Povežite se sa nama

OKO NAS

SUDSKI LAVIRINT: Ko štiti biznismena Ranka Labovića

Objavljeno prije

na

Za koji dan, 5. aprila, sud će odlučivati da li će kuća Vukašina Labovića pripasti EKOS banci koja je više od deceniju u stečaju, a porodica Labovića, time, završiti na ulici.

Labović – bivši predsjednik borda direktora Swiss osiguranja, sada vojni penzioner (radni vijek proveo kao oficir u JNA) – tereti se da je podigao kredit, u kešu, u iznosu od 80.000 eura kod EKOS banke, te da ga nikada nije vratio. Labović, za Monitor, kaže da je riječ o podvali – fiktivnom kreditu i fiktivnoj isplati.

Za sve optužuje prezimenjaka Ranka Labovića, čovjeka koji ne živi, niti je živio u Crnoj Gori (stalno prebivalište uvijek bilježi da mu je u Peći; povremeno dolazi u Herceg Novi), za koga malo ko zna (pokušali smo da stupimo u kontakt putem telefona, ali bezuspješno), a koji je stajao iza EKOS banke, koja je u procesu likvidacije. Otvorena je 2001. godine, a zatvorena, odlukom Centralne banke Crne Gore, 28. 03. 2003. godine zbog nepravilnosti u radu i neregularnosti. Između Vukašina Labovića i te banke već 13 godina traje sudski spor. Presudom Osnovnog suda iz 2009. godine obavezan je da EKOS banci isplati na ime duga po stambenom kreditu 80.000 eura sa zakonskom zateznom kamatom.

Tok događaja je sljedeći, najkraće (zabilježio je to i poslanik Dritan Abazović u pismu nadležnim institucijama): Vukašin Labović i još 11 osoba , 19. i 20. marta 2003. godine, zaključuju ugovore o stambenim kreditima sa pomenutom bankom.

Vukašin Labović je ranije pojasnio i kako je uopšte došlo do zahtjeva za kredit. ,,Nijesam vjerovao s kim imam posla. EKOS banka je obavljala sumnjive poslove. Kada je trebalo da dođe do zatvaranja banke, odnosno do oduzimanja dozvole za rad od strane regulatora, Centralne banke, Ranko Labović me je zamolio da sa nekoliko njegovih prijatelja podnesem zahtjev za kredit samo kako bi iz Centralne banke vidjeli da se posluje i da bi, kako je tada tvrdio, spasili banku”.

EKOS banci je kao što je već rečeno, 28.marta 2003. godine oduzeta dozvola za rad. Dan nakon što je EKOS banci oduzeta dozvola Vukašin Labović i još pet lica navodno podižu kredit u iznosu od oko 500.000 eura. Neposredno ispred ove uplate još pet lica, takođe navodno, podižu kredit, tako da samo u ovom slučaju EKOS banka isplaćuje oko 850.000 eura. Sve, navodno, na ruke i to u vrijeme kada je postojala mogućnost za plaćanje i elektronskim putem.

Logično se nameće pitanje ako je EKOS banka likvidirana u petak 28.03.2003, kako je moguće da se sjutra, u subotu, podigne kredit na ruke?, pita se Vukašin Labović u razgovoru sa novinarom Monitora.

Vukašin navodi da ni on, ni drugih pet građana nijesu podizali kredite niti su taj novac koristili. Od svih osoba, koje su kako Vukašin navodi, prevarene od strane Ranka Labovića, jedino je pravosnažno osuđen on. Niko od njih 11 nikada nije vraćao kredite, koji su, kako kaže fiktivni, i koji su, navodno, služili da Ranko Labović podigne novac iz trezora za isplatu tih kredita.

,,Sporni kredit je potpuno nevalidan i nikada ga nijesam podigao već je taj novac očigledno uzeo Ranko Labović, koji je i osnivač EKOS banke i predsjednik njenog borda direktora. Osim mene kredite je podiglo još pet ljudi iz Podgorice u ukupnom iznosu od oko 500.000, a po dnevniku blagajne EKOS banke novac smo navodno podigli dan nakon oduzimanja dozvole za rad EKOS banci. U tom periodu banka nije imala pravo da vrši bilo kakve transakcije niti da radi. Svi krediti su navodno na blagajni isplaćeni gotovinski. Blagajnik EKOS banke je bio šurak Ranka Labovića koji je osuđen na dvije godine zatvora jer je bio odgovorno lice za humanitarnu organizaciju preko koje je prao novac.”

Vukašin Labović je 2006. godine, nakon što je posumnjao na nezakonite radnje Ranka Labovića, podnio neopozivu ostavku na funkciju u bordu direktora Swiss osiguranja (deset dana kasnije završava u bolnici, srčani udar). Iste godine otkazuje punomoćje prvom advokatu, tvrdeći da ga on ne zastupa shodno njegovim intresima. Vukašin navodi da nikada nije dobijao pozive za ročišta, uz obrazloženje suda da poziv ,,nijesu mogli da mu uruče”. Zbog toga Vukašin, kaže, nije imao mogućnost da se brani i iznese svoj slučaj.

Ne samo to. I sam vlasnik banke, Ranko Labović, početkom 20015. godine u Beogradu je dao izjavu da Vukašin Labović nikada nije primio novac po osnovu stambenog kredita i izjavio da je spreman da navedene činjenice potvrdi i na sudu!

Vukašin Labović kaže za Monitor da je prodao stan koji je dobio od vojske JNA i kupio zajedno sa suprugom kuću koju sada stečajna uprava EKOS banke želi da prepiše na sebe. ,,Pomenuta kuća je jedina nekretnina koju supruga i ja posjedujemo. Moja supruga je tužbom dobila pravo na 50 odsto kuće (kao zajednička svojina stečena u braku) tako da Stečajna uprava EKOS banke nije uspjela da proda kuću na zakazanim ročištima. EKOS banka sada želi da nam oduzme polovinu kuće koja se vodi na mene.”

Imajući u vidu obim sumnji i skoro milionsku malverzaciju koja se spominje postavlja se pitanje ko u Crnoj Gori štiti kontroverznog biznismena Ranka Labovića?

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRŽAVNE INISTITUCIJE BEZBJEDNOST NOVINARA: Lijepa obećanja i nerazjašnjeni napadi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brojni slučajevi ukazuju na ozbiljne sistemske probleme u zaštiti novinara u Crnoj Gori, kao i na nedostatak efikasne pravde za počinioce ovih zločina. Neefikasnost istraga i nekažnjivost su postali ključni problemi koji ugrožavaju slobodu medija u zemlji

 

 

U Crnoj Gori se od 2004. godine dogodilo na desetine napada na novinare i novinarke. Od prijetnji, preko verbalnih i fizičkih napada, a svi oni uslijedili su nakon neriješenog ubistva osnivača i glavnog urednika lista Dan Duška Jovanovića. Samo mali broj je riješen, što jasno ukazuje na izražen problem neadekvatne zaštite i nekažnjivosti zločina nad novinarima. Iako je postojala inicijativa o formiranju posebnih jedinica koje bi pomogle u rasvjetljavanju ovih nepočinstava, ona još nije zaživjela.

Istina, u okviru Sektora za borbu protiv kriminala Uprave policije imenovana su tri inspektora koji se bave slučajevima napada na novinare,  ali za sada nema javno dostupnih podataka da je njihov rad na bilo koji način doprinio pomacima kod  neriješenih slučajeva.Međunarodna praksa pokazuje da specijalizovane jedinice, imajući u vidu specifičnu prirodu slučajeva napada na novinare, mogu efikasnije sprovoditi istrage i procesuirati počinioce.

Medijski ekspert Mark Gruber kaže da bi uvođenje takve prakse bilo odlično pod uslovom, kako je naveo, da se uzme u obzir i opšti kontekst: obučenost policijske jedinice, saradnja s medijima i s tužilaštvom, možda s mehanizmom “brzog odgovora”.

Nekoliko napada na novinare u Crnoj Gori izdvajaju se kao posebno komplikovani – zbog brutalnosti, dugotrajnosti istraga i izostanka pravde.

Istraga o surovom ubistvu Jovanovića traje preko 20 godina i problematična je, jer odgovornosti izmiču ne samo naručioci, direktni izvršioci već i oni koji su je neuspješno vodili. Za saučesništvo u ubistvu osuđen je jedino Damir Mandić, kome je Apelacioni sud u aprilu 2017. potvrdio presudu na 19 godina zatvora, koji se okončava sredinom naredne godine.

Ranjavanje novinarke Olivere Lakić ispred njenog stana 2018. godine, izazvalo je veliku zabrinutost za njenu bezbjednost, ali i bezbjednost svih istraživačkih novinara i novinarki u Crnoj Gori. Ni u tom slučaju pravda nije postignuta, iako je Više državno tužilaštvo (VDT) dostavilo zahtjev za sprovođenje istrage protiv nekoliko osoba. Lakić je i ranije bila napadnuta i prijećeno joj je.

Novinar iz Berana Tufik Softić bio je takođe meta dva napada – 2007. i 2013. godine. Prvi put je palicom pretučen ispred kuće, dok je drugi put bomba postavljena ispred njegovog automobila. Istrage su dugo trajale, ali slučajevi su ostali nerazjašnjeni i zatvoreni zbog nedostatka dokaza.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVI STRATEŠKI PLAN RAZVOJA KOLAŠINA: Prepisivanje spiska želja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izgradnja autobuske stanice, tržnog centra sa pijacom i podzemnom parking garažom, rekonstrukcija Doma mladih i Gorštaka… To su samo  neki od projekata koji su iz dva prethodna prepisani u novi Strateški plan razvoja

 

 

Kolašinci već 15 godina nemaju  autobusku stanicu, a toliko dugo slušaju i obećanja lokalnih vlasti da će je dobiti.

Završetak davno započetih radova obećavali su učesnici svih kampanja za lokalne izbore tokom minule decenije i po. Predlog  Prostorno-urbanističkog plana (PUP), na čije se usvajanje još čeka,  dao je formalno mogućnost da se to stanje promijeni. Još nema konkretnih najava na koji način bi se i za koliko vremena taj projekat mogao okončati.

Lokacija na koju svraćaju pojedini međugradski autobusi u stvari je samo stajalište. Prostor koji se u tu svrhu koristi neuređen je, sa dotrajalim asfaltom, bez potrebene infrastrukture i mobilijara, pa ga izbjegavaju mnogi prevoznici. Zbog toga, putnici često čekaju autobus na improvizovanom stajalištu kod starog motela, na magistrali.

Privatno preduzeće Županovac, prije mnogo godina, započelo je gradnju objekta Autobuske, ali nije uspjelo da nađe način da nastavi radove. Izgradnju je omela, kako je ranije saopštavano, prvo ekonomska kriza, a zatim i činjenica da se objekat nije uklapao u predviđene planske dokumente, jer je za sprat viši.

Nakon što je izgorjela stara zgrada, Županovac je 2008. godine na istoj lokaciji započeo gradnju objekta, “koji je podrazumijevao sve karakteristike moderne autobuske stanice sa brojnim sadržajima”. Od svega toga, do sada je ozidana samo višespratna zgrada površine 2.000 metara kvadratnih. Putnicima je na raspolaganju nekoliko drvenih klupa postavljenih napolju, tik uz objekat u izgradnji.

U međuvremenu, inspekcija rada stavila je plombu na vrata trafičice u kojoj su se mogle dobiti informacije o redu vožnje. Telefon za informacije premješten je u obližnju kafanu, pa putnike o vremenu dolasaka i polaska autobusa obavještavaju zaposleni u tom ugostiteljskom objektu. No, ni to nije obaveza preduzeća “Županovac”, s obzirom na to da zvanično Autobuska stanica ne postoji.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAPLIJENE MARIHUANE NE PRESTAJU: Šverceri rade prekovremeno 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako je samo u nekoliko akcija na ilegalnim prelazima u Gusinju i Plavu zaplijenjeno preko stotinu kilograma marihuane, i nekoliko stotina na obalama Skadarskog jezera, nameće se pitanje – koliko onda narkotika tim putevima svakodnevno ulazi u našu državu

 

 

Kada je prije nekoliko dana Uprava policije saopštila da je Granična policija iz Ulcinja pronašla je oko 66 kilograma skanka, a dvije osobe pobjegle ka Albaniji, aktuelizovano je pitanje ilegalnih puteva kojima se marihuana i skank prebacuju u Crnu Goru.

Ovih 66 kilograma pronađeno je u rejonu ulcinjskog sela Sukobin.

Ne tako davno u priobalnom dijelu Skadarskog jezera, na obali kanala riječe Morače, u blizini željezničke stanice Zeta, pronađeno je 57 kilograma marihuane. Pretragom medijskih arhiva, može se pronaći još veliki broj policijskih saopštenja o zaplijenama marihuane koja se iz Albanije unosi ilegalno u Crnu Goru.

Iz policije je saopšteno da su postupali po operativnim saznanjima da se u prostoru sela Sukobin, iz Albanije u Crnu Goru krijumčari opojna droga skank.

“Pretragom terena od strane policijskih službenika i upotrebom službenog drona, policijski službenici su 27. septembra, u ranim jutarnjim časovima pronašli tri torbe sa 119 pakovanja, težine oko 66 kilograma, u kojima se nalazila biljna materija zelene boje nalik na opojnu drogu skank. Policijski službenici su na licu mjesta uočili dva nepoznata lica koja su se dala u bjekstvo u pravcu Republike Albanije”, navedeno je u saopštenju UP.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo