svoj iskaz iz istrage kada je tvrdio da se Bigović obraćao samo Šćekiću i kazao: ,,Uživaj, Šćeka!”. Te Bigovićeve riječi, tvrdio je Perović u istrazi, ,,Šćekić je shvatio kao prijetnju ubistvom”. Ali, na suđenju je Perović promijenio iskaz i kazao sudiji Akoviću kako se Bigović, navodno, nije obraćao Šćekiću već jednom drugom policijskom funkcioneru. Sudija Aković u presudi je odbacio promijenjeni iskaz i prihvatio Perovićevu prvobitnu tvrdnju da je Bigović prijetio Šćekiću.
RUŠENJE PRESUDA: Ukidanje službenog obezbjeđenja, kako Aković objašnjava za Monitor, bio je ,,prvi indikator da se protiv mene vodi kafkijanski proces, a ne postupak razrješenja”. Procedurom njegovog razrješenja pred Sudskim savjetom su otvorene brojne dileme, od kojih je najvažnija ona koju potencira Aković: ,,Vrhunac apsurda je činjenica da je, navodni, povod za moje razrješenje postupanje u predmetu u kome presuda nije pravosnažna i koja će se tek naći pred Apelacionim sudom”. Jedva da je ostavljen prostor za sumnju da su postupci Medenice, njenog Sudskog savjeta i Dujovića, faktički srušili prvostepene presude zbog zločinačkog udruživanja na maksimalnih 30 godina zatvora za Bigovića, Sašu Boretu i Ljuba Vujadinovića, zatim Alena Kožara na 20, Milana Šćekića na tri i Dušanke Vujović na dvije godine zatvora. Upućeni izvor je izvještaču Monitora iznio procjenu kako se ne radi samo o nastojanju da se sruši presuda u predmetu ubistva inspektora Ščekića, već i Akovićeva presuda na 30 godina zatvora za Damira Mandića (na sudu se branio ćutanjem) zbog saučesništva u ubistvu Duška Jovanovića. Veoma je indikativna činjenica – koju sada niko ne pominje – da je Mušika Dujović, istaknuta persona dramatis ,,slučaja Aković”, kao član Krivičnog vijeća Višeg suda krajem 2007. glasao za oslobađajuću presudu protiv Mandića! Ali, osim inicijative za razrješenje, Dujović je uložio dodatni napor da ospori Akovićeve stručne reference izjavom kako je „ostavka njegovo pravo; nažalost, to je trebalo da uradi mnogo ranije, dok je bio sudija suda u Baru”.
PORUKA: Ovu tezu je prvi lansirao Blagoje Grahovac, savjetnik Ranka Krivokapića. Grahovac je preko autorskog teksta u Vijestima upitao Medenicu, Ratka Vukotića (bivši predsjednik Vrhovnog suda), Radula Kojovića (Medeničin zamjenik) i „bračni par Vujanović” da li je Akovića za Viši sud preporučilo to što je navodno „možda u više predmeta, dok je sudio u Osnovnom sudu u Baru, zbog ‘potreba službe’, ljudima ne sudio, nego presuđivao, a nakon toga prepravljao i krivotvorio zapisnike sa suđenja”.
Grahovac je savjetnik šefa parlamenta od sredine 2004. a Aković je na dužnost u Viši sud postavljen još 2006. godine. U Skupštini se polažu zakletve za nosioce sudijskih funkcija. Zbog čega se tek sada pojavljuje javna dilema – da li je ,,sudeći sudija” za ubistvo direktora Dana i inspektora Šćekića ,,baš slučajno Lazar Aković”?
,,Moj tekst daje dovoljno materijala da se prozvani zvaničnici očituju”, kazao je Grahovac za Monitor.
Nakon što je diplomirao, Aković (rođen 1970. godine) je odradio pripravnički staž u Osnovnom sudu u Podgorici da bi potom jedno vrijeme bio nezaposlen. Konkurisao je 2000. godine za mjesto sudije Osnovnog suda u Baru i bio izabran. Aković je tri godine u Baru (predsjednica Osnovnog suda je u to vrijeme bila Anka-Bećka Vojvodić, bivša ambasadorka) radio kao istražni sudija, krivičar zatim sudija za maloljetničku delikvenciju i građanske parnice; najteža presuda koju je u to vrijeme izrekao bila je zbog ,,saobraćajke” na dvije godine. Njegov rad, norma i procenat potvrđenih presuda su ocijenjeni najboljim ocjenama. ,,Od odgovornog i kompetentnog sudije, što me preporučilo za sudiju specijalizovanog odjeljenja, koji je sudio veći broj teških i složenih predmeta”, saopštio je Aković, ,,evoluirao sam u nesavjesnog i nepoželjnog”. Zbog procjene kako je odluka da se zapečati njegova sudijska karijera donijeta, prije formalnosti sa Disciplinskom komisijom i konačne odluke Sudskog savjeta, Aković je podnio ostavku. Ovaj talentovani šahista (kandidat za majstora) na taj način je povukao potez unaprijed; da li je to znak njegove predaje partije ili gambit – tek ćemo saznati.
Pravosudni vrh, na čelu sa Vesnom Medenicom, kao da je poslao poruku svim drugim sudijama kolika je cijena neposlušnosti: nakon ukupno 145 godina izrečenih kazni u dva najteža predmeta za zločine organizovanog kriminala sudija Lazar Aković se našao na brisanom prostoru.
LAZAR AKOVIĆ, BIVŠI SUDIJA VIŠEG SUDA U PODGORICI Žrtva sam kafkijanskog procesa
MONITOR: Nakon odluke Sudskog savjeta da protiv Vas bude pokrenut postupak razrješenja, odmah ste, iako to nije po propisima obavezno, „udaljeni od dužnosti”. Kako to komentarišete? AKOVIĆ: Predmeti sa kojima sam bio zadužen dati su u rad drugom sudiji, a potom mi je oduzeta i kancelarija. Sve je urađeno bez ikakve najave, objašnjenja, pisanog traga ili slično. Sve što sam iz pravosuđa ponio bukvalno je stalo u dvije kutije i u veliku gorčinu koju ću sa sobom uvijek nositi. Upravo je to bio „okidač” za moju odluku da podnesem ostavku, jer sam taj potez protumačio kao simboličku poruku da je odluka donešena, pojavio se ja ili ne pojavio na sjednici Sudskog savjeta. Pa zašto da dozvolim da se do kraja odigra farsa?
MONITOR: Da li je propisima definisano da odluka o ,,udaljenju sa dužnosti” Sudskog savjeta automatski za sobom povlači ukidanje službenog obezbjeđenja? AKOVIĆ: Obezbjeđivan sam po osnovu procjene bezbjednosnog rizika, a ne po osnovu funkcije. Zato mi je to bio prvi indikator da se protiv mene vodi kafkijanski proces, a ne postupak razrješenja. Taj potez je uslijedio samo nekoliko sati poslije donošenja odluke o mojem privremenom udaljenju, dakle ne razrješenju sa funkcije. Ali ponavljam, nije štićena funkcija, pa je prije ukidanja obezbjeđenja morala biti urađena procjena bezbjednosne situacije i morao sam biti povratno informisan o tako naglom prestanku rizika. Apsurd leži u tome da tako nešto nije ni moglo da se uradi u subotu popodne i u roku od samo dva sata. Nije pokušan ni da se stvori privid regularnosti postupaka koji su usmjereni protiv mene. No, ne žalim što mi je ukinuto obezbjeđenje. Mene štiti moj pošten i prema javnosti otvoren rad, te činjenica da nikada nijesam sudio ljudima, već njihovim djelima.
MONITOR: Objavili ste kako znate ko je i s kakvim motivom predsjednika Višeg suda Mušiku Dujovića izložio „nevjerovatnim pritiscima”. Da li ćete kazati o kome je riječ? AKOVIĆ: Prepuštam Mušiki Dujoviću da to uradi.
Afera briketi će, izvjesno, epilog imati u sudnici. To ne znači da se stavlja tačka na dugogodišnje pustošenje jednog od (nekada) najprepoznatljivijih privrednih brendova Crna Gore
Dvije godine i dva mjeseca nakon što su, u julu 2022., po nalogu SDT-a, privedeni na saslušanje a potom i zadržani u pritvoru do jeseni te godine, podgorički Viši sud potvrdio je optužnicu protiv nekadašnjih članova odbora direktora Plantaža AD: Veselina Vukotića (predsjednik borda 2006 -2020.), Boža Mihailovića, Dušana Perovića, Anice Hajduković (nije joj određen pritvor), Đorđija Rajkovića i Seada Šahmanovića. S njima, za zloupotrebu položaja u privrednom poslovanju, optužena je i dugogodišnja izvršna direktorica kompanije Verica Maraš (od 2008. do 2020.). Ona je, u istoj akciji SDT-a i specijalnog policijskog odjeljenja privedena u avgustu 2022. godine, a iz pritvora je izašla otprilike kada i njene kolega iz nekadašnjeg Odbora direktora.
Optuženi su, prema optužnici, navodno krivično djelo počinili od decembra 2019. do aprila 2020. godine, saopštio je specijalni tužilac i portparol SDT-a Vukas Radonjić. „Optuženi nijesu vršili svoju dužnost u postupku zaključenja očigledno štetnog vansudskog poravnanja, sa privrednim društvom OMP-Engineering DOO, pa su mu tako, usljed djelimičnog izvršenja očigledno štetnog poravnanja, pribavili protivpravnu imovinsku korist, a oštećenom (Plantaže AD – primjedba Monitora) nanijeli imovinsku štetu u visini od 384.672,40 eura”, zaključio je specijalni tužilac navodeću da je za to krivično djelo zaprijećena kazna od dvije do deset godina zatvora.
Afera briketi počinje u novembru 2009., kada su Plantaže objavile poziv za prikupljanje ponuda „u cilju rješavanja problema otpadnih sirovina i otpadnih voda koje nastaju u procesu proizvodnje, a posebno otpada koji se javlja orezivanjem vinove loze i stabala“. Tražio se investitor koji će da izgradi fabriku i kupi opremu za prizvodnju briketa od vinove loze. I da garantuje plasman gotovih proizvoda. Na Plantažama je bilo da obezbijede sirovinu za proizvodnju, minimalno 10 hiljada tona sirovine (lozove orezine) godišnje.
U posao se ušlo sa kompanijom OMP, novoosnovanom firmom iz Podgorice koju su formirali: Oleg Obradović (30 odsto vlasništva), Miodrag Ivanović (30 odsto), Predrag Bošković (30 odsto) i pravno lice Consulting Companydoo Zenica (10 odsto vlasništva).Naručena je studija izvodljivosti. Taj dokument je izradio Željko Cumbe, samostalni konsultant i ekspert za bio masu ali i vlasnik Consulting Company koja u OMP ima 10 odsto vlasništva. Po njegovoj analizi, posao obećava decenijski profit reda veličine od dva miliona eura pa naviše. Plantaže i OMP, 20. septembra 2010, osnivaju zajedničko preduzeće – Plant OMP. Fabrika je izgrađena, kupljena je i montirana oprema za proizvodnju, a nakon toga se ispostavilo da fabrika ne može da radi. Isporučena oprema nije adekvatna za preradu lozove orezine.
Zoran RADULOVIĆ Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. septembra ili na www.novinarnica.net
Suve česme, fekalije teku rijekama, ulice zatrpane smećem uz zapaljene divlje deponije, opasan otpad krišom se prebacuje iz opštine u opštinu i zatrpava na tuđim imanjima… Kada govori o planiranim investicijama u infrastrukturu vlast, uglavnom, nudi vizije budućih autoputeva i brzih cesta
Desetak dana Moračom, praktično od centra Podgorice pa do njenog ušća u Skadarskom jezeru, teče fekalna kanalizacija. Iz gradskog kolektora u rijeku se izliva prečišćena, poluprečišćena i neprečišćena kanalizacija. Novina je da smo, zbog kvara na gradskom kanalizacionom sistemu koji je u međuvremenu otklonjen (kažu), dobili još jedno izvoršite zagađenja kod Vezirovog mosta – uzvodno od centra grada i pristojno posjećenih gradskih plaža. Uz boju vode uz desnu obalu rijeke, o zagađenju svjedoči i nesnosan smrad koji se širi ulicama i bulevarima uz obalu, sve do kružnog toka gdje se račvaju magistrale za Nikšić i Cetinje. Visoke temperature i nizak vodostaj Morače samo su potpomogle da se najnovije zagađenje bolje vidi i osjeti.
Stara je priča: gradski kolektor nije u stanju da prečisti otpadne vode koje u njega doprema postojeći sistem gradske kanalizacije. O gradnji novog, priča se godinama. „Prečišćavanje otpadnih voda je najznačajniji infrastrukturni projekat u istoriji grada, a samo postrojenje najvažniji segment budućeg sistema“, kazao je bivši gradonačelnik Ivan Vuković, sredinom 2022., prilikom potpisivanja ugovora o izgradnji glavnog postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. Posao je trebalo da počne početkom prošle godine, a EU je do tada izdvojila skoro 33 miliona bespovratnog novca da bi pomogla projekat. Međutim, početak izgradnje (prema prvobitnom planu taj posao bi trebalo da traje 36 mjeseci) neprestano se odlaže zbog protivljenja mještana Botuna. Oni tvrde da će „po cijenu života“ spriječiti izgradnju kolektora u blizini svojih domova i imanja. Prema poslednjim, proljetošnjim, najavama posao je trebalo da počne ovog mjeseca. Izvjesno je da se to neće doseti. Makar do formiranja narednih gradskih vlasti.
„Realizacijom sistema za prečišćavanje otpadnih voda, u vrijednosti od 47,3 miliona eura, biće sačuvane podzemne vode Ćemovskog polja, zetske ravnice, rijeka Morača, a samim tim i vodoizvorište Bolje sestre i Skadarsko jezero“, objašnjavao je prije više od dvije godine tadašnji direktor podgoričkog VodovodaFilip Makrid. U međuvremenu nije urađeno ništa. Podzemne i nadzemne vode i dalje se zagađuju a cijena budućeg kolektora raste. Od sve priče o novom kolektoru izvjesno je samo jedno: on mora biti napravljen nizvodno od Podgorice.
Nepisano je pravilo: tamo gdje imate višak otpadnih voda – fali one podesne za piće. Podgoričani su već navikli da, s proljeća i jeseni, poslije svake obilne kiše ne koriste za piće vodu sa izvorišta Mareza.
Ovog ljeta imali smo ozbiljnije probleme. Mještani naselja Kuće Rakića bili su bez vode više od dva mjeseca. A jednom, kada je voda potekla iz česama skoro 250 domaćinstava u tom naselju, bila je ofarbana u plavo. Do danas se ne zna zašto.
Nakon njihovih protesta i blokade saobraćajnice između Podgorice i Tuzi, iz Vodovoda su se dosjetili: gasiće vodu dijelu Podgorice, svake večeri istom naselju (!?), da bi je obezbijedili za Kuće Rakića. Par dana/noći kasnije problem je ipak riješen na elegantniji način – djelimičnom preraspodjelom vode iz vodovodnog sistema opštine Tuzi.
Višak neprečišćenih otpadnih voda i manjak vode za piće imaju zajednički uzrok. Širenje Podgorice i po vertikali (u visinu) i po horizontali, često na divlje, bez planiranja i projektovanja, nije ispraćen adekvatnim razvojem infrastrukture. Neplanska gradnja dovela je do toga da postojeći kapaciteti infrastrukture jednostavno nijesu dovoljni da zadovolje potrebe svih stanovnika Glavnog grada. Starih i novih.
Zato ljetošnje incidente ne treba posmatrati kao izuzetak, već najavu ozbiljnih infrastrukturnih problema koji nas čekaju u skoroj budućnosti. Ne samo u Zetskoj dolini.
Prvi put nakon što je Regionalni vodovod pušten u rad, nedostatak vode osjetio se i na crnogorskom primorju (u dijelu koji se vodom napaja sa izvorišta Bolje sestre u Skadarskom jezeru).
Tako se Petrovac, u špicu turističke sezone, suočio sa višednevnim restrikcijama vode u poslijepodnevnim i večernjim časovima. „Takva situacija je izazvala značajne negativne posljedice i nezadovoljstvo turista uključujući brojne otkaze rezervacija i potencijalnu štetu za lokalni turizam. Restrikcije u snabdijevanju vodom koje su uvedene bez najave, navodno zbog dugotrajne suše i povećane potrošnje tokom ljetnjih meseci, su doprinjele da trenutna situacija u hotelima i ostalim smještajnim kapacitetima postaje neprihvatljiva i haotična. Ove restrikcije se najčešće manifestuju kroz redukcije u snabdijevanju vodom, smanjeni pritisak i povremena isključenja i to u periodu kad je najpotrebnija, odnosno u popodnevnim satima do ponoći”, navodi se u zajedničkom saopštenju hotelijera sa tog dijela budvanske rivijere.
Iz opštine Budva nijesu se oglašavali. Em nije imao ko (kriza lokalne vlasti i ponavlajnje proljetošnjih, vanrednih, ozbora), a i ti što su mogli imali su prečih briga. Jedna od njih: smeće je ove godine, prvi put nakon devastirajućih devedesetih prošlog vijeka, zatrpalo budvanske ulice.
„Prepuni kontejneri, smeće odloženo gdje mu nije mjesto, nesnosan smrad koji se svuda širi – slika je Budve ovoga ljeta“, piše sredinom avgusta dopisnik ND Vijesti Vuk Lajović. „Uprkos borbi Komunalnog preduzeća, opšti utisak je da grad nikada nije bio prljaviji“. Fotografije iz turističke prijestonice takve su da ih ne treba opisivati.
Od upućenih smo čuli da Budvi, i ne samo njoj, nedostaju komunalni radnici, kontejneri, vozila za odvoz smeća ali i dobre navike domaćih stanovnika i mnogobrojnih gostiju kada je u pitanju tretman otpada.
Sa viškom smeća borili su se i stanovnici Glavnog grada. Jednako na periferiji i u novim naseljima, elitnim makar po cijeni kvadratnog metra stambenog i poslovnog prostora. Uz koji nije obezbijeđeno dovoljno prostora za odlaganje smeća. Mediji su više pažnje poklanjali drugima, pa smo imali priliku da pratimo kako su stanovnici Siti kvarta porušili smećem zatrpana kontejnerska ostrva u svom naselju. Ideja im je bila da se na taj način oslobode nagomilanog smeća i sebi obezbijede kvalitetnije uslove života. Dobili su – divlje deponije (vidi fotografije).
Tretman smeća u Nikšiću postao je tema političkih rasprava. Glasnogovornici bivših i sadašnjih lokalnih vlasti sporili su se da li se smeće sa gradskih ulica odlaže/deponuje (DPS) ili samo pretovara (Demokrate) u halama Željezare. Uglavnom, zbog tradicionalnog požara na deponiji Mislov do, komunalci smeće iz Nikšića odvoze na deponiju u Podgoricu. To dodatno košta. Dok ima mjesta na Ćemovskom polju.
Ko nema kud sa otpadom, poput opštine Rožaje, deponuje ga na divlju deponiju i pali. Što ne izgori, završi u Ibru. Koji je baš ovih dana – presušio u dijelu toka od Rožaja prema granici sa Srbijom.
Sredinom avgusta mještani nikšićkih naselja Straševina i Kličevo blokirali su put Nikšić- Podgorica kod tunela Budoš, zahtijevajući da se izmjesti otpad (grit iz brodogradilišta u Bokokotrskom zalivu) ilegalno deponovan na privatnim i državnim parcelama u njihovim naseljima. Otpad , navodno, nije otrovan ali će, prema dogovoru sa lokalnim vlastima, on ipak biti premješten na neko drugo mjesto.
I najnovija priča dolazi sa periferije Nikšića. Iz NVO Zagrad Montenegro tvrde da je u Župi, u mjestu Bunić, sredinom nedjelje zakopano više od 50 uginulih krava „sa neke farme u Nikšiću ili Danilovgradu“. Lokacija na kojoj su zakopane uginule životinje nalazi se pored lokalnog puta, na stotinjak metara od Liverovićekog jezera. Mještani ne znaju ko je to uradio i da li je taj neko imao bilo čiju dozvolu za ovaj, čini se ilegalan, posao.
Konačno, ljetošnji raspad elektroenergetskog sistema u Crnoj Gori, doduše kratkotrajan, upozorava da je i ovaj dio infrastrukture možda već preopterećen, nedovoljno dobro održavan ili i jedno i drugo. Još kada se, uz konstantan rast potrošnje, prenosna i distributivna mreža dodatno opterete energijom iz sve brojnijih solarnih elektrana koje se grade ili, za sada, samo najavljuju, cio sistem bi se mogao naći u velikim problemima. Platiće – potrošači.
Kada govori o planiranim investicijama u infrastrukturu vlast, uglavnom, nudi vizije budućih autoputeva i brzih cesta. Očigledno je da je obim problema mnogo veći. Zato i sredstva koja možemo obezbijediti, ili ih već imamo na čekanju, treba promišljeno rasporediti prema listi prioriteta koju bi, opet, neko trebao da utvrdi. A da mu mi ostali vjerujemo. Puštanje u rad kolektora ili sanitarne kade (deponije) nije ni izbliza tako atraktivno kao što je presijecanje trake na autoputu, ali može biti jednako korisno. Ponegdje i korisnije.
Ove političke jeseni, kada je u pitanju predizborna promocija, na cijeni su oni koji u svojim biografijama nemaju samo političke funkcije, već i stručne reference. Nosioci lista i potencijalni budući gradonačelnici/ce nerijetko su ljekari i profesori. No, kampanju uglavnom vode iskusni političari i vlastodršci. Reklama je jedno, život drugo
Izbornoj komisiji Glavnog grada predato je 13 lista za učešće na lokalnim izborima, od kojih je do sada potvrđeno osam. To je saopštio predsjednik komisije Vladimir Filipović. Dvije liste vraćene su na doradu – lista Crnogorska evropska partija – Novak Adžić i Pokret podstanara Podgorica Naš grad – naš dom,. Posljednje tri predate liste još su u obradi.To su liste Bošnjačke stranke na čijem je čelu Edin Tuzović, lista Evropa sad – Demokrate – Još jače – Profesor doktor Saša Mujović i lista koalicije Za Budućnost Podgorice, na čijem je čelu Jelena Bojović Borovinić.
Osam potvrđenih lista su: Demokratska partija socijalista koju predvodi Nermin Abdić, Podgorička listaAndreja Milovića, Stranka evropskog progresa Duška Markovića na čijem je čelu Ilija Mugoša, Evropski savez na čijem je čelu Boris Mugoša, Pokret Preokret Srđana Perića i Pokret Naprijed Vuka Kadića, lista koalicije Za bolju Podgoricu Jakov Milatović koju predvodi Luka Rakčević, kao i Crnogorska građanska akcija Stanka Đuričića.
Nosioci potvrđenih i predatih listi potencijalni su gradonačelnici/ce Podgorice. Centar za ženska prava primijetio je da su samo dvije žene na čelu izbornih listi, iako su partije mahom ispunile kvotu od 40 posto žena na listama. Dosadašnja gradonačelnica Olivera Injac prva je na listi čije je lice za javnost ministar energetke Saša Mujović, a koju su predali PES i Demokrate. Druga žena koja je prva na listi je Jelena Bojović Borovinić dosadašnja je predsjednica Skupštine Glavnog grada. Listu koju Bojović Borovinić vodi čini koalicija – Nova srpska demokratijaAndrije Mandića, Demokratska narodna partija Milana Kneževića, Socijalistička narodna partija Vladimira Jokovića, Ujedinjena Crna GoraGorana Danilovića, Radnička partijaMaksima Vučinića, Slobodna Crna GoraVladislava Dajkovića i Prava Crna GoraMarka Milačića.
Nakon dvije godine njihovog rukovođenja gradom, a nakon pregrupisanja i usitnjavanja političke scene, izglasano je skraćenje mandata lokalnoj Skupštini, što je dovelo do vanrednih izbora, koji će se održati 29. septembra ove godine. PES je potom odlučio da kao lice predizborne kampanje u Podgorici predstavi ministra energetike, iako je prva na listi Injac.
Među nosiocima lista, odnosno potencijalnim budućim gradonačelnicima Podgorice ima i novih lica, koja međutim nastupaju u ime iskusnih i poznatih političkih lidera. Tako je, recimo, na čelu liste nove partije Duška Markovića, bivšeg premijera i dugogodišnji šefa tajne policije, je Ilija Mugoša, magistar ekonomskih nauka i asistent na Univerzitetu Donja Gorica..
“Dokazaćemo da politika ne mora značiti svađe, podmetanja, nepotizam, partijska zapošljavanja. Ljudima je dosta toga. To koči razvoj našeg grada”,kazao je Mugoša na predstavljanju liste. Možda je Mugoša zaboravio da je ljudima toga bilo dosta i onda kada je na izborima 2020. izgubila Demokratska partija socijalista, čiji je Marković bio dvodecenijski visoki funkcioner. Kako god, obećao je drugačiju praksu.
Ove političke jeseni, kada je u pitanju politička promocija, na cijeni su oni koji u svojim biografijama nemaju samo političke funkcije, već i stručne reference. Nekadašnja Đukanovićeva i Markovićeva partija, Demokratska partija socijalista, kao nosioca svoje liste odredila je doktora Nermina Abdića koji radi na Klinici za Ortopediju i traumatologiju Kliničkog centra Crne Gore. Abdić je Član je Opštinskog i Izvršnog odbora DPS Podgorica, kao i izvršni sekretar Odbora DPS Glavnog grada. Lider DPS-a Danijel Živković predstavio ga je kao “omiljenog ljekara” i “podgoričkog komšiju”.
I nosilac liste novoformirane partije bivših ministara u Vladi Dritana Abazovića, Marka Kovača i Aleksandra Damjanovića je ljekar. Tu listu predvodi doktor Vuk Kadić aktuelni direktor Fonda za zdravstveno osiguranje. Nerijetko se, recimo, u kampanji PES-a naglašava da su Injac i Mujović i univerzitetski profesori. Jelena Borovinić Bojović je ljekarka i bivša ministarka zdravlja.
No, iako se kao nosioci lista biraju profili po modelu omiljenih stručnjaka i komšija, kampanju uglavnom vode iskusni političari, lideri partija i vlastodršci. Reklama je jedno, život drugo.
Na predstavljanju liste DPS-a govorio je i bivši višedecenijski vođa Milo Đukanović. Duško Marković je na posterima pored Ilije Mugoše. A neke od lista nose nazive visokih državnih funkcionera, koja služe samo za predizbornu kampanju. Poput recimo liste Pokreta za Podgoricu, URA i PzP, čiji je nosilac Luka Rakčević, ali koja u nazivu ima ime predsjednika države Jakova Milatovića. Ili recimo liste PES-a i Demokrata, koja nosi naziv Mujovića. Na zajedničkoj listi PES-a i Demokrata nalazi se čak pet ministara,
“Ako predsjednik države, ako ministar, na kraju krajeva, funkcioner izvršne vlasti, ne planira da bude dio gradskih vlasti, na taj način dovodi u zabludu birače prosto pogrešan utisak da će se neko odreći državne funkcije kako bi direktno učestvovao ili imao neku ulogu u lokalnoj vlasti”, ocijenili su iz Centra za demokratsku tranziciju.
Ima i lista koje, poput Preokreta Srđana Perića, kampanju vode u smjeru vraćanja moći akumulirane u partijama građaninu. “Na našoj listi su ljudi koji nisu toliko poznati u medijima, već u svojoj profesiji. Politika se pretvara u golu grabež i stvaranje interesnih grupa. Potrebno je da vratimo političku kulturu”, ocijenio je Perić.
Ima i onih “tradicionalnih” modela, gdje su nosioci lista odbornici, poslanici i lideri partija. Listu Evropskog saveza tako predvodi poslanik SD Boris Mugoša. Bivši ministar pravde Andrej Milović na čelu je liste svoje novoformirne partije. Nosilac liste Bošnjačke stranke je Edin Tuzović, predsjednik Opštinskog odbora te stranke u Podgorici. Luka Rakčević je dugogodišnji odbornik u podgoričkom parlamentu i doskorašnji zamjenik gradonačelnice Glavnog grada.
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU2 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
FOKUS3 sedmice