Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Svi pasoši Darka Šarića

Objavljeno prije

na

Odbjegli narko bos Darko Šarić posjeduje jedanaest pasoša, od kojih su srpski i slovački na njegovo ime, dok su svi ostali sa lažnim identitetom. Tako, na primjer, hrvatski pasoš glasi na ime Josip Vrhovec, dok je italijanski na ime Domeniko Petroneli. Bugarski pasoš je pod imenom Emil Nikolaj, a grčki pod lažnim identitetom Kalirometis Kristofor Nestor. Pored ovih, Šarić posjeduje pasoše još najmanje pet država, među kojima su Litvanija, Rusija, Švajcarska i Južnoafrička Republika. Sve pasoške fotografije su različite, a na nekima je mijenjao i izgled kao, na primjer, na italijanskom pasošu, gdje ima dužu kosu vezanu u rep.

Ne treba zato da čudi što iz različitih izvora i dalje stižu oprečne informacije o tome gdje se trenutno krije i kuda se u posljednjih nekoliko godina kretao jedan od trojice najtraženijih balkanskih bjegunaca. Dok jedni kažu da je ovaj narko bos u regionu, ili da je odatle otišao prema istoku, drugi ga traže na zapadu, u trouglu Sen Galen – Cirih – Ženeva.

Prema određenim operativnim podacima, Šarić je još 2010. godine boravio na teritoriji istočne Bosne i Hercegovine, odnosno na području gradova Čajniče, Foča i Trebinje gdje je, navodno, bio obezbjeđivan od strane ljudi iz bivšeg obezbjeđenja Radovana Karadžića.

„Riječ je o jedinici koja je nekada brojala trista do četiristo ljudi. Ta jedinica više, naravno, ne postoji, ali dvadesetak pripadnika iz te specijalne jedinice štitilo je Darka Šarića dok je boravio u Bosni”, tvrdi za Monitor dobro obaviješteni policijski izvor.

Budući da se radi o gradovima koji su na granici sa Crnom Gorom, od kojih prva dva u neposrednoj blizini Pljevalja, pitanje je da li je Darko Šarić prelazio našu granicu. „Prema ovim informacijama, Šarić je više puta ulazio u Crnu Goru”, kaže Monitorov izvor.

Prema informacijama našeg izvora, Šarićev ulazak u Crnu Goru navodno je evidentiran 7. oktobra 2010. godine pod lažnim identitetom jednog srpskog državljanina sa prebivalištem u Holandiji. Sa ovim pasošem i identitetom on je, navodno, još nekoliko puta ulazio i izlazio iz Crne Gore.

„Preko prelaza Metaljka, pod tim identitetom, zabilježen je njegov ulazak u Crnu Goru, u društvu jednog prezimenjaka. Bili su u automobilu ‘nisan’ beogradskih registarskih oznaka”, tvrdi naš policijski izvor.

Posljednji Šarićev prelazak u Crnu Goru navodno se dogodio preko Ilinoga Brda. „Sa njim je ovog puta ušao izvjesni Bodiroga, kao i još jedan saputnik iz Foče, obojica sa lažnim ličnim kartama Srbije. Oni su tada bili u tranzitu kroz Crnu Goru i odmah su nastavili put prema Kosovu, odnosno za Kosovsku Mitrovicu, gdje su ga obezbjeđivali narko dileri. Kada je ova destinacija otkrivena, Šarić je sa bugarskim pasošem na ime Emil Nikolaj otišao za Bugarsku. Na ovom pasošu kao godina rođenja stoji 1975, a u rubrici mjesto rođenja navedeno je Pljevlja”, priča Monitorov policijski izvor.

Prema drugoj verziji Darko Šarić je iz Crne Gore izašao 15. oktobra 2009. godine, kada je odletio za Ženevu sa podgoričkog aerodroma. Za taj let iskoristio je slovački pasoš. Nakon toga, 20. decembra iste godine Šarić je otišao za Pariz. Poslije dvadesetak dana, 16. januara 2010. godine, vraća se u Švajcarsku, u Cirih.

Samo pet dana kasnije, 21. januara te godine, on navodno prelazi u Italiju, gdje odlazi na skijanje u jedan planinski centar na sjeveru ove zemlje.

„Šarić je za Južnu Afriku otputovao 3. aprila 2011. godine, sa grčkim pasošem. U toj zemlji je boravio oko godinu. Poslije toga se vratio u Švajcarsku gdje se krije u trouglu Sen Galen – Cirih – Ženeva. Neki obavještajni izvori tvrde da je još tamo”, kaže naš izvor iz policije.

On navodi da sve govori u prilog tome kako su odbjeglom narko bosu čitavo vrijeme na tragu bili agenti američke Agencije za borbu protiv droge (DEA), i da je on, dok je boravio u Južnoafričkoj Republici, sarađivao sa njima i obezbijedio im vrlo važne informacije.

Srpski mediji sada spekulišu da Šarić priprema teren da se preda, ali u zamjenu za status svjedoka saradnika. Večernje novosti su objavile pismo Rodoljuba Radulovića, zvanog Miša Banana u kojem on tvrdi da nema nikakve veze sa Darkom Šarićem i njegovim klanom i da mu je čitavu aferu namjestio Dragan Dudić Fric. List navodi da je pismo Radulovića, prema onome što kažu ljudi iz njegovog okruženja, zapravo ,,stvaranje atmosfere i priprema javnosti za njegovu predaju”, ali i za predaju Darka Šarića.

,,Radulović je shvatio da samo ako se preda i ponudi čvrste dokaze može da se oslobodi optužbi da je mafijaš i da je spremao rušenje Vlade Srbije. Darko Šarić takođe namjerava da se preda, ali samo pod uslovom da dobije status zaštićenog svjedoka. On po svaku cijenu želi da sačuva svoju glavu i prijatelje, i razmišlja ako ne dobije zaštitu u Srbiji, da se preda Amerikancima”, rekao je izvor Novosti.

Radulović u pismu navodi: ,,Fric je na Zlatiboru jednom visokom funkcioneru srpske policije ispričao sve o poslovima Darka Šarića, o pet brodova koji su naručeni u Kini, o prevozu kokaina sa dva broda sa sojom. I sve to što je on radio pripisao je meni. Tako je ispalo da sam ja radio sa Šarićevim klanom, a ne Dragan Dudić Fric. Na osnovu te Fricove priče pokrenuta je istraga i napisana optužnica protiv mene”, piše Radulović.

Dudić je poslije tog tajnog sastanka i svjedočenja na Zlatiboru ubijen usred dana u centru Kotora.

Dan je objavio da je jedan od saradnika pljevaljskog narko bosa Nikola Dimitrijević, u vrijeme dok je prao novac za tu kriminalnu grupu, poslovao sa Prvom bankom braće Đukanović. List objašnjava da je Dimitrijević šurak Branka Lazarevića, nekadašnjeg šefa kabineta srpskog premijera Ivice Dačića. Ugovor između Prve banke i Dimitrijevića, čiju je fotokopiju Dan objavio, sklopljen je 9. januara 2008. godine. Dimitrijević se prošle godine nagodio sa srpskim tužilaštvom, i u zamjenu za manju kaznu, priznao da je prao novac za grupu Darka Šarića. O poslovanju Prve banke i Šarića, Monitor je u više navrata dokumentovano pisao.

Monitorov izvor tvrdi da je hapšenje Darka Šarića više stvar politike nego policije. „Šarić će vjerovatno biti uhapšen u narednih nekoliko mjeseci. Nije isključeno da on dobije status svjedoka saradnika”. Monitor je, na osnovu brojnih istraživanja i tvrdnji upućenih svjedoka, pisao o tome da na vrhu kartela koji zovemo imenom Šarića, ne stoji on već neko drugi. Mnogo moćniji.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DOK NASILJE NA ULICAMA RASTE: Ko kontroliše policiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako su smijenjeni svi šefovi sektora u Upravi policije, nakon što je za direktora izabran Zoran Brđanin, ne čini se da nova vlast potpuno drži kontrolu nad tim dijelom bezbjednosnog sektora

 

Mnogi su se nadali da će se nasilje u javnom prostoru smiriti nakon što su završeni lokalni izbori u gradu pod Trebjesom ili „bitke za Nikšić“, kako je ovaj događaj nazvan u srbijanskim tabloidima. Međutim, podjele i tenzije ne jenjavaju.

Takozvane „patriotske“ i „komitske“ snage, koji smatraju da je ugrožena nezavisnost Crne Gore, gotovo svakodnevno nalaze razloge za protestna okupljanja ili demonstrativne organizovane vožnje po crnogorskim gradovima. Opozicione partije svojim saopštenjima ohrabruju ovakva okupljanja, blago zabašureno preuzimaju i zasluge za njih, a poruke podrške često stignu i od samog Đukanovića. Posljednji takav razlog su bile najavljene promjene u primjeni Zakona o državljanstvu.

Svoje razloge za proteste i javna okupljanja, a i za kontraproteste, nalaze i pristalice vlasti nezadovoljne odlukama Vlade. Prosrpske grupacije zamjeraju polciji što ima blaži odnos prema partitoskim snagama nego što je imala prethodna vlast prema demonstrantima. Oni se bune i zbog  najavljene smjene ministra pravde Vladimira Leposavića. Ovi protesti su dobili podršku dijela vladajuće koalicije okupljene oko Demokratskog fronta, ali i dobrog dijela srbijanskih tabloida.

U uskomešanoj atmosferi fizički je napadnuto više građana i novinara, ali i službenih lica. Dok se na protestima „patriota“ mogu čuti pjesme koje šire mržnju prema Srbima, kao što je Boj na Čavnoglave, na protestnim okupljanjima prosrpskih snaga mogu se čuti i vidjeti transparenti koji negiraju genocid u Srebrenici, čime valjda daju podršku Leposaviću i njegovoj izjavi koja je išla u tom pravcu.

Od Uprave policije se očekuje da vrati mir na crnogorske ulice i obezbijedi poštovanje zdravstvenih mjera. Ali primjetan je njen pasivniji odnos prema ovakvim događajima nego što je to bio tokom prethodne godine, koju su obilježili protesti. Iako su smijenjeni svi šefovi sektora u tom organu, nakon što je za direktora izabran Zoran Brđanin, ne čini se da nova vlast drži kontrolu nad tim dijelom bezbjednosnog sektora. Pitanje je da li je riječ o većem stepenu tolerancije prema pravu na slobodu okupljanja, čak i kad se ono zloupotrebljava, ili nova vlast ne želi da reakcijom policije izazove bijes građana kao što je tokom prošle godine učinila prethodna vlast.

Propusti policije naročito su bili uočljivi tokom blokade puta u Bogetićima, na saobraćajnici Podgorica – Nikšić, kada su u sukobu „patriota“ i policije povrijeđeni oficir Vojske Crne Gore (VCG) Rajko Čanjak, vojni doktor Dragan Martinović i službenik Uprave policije Jovan Bijelović. Dogodila se i neodgovorna  reakcija pripadnika Sektora za obezbjeđenje objekata i štićene ličnosti, koji je službenim automobilom prošao kroz blokadu, dok su na vozilu sjedjeli demonstranti. U vozilu se nalazila ćerka premijera Krivokapića i javnosti je saopšteno da je službenik policije tako reagovao jer je procijenio da je njen život u tom trenutku bio ugrožen. Na video snimcima, koji su dospjeli u javnost, nije vidljiv stepen ugroženosti koji bi opravdao takvu upotrebu sile. Sve se ovo dogodilo naočigled pripadnika policije koji su trebali da obezbjeđuju ovaj skup i spriječe narušavanje javnog reda i mira.

Izvršni direktor Centra za građanske slobode Boris Marić smatra da je ponašanje policije „očigledno u skladu sa odlukom da demokratski i tolerantan ptistup treba da bude osnova postupanja policije“. On za Monitor kaže da je to težak zadatak kada imamo forsiranje antagonizama prvenstveno od struktura bliskih Demokratskoj partiji socijalista i Demokratskom frontu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEKSUALNO NASILJE NAD DJECOM U CRNOJ GORI: Hoće li napokon biti pooštrene kazne

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stravičan zločin koji je izvršio komunalni policajac kada je nedavno, usred bijela dana, obljubio devetogodišnjakinju u podgoričkom naselju Stari Aerodrom, uznemirio je javnost. Sistem zaštite seksualno zlostavljane djece ilustruje i činjenica da Crna Gora nema zvaničnu statistiku o seksualnom nasilju nad djecom, a ni odgovarajuće kazne za zločince niti psihološku podršku žrtvama

 

Stravičan zločin koji je izvršio komunalni policajac R.O. kada je nedavno, usred bijela dana, obljubio devetogodišnjakinju u podgoričkom naselju Stari Aerodrom, uznemirio je javnost. I podstakao na pitanje – kakav je sistem zaštite seksualno zlostavljane djece u Crnoj Gori?

Zvaničnu statistiku o seksualnom nasilju nad djecom crnogorski državni organi nemaju. Kazne za seksualne zločince nisu zadovoljavajuće, a podrška žrtava je neefikasna, smatraju sagovornici Monitora.

,,Evropska statistika pokazuje da je od petoro djece, jedno preživjelo neki oblik seksualnog nasilja. Od petoro koje je kroz to prošlo, četiri su djevojčice, a jedan dječak. Iskustva iz EU, regiona i crnogorskih NVO koje se bave problemom zaštite i prevencije seksualnog nasilja, govore da nema razloga da ne vjerujemo da je i u Crnoj Gori ista ili, bar, vrlo slična statistika”, kaže za Monitor izvršna direktorica NVO Prima Aida Perović, koja je nedavno, u saradnji sa partnerima, realizovala kampanju pod nazivom Seksualno nasilje nije dječja igra.

Najčešća zabluda je da uglađeni, obrazovani, dobrostojeći ljudi lijepih manira ne zlostavljaju djecu, kao i da su djeca najsigurnija u porodičnom okruženju, upozorava Perović. „Istina je, međutim, da seksualno nasilje u 90 odsto slučajeva djetetu nanosi poznata osoba, koja mu predstavlja autoritet i u koju ima povjerenja. Takvi seksualni predatori vješto maskiraju svoje namjere i prilagođavaju ih dječijoj radoznalosti, naivnosti i neznanju. Djeca najčešće u startu ne prepoznaju nasilje, jer misle da je u pitanju igra. Jedna od velikih zabluda je i to da su svi seksualni zlostavljači djece pedofili. Postoje osobe koje se seksualno iživljavaju nad djecom, a koje imaju uobičajene seksualne odnose sa odraslim osobama”.

Monitor je od Uprave policije (UP) pokušao da sazna koliko je slučajeva seksualnog nasilja nad djecom (nedozvoljenih polnih radnji, obljuba i silovanja) u posljednje tri godine prijavljeno toj državnoj upravi. Do zaključenja ovog broja, odgovor nije stigao.

Studija o seksualnom nasilju nad ženama i djecom u Crnoj Gori, koju su radile NVO Prima, Sigurna ženska kuća i SOS za žene i djecu žrtve nasilje iz Nikšića, a koja je obuhvatila period od pet godina, od početka 2014. do kraja 2018. godine, pokazala je da su žrtve koje su preživjele neki vid seksualnog nasilja, u 60 odsto slučajeva – djeca. „To ne znači nužno da su djeca brojnija među žrtvama, jer punoljetne osobe mnogo rjeđe prijavljuju seksualno nasilje i dobijaju epilog na sudu”, objašnjava Perović.

Krivični zakonik Crne Gore za silovanje djeteta propisuje kaznu zatvora na period od najmanje 10 godina. Za obljubu zatvor od tri do 12 godina, a za nedozvoljene polne radnje – novčanu kaznu ili zatvor – od dvije do najviše 15 godina.

Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava je, nakon inicijative iz Kabineta premijera Zdravka Krivokapića 12. aprila, pristupilo izradi Predloga zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika. Cilj je – maksimalno pooštravanje kazni zatvora za krivična djela protiv polne slobode koja su učinjena prema djeci i nemoćnima. „Za silovanje i obljubu predložena je mogućnost da počinitelj bude kažnjen zatvorskom kaznom u trajanju od 40 godina. To je najstroža kazna koju domaće krivično zakonodavstvo predviđa za najteža krivična djela. Predložene kazne zatvora, koje mogu biti ocijenjene kao drakonske, ne moraju biti izrečene u svakom pojedinačnom slučaju”, navodi se, između ostalog, u saopštenju tog Vladinog resora.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Kad tužilaštvo radi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Čuvari u NP Skadarsko jezero uhvate krivolovce sa sve ribom i agregatima kojim je ubijaju, a tužilaštvo ih pusti i vrati im opremu za ,,rad”. Tako teče najnovija kampanja Stop krivolovu na Skadarskom jezeru

 

U toku je kampanja Stop krivolovu – Ribolovni zabran na Skadarkom jezeru od 15. marta do 15. maja. U njenom jeku, nadzornici NP Skadarsko jezero su, prošli četvrtak, u krivolovu zatekli Dražena Prenkića i Živka Lazovića, saopštili su iz ovog Nacionalnog parka. Sa stotinama kila ulovljene ribe i agregatima kojima je riba ubijena. Tužilac Ivana Petrušić- Vukašević odlučila je da u ovom slučaju nema elemenata krivičnog djela.

Iz tog preduzeća konstatovali su da najnoviji „slučaj nudi još jedan dokaz tvrdnji da tužilaštvo mora biti iz korijena promijenjeno kako bi konačno počelo da štiti državu i njenu imovinu”.

Ovo bi se moglo tumačiti i kao svojevrsni odgovor tužilaštva na nedavni poziv NP policiji, sudstvu, tužilaštvu i inspekcijama da počnu da ispunjavaju svoje zakonske obaveze i konačno urade nešto na očuvanju Skadarskog jezera.

Marina Jočić, predsjednica UO JP Nacionalni parkovi CG izjavila je da je nekoliko grupa koje se bave krivolovom na nivou mafije, što se tiče organizovanosti i povezanosti sa državnim organima.

Nasuprot njima je Služba zaštite NP Skadarsko jezero, koja je, kako je navela, malobrojna, loše opremljena i još gore plaćena. Ona je za TV Vijesti izjavila da sumnja i da su pojedini čuvari u sprezi sa krivolovcima, ali to je jako teško dokazati.

Ipak, iz NP tvrde da su već prvog vikenda zabrana uspjeli da zaplijene  nekoliko plovila, akumulatora, pretvarača i ostalih sredstava za ubijanje ribe i ostalog živog svijeta u jezeru. Međutim, tužilaštvo je oslobodilo te ljude i nije ih krivično gonilo, dobili su prekršajne prijave i vraćen je alat za ubijanje živog svijeta u jezeru, navodi Jočićeva.

Posljedica toga je da su oni koji prijave krivolov zastrašeni: ,,Imaju razlog za strah. Imamo snimak gdje krivolovci repetiraju pištolj znajući da ih kamera snima. Dešavalo se da naši nadzornici budu napadnuti, da im se prijeti da će biti sprženi sondom. Ti su ljudi spremni na sve”, kazala je Jočićeva.

S druge strane država je totalno nespremna. Na sudu završi jednocifren broj slučajeva krivolova, a sudije ih ili oslobađaju ili im propisuju uslovne kazne.

Iz ovog NP navode da je vrijednost izlova ribe na Skadarskom jezeru pet miliona eura godišnje, a da još toliko donosi turizam. Upozoravaju da ako se nastavi sa ovim razmjerama krivolova u sljedećih nekoliko godina možemo očekivati scenario sličan onom na rijeci Zeti koja je bez riba. A teško da će tada dolaziti i turisti da ,,uživaju” u mrtvom jezeru.

Nije problem samo jezero. Nedavno je građanska inicijativa Stop krivolovu pozvala nadležne da hitno reaguju u borbi protiv krivolova. Naveli su da im učestalo stižu prijave građana o detonacijama u rejonu Luštice, Krimovice, na brojnim lokacijama u blizini Bara, Budve, ušću Bojane. ,,Između uvale Žanjic i Plave špilje, sportski ribolovci su našli jedan od štekova ribolovaca dinamitaša”, naveli su iz ove organizacije.

Oni, kako su naveli, očekuju jak odgovor države na ovo ,,povampirenje” dinamitaša, koji koriste trenutno stanje izazvano pandemijom virusa kovid 19, angažovanost pripadnika policije na drugim zadacima.

Odgovora do sada skoro i da nije bilo.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo