Povežite se sa nama

FOKUS

SUĐENJE STOLJEĆA: Puč i druge magle

Objavljeno prije

na

Prvih dana septembra, kako je i planirano, nastavljeno je suđenje stoljeća, kako ovdašnji i regionalni mediji nazivaju proces protiv okrivljenih u tzv. slučaju državni udar. Početak suđenja bio je planiran za sredinu ovog ljeta, ali je tek što je počeo, proces je odgođen, između ostalog i zbog zahtjeva odbrane za izuzeće Specijalnog tužioca Milivoja Katnića i njegovog tima, koji na kraju nije usvojen.

Javnost od ovog procesa očekuje da se utvrdi da li je zaista, kako tvrdi specijalno tužilaštvo ali i vlast, na dan parlamentarnih izbora 16. oktobra 2016. godine, postojala namjera nasilnog rušenja vlasti i likvidacije tadašnjeg premijera Mila Đukanovića, i da li su u tome učestvovale ruske obavještajno-bezbjednosne službe i dio lidera Demokratskog fronta (DF). Lideri Fronta, kao i svi ostali optuženi negiraju krivicu i umiješanost u takav scenario.

Prema navodima optužnice kao organizatori navodno planiranog i neodržanog udara su označeni Rusi – Eduard Šišmakov i Vladimir Popov, i oni se ne nalaze u sudnici. Za stvaranje kriminalne organizacije terete se srpski državljani – Bratislav Dikić, Predrag Bogićević, Nemanja Ristić, Miloš Jovanović, Kristina Hristić, Branka Milić, Milan Dušić, Dragan Maksić i Srboljub Đorđević, kao i lideri DF-a Andrija Mandić i Milan Knežević, te vozač Andrije Mandića Mihailo Čađenović. Drugom tačkom optužnice, Šišmakov i Popov su kao saizvršioci izvršili krivično djelo terorizam u pokušaju, a Dikić, Bogićević i Ristić – terorizam u pokušaju putem pomaganja.

Suđenje u slučaju državni udar, koje se gotovo godinu dana u stvari vodi u medijima, konačno se preselilo u sudnicu. To, kao i činjenica da je suđenje javno, predstavljaju napredak. No, nije malo onih koji sumnjaju da će istina o onome što se stvarno događalo u oktobru 2016. zaista biti i utvrđena, imajući u vidu da je crnogorsko pravosuđe pod ozbiljnom kontrolom vladajućih krugova. Ali i isprepletane interese domaćih i međunarodnih krugova kada je ovaj slučaj u pitanju.

Optuženi opozicioni lideri ranije su saopštili da se raduju što je suđenje javno, i što će i građani moći da vide da je cijeli slučaj, kako tvrde – montiran.

Prvi dan suđenja donio je samo nove tajne. Iskaz Bratislava Dikića, jednog od optuženih koji je iznio odbranu prvih dana suđenja, prekinut je kada je on pokušao da iznese detalje nagodbe koju mu je, kako tvrdi, nudio specijalni tužilac. Dikić je saopštio da mu je Katnić ponudio da bude u potpunosti aboliran ,,ako opozove grupu koja je došla u Crnu Goru”. Takođe, negirao je sve što mu se stavlja na teret. Kazao je da je po njegovim saznanjima skup 16. oktobra trebalo da bude skup opozicije protiv NATO-a, te da se zbog tog skupa susretao sa pojedinim osobama koji se vezuju za slučaj državni udar, a da je u Crnoj Gori bio radi liječenja, odlaska pod manastir Ostrog i drugih privatnih razloga.

,,Ja sam bio u situaciji da niti koga poznajem, niti znam da postoji neka kriminalna grupa. Ja sam čak ponudio da direktno operativno učestvujem u hapšenju tih ljudi koji su došli u Crnu Goru”, naveo je Dikić. On je u sudnici ustvrdio i da je Katnić u njegovom prisustvu kazao tužiocu Saši Čađenoviću: ,,Saša, ne možemo tako, što ćemo sa ovim oružjem, ne možemo ga stavit ovim jadnicima, spakovaćemo ga generalu, on je vojnik”.

Sutkinja Snežana Mugoša nije dozvolila da se iznesu detalji sporazuma koje je Dikić, navodno, trebalo da ugovori sa tužiocem. ,,Vaš sporazum je propao i to sud ne interesuje”, bila je izričita sutkinja. To nije prvi ,,veliki slučaj” koji vodi sutkinja Mugoša. Ona je sudila u slučaju Zavala, u kojem su optuženi bili čelnici Opštine Budva Rajko Kuljača, Dragan Marović, poslanik Đorđije Pinjatić, ali i u procesima visoke korupcije protiv bivšeg nikšićkog gradonačelnika Nebojše Radojičića, te Orhana Šahmanovića. To su sve slučajevi u kojima je vlast sređivala statistiku za Brisel i koji se u javnosti nerijetko vide kao slučajevi selektivne pravde.

,,Po ZKP-u sud je dužan da omogući iznošenje odbrane neometano, dakle ne određuje šta je sudu važno za odbranu, već to čini optuženi”, prokomentarisao je za Monitor Miroje Jovanović, advokat Andrije Mandića odluku sutkinje da ne dozvoli Dikiću da iznese detalje razgovora za specijalnim tužiocem. „Takođe, kada bilo koja strana postavi pitanje, druga strana ima pravo da se javi za riječ i iznese primjedbu. Dakle, uvijek branilac ima pravo da stavi primjedbu i da se ona unese u zapisnik. Sud može da je prihvati ili ne. To je norma već jedan vijek. Sa prekidom od 1941 – 1989. Sada imamo kontinuitet tog prekida”, kaže Jovanović. On je Sudskom savjetu podnio predstavku protiv sutkinje Snežane Mugoše, jer mu je kako se navodi u predstavci ,,onemogućavala da vrši branilačku funkciju” i uloži primjedbu na pitanje SDT. Sutkinja Mugoša kaznila je sa 500 eura prvog dana suđenja advokate Dražena Medojevića i Miroja Jovanovića zbog remećenja sudske discipline.

Dikić koji prvi iznosi odbranu je jedan od rijetkih prvooptuženih aktera ove priče koji nije potpisao sporazum sa tužilaštvom. Ti sporazumi dodatno su poljuljali povjerenje javnosti u nepristrasnost tužilaštva, budući da su tim nagodbama neki od prvooptuženih postali glavni svjedoci na kojima se bazira slučaj. Kao da je tužilaštvo činilo sve da optuži tek neke od navodnih učesnika državnog udara.

Proces se otuda do sada većinom zasnivao na iskazima i tvrdnjama kontroverznih osoba, kojima je nerijetko u interesu da sebe spasu optužbi u ovom, ili u nekim drugim slučajevima. Javnosti su do sada predočena i kontradiktorna saopštenja tužilaštva, ali ne i ozbiljni materijalni dokazi protiv optuženih. Ni prvi iskazi u sudnici Dikića takođe ne rješavaju zagonetku okrobra 2016. i ostavljaju dilemu oko onoga što se tada zaista događalo i pravim motivima njegovog dolaska u Crnu Goru.

Odbrana optuženih je ranije u više navrata dovela u pitanje iskaze jednog od glavnih svjedoka na kom tužilaštvo bazira slučaj – Saše Sinđelića. Odbrana tvrdi da je Sinđelić na crvenoj Interpolovoj poternici zbog teškog ubistva u Hrvatskoj, da postoje dokazi prema kojima su podgorički Viši sud i SDT pokušali da mimo postupka sakriju njegov identitet, da je Sinđelić zapravo psihički labilna osoba i dugogodišnji saradnik tajnih službi. Advokat Miroje Jovanović tvrdi da Sinđelić poznaje specijalnog državnog tužioca 15 godina i da je i to takođe dokumentovano.

Ima tumačenja i da je sporazum sa Sinđelićem nezakonit, jer zakon ne dozvoljava da se taj status dodijeli organizatoru odnosno vođi kriminalne organizacije, za šta je Katnić najprije teretio Sinđelića. Specijalni tužilac je tvrdio da ima dokaze da je Sinđelić organizator grupe i osoba koja je pripremala oružje i dron.

Ima takođe tumačenja i da preostali sporazumi koji su sklapani sa osumnjičenima za ovaj slučaj nijesu mogli biti sklopljeni, jer je po zakonu nedozvoljeno sklapanje sporazuma za djelo terorizma. Iako su se oni sa kojima su sklopljeni formalno pravno teretili za kriminalno udruživanje, ima mišljenja da te nagodbe nijesu u skladu sa zakonom jer su se oni udruživali, pa i prema pojašnjenju tužilaštva, radi – terorizma. Sporazumi su za sada nedostupni iako bi morali biti transparentni i dati na uvid javnosti.

Međunarodni i domaći zvaničnici nerijetko se pozivaju na „saznanja tajnih službi”, koja navodno ukazuju da se udar zaista spremao. Protekle sedmice britanski portal Skaj njuz, istoimene televizijske stanice, objavio je fotografije na kojima je Eduard Šišmakov u društvu Aleksandra Sinđelića i Vladimira Popova.

Navodi se da su fotografije djelo tajnog nadzora, nastale ,,u danima nakon neuspjelog državnog udara u Crnoj Gori” i da se na jednoj od njih Šišmakov i Popov nalaze u parku u centru Beograda.

Fotografije se, prema britanskom mediju, mogu smatrati dokazom da su ruske obavještajne službe bile umiješane u oktobarski pokušaj atentata na tadašnjeg crnogorskog premijera, Mila Đukanovića. Fotografije, koje su navodno nastale u Srbiji, proizvod su tajne istrage neimenovane evropske obavještajne službe, navodi britanski medij.

Optuženi opozicioni lideri tvrde da će bez obzira na kraju, iz cijelog postupka izaći kao pobjednici i dokazati svoju nevinost. Ne vjeruju, kažu, pravosuđu, ali vjeruju javnosti.

„Nemam povjerenja u pravosuđe, ali imam u crnogorsku javnost. Koja će sada imati priliku da direktno prati suđenje i sama prosudi o ovoj optužnici, o dokazima kojih nema, o zarobljenom tužilaštvu i institucijama, da vidi da živimo opet u 1948. godini. Sve će im biti jasno. Dovoljno će biti da specijalni tužilac pročita optužnicu”, prokomentarisao je ranije za Monitor optuženi lider DF-a Andrija Mandić početak suđenja.

Sigurno je: dug je put do istine o puču i maglama oko njega.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo