Povežite se sa nama

OKO NAS

SUDSKI LAVIRINT: Ko štiti biznismena Ranka Labovića

Objavljeno prije

na

12921048_986755874745099_18

Za koji dan, 5. aprila, sud će odlučivati da li će kuća Vukašina Labovića pripasti EKOS banci koja je više od deceniju u stečaju, a porodica Labovića, time, završiti na ulici.

Labović – bivši predsjednik borda direktora Swiss osiguranja, sada vojni penzioner (radni vijek proveo kao oficir u JNA) – tereti se da je podigao kredit, u kešu, u iznosu od 80.000 eura kod EKOS banke, te da ga nikada nije vratio. Labović, za Monitor, kaže da je riječ o podvali – fiktivnom kreditu i fiktivnoj isplati.

Za sve optužuje prezimenjaka Ranka Labovića, čovjeka koji ne živi, niti je živio u Crnoj Gori (stalno prebivalište uvijek bilježi da mu je u Peći; povremeno dolazi u Herceg Novi), za koga malo ko zna (pokušali smo da stupimo u kontakt putem telefona, ali bezuspješno), a koji je stajao iza EKOS banke, koja je u procesu likvidacije. Otvorena je 2001. godine, a zatvorena, odlukom Centralne banke Crne Gore, 28. 03. 2003. godine zbog nepravilnosti u radu i neregularnosti. Između Vukašina Labovića i te banke već 13 godina traje sudski spor. Presudom Osnovnog suda iz 2009. godine obavezan je da EKOS banci isplati na ime duga po stambenom kreditu 80.000 eura sa zakonskom zateznom kamatom.

Tok događaja je sljedeći, najkraće (zabilježio je to i poslanik Dritan Abazović u pismu nadležnim institucijama): Vukašin Labović i još 11 osoba , 19. i 20. marta 2003. godine, zaključuju ugovore o stambenim kreditima sa pomenutom bankom.

Vukašin Labović je ranije pojasnio i kako je uopšte došlo do zahtjeva za kredit. ,,Nijesam vjerovao s kim imam posla. EKOS banka je obavljala sumnjive poslove. Kada je trebalo da dođe do zatvaranja banke, odnosno do oduzimanja dozvole za rad od strane regulatora, Centralne banke, Ranko Labović me je zamolio da sa nekoliko njegovih prijatelja podnesem zahtjev za kredit samo kako bi iz Centralne banke vidjeli da se posluje i da bi, kako je tada tvrdio, spasili banku”.

EKOS banci je kao što je već rečeno, 28.marta 2003. godine oduzeta dozvola za rad. Dan nakon što je EKOS banci oduzeta dozvola Vukašin Labović i još pet lica navodno podižu kredit u iznosu od oko 500.000 eura. Neposredno ispred ove uplate još pet lica, takođe navodno, podižu kredit, tako da samo u ovom slučaju EKOS banka isplaćuje oko 850.000 eura. Sve, navodno, na ruke i to u vrijeme kada je postojala mogućnost za plaćanje i elektronskim putem.

Logično se nameće pitanje ako je EKOS banka likvidirana u petak 28.03.2003, kako je moguće da se sjutra, u subotu, podigne kredit na ruke?, pita se Vukašin Labović u razgovoru sa novinarom Monitora.

Vukašin navodi da ni on, ni drugih pet građana nijesu podizali kredite niti su taj novac koristili. Od svih osoba, koje su kako Vukašin navodi, prevarene od strane Ranka Labovića, jedino je pravosnažno osuđen on. Niko od njih 11 nikada nije vraćao kredite, koji su, kako kaže fiktivni, i koji su, navodno, služili da Ranko Labović podigne novac iz trezora za isplatu tih kredita.

,,Sporni kredit je potpuno nevalidan i nikada ga nijesam podigao već je taj novac očigledno uzeo Ranko Labović, koji je i osnivač EKOS banke i predsjednik njenog borda direktora. Osim mene kredite je podiglo još pet ljudi iz Podgorice u ukupnom iznosu od oko 500.000, a po dnevniku blagajne EKOS banke novac smo navodno podigli dan nakon oduzimanja dozvole za rad EKOS banci. U tom periodu banka nije imala pravo da vrši bilo kakve transakcije niti da radi. Svi krediti su navodno na blagajni isplaćeni gotovinski. Blagajnik EKOS banke je bio šurak Ranka Labovića koji je osuđen na dvije godine zatvora jer je bio odgovorno lice za humanitarnu organizaciju preko koje je prao novac.”

Vukašin Labović je 2006. godine, nakon što je posumnjao na nezakonite radnje Ranka Labovića, podnio neopozivu ostavku na funkciju u bordu direktora Swiss osiguranja (deset dana kasnije završava u bolnici, srčani udar). Iste godine otkazuje punomoćje prvom advokatu, tvrdeći da ga on ne zastupa shodno njegovim intresima. Vukašin navodi da nikada nije dobijao pozive za ročišta, uz obrazloženje suda da poziv ,,nijesu mogli da mu uruče”. Zbog toga Vukašin, kaže, nije imao mogućnost da se brani i iznese svoj slučaj.

Ne samo to. I sam vlasnik banke, Ranko Labović, početkom 20015. godine u Beogradu je dao izjavu da Vukašin Labović nikada nije primio novac po osnovu stambenog kredita i izjavio da je spreman da navedene činjenice potvrdi i na sudu!

Vukašin Labović kaže za Monitor da je prodao stan koji je dobio od vojske JNA i kupio zajedno sa suprugom kuću koju sada stečajna uprava EKOS banke želi da prepiše na sebe. ,,Pomenuta kuća je jedina nekretnina koju supruga i ja posjedujemo. Moja supruga je tužbom dobila pravo na 50 odsto kuće (kao zajednička svojina stečena u braku) tako da Stečajna uprava EKOS banke nije uspjela da proda kuću na zakazanim ročištima. EKOS banka sada želi da nam oduzme polovinu kuće koja se vodi na mene.”

Imajući u vidu obim sumnji i skoro milionsku malverzaciju koja se spominje postavlja se pitanje ko u Crnoj Gori štiti kontroverznog biznismena Ranka Labovića?

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo