Povežite se sa nama

OKO NAS

SVAKO MOŽE BITI PLANINARSKI TURISTIČKI VODIČ: Plaćeno životima

Objavljeno prije

na

luka1

Do prošle godine u Crnoj Gori nije bilo planinskih vodiča sa licencama. Tim poslom se godinama bave mnogi, a često i osobe koje su potpuno neiskusne, neopremljene i neodgovorne. Lokalni poznavaoci terena, bez neophodnog znanja o planinama, prvoj pomoći i bez vještina potrebnih da se grupa turista bezbjedno provede, godinama su na taj način zarađivali. Rizikujući svoje i živote saputnika.

Planinske ture su nerijetko organizovane bez adekvatne opreme i poznavanja obaveza svakog ko se odluči da se bavi planinarstvom. Veliku odgovornost za takvo stanje, osim nadležnih, imaju i turisti, koji ne vode računa o tome ko ih kroz planinu vodi. Rezultat su veliki broj nezgoda i nesreća u planinama, i ogromni troškovi države za spasavanje sa nepristupačnih terena, koje se obavlja, uglavnom, helikopterima.

Po društvenim mrežama organizovanje zahtjevnih planinskih tura, kažu turistički poslenici, nude čak i neke nevladine organizacije bez ijednog pravog poznavaoca planine. Grupe turista iz regiona sa svojim vodičima, kojima niko ne provjerava stručnost, krstare crnogorskim sjeverom. Mnogi koji se predstavljaju kao vodiči i ne znaju da im je obaveza da planinarima obezbijede zaštitnu opremu, adekvatnu obuću i odjeću, instrumente za vođenje, to jest GPS uređaje, karte, plan kuda će ih voditi…

Prošlog ljeta grupa turista iz regiona ispričala je kako je njihov vodič po Durmitoru na nogama imao samo platnene patike. Samo zbog toga što se sve dešavalo po lijepom vremenu, komično je iskustvo i grupe gostiju, čiji se vodič na Bjelasici izgubio, a oni se sami uz pomoć mještana nekako vratili do hotela u gradu.

Takvo stanje, tvrdi vlasnik kolašinske turističke agencije Eksplorer Luka Bulatović, šteti mnogima: ,,Ljudi olako shvataju planinu, a ne brinu ni o onima čije odmore organizuju. Boravak u planini se mora isplanirati do najsitnijeg detalja, provjeriti svaki dio opreme, a vodič mora imati licencu i osiguranje. Kad zaposlim takvog vodiča, znam da sam svoje goste povjerio stručnom čovjeku, koji onda preuzima svu odgovornost. U suprotnom, veliki je rizik i finansijski i svaki drugi baviti se organizovanjem planinskih tura”.

Bulatović naglašava da je velika odgovornost i na turistima, koji treba da znaju ko ih vodi kroz planinu i da traže ,,papire” koji potvrđuju njihovu sposobnost za taj posao. Upoznati crnogorske planine, kaže vlasnik Eksplorera, nije lako. Poznavanje meteo uslova, orijentacije, prve pomoći, samo su dio brojnih neophodnih znanja i vještina koje treba da ima osoba koja se odvaži da grupu turista vodi na zahtjevne pješačke ili skijaške ture.

,,Zbog toga je neophodno da postoji spisak vodiča sa licencama, koji bi turistima bio na raspolaganju. Takođe, bitna pretpostavka je i osiguranje. Malo ko vodi računa o tome koliko košta jedno polijetanje helikoptera u akciji spasavanja. To obavlja MUP, uglavnom, a građani plaćaju. Nečiju nesavjesnost, nestručnost i nemar, plaćaju poreski obeznici”, podsjeća Bulatović.

Mnogo je primjera, kaže on, da se poslovima vodiča u slobodno vrijeme bave ljudi čija zanimanja nemaju ili imaju vrlo malo veze s tim zahtjevnim poslom. To je način da dodatno zarade, a grupe turista vode na najopasnije planinske masive, često, na čistu sreću.

Korak naprijed u sređivanju haosa u toj obalasti je, svakako, što su se napokon stvorile zakonske pretpostavke za dobijanje licence nacionalnog planinskog vodiča. Taj posao obavlja Ispitni centar.

Jedan od ispitivača je i predsjednik Saveza planinskih vodiča Crne Gore Dušan Bošković. On objašnjava da trenutno postoji nekoliko načina da se stekne licenca planinskog vodiča. Pored onih, koji smatraju da su njihova znanja dovoljna da bi uspješno položili svih sedam ispita koji su neophodni za licencu, na eksternu provjeru znanja dolaze i oni koji su obuku završili kod licenciranog organizatora obrazovanja odraslih.

,,U ovom slučaju to je Gorska služba spasavanja (GSS). Treći način je priznavanje inostranog sertifikata, koji je validan u zemlji u kojoj je izdat i međunarodno priznat. Način na koji se dobija licenca za planinskog vodiča u Crnoj Gori potpuno je usaglašen sa međunarodnim standardima”, objašnjava Bošković.

Prema njegovim riječima, u našoj državi trenutno je 31 licencirani vodič. Oni su polagali ispite za različite kategorije, od onih za manje zahtjevne ljetnje planinske ture, do najzahtjevnije kategorije u zimskim uslovima i za ekstremne sportove. Bošković tvrdi da svi oni koji su uspješno položili ispite posjeduju vještine i znanje neophodno da brinu o turistima u planini.

Savez planinskih vodiča Crne Gore će u aprilu u Zagrebu predstaviti svoje aktivnosti, ali i pokušati da dobije pristup evropskoj asocijaciji planinskih vodiča. To bi, takođe, bio značajan korak.

,,U toku je polaganje za neke od kandidata koji žele tu nacionalnu kvalifikaciju planinskog vodiča. Mnoge turističke agencije svoje dosadašnja provjerene vodiče šalju na polaganje ispita. Na dobrom smo putu da se stanje u toj oblasti dovede u zakonske okvire i garantuje turistima što bezbjedniji boravak na našim planinama”, kaže Bošković.

Bošković kaže da je vrlo bitno što se neke aktivnosti koordinisano realizuju sa Planinarskim savezom Crne Gore (PS CG).

U tom savezu će ove godine raditi na uređenju nacionalne mreže planinarskih staza. I to je jedan od bitnih preduslova za bezbjednost turista u planinama. Za te aktivnosti je od Ministarstva održivog razvoja i turizma obezbijeđeno nešto više od 60. 000 eura, što je značajno veći iznos od onog koji je minulih godina bio opredjeljivan za tu namjenu.

„Saradnja sa Ministarstvom održivog razvoja i turizma na uređenju nacionalne mreže planinarskih staza traje već četiri godine. U to je uključena signalizacija i oprema, a od ove godine u okviru projekata radiće se i na uređenju staza za pješačenje na krpljama”, najavljuju iz PSCG.

Prema riječima Vesne Bulatović, članice UO te organizacije , aktivno se radi i na dokumentu, koji bi trebalo da pruži kompletne informacije o tome šta je obaveza organizatora i učesnika u svim fazama planinarenja. Svi koji borave na planinama, tvrdi ona, treba da znaju koje su njihove obaveze, ali i da raskrsti sa stavom da je planinarenje bezazlen sport.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo