Povežite se sa nama

OKO NAS

SUDSKI PROCES VLADIMIRA POPOVIĆA PROTIV DIREKTORICE MANS-A: Beba ugledan, Vanja kriva

Objavljeno prije

na

Iako je Crna Gora u pitanju, ovo može da šokira: Viši sud naložio je direktorici MANS-a Vanji Ćalović da u svim štampanim i elektronskim medijima u Crnoj Gori i Srbiji objavi presudu u kojoj stoji da je direktora Instituta za javnu politiku Vladimira Bebu Popovića lažno optužila da je na internetu postavio pornozoofilni snimak! Ćalović je osuđena da je povrijedila čast i ugled čovjeku koji je tvorac jedne od najprizemnijih i najvulgarnijih – a konkurencija je velika u prorežimskim medijima – hajki na nekog kritičara režima, tokom koje je i sam priznao – pred najvećim regionalnim auditorijumom – da je snimak sa zadovoljstvom dijelio svima, kako bi pokazao pravo lice Ćalovićeve.

Još više: povrijeđen je ugled čovjeka koji je u toku postupka pred sudom, na posljednjem ročištu, kazao da se za suđenje spremao tako što je dan ranije zajedno sa advokatom posjećivao porno sajtove i provjeravao da li je na njima još snimak koji on šeruje svima.

Đukanovićeva desna ruka zadužena primarno za medije, spin majstor, čovjek koji kontroliše najbrutalnije propagandno uporište režima, Pinkov, Mitrovićev Minut, dva… (pisali smo o tome; donosili insajderske podatke), presudom, dakle, od kreatora hajki i hajke postaje žrtva.

Ne samo to. Viši sud je otišao i korak dalje. Preinačio je i dio prvostepene presude kojom je Osnovni sud ranije odbio Popovićev zahtjev da direktorica MANS-a preko medija povuče izjavu koju je dala na konferenciji za novinare u junu 2014. i javno se izvini za te tvrdnje. Nije samo kriva što je bila žrtva, Ćalovićeva, vidimo, treba da se zbog toga i – izvini.

U presudi piše: ,,Ćalovićeva mora da objavi izreku ove presude zato što je povrijedila prava ličnosti tužioca (čast, ugled, dostojanstvo), tako što ga je na konferenciji za novinare lažno optužila da je postavio pornozoofilni snimak na internetu, u roku od 15 dana od dana prijema presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja”.

Sud je pojasnio: Popović nije tražio novčanu satisfakciju za povredu časti i ugleda; da je stoga objavljivanje u medijima nužna posljedica i vid njegovog zadovoljenja; da ga je Ćalovićeva optužila neosnovano; da nema dokaza da je Popović postavio snimak na internet; da nije od značaja priznanje Popovića da je prosljeđivao snimak! To se zove sudstvo.

Bivši sudija Osnovnog suda, koji je insistirao na anonimnosti, kazao je Monitoru da je riječ o presudi koja šalje lošu poruku javnosti, te da je trebalo dati punu važnost izjavama Vladimira Popovića da je upravo on sa zadovoljstvom distribuirao sporne snimke.

,,Ovom presudom šalje se poruka ne samo Vanji Ćalović već i svim kritičarima režima i to je, prema mom mišljenju, loš znak. Svima je jasno, ostavljajući sada po strani pojedinosti pravnog slučaja, da je, politički, ovdje riječ o disciplinovanju neposlušnih, svim metodama”.

Izvor našeg lista smatra da je pravosudni sistem u Crnoj Gori urušen, te da je ova presuda jedan od slikovitih primjera toga.

,,Imamo nekažnjivost pojedinih ljudi bliskih režimu, ljudi iz najbliže okoline premijera Đukanovića, a sa druge strane vidimo da pravosuđe efikasno reaguje kada su u pitanju kritičari režima”.

Bebi Popoviću je nedavno, nakon velikog medijskog pritiska, obustavljeno finansiranje projekta Ženska vlada Zapadnog Balkana. Evropska komisija je otvorila istragu, nakon što je naložila da se obustavi potpisivanje granta. To je, prije svega, učinjeno zbog njegove role u aferi sa pomenutim snimcima i diskreditacijom Vanje Ćalović. Brisel je, dakle, imao obzira, ali ne i crnogorsko pravosuđe, čitaj: vlast.

Tokom prvostepene odluke sutkinje Osnovnog suda Milice Vlahović, iz MANS-a smo čuli da je riječ o sramnoj presudi koja predstavlja razlog da se svaki elementarno pošten građanin Crne Gore postidi crnogorskog sudstva.

Sutkinja Vlahović je na početku suđenja tražila od predsjednika suda da je izuzme iz ovog predmeta što je, prema ocjenama iz MANS-a, značilo da je priznala da nije sposobna da donese zakonitu odluku u ovom sporu. Ipak, predsjednik suda ju je ostavio da sudi u predmetu.

To je Crna Gora Mila Đukanovića: Beba je ugledan, a Vanja je kriva.

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Presuda krši osnovna ljudska prava

,,Presuda Višeg suda u Podgorici još jednom je pokazala da su crnogorski sudovi sve samo ne nezavisni i nepristrasni kada sude u predmetima koje pokreće premijer neposredno ili preko svojih kontroverznih prijatelja. Podsjetiću da su brutalni i primitivni napadi na Vanju Ćalović i MANS počeli nakon što je ta organizacija otkrila i dokazima dokumentovala na koji način Milo Đukanović i organizacija na čijem je čelu kradu izbore. Sada, odmah nakon što je objavljeno da je Evropska komisija ponovo odlučila da sljedeće izbore posmatra MANS, presuda Višeg suda još jednom šalje poruku da će se napadi na MANS nastaviti, ali i da prijatelji premijera zaduženi za ovakve kampanje, mogu računati i na zaštitu države u slučaju ako ih bilo ko prozove. Što se tiče sadržaja presude Višeg suda njega je jako teško pravno komentarisati na pristojan način”, kaže za Monitor advokat MANS-a Veselin Radulović.

Nezakonito ispunjavajući zahtjeve Vladimira Bebe Popovića, Viši sud je donio presudu čija je izreka toliko nerazumljiva da je apsolutno neizvršiva, kaže Radulović.

,,Viši sud nameće obavezu Vanji Ćalović da u svim medijima koji se distribuiraju i emituju u Crnoj Gori i Srbiji objavi presudu, što podrazumijeva da se to mora uraditi i u medijima koji Popovića nikada nijesu na bilo koji način pomenuli. To podrazumijeva da ova dubiozna presuda Višeg suda mora biti objavljena i u časopisima kao što su Lepota i zdravlje, Sportski žurnal, Joga magazin, ali i na televizijskim programima poput Sport kluba, Eurosporta, Fox kanala itd, što nesporno neće biti moguće. Isto tako, elektronskim medijima se smatraju i blogovi, društvene mreže poput fejsbuka, tvitera i slično, pa proizilazi da bi se presuda morala i tamo objavljivati”, objašnjava Radulović.

Osim toga, kaže Radulović, ovako ispunjavanje želja i zahtjeva Vladimira Bebe Popovića krši osnovna ljudska prava više nego bilo koja sudska odluka ikada donešena u Crnoj Gori i širem okruženju. Troškovi objavljivanja presude u svim elektronskim i štampanim medijima u dvije države dostići će iznos koji nikada niko nije morao da plati za bilo kakvu izjavu.

,,Crnogorski sudovi tako brutalno nijesu kršili ljudska prava i praksu Evropskog suda za ljudska prava ni u vrijeme kada su dosuđivali hiljade eura premijeru i njemu bliskim licima. Štaviše, ovakva kazna koju je Viši sud izrekao višestruko prevazilazi čak i iznose koje je isti taj sud dosuđivao porodicama žrtvama ratnih zločina. Sve ovo na najbolji način pokazuje da je sudija koji je pisao ovu presudu istu donio po diktatu i u strahu od Popovića i njegovih nalogodavaca”, kaže Radulović.

Protiv ove presude, dodaje Radulović, koristićemo sva pravna sredstva, u prvom redu reviziju Vrhovnog suda, koga pozivamo da u najkraćem roku prekine ovu kompromitaciju crnogorskog sudstva pred domaćom i međunarodnom javnošću i najzad reaguje na brutalno kršenje Ustava, zakona, Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i stavova Evropskog suda za ljudska prava.

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo