Povežite se sa nama

OKO NAS

SVAKO MOŽE BITI PLANINARSKI TURISTIČKI VODIČ: Plaćeno životima

Objavljeno prije

na

Do prošle godine u Crnoj Gori nije bilo planinskih vodiča sa licencama. Tim poslom se godinama bave mnogi, a često i osobe koje su potpuno neiskusne, neopremljene i neodgovorne. Lokalni poznavaoci terena, bez neophodnog znanja o planinama, prvoj pomoći i bez vještina potrebnih da se grupa turista bezbjedno provede, godinama su na taj način zarađivali. Rizikujući svoje i živote saputnika.

Planinske ture su nerijetko organizovane bez adekvatne opreme i poznavanja obaveza svakog ko se odluči da se bavi planinarstvom. Veliku odgovornost za takvo stanje, osim nadležnih, imaju i turisti, koji ne vode računa o tome ko ih kroz planinu vodi. Rezultat su veliki broj nezgoda i nesreća u planinama, i ogromni troškovi države za spasavanje sa nepristupačnih terena, koje se obavlja, uglavnom, helikopterima.

Po društvenim mrežama organizovanje zahtjevnih planinskih tura, kažu turistički poslenici, nude čak i neke nevladine organizacije bez ijednog pravog poznavaoca planine. Grupe turista iz regiona sa svojim vodičima, kojima niko ne provjerava stručnost, krstare crnogorskim sjeverom. Mnogi koji se predstavljaju kao vodiči i ne znaju da im je obaveza da planinarima obezbijede zaštitnu opremu, adekvatnu obuću i odjeću, instrumente za vođenje, to jest GPS uređaje, karte, plan kuda će ih voditi…

Prošlog ljeta grupa turista iz regiona ispričala je kako je njihov vodič po Durmitoru na nogama imao samo platnene patike. Samo zbog toga što se sve dešavalo po lijepom vremenu, komično je iskustvo i grupe gostiju, čiji se vodič na Bjelasici izgubio, a oni se sami uz pomoć mještana nekako vratili do hotela u gradu.

Takvo stanje, tvrdi vlasnik kolašinske turističke agencije Eksplorer Luka Bulatović, šteti mnogima: ,,Ljudi olako shvataju planinu, a ne brinu ni o onima čije odmore organizuju. Boravak u planini se mora isplanirati do najsitnijeg detalja, provjeriti svaki dio opreme, a vodič mora imati licencu i osiguranje. Kad zaposlim takvog vodiča, znam da sam svoje goste povjerio stručnom čovjeku, koji onda preuzima svu odgovornost. U suprotnom, veliki je rizik i finansijski i svaki drugi baviti se organizovanjem planinskih tura”.

Bulatović naglašava da je velika odgovornost i na turistima, koji treba da znaju ko ih vodi kroz planinu i da traže ,,papire” koji potvrđuju njihovu sposobnost za taj posao. Upoznati crnogorske planine, kaže vlasnik Eksplorera, nije lako. Poznavanje meteo uslova, orijentacije, prve pomoći, samo su dio brojnih neophodnih znanja i vještina koje treba da ima osoba koja se odvaži da grupu turista vodi na zahtjevne pješačke ili skijaške ture.

,,Zbog toga je neophodno da postoji spisak vodiča sa licencama, koji bi turistima bio na raspolaganju. Takođe, bitna pretpostavka je i osiguranje. Malo ko vodi računa o tome koliko košta jedno polijetanje helikoptera u akciji spasavanja. To obavlja MUP, uglavnom, a građani plaćaju. Nečiju nesavjesnost, nestručnost i nemar, plaćaju poreski obeznici”, podsjeća Bulatović.

Mnogo je primjera, kaže on, da se poslovima vodiča u slobodno vrijeme bave ljudi čija zanimanja nemaju ili imaju vrlo malo veze s tim zahtjevnim poslom. To je način da dodatno zarade, a grupe turista vode na najopasnije planinske masive, često, na čistu sreću.

Korak naprijed u sređivanju haosa u toj obalasti je, svakako, što su se napokon stvorile zakonske pretpostavke za dobijanje licence nacionalnog planinskog vodiča. Taj posao obavlja Ispitni centar.

Jedan od ispitivača je i predsjednik Saveza planinskih vodiča Crne Gore Dušan Bošković. On objašnjava da trenutno postoji nekoliko načina da se stekne licenca planinskog vodiča. Pored onih, koji smatraju da su njihova znanja dovoljna da bi uspješno položili svih sedam ispita koji su neophodni za licencu, na eksternu provjeru znanja dolaze i oni koji su obuku završili kod licenciranog organizatora obrazovanja odraslih.

,,U ovom slučaju to je Gorska služba spasavanja (GSS). Treći način je priznavanje inostranog sertifikata, koji je validan u zemlji u kojoj je izdat i međunarodno priznat. Način na koji se dobija licenca za planinskog vodiča u Crnoj Gori potpuno je usaglašen sa međunarodnim standardima”, objašnjava Bošković.

Prema njegovim riječima, u našoj državi trenutno je 31 licencirani vodič. Oni su polagali ispite za različite kategorije, od onih za manje zahtjevne ljetnje planinske ture, do najzahtjevnije kategorije u zimskim uslovima i za ekstremne sportove. Bošković tvrdi da svi oni koji su uspješno položili ispite posjeduju vještine i znanje neophodno da brinu o turistima u planini.

Savez planinskih vodiča Crne Gore će u aprilu u Zagrebu predstaviti svoje aktivnosti, ali i pokušati da dobije pristup evropskoj asocijaciji planinskih vodiča. To bi, takođe, bio značajan korak.

,,U toku je polaganje za neke od kandidata koji žele tu nacionalnu kvalifikaciju planinskog vodiča. Mnoge turističke agencije svoje dosadašnja provjerene vodiče šalju na polaganje ispita. Na dobrom smo putu da se stanje u toj oblasti dovede u zakonske okvire i garantuje turistima što bezbjedniji boravak na našim planinama”, kaže Bošković.

Bošković kaže da je vrlo bitno što se neke aktivnosti koordinisano realizuju sa Planinarskim savezom Crne Gore (PS CG).

U tom savezu će ove godine raditi na uređenju nacionalne mreže planinarskih staza. I to je jedan od bitnih preduslova za bezbjednost turista u planinama. Za te aktivnosti je od Ministarstva održivog razvoja i turizma obezbijeđeno nešto više od 60. 000 eura, što je značajno veći iznos od onog koji je minulih godina bio opredjeljivan za tu namjenu.

„Saradnja sa Ministarstvom održivog razvoja i turizma na uređenju nacionalne mreže planinarskih staza traje već četiri godine. U to je uključena signalizacija i oprema, a od ove godine u okviru projekata radiće se i na uređenju staza za pješačenje na krpljama”, najavljuju iz PSCG.

Prema riječima Vesne Bulatović, članice UO te organizacije , aktivno se radi i na dokumentu, koji bi trebalo da pruži kompletne informacije o tome šta je obaveza organizatora i učesnika u svim fazama planinarenja. Svi koji borave na planinama, tvrdi ona, treba da znaju koje su njihove obaveze, ali i da raskrsti sa stavom da je planinarenje bezazlen sport.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZLOUPOTREBA SISTEMA JAVNIH NABAVKI U ZDRAVSTVU: Preko beba do ekstraprofita

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uvoznici hranu za odojčad praktično poklanjaju porodilištima. Uz jasnu ekonomsku računicu. Onu hranu koju novoronđeče konzumira u porodilištu, mora koristiti do kraja perioda dohranjivanja. Zato  apotekama kutija „poklonjene“ hrane za bebe košta do 20 eura

 

 

Komisija za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki je u junu prošle godine odlučivala u sporu između tri firme koje se bave uvozom hrane za odojčad. Spor je nastao oko ponuđene cijene hiljadu kutija hrane za bebe – Farmegra je dala ponudu od 0,01 euro, Gruppp tessile cijena 0,00001 euro, a Glosarij cijenu po kutiji od 0.00.

Pomenute tri firme uvoze hranu za porodilišta u Crnoj Gori, a kako se tenderi za nabavku hiljadu ili 2.000 paketa hrane za odojčad kreću u rasponu od nula od 0,01 euro, tenderi se završavaju tako što se najbolji ponuđač određuje žrijebanjem.

U apotekama i prodavnicama cijena ove hrane: Humana, Hipp, Aptamil,  za jednu kutiju kreće se od 15 do preko 20 eura, u zavisnosti od gramaže i proizvođača.

,,Dobavljači se pozivaju na svoje proizvođače koji im dozvoljavaju da praktično doniraju tu hranu, ali nigdje ne kažu da ćete tu hranu kad počnete da je upotrebljavate stalno morati da koristitie. Vi sa 2.000 kutija možete da dovedete u zavistan položaj 4-5.000 beba, dosta je jedanput da se tom hranom nahrane. I onda roditelji dolaze u situaciju da to plaćaju 100 i 200 puta skuplje nego što je tobož država obezbijedila kroz tenderske procedure. Zato tvrdim da su i u ovom slučaju ti tenderi potpuno beskorisni i nemaju nikakve svrhe u javnom zdravstvu”, kaže za Monitor Goran Marinović, bivši direktor Montefarma.

Iz kompanije Farmerga objašnjavaju da se procijenjena vrijednost nabavke utvrđuje na osnovu metodologije koju propisuje Ministarstvo zdravlja, a da je naručilac Zdravstvena ustanova apoteke Montefarm tenderskom dokumentacijom utvrdio tehničku specifikaciju predmeta nabavke kojom je predvidio da procijenjena vrijednost nabavke za partiju  – dječija hrana i hrana za bebe od 0 do šest mjeseci iznosi 0,01 eura.

,,Naša kompanija uz saglasnost proizvodjača u predmetnim postupcima javnih nabavki nudi dječiju hranu i hrana za bebe od 0 do šest mjeseci po raspisanoj cijeni”, kazali su iz Farmerge.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO JE KOŠARKAŠKA IGRA POSTALA POSAO: Crnci i Crnogorci

Objavljeno prije

na

Objavio:

ABA liga pretvorila se u surogat onoga što je trebala biti. Krivci su svi: rukovodstva klubova, menadžeri, finansijeri, Euroliga. Žrtve su mladi košarkaši

 

 

Odmah da pojasnimo: u tekstu koji slijedi biće rasizma taman koliko i u poznatoj pjesmi Janka Đonovića.

Godina 2001. Pametni i preduzimljivi košarkaški poslenici sa prostora bivše SFRJ, napravili su sjajan projekat i osnovali regionalnu košarkašku Jadransku ligu. Utemeljivači su bili predstavnici sarajevske Bosne, podgoričke Budućnosti, zagrebačke Cibone i ljubljanske Olimpije. Formirana je firma Sidro koja je imala procenat u učešću. Obezbijeđen je glavni sponzor lige, po kojem se zvala Good Year liga (američki koncern koji je kupio slovenačku gumarsku industriju Sava), a sponzorski je pul pokrio troškove takmičenja učesnicima iz Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore (tada dio državne tvorevine Srbije i Crna Gora).

Ubrzo su u ligu ušli timovi iz Srbije, pa Makedonije, priključivali se povremeno mađarski, bugarski klubovi, Makabi iz Tel Aviva. Proklamovani cilj je bio da se podigne kvalitet košarke – kraljice igara u nekad zajedničkoj državi, da se timovima obezbijedi jako takmičenje u kojem bi sazrijevali i dokazivali se mladi igrači. Da se nastavi tradicija.

Sad malo košarkaške istorije. SFRJ je važila za košarkašku velesilu. Imala je sjajnu ligu, sjajne igrače koje su pravili treneri – stvaraoci. Reprezentacija se od 1970. godine, s manje više svakog takmičenja vraćala s medaljama. Dominacija je naročito bila izražena od 1989. kad su klubovi redom bili prvaci Evrope, a jedna vanserijska reprezentacija (stvorena i odgojena u jugoslovenskoj školi košarke) kao od šale pobjeđivala na svim takmičenjima na kojima se pojavljivala.

Četiri jugoslovenska tima osvajala su titule klupskih prvaka Evrope, kako se tada zvao pobjednik Kupa šampiona. Od Bosne, u Grenoblu 1979., pa preko dvije uzastopne Cibonine, 1985. i 1986. i tri splitske Jugoplastike/ Pop ’84 od 1989. do 1991., zaključno sa Partizanovom 1992. dokazali su kvalitet rada trenera u klubovima. Mlađi čitaoci treba da imaju na umu da je to period u kojem je svaki klub mogao da ima maksimalno dva strana igrača. Dakle, čisti kvalitet, kao plod talenta nadograđenog marljivim radom.

Treneri su bili genijalci da prepoznaju talenat, ubijede ga da dođe kod njih, da ga razviju kao igrača, kreativno i košarkaški. Nije bilo potrebe da crtaju akcije na tablama košarkašima koji su u svakoj situaciji imali više rješenja. Zato sad u NBA dominiraju izdanci tog načina shvatanja košarke Luka Dončić i Nikola Jokić.

Milivoje KOVAČEVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

PROCESI PROTIV VISOKIH FUNKCIONERA: Suđenje u (ne)razumnom roku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brojni procesi protiv visokih funkcionera, po ko zna koji put, u Višem sudu u Podgorici  ovih dana odloženi su za jesen ove godine. I tako prolaze godine

 

 

„Nijesu ispunjeni zakonski uslovi za održavanje glavnog pretresa“, rečenica je koju sudije podgoričkog Višeg suda izgovaraju u mnogobrojnim postupcima posljednjih dana. Bez obzira što je riječ o pritvorskim predmetima, početak ili nastavak suđenja zakazuju potom  za septembar i oktobar. Idu kolektivni odmori.

Da se sudije odmore moraće da čeka  nekadašnja predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica. U slučaju koji protiv njenog sina Miloša, i članova njegove kriminalne grupe i dalje nijesu saslušani svi optuženi, sutkinja Nada Rabrenović suđenje je nedavno odgodila za sredinu septembra i početak oktobra. Razlog tome je  nedolazak otpuženog Vasilija Petrovića.

U oktobru će biti dvije godine od podizanja optužnice protiv ove kriminalne grupe, pa se  nameće i pitanje ko je odgovoran što do sada optuženi nijesu iznijeli svoju odbranu i šta je tokom dvije godine preduzeto da se obezbijedi nesmetano vođenje sudskog postupka. Ovaj slučaj nije usamljen i to je ono što bi trebalo za zabrine borce za suđenje u razumnom roku.

Advokat Stefan Jovanović u razgovoru za Monitor kaže da to što se pretresi zakazuju za jesen za posljedicu ima povredu prava na suđenje u razumnom roku. “Istovremeno,  akav način zakazivanja pretresa je posljedica svega onoga na šta ukazuje esnaf kojem ja pripadam, to je da Specijalno odjeljenje Višeg suda u Podgorici nema prostora i kapaciteta niti uslova da svoj posao radi onako kako je to zakon predvidio”,  kaže Jovanović. Podsjeća da ima samo šest sudija Specijalnog odjeljenja. “Od tih šest sudija formiraju se dva vijeća za ogroman broj predmeta budući da se preko 90 odsto optužnica Specijalnog tužilaštva u suštini zasniva na onome sto je dobijeno putem Sky aplikacije. Imamo optužnice koje se potvrđuju, makar je to do sada bio slučaj, bez prave kontrole kako je to propisano odredbama ZKP-a. To su optužnice sa velikim brojem lica od kojih su neka dostupna nadležnim organima, neka nijesu. Dakle svi ti činioci utiču na to da jednostavno suđenja ne mogu da se završavaju u nekom doglednom vremenskom period”, smatra advokat Jovanović.

On podsjeća da je u slučaju procesa protiv njegovog branjenika Miloša Medenice samo Medenica do sada iznio odbranu. “Drugi  nijesu, i njemu suđenje praktično treba da počne u septembru.”.  Jovanović ocjenjuje da je njegov klijent Medenica odavno izgubio status pritvorenog lica i postao taoc.

Za jesen su sudije Višeg suda odgodile mnogobrojna suđenja među kojima su i premedti u kojima je optužnica podignuta još pre više od šest godina, ali do danas u njima nije doneta ptrvostepena sudska odluka. To je slučaj sa postupkom pokrenutim protiv nekadašnjeg prvog čovjeka Berana Vuke Golubovića. Optužnica je podignuta u februaru 2018.godine, ali do danas nije bilo prvostepene presude.

Jesenje dane da iznese svoju odbranu će čekati i kontroverzni bankar Duško Knežević. Specijalno tužilaštvo protiv njega je podiglo nekoliko optužnica zbog višemioniskih malverzacija i pranje novca. Njegova odbrana je nedavno tvrdila da ne može pripremiti kvalitetenu odbranu zbog Kneževićevog lošeg zdravstvenog stanja. Knežević je tada sudu dao izvještaj zatvorskog ljekara, koji potvrđuje njegov medicinski pregled. U izvještaju je navedeno i da je pod terapijom koja mu utiče na koncentraciju.

I postupak u javnosti poznat kao “Stanovi” sudiće se od septembra. Podsjetimo, radi se o optužnici Specijalnog tužilaštva kojom se članovi Komisije za rješavanje stambenih pitanja Vlade koja je postojala od 2016 – 2020. terete za zloupotrebu službenog položaja. Optužnica je podignuta protiv funkcionera Demokratske partije socijalista Predraga Boškovića, kojeg SDT, uz još 12 osoba sumnjiči da je počinio navedeno krivično djelo. Osim Boškovića, da su budžet Crne Gore oštetili za dva miliona i 600 hiljada eura, SDT sumnjiči i Budimira Šegrta, Suada Numanovića, Sanju Vlahović, Ivana Brajovića, Dražena Miličkovića, Damira Šehovića, Dragicu Sekulić, Osmana Nurkovića, Suzanu Pribilović, Jelenu Radonjić i Aleksandra Jovićevića.

Za razliku od ovog sudskog postupka koji tek treba da započne, u podgoričkom Višem sudu, više od dvije godine se sudi, nekadašnjem direktoru tajne policije Dejanu Peruničiću koji se tereti za zloupotrebu službenog položaja. Peruničiću i njegovom kolegi Srđanu Pavićeviću za nezakonito snimanje i praćenje se sudi iza zatvorenih vrata, a suđenje će im biti nastavljeno u septembru. Peruničić i Pavićević se sumnjiče za krivična djela prisluškivanje i praćenje funkcionera Demokratskog fronta, bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i više drugih osoba.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo