Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Sudije protiv bivšeg zarobljenika

Objavljeno prije

na

Hronika o pohodu bivše JNA i crnogorskih rezervista na Dubrovnik još je, i nakon dvije decenije, prepuna nepoznanica o tadašnjim događajima i akterima. Javnost je tek prije nekoliko dana saznala da je u toj avanturi učestvovao i sadašnji sudija Apelacionog suda Crne Gore Milivoje Katnić, kao tadašnji poručnik KOS-a. O tome je svjedočio Metodije Prkačin, bivši zatvorenik logora Morinj, na okruglom stolu održanom u Podgorici početkom decembra Rat za mir – dvadeset godina kasnije. Prkačin tvrdi da je Katnić između ostalog, naređivao da se pale i uništavaju napuštene kuće. Spreman je da o tome svjedoči.

Na to je žustro reagovao sudija visokog crnogorskog suda. Uglavnom rječnikom primjerenijim ulici nego javnom komuniciranju.

Evo kako to radi sudija Katnić: ,,Radite nemoralno i lažete. Lažete da smo se sreli na ratištu, Svi koji me poznaju, znaju da ja poštujem sveto crnogorsko pravilo – ‘Puška ti – Puška mi’, a ko nema pušku, od mene mu ne prijeti opasnost”.

Katnić u svom reagovanju, između ostalog, kaže da Prkačin ,,laže”, da mu ,,moral nije jača strana” i da je bivši logoraš svojevremeno reketirao bogate Hrvate, čuvajući im kuće u ratu.

Pošto je Prkačinu održao predavanje o moralu Katnić kaže: ,,Na kraju, znam zašto me pominjete. To nije zato što sam sudija Apelacionog suda, pa se plašite da nećete ishodovati pozitivnu odluku koja donosi šolde. Znate i Vi da nije to, jer Vam je poznato da ja ne učestvujem u odlučivanju po tom predmetu jer sam izuzet po sopstvenom zahtjevu. I Vi i ja znamo da me pominjete zato što sam svjedok Vašeg beščašća i što se bojite da ne budem svjedok pred hrvatskim sudovima, to je zbog aktivnosti koje ste imali Vi i Vaš Pero Arkulin i neki naši oko ucjenjivanja kako se još kaže reketiranja bogatih Hrvata, kada ste im spašavali imovinu, (a kako Vi kažete – kuće) za podebelu svotu maraka i kada ste, da biste bili ubjedljiviji, i Vi i ovi naši potpalili još po koju kuću”.

Povodom tvrdnji Prkačina na pomenutom okruglom stolu, oglasio se i sudija za istrage Višeg suda u Podgorici Radomir Ivanović, koji je svojevremeno uzimao izjavu od Prkačina u Dubrovniku.

,,Sjećam se svjedočenja Metodija Prkačina koje nikada neću zaboraviti, jer sam u nekoliko navrata htio da napustim sudnicu zbog uvreda koje je iznio. Između ostalog, on je tada kazao i kako ne vjeruje ni Hrvatskoj ni Crnoj Gori i da je na ulazu kuće stavio natpis: ‘Zabranjen ulaz Srbima, Crnogorcima i psima’. Nakon ovakve njegove izjave htio sam da napustim sudnicu jer nijesam želio da slušam dalje. Sve je ovo izjavio tokom saslušanja kojem su još prisustvovali zamjenik specijalnog tužioca Lidija Vukčević i sudija dubrovačkog županijskog suda”, kazao je Ivanović Danu.

U izjavi za Monitor Prkačin kaže da se i Ivanović i Katnić služe neistinama i da stoji iza svega što je kazao prije nekoliko dana u Podgorici, jer za to ima neoborive argumente.

,,Ništa od onog što je u svojim sjećanjima o saslušanju u dubrovačkoj sudnici iznio sudija Radomir Ivanović ne odgovara istini. Sve je slagao, osim rečenice da sam ja od sutkinje tražio da se unese u zapisnik da sam stavio na kuću ploču sa natpisom da je ulaz Srbima i Crnogorcima zabranjen, jer je to istina, a pse nisam ni pominjao. Nije takođe tačno da se on povodom toga obraćao sutkinji”, kaže Prkačin.

Što se tiče tadašnjeg poručnika KOS-a Milivoja Katnića, Prkačin takođe tvrdi da se i on u svom reagovanju služi lažima.

,,Na okruglom stolu u Podgorici opisao sam sve što sam vidio i preživio i stojim iza svake riječi i svaku mogu argumentirati. Povodom Katnićeve tvrdnje da niko nije silovan prilikom napada na Dubrovnik, to nije tačno, samo niko nije optužen jer bi došlo do rastave brakova…”

Porodica Metodija Prkačina doživjela je tokom “oslobađanja” Dubrovnika veliku tragediju.

,,Granata mi je ubila majku, sin mi je ostao bez noge, drugi sin mi je ostao bez vilice, mene su mučili u logoru u Morinju”, kazao je Prkačin na skupu u Podgorici.

Direktorice Akcije za ljudska prava i Centra za građansko obrazovanje Tea Gorjanc-Prelević i Daliborka Uljarević i voditeljica zagrebačkog Documenta Vesna Teršelič, saopštile su da su iznenađene na koji je način sudija Apelacionog suda Milivoje Katnić odgovorio na teške optužbe bivšeg logoraša iz Morinja Metodija Prkačina. One smatraju da bi tužilaštvo hitno trebalo da istraži je li Katnić odgovoran za ratne zločine počinjene u ratu devedesetih, jer je iz njegovog obraćanja ,,evidentno da se radi o čovjeku koji bi mogao značajno doprinijeti utvrđivanju činjenica iz perioda ratnih dešavanja na području dubrovačke regije”.

One očekuju da se Sudski savjet pozabavi time da li je sudija Katnić ,,svojim reagovanjem postupio na način dostojan sudijske funkcije”.

Javna svjedočenja, prema riječima Gorjanc-Prelević, Uljarević i Teršelič, jedan su od načina da se stalno i nanovo otvaraju pitanja odgovornosti strana u sukobu i aktera ratnih dešavanja oko Dubrovnika u konkretnom slučaju, sve dok se u potrebnoj mjeri ne „isprovociraju nadležni organi da u cjelosti utvrde činjenice o ratu, žrtvama i počiniocima ratnih zločina, jer ratni zločini ne zastarijevaju”.

To je bila i jedna od poruka skupa posvećenog dvadesetogodišnjici ,,oslobađanja” Dubrovnika.

,,Ćutanje je opasno i predstavlja najveću prijetnju da se kroz zaborav ponovo napravi osnova za nove zločine”, kažu na kraju reagovanja predstavnice tri nevladine organizacije.

Iz tužilaštva i Sudskog savjeta još se niko nije oglašavao. Dvadeseta godišnjica neslavne avanture na Dubrovnik, u kojoj su istaknutu ulogu imali i oni koji i danas odlučuju o sudbini Crne Gore, u javnosti je uglavnom propraćena ćutanjem. Da se ne uznemiravaju oni koji su 1991. gurnuli Crnu Goru u katastrofu zvanu ,,rat za mir”.

Blokada 240 dana

Građani Dubrovnika su skoro 240 dana živjeli u kopnenoj i pomorskoj blokadi, 138 dana bez struje i vode, dok su više od četiri mjeseca proveli u skloništima.

Snage JNA su na području Dubrovnika uništavale, pljačkale i palile civilne objekte, kako je utvrdio i Haški tribunal.

U ratu na dubrovačkom području, prema optužnici Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, ubijeno je 116 civila, a više stotina ranjeno; poginulo je 430 hrvatskih branitelja, 443 osobe zatvorene su u logorima Morinj i Bileća, prognano je 33.000 osoba i uništena 2.071 stambena objekta.

,,Ne, ja to nijesam znao kao što to nije mogao znati niko iz tadašnjeg crnogorskog rukovodstva”, pravdaće se kasnije Milo Đukanović.

Bivši predsjednik Crne Gore Momir Bulatović i danas tvrdi da je pohod na Dubrovnik bio jedini način da se zaustavi prelivanje sukoba u Crnu Goru.

Računajući na zaborav crnogorska vlast kontinuirano pokušava da laž pretvori u istinu, od dželata stvori mirotvorce, a od žrtava zločince.

Na djelu je I dalje proces kontralustracije. Od devedesetih do danas imamo neku vrstu produženog zločina, rečeno je na skupu,Rat za mir – 20 godina kasnije.

Zbog neuporedive nadmoćnosti, i u broju i naoružanju, pripadnika JNA i rezervista (bilo je ih je oko 35.000) nad hrvatskim snagama, na skupu je rečeno da je taj napad sam po sebi bio zločin, a ne samo pojedinačno ubijanje, pljačkanje i rušenje.

Po dostupnim podacima na dubrovačkom području, tokom ratnih operacija poginulo je i 166 rezervista iz Crne Gore.

Haški tribunal osudio je za ratne zločine 6. decembra 1992. prilikom najžešćeg granatiranja starog jezgra Dubrovnika Pavla Strugara i Miodraga Jokića. Deset oficira JNA optuženo je za ratne zločine pred Županijskim sudom u Dubrovniku.

Knjiga za tužiteljicu

Direktorica Monitora Milka Tadić-Mijović kazala je na okruglom stolu da crnogorska vlast odgovorna za napad na Dubrovnik, iako je pokušavala da svu krivicu svali na JNA i Slobodana Miloševića.

,,Vlada, a ne JNA, je mobilisala rezerviste 1991. i 1992. godine”, rekla je Tadić-Mijović.

Ona smatra da suočavanje s prošlošću nije moguće dok organizatori zločina ne budu procesuirani

Ona je potom Lidiji Vukčević poklonila knjigu Srce tame, u kojoj novinar Monitora Vladimir Jovanović, pozivajući se na zvanične depeše, piše o tome kako se Crna Gora pripremala za rat za mir.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

DRŽAVA I FALSIFIKOVANE DIPLOME: U redu je to

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera oko lažne diplome pomoćnice direktorice Instituta za javno zdravlje (IJZ) Miljane Pavličić ponovo nas je upozorila na činjenicu da ,,stručnjaka” u javnoj upravi, policiji, obrazovanju, zdravstvu i ostalim oblastima u kojima bilježimo nenapredak ima na hiljade. I nikom ništa

 

Afera oko lažne diplome pomoćnice direktorice Instituta za javno zdravlje (IJZ) Miljane Pavličić razobličila je svu nemoć države i institucija da se uhvate u koštac sa armijom zaposlenih u državnim institucijama kojima na osnovu kupljenih  ili falsifikovanih uvjerenja dobijaju posao i napreduju u službi.

O kakvom se haosu i nekoordinaciji između državnih službi radi govori podatak da je Pavličić za 12 godina koliko radi u IJZ konstantno napredovala u službi i radila na poslovima koji zahtijevaju stručnost. Pored falsifikovane diplome, niko u njenoj ustanovi ali ni u nadležnim ministarstvima kao da nije znao da je ona početkom 2014. proglašena krivom zbog krivičnog djela falsifikovanja isprave.

Prema presudi iz 2014, Pavličić je na sudu priznala krivično djelo lažiranja diplome Hemijskog fakulteta u Beogradu. Sud je tada ocijenio da je ona ,,bila svjesna svog djela, čije je izvršenje htjela, postupajući sa direktnim umišljajem”.  I pored toga sud je cijeneći olakšavajuće okolonosti ,,izrekao uslovnu osudu kojom je utvrdio kaznu zatvora od četiri mjeseca i istovremeno je odredio rok provjeravanja od dvije godine, odnosno da se utvrđena kazna neće izvršiti ako okrivljena za vrijeme od dvije godine od pravosnažnosti presude ne učini krivično djelo”. Kako su sud i ostali provjeravali, dovoljno govori podatak da je Pavličić napredovala u službi i došla do mjesta pomoćnice direktora. Možda bi bila izabrana i za direktoricu da nije bilo višemjesečnog istraživanja novinarki Vijesti koje su razobličile ovaj slučaj.

Da sve nije prošlo bez odjeka, potvrđuje ostavka dosadašnjeg direktora  Instituta za javno zdravlje Igora Galića. ,,Vezano za navode iz medija gdje se pominju falsifikovane diplome, želim jasno da stavim do znanja da se principijelno protivim svakom vidu malverzacija i molim da se istrage u ovom pravcu nastave u cijelom državnom sistemu”, saopštio je Galić.

I kako to obično biva nakon skandala ovakvih razmjera, iz Ministarstva prosvjete i ostalih su najavili da će sada podrobnije ispitivati diplome a iz tužilaštva da će prilježnije ispitati ovaj i ostale slučajeve lažnih diploma.

Za sada se tužilaštvu ne žuri u ispitivanju i kažnjavanju ovakve prakse. Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija su nakon izbijanja afere upozorili da su posljednjih godina podnijeli desetine krivičnih prijava protiv lica za koje je dobijena potvrda da su njihove diplome nevalidne, ali da nijedan slučaj nije procesuiran.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OŽIVLJAVANJE PRAVOSUĐA: Deblokada počela od Ustavnog suda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović (PES) tražio je nedavno od šefa Skupštine Andrije Mandića (ZBCG) da se hitno pokrene dijalog unutar parlamentarne većine, ali i organizuju uporedni sastanci s opozicijom o popuni ključnih pozicija u pravosuđu – jednog mjesta u Ustavnom sudu, tri u Sudskom savjetu, te pozicije vrhovnog državnog tužioca (VDT)

 

Poslanici Skupštine Crne Gore su u drugom krugu sa 56 glasova izabrali Faruka Resulbegovića za sudiju Ustavnog suda. Tako je omogućeno da Ustavni sud, poslije višegodišnje krize, ponovo radi u punom sastavu, sa sedam sudija.

Lokalni izbori prošle godine pokazali su neophodnost funkcionalnog Ustavnog suda (US). Četiri opštine nisu mogle da proglase rezultate izbora i formiraju vlast  nakon što su odbijene žalbe, podnijete opštinskoj izbornoj komisiji, došle do Ustavnog suda. US nije mogao  odlučiti po žalbama jer je nekoliko mjeseci ranije ostao bez kvoruma za odlučivanje, sa samo troje sudija.

Nakon mnogo odugovlačenja i pritisaka međunarodne zajednice, prije svega Evropske komisije (EK), početkom ove godine izabrano je troje sudija US.  Poslanici su  izabrali  Snežanu Armenko, Momirku Tešić i Draganu Đuranović. Alija Beganović i Faruk Resulbegović nijesu dobili dovoljan broj poslaničkih glasova. Izabrane sudije bile su kompromis između tehničke Vlade,  Dritana Abazovića, i velikih koalicija okupljenih oko Demokratske partije socijalista (DPS), Za budućnost Crne Gore i Demokrata.

Kako nije izabran sedmi sudija, Ustavni sud u nekim slučajevima nije mogao  imati većinu. Tako u slučaju ukaza bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića da raspusti Skupštinu, Ustavni sud nije mogao da se izjasni da li je on  prekršio Ustav. Odluka o ocjeni ustavnosti izostala jer je troje sudija glasalo da je riječ o pojedinačnom pravnom aktu, a troje  je  bilo protiv.

“Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik Budimir Šćepanović i sudije – Snežana Armenko, Dragana Đuranović, Milorad Gogić, Desanka Lopičić i Momirka Tešić, u predmetu U-II broj 11/23, nije donio Odluku, jer predlog sudije izvjestioca nije dobio Ustavom propisanu potrebnu većinu”, saopšteno je iz Ustavnog suda.

Nakon  formiranja nove vlasti, lideri vladajuće koalicije istakli su da je reforma pravosuđa prioritet.  Za izbor sudije Ustavnog suda potrebna je dvotrećinska većina (54) u prvom krugu, ili tropetinska (49) u drugom. Ubrzo je pokrenuta  procedura i na red je ponovo došlo glasanje o rukovodiocu ulcinjskog tužilaštva Faruku Resulbegoviću. Bošnjačka stranka (BS)  je tražila da sedmi član US bude Bošnjak. Lider Bošnjačke stranke (BS) Ervin Ibrahimović, je kazao da  Bošnjaka nema u Sudskom i Tužilačkom savjetu, Državnoj revizorskoj instituciji, Centralnoj banci Crne Gore… “Da li Bošnjak može da vjeruje u institucionalni i pravni sistem Crne Gore? Pozivam vas da ne glasate za sedmog sudiju, nego da otvorimo dijalog”, rekao je Ibrahimović.

Poslanik Albanskog foruma Nikola Camaj, ocijenio je da je funkcionalan Ustavni sud prioritet. Kaže da je iznenađen stavovima Bošnjačke stranke. “Nešto što pripada manjinama ne pripada po difoltu najjačoj manjinskoj starnci. U suprotnom bi u našim dokumentima pisalo da ta mjesta pripadaju BS-u”, smatra Camaj.

Skupština je u drugom krugu, glasovima 56 poslanika izabrala Ruselbegovića za sedmog sudiju Ustavnog suda. Uzdržani su bili poslanici iz redova Demokratske partije socijalista i Bošnjačke stranke. Šef poslaničkog kluba DPS-a Andrija Nikolić objasnio je stav DPS: “Upravo iz odgovornosti prema politici multietničke demokratije u Crnoj Gori. Ta odgovornost pripada predstavnicima manjinskih naroda, a ton na današnjoj sjednici je pokazao da saglasnosti nema”.

Poslanik sa liste vladajuće i najjače partije u ovom sazivu Pokreta Evropa sad Seid Hadžić, kazao je da je on Bošnjak i da će se uvijek boriti da predstavnici tog naroda budu na  pozicijama gdje se odlučuje. Tvrdi da je nezadovoljan što „izvjesni period“ u Ustavnom sudu neće biti Bošnjaka. „Ali, nije problem u današnjem kandidatu, nego u prethodnih šest. Mizerno je pričati oko kvota za manjine. Ne interesju me kvote, ako imamo stabilne kandidate – zašto ne bi bilo sedam kandidata koji su Albanci, koji su Bošnjaci”, upitao je.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ohrabrujuće su brojne reakcije osude knjige ratnog zločinca Vojislava Šešelja o Draginji Vuksanović Stanković, bivšoj poslanici i liderki SDP. Ali treba poslušati savjet bivšeg premijera Duška Markovića i “tvrdo upamtiti ko nije osudio ovaj sramni napad”.  Pa ne zaboraviti ni ko je  otćutao  mnoge ranije slične napade. I koje su politike izrodile raznorazne šešelje, a koje ih još podržavaju

 

Da, nevjerovatno je što je knjiga sa takvim naslovom uopšte ugledala svjetlost dana, primijetili su neki.  Nije prva koju je isti autor, ratni zločinac, sa raznim vulgarnim naslovima  lansirao u javni prostor. Autor  je odavno  upisan u mračne i krvave stranice regionalne istorije: Vojislav Šešelj,  predsjednik Srpske radikalne stranke (SRS) i haški osuđenik. Naslov njegovog uratka, objavljenog ove godine,  nije za pristojne, a kamoli profesionalne medije.  Pa ni sa mnogo zvjezdica..  Ovoga puta ne meti je bivša poslanica i liderka Socijaldemokratske partije (SDP) Draginja Vuksanović Stanković.

Knjigu je  izdala Šešeljeva izdavačka kuća Velika Srbija, a zavedena je u Narodnoj biblioteci Srbije, sa tiražom od hiljadu primjeraka i predmetnom odrednicom – Srbi – Progoni – Crna Gora – 21. v.  Prije tri godine, u julu 2020 godine, ista izdavačka kuća izdala je Šešeljevu knjigu sličnog naziva. Meta je tada bila Aleksandra Jerkov, funkcionerka tamošnje Demokratske stranske. Ta stranka i Stranka slobode i pravde tada su zahtijevale od srpskog tužilaštva da hitno zabrani njenu distribuciju i prodaju. Ništa. Šešelj je nastavio. Na meti njegovih uradaka prethodno su bili i pokojna predsjednica Komiteta pravnika za ljudska prava (YUCOM) Biljana Kovačević – Vučo, funkcionerka Stranke slobode i pravde Marinika Tepić, lider Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenad Čanak

Jerkov je prije objavljivanja Šešeljeve knjige prijavila prijetnje koje je dobila od lidera SRS. Ona je saopštila tada da je “ohrabruje međunarodna i domaća podrška”, ali da ona ne može da “zameni to što nadležni već treći dan ne reaguju na pretnje”. Šešelj joj je uputio prijetnje putem društvene mreže Tviter pošto se javno upitala zašto lideru radikala ni godinu dana posle pravosnažne presude za ratne zločine nije oduzet poslanički mandat u Skupštini Srbije.

I Draginja Vuksanović Stanković je prije objavljivanja posljednjeg Šešeljevog naslova, bila na njegovoj meti.  Zbog uvreda koje je na njen račun  saopštio u programu beogradske TV Hepi u januaru 2022, televizije koja je pod kontrolom Šešeljevog nekadašnjeg partijskog saborca,  danas predsjednika Srbije Aleksandra Vučića,  Agencija za elektronske medije (AEM) je privremeno zabranila emitovanje programa te televizije u Crnoj Gori.

Objavljivanje Šešeljeve knjige o Vuksanović Stanković naišlo je na brojne osude u Crnoj Gori. Reakcije su stigle sa gotovo svih adresa.  Oglasile su se partije na vlasti, ministri, predsjednik države, opozicione partije, civilni sektor…Pokrenuta je i  onlajn peticija kojom se od ministra spoljnih poslova Crne Gore Filipa Ivanovića traži da uputi protestnu notu Srbiji zbog objavljenje knjige Vojislava Šešelja sa uvredljivim, mizoginim naslovom.

“Ovo je nažalost samo posljednji u nizu primjera Šešeljevih vulgarnih i uvredljivih javnih objava. On je i prije gospođe Vuksanović-Stanković na sličan način pokušavao da našteti i ženama prisutnim u javnom životu Srbije, političarkama, novinarkama i aktivistkinjama koje mu nijesu bile po volji, uključujući i Povjerenicu za zaštitu ravnopravnosti Republike Srbije koja je više puta kritikovala njegove ispade kao nezakonite. Tačno je i da se Šešelj jednako vulgarno obrušavao i na svoje neistomišljenike, muškarce, kako iz Srbije tako i iz inostranstva”, navodi se u saopštenju  Akcije za ljudska prava (HRA) i Centra za ženska prava (CŽP).

Ove organizacije  ističu da “koliko god Šešelj bio personalno groteskna i primitivna figura, ne smije se potcijeniti da je on suštinski na vlasti u Srbiji i da ima sistemsku medijsku i drugu podršku države, što i ovaj i sve prethodne slučajeve čini još ozbiljnijim”.

Takođe, ocjenjuju da “brojnost negativnih reakcija na crnogorskoj javnoj sceni povodom ovog događaja “ohrabruje”.

Primijećena su, međutim, i neka ćutanja.  Nakon što se predsjednik parlamenta i jedan od lidera ZBCG nije oglasio ovim povodom, reagovao je DPS tvrdeći da je to ćutanje odobravanje.

„Postoje stvari koje se ne komentarišu i koje su ispod svakog nivoa a to je situacija u kojoj se u knjizi Vojislava Šešelja pominje bivša poslanica Socijaldemokratske partije (SDP) Draginja Vuksanović Stanković” kazao je kasnije  Mandić upitan da to prokomentariše, Šešeljevo djelo. “Gospođa Vuksanović Stanković se više ne bavi politikom i primijetio sam da pojedini to sada žele da nametnu kao temu. Ovolika povika u Crnoj Gori je želja što više nametnuti tu temu ne vodeći računa o ugledu gospođe Vuksanović Stanković. Niti ću to čitati niti ću to komentarisati. Ja ne želim da namećem tu temu i ponavljam, to je ispod nivoa komentarisanja”, preczirao je Mandić

Na portalu Borba, koji se vezuje za bivši Demokratski front, međutim, više nego komentarišu Šešeljevu knjigu. Oni su nakon reakcija i osuda Šešeljevog uratka, objavili i njegovu izjavu tim povodom i dali mu priliku da dodatno vrijeđa bivšu poslanicu SDP-a.  Na kraju teksta ogradili su se konstatcijom da Šešeljev stav „nije stav redakcije“. Šteta je, naravno, učinjena.

Zanimljive su i reakcije koje su došle iz Demokratske partije socijalista. Iz te partije su kazali da nije prvi put da autor tog ogavnog nedjela napada na ono, u Crnoj Gori, najsvetije – ženu, i to ne bilo koju nego jednu iz reda onih koji su život podredile odbrani vlastite kuće i njenog dostojanstva od „ovih i ovakvih, jadnih i bijednih, kakav je ovaj mrzitelj svega crnogorskoga“.

Neki od napada na “ono najsvetije – ženu”, dolazili su iz krugova bliskih upravo dugogodišnje partije na vlasti. Uz gromoglasno ćutanje poslanika i funkcionera te partije.  Poput slučaja Vanje Ćalović Marković, recimo.

Interesantan je i savjet bivšeg DPS premijera Duška Markovića, nekadašnjeg dugogodišnjeg šefa tajne službe:“… Da manje bilježimo ko je dao podršku Draginji, već dobro i tvrdo da upamtimo ko nije osudio ovaj sramni napad”.

Ohrabrujuće su brojne reakcije osude knjige ratnog zločinca Vojislava Šešelja o Draginji Vuksanović Stanković, bivšoj poslanici i liderki SDP. Ali treba poslušati Markovića i “tvrdo upamtiti ko nije osudio ovaj sramni napad”. I ne zaboraviti ko je  otćutao  mnoge ranije slične napade. I koje su politike izrodile raznorazne šešelje, a koje ih još podržavaju.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo