Povežite se sa nama

MONITORING

Svakom svoja pozornica

Objavljeno prije

na

Turistička je sezona počela a sa njom i festivali na Crnogorskom primorju. Lepršave igre garnirane redom pozorišta, redom muzike, likovnih izložbi, uz malo književnosti i filozofije, služe da se pod plaštom kulture i umjetnosti izvlače sredstva iz državne kase, da se prave dodatni poslovni angažmani uskom krugu povezanih iz redova takozvane kulturne i političke elite Crne Gore. Svaki festival ima svoje zaštitnike i pokrovitelje u vrhu državne uprave od čije volje i moći umnogome zavisi.

Primjer uspona i pada festivala Grad teatar i vrtoglavog uzdizanja Međunarodnog festivala Kotor Art to najbolje ilustruje. Jedan od najpoznatijih pozorišnih festivala u Crnoj Gori, budvanski Grad teatar koji je slavu sticao tokom rata i sankcija, nakon 27 godina trajanja nalazi se na izdisaju. Osnivač Grada teatra bio je Svetozar Marović, visoki funkcioner vladajuće partije, ali je njegov pravi mecena bio premijer Milo Đukanović, koji je dugi niz godina obavljao funkciju predsjednika Savjeta Grada teatra i aktivno učestvovao u odabiru ambicioznog pozorišnog programa.

Za spektakularne pozorišne projekte i promociju DPS-a u turističkoj metropoli sredstava nije falilo. Trošeni su milioni u nepovrat, a onda je izvor nenadano presušio, pa je Grad teatar posustao. Finansijska podrška Vlade teatru dostigla je sumu od nekih 25.000 eura, koliko je Ministarstvo kulture izdvojilo za ovogodišnji budvanski festival, koji će koštati oko 350.000.

Ministarstvo je bilo izdašnije prema komšijama, festivalu Kotor Art, koji pretenduje da postane vodeća ljetnja kulturna manifestacija u Crnoj Gori, a i šire. Utemeljivač kotorskog festivala je ministar kulture Branislav Mićunović, koji je i počasni predsjednik kotorskih ljetnih igara.

Milioni sada lete prema drevnom Kotoru, pozornici za realizaciju projekata umjetničke dinastije Mićunović. Ministar ima svoj festival, dok je njegova supruga, Radmila Vojvodić dobila ljetnju scenu za bogat opus svojih rediteljskih ostvarenja.

Profitirala je i njena markentinška agencija MAPA jer je uknjižila novog klijenta. MAPA je angažovana za izradu dizajna i vizuelnog identiteta Festivala kao i za svu štampu, plakate i slične poslove. Što za režiju, što u kasu MAPE, tek znatan dio sredstava koje Ministarstvo opredijeli za Kotor Art, ostaje u porodici.

Na listi klijenata MAPE nalaze se i druge dvije kulturne manifestacije od nacionalnog značaja, TV festival u Baru i Filmski festival u Herceg Novom. MAPA je angažovana i za poslove marketinga nacionalnog teatra CNP pa čak i UNICEF-a, koji su, svaki na svoj način, prisutni na Kotor Artu.

Gotovo je nevjerovatno koliko su oko Kotor Arta angažovane državne institucije, čije su se starešine našle u direktnom sukobu interesa.

Kotor Art je od starta bio osuđen na uspjeh. Osnovan je tako što je preuzeo već afirmisan Kotorski pozorišni festival za djecu i Don Brankove dane muzike, koji se finansiraju iz budžeta Opštine Kotor.

Sporazum o organizovanju Međunarodnog festivala Kotor Art potpisan je 29. decembra 2008., kada su navedene manifestacije uvrštene u spisak onih od posebnog značaja za kulturu Crne Gore i preimenovane u Međunarodni festival Kotor Art. Potpisnici sporazuma su Ministarstvo kulture, Opština Kotor i odgovorne osobe dotadašnjih samostalnih manifestacija. Nakon transformacije a na inicijativu Ministarstva kulture Festival je dobio pokroviteljstvo UNESCO-a. Ministar Mićunović član je Nacionalnog komiteta za saradnju sa tom organizacijom.

Zahvalnost nije izostala, pa je u uvodnom tekstu programa Kotor Arta za ljeto 2012., pod motom Ipak se okreće, umjetnički direktor festivala, eminentni zagrebački reditelj Paolo Mađeli napisao udvoričku odu ministru Mićunoviću. „Ipak se okreće. Međutim, ne bi se pokrenulo ni za milimetar bez podrške Ministarstva kulture Crne Gore. Dakle, bez ministra Branislava Mićunovića, koji je uspio u teškim vremenima za kulturu, ove godine da nam pronađe, osim finansijskih sredstava, koja u posljednje vrijeme fale širom Evrope, i jedan adekvatan prostor za potrebe festivala u Kotoru. Okreće se znači i zahvaljujući Vladi Crne Gore, zahvaljujući njenom Ministarstvu kulture”.

Sve to nije dovoljno. U Kotor Artu očekuju da festival napokon dobije status javne ustanove na državnom ili opštinskom nivou, svejedno.

,,Ukupan budžet ove godine je 700.000 eura, ali je njegov dio od pokrovitelja smanjen, pa smo od ostalih sponzora obezbijedili više sredstava. Ali, mogu vam reći da je Kotor Art za razliku od Crne Gore, već u Evropi! Kotorski festival pozorišta za djecu dobio je 50.000 eura od Evropske komisije. Kada bi bili institucionalizovani, mogli bismo dobiti i 500.000 eura, jer smo jedini festival u regionu koji je strukturiran na način koji je od nepobitnog značaja za Evropsku komisiju”, kazao je Mađeli na nedavno održanoj konferenciji za medije.

Kotor Art pravno je uređen kao nevladina organizacija, odnosno Nezavisna inicijativa u kulturi, kako se navodi na sajtu Festivala. Pokušaj da u Centralnom registru Privrednog suda nađemo registraciju ove NVO ostao je bez uspjeha.

Zakonska procedura o finansiranju NVO zaobiđena je tako što Ministarstvo upućuje sredstva na račune lokalne uprave u Kotoru, koja potom prebacuje sredstva ,,nezavisnom” Kotor Artu.

Gradska uprava Kotora izdvojiće oko 185.000 eura za održavanje Kotorskog dječjeg festivala, Dane muzike i festival klapa u Perastu. Počasni predsjednik Kotor Arta preko svog Ministarstva za kulturu obezbijediće oko 320.000 eura, dok će resto, kako je najavljeno, stići od sponzora.

Najveći dio pozorišnih predstava realizuju se u koprodukciji nacionalnih teatara –Crnogorskog narodnog pozorišta, Zetskog doma sa Cetinja i Kotor Arta.

Poslovni direktor CNP-a Janko Ljumović našao se u Kotor Artu u višestrukom sukobu interesa. On je producent Kotor Arta ali i predstavnik CNP kao koproducenta. Ljumović vodi i festivalski program pod nazivom Pisanje grada u ime Fakulteta dramskih i likovnih umjetnosti sa Cetinja, na kojima je predavač. Ljumović je i član Nacionalnog komiteta za saradnju sa UNESCO odakle je skupa sa ministrom pomagao oko dobijanja pokroviteljstva na period od četiri godine.

Na poslu izgara i mladi reditelj Petar Pejaković, direktor dječjeg pozorišnog festivala, kojeg je na tu funkciju imenovala SO Kotor nakon osnivanja Kotor Arta. Pejaković se bavi i režijom na svom festivalu. Postavio je Gulivera, predstavu koja je premijerno izvedena prošlog ljeta povodom jubileja 20 godina od osnivanja Kotorskog pozorišnog festivala za djecu. Stručni saradnik na tom projektu bio je direktor Kotor Arta, Paolo Mađeli. Tako u krug.

Saradnja sa Kotor Arta prenijela se na viši nivo. Pejakovića je Vlada, na inicijativu Ministarstva kulture, imenovala za člana Savjeta nacionalnog teatra, čiji je direktor Ljumović.

Većinu predstava na kotorskom festivalu režiraju Radmila Vojvodić, Mađeli i Pejaković. Za nastupajuću sezonu, koja počinje 1. jula, veći dio programa biće posvećen 200. godišnjici rođenja Petra II Petrovića Njegoša. Planirane su tri premijere inspirisane Njegošem. Autorski projekat Mađelija Njegoš i ja, Lidije Dedović San na Božić i Petra Pejakovića Njegoš za djecu – Kako rastu veliki ljudi.

Cijeli pozorišni segment Kotor Arta u znaku je rediteljske trojke, Vojvodić-Mađeli-Pejaković. U vidu premijera ili repriza. Planirano je ponovno izvođenje predstava Njegoš vatre, zajedničkog projekta Vojvodićke i Mađelija koja se izvodi četvrtu sezonu. Repriziraće se i prošlogodišnje produkcije Egzistencija (R.Vojvodić) i Guliver od Pejakovića.

Kolo sreće se, hvala Vladi ipak okreće, od Budve ka Kotoru do sljedeće destinacije.

Branka PLAMENAC

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo