Povežite se sa nama

INTERVJU

TANJA MARKUŠ, UMJETNICA: Gledanje u sjenke

Objavljeno prije

na

Slikarka Tanja Markuš nedavno je predstavila radove u podgoričkoj Galeriji Centar. Ova talentovana umjetnica završila je studije slikarstva na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju 2010. godine. Izložba Gledanje u sjenke je njena prva samostalna izložba u galerijskom prostoru, a ranije je imala izložbu slika u podgoričkom kafeu Berlin. Učestvovala je na kolektivnim izložbama u zemlji i inostranstvu.

MONITOR: Vašu poetiku ne možemo da vezujemo za neko aktuelno vrijeme, niti za određeni umjetnički pravac. Radovi predstavljeni u galeriji ,,Centar” su iz nekoliko faza rada. Možete li mi reći o ovom izboru koji ste predstavili i nazivu izložbe?
MARKUŠ: Izložbu čini oko 60 radova – slika i crteža različitih formata. S obzirom da je ovo moja prva samostalna izložba u galerijskom prostoru, odlučila sam da napravim presjek dosadašnjeg rada u slikarskom mediju od završetka studija pa do danas – to je period od nekoliko godina. Sam prostor galerije koji je izdijeljen u više manjih cjelina omogućava predstavljanje više faza ne tako bliskih po senzibilitetu, mada se tu ne radi o nekim velikim kontrastima ili drugačijoj tematici – rukopis je maltene isti, samo što je s godinama, što je i logično, dolazilo do promjena u ritmu, koloritu, atmosferi… Kako ne radim po nekoj unaprijed zadatoj temi, zapravo je sama vibracija boje glavna ,,tema” mojih slika, figurativno prepoznatljiv sadržaj nije igrao toliku ulogu u koncipiranju izložbe koliko odnosi između atmosfera koju imaju pojedinačni radovi. Prije se može reći da je se radi o jednoj dugoj fazi produbljavanja prostora koji nastaje činom slikanja i pažljivi posmatrač izložbe mogao je da primijeti kako su neki obrisi na ranim slikama vremenom postepeno dobijali figurativni identitet, ali ne postupkom mimeze ili apstrahovanja, već prije procesom skoro suprotnim od ovog poslednjeg. Da pojednostavim, ovdje se ne radi o podjeli na osnovu različitih postupaka, već o grupisanju radova u zavisnosti od izbora crtačke ili slikarske tehnike.

Samom naslovu ne pridajem veliki značaj, to je samo jedna iz niza asocijacija odabrana samo zbog toga da na plakatu ne bi pisalo – Tanja Markuš Slike. Gledanje u sjenke vežem za moje uživanje u molskim valerskim prelazima, za hipnagogičko gledanje koje je inspirativno koliko i posmatranje najuzbudljivijeg pejzaža a za razliku od njega je portable jer se odvija iza kapaka. Svjetlosni nadražaj koji putuje do centra u mozgu i vraća se da bi se pomiješao sa prizorom koji gledamo mijenjajući mu strukturu i kolorit – potrebno je tako malo koncentracije da nam nikad ne bude dosadno.

MONITOR: Za vas kažu da ste mlada slikarka osobenog likovnog pisma. Koliko je teško ostati dosljedan sebi i ne prilagoditi se diktatima vremena?
MARKUŠ: U svijetu je već nekoliko decenija popularan stav da je slikarstvo prevaziđeno, oni uporniji se usuđuju da kažu i mrtvo. U Crnoj Gori to još nije toliko izraženo, vjerovatno zbog toga što kod nas i dobre i loše stvari kasne minimum šezdesetak godina. Mislim da je dobar dio popularne kulture, ne samo kada je u pitanju slikarstvo već i druge umjetnosti, usmjeren na neke površne, prilično bezlične oblike mišljenja i izražavanja, što je najlakše primijetiti u muzici koja se skoro svela na zipovanje kompozicija dobrih starih bendova u nešto što se jedva malo razlikuje od zvuka digitalnog budilnika. Sorentinov Grande Belleza u jednom nivou veoma duhovito dotiče ovaj must-be-contemporary problem, a sličan stav nalazimo i u Trirovoj Melanholiji.

Stari i novi mediji jedni druge ne isključuju, potpuno legitimno postoje uporedo i prožimaju se. Ono što je bitno je da se osjeti da postoje neki korijeni.

MONITOR: Rekli ste da ne radite po nekoj unaprijed zadatoj temi, pa mi kažite o činu slikanja, o početnoj ideji i realizaciji.
MARKUŠ: Moj princip građenja slike sličan je free jazz improvizaciji. Ne zadajem sebi temu unaprijed. Mislim da se oslobađanjem slike od viška značenja produžava njeno trajanje.

MONITOR: Kao što se vidi na vas nisu uticali stariji crnogorski slikari. Interesuje me koje umjetnike posebno volite i da li je neki uticao na vašu poetiku?
MARKUŠ: Prije nekoliko mjeseci sam shvatila da je uzrok jednog konkretnog pristupa građenju slike reprodukcija koju sam vidjela u sestrinoj čitanci za srednju školu, kad sam imala pet ili šest godina. Odjednom mi je bilo jasno zbog čega nešto radim na određeni način. Sjećam se da je na slici bio čovjek koji pada u ponor, prikazan odozgo, odranih nogu sa otkinutim mesom koje je visilo sa strana – prizor koji ne možete naći na mojim slikama. Nemam pojma ko je autor, čak ne znam da li je to dobra slika, ali često ti utisci iz djetinjstva više odrede vaš rad nego autor čijem se radu svjesno divite.

MONITOR: Smatrate li da angažovani stav umjetnika utiče i mijenja nešto u svijesti ljudi ili da umjetnost mora da bude iznad svakodnevice i aktuelnih problema?
MARKUŠ: Postoji taj trend guranja socijalno – političke tematike u umjetnost, čak zahtijevanje od umjetnika da u svom radu ,,rješava” društvene probleme (kao da je to moguće), uz obavezan afirmativni stav i političku korektnost. Meni je malo muka od političke korektnosti, posebno kad dolazi od umjetnika. Uz rizik da zazvučim kao teoretičar zavjere, ovakva situacija izgleda kao da je Veliki Brat našao način da kontroliše slobodu izražavanja umjetnika tako što će mu tutnuti novac u džep ako ispjeva pjesmu o sirotom malom Romu. Nisam sigurna da ovakav vid angažovane umjetnosti kojem je unaprijed ukinuto pravo na kritiku može pomoći ikome, sem što je odličan recept za stvaranje mutanta koji niti pomaže ,,ciljnoj grupi” niti ispunjava estetske kriterijume zbog kojih se nešto i naziva umjetnošću. Imamo privid društvene odgovornosti spakovan u lošu umjetnost. Tako dobijamo umjetnike u usponu koji na svojim grafikama pored potpisa imaju odštampan tekst ,,supported by EU”. Banksy i Guerrilla Girls su jedini pozitivni primjeri angažovane umjetnosti danas kojih u ovom trenutku mogu da se sjetim.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

ANA VUKOVIĆ, SUTKINJA VRHOVNOG SUDA: Politika želi  pravosuđe po svojoj mjeri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osam neuspjelih  pokušaja izbora predsjednika Vrhovnog suda samo su  dodatna potvrda urušenosti crnogorskog sudstva. Odbijanjem da  vlastitog vođu izabere iz reda svojih kolega, crnogorsko sudstvo negiralo je sopstveni autoritet, dostojanstvo i poštovanje

 

 

MONITOR:  Od šestoro sudija Specijalnog odeljenja Višeg suda u Podgorici, četvoro se prijavilo u Apelacioni sud, nakon što  je Sudski savjet  raspisao konkurs. Kao kandidatkinja za poziciju predsjednice Vrhovnog suda ocijenili ste da to ne bi trebalo dozvoliti. Šta bi to značilo za Specijalno odeljenje i neke od ključnih procesa koji traju?

VUKOVIĆ: Značaj Specijalnog odjeljenja u ukupnim društvenim reformama nije potrebno posebno objašnjavati. Nedovoljan kadrovski potencijal Specijalnog odjeljenja mora  se hitno ojačati. U suprotnom, odliv kadra će neminovno dovesti do  zastoja u funkcionisanju ovog odjeljenja, a svaka sporost  je ozbiljna prijetnja pravdi.

MONITOR: Šta se može uraditi da Odeljenje koje inače ima problem sa kadrovskim kapacitetima ostane bez sudija?

VUKOVIĆ: Pravosuđe je u brojnim problemima. Nije ih moguće sve riješiti, ali  neke je moguće spriječiti. Napredovanje sudija  Specijalnog odjeljenja u višu instancu,u ovom trenutku,  sigurno nije  dio rješenja problema. U nove  procese izbora sudija ne smijemo  ući uz loše i sporo sprovođenje pravde. Ceh loše kreirane kadrovske politike,  koji već plaćamo, ne ostavlja puno mogućnosti da se upražnjena sudijska mjesta blagovremeno popune kadrovima odgovarajućih stručnih i iskustvenih kompetencija.

MONITOR: Kazali ste da ste čuli da je većina sudija koji su konkurisali to učinila iz inata, kako bi dobili reakciju na težinu posla i stanja u kom se nalaze.   Gdje leži odgovornost za takvo stanje, i na kome je da to riješi?

VUKOVIĆ: Specijalno odjeljenje Višeg suda u Podgorici, već duže  funkcioniše u smanjenim kadrovskim i prostornim kapacitetima,  što se uz veliki priliv predmeta složene strukture odrazilo na dugo trajanje sudskih postupaka i mali broj prvostepenih presuda. Predstojeća izmjena  procesnog zakona (ZKP)omogućiće veću efikasnost u  postupanju i  eliminisati brojne zloupotrebe koje su  značajno uticale na ažurnost procedura. Ipak,  i u postojećim uslovima organizaciju rada  ovog odjeljenja moguće je unaprijediti  brižljivim planiranjem  svih aktivnosti sa jasno definisanim rokovima, uz uspostavljanje mehanizama kontrole djelotvornosti sprovedenih aktivnosti.

Odgovornost je na svakom sudiji pojedinačno. Profesionalac je onaj koji daje sve od sebe i  onda kada su postojeći uslovi za to daleko od zadovoljavajućih. Integritet, stručnost i lična posvećenost svakog sudije ponaosob, dodatna su  afirmacija garancije nezavisnog sudstva, čiju  potvrdu u hijerarhiji sudske vlasti, svojim ličnim primjerom mora obezbijediti Predsjednik suda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ADNAN ĆERIMAGIĆ, INICIJATIVA ZA EVROPSKU STABILNOST, BERLIN: Važno je da EU kompenzuje promjene koje će doći iz Vašingtona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Držim da za razliku od prije pet i deset godina, u Evropskoj komisiji i ključnim zemljama članicama, postoji značajan broj donosioca odluka koji vjeruju kako je za budućnost EU politika proširenja izuzetno važna. Vjerujem i da će se veliki broj njih iskreno boriti da to svoje viđenje nametnu svima koji odlučuju. Zemlje mogu biti dio EU ili dio problema koji slabi EU

 

 

MONITOR: Na lokalnim izborima u BiH pobijedile su nacionalne stranke, ali su građanske dobile važne gradove. Koliko su ovi izbori „uvertira“ za opšte izbore u 2026. i koliki je danas pomak u odnosu na uticaj nacionalnih stranaka na izbore u davnoj 1990.?

ĆERIMAGIĆ: BiH se često opisuje kao zemlja permanentne neizvjesnosti. Ukoliko prihvatimo da je to tačno onda je jedna iznimka kalendar održavanja izbora. BiH ne poznaje institut prijevremenih izbora, pa se svake dvije godine u oktobru održavaju lokalni ili opći (parlamentarni i predsjednički) izbori. U prošlosti, lokalni izbori su često bili dobar pokazatelj trendova, ali su rijetko bili preslika općih izbora. Zbog fiksnog kalendara, za političare i stranke vrijeme nakon lokalnih, predstavlja drugo poluvrijeme za opće izbore.

Milorad Dodik, Dragan Čović i Bakir Izetbegović su pobjednici ovih izbora. Dodik i Čović su time zauzeli dobre pozicije za drugo poluvrijeme, a Izetbegović je učvrstio svoju poziciju unutar SDA. Prije dvije godine on je izgubio izbore za Predsjedništvo BiH, a SDA je ostvarila najbolji rezultat među strankama. Poruka glasača bila je da žele SDA ali ne nužno i Izetbegovića. Neki su smatrali da će to dovesti do promjena u stranci. Međutim, do toga nije došlo i zbog nepromišljenog miješanja visokog predstavnika Christiana Schmidta. On je-koristeći tzv. bonske ovlasti, omogućio opoziciji da u vladi na entitetskom nivou zaobiđu SDA. Time je Izetbegović od individualnog gubitnika preko noći postao žrtva.

Današnja politička scena u BiH je neuporediva s onom iz 1990. Tada su tri najjače stranke, SDA, SDS, i HDZ BiH, osvojile utrke za svih sedam članova Predsjedništva BiH, i 85 posto mjesta u oba doma parlamenta. Danas, tri najjače stranke, SDA, SNSD, i HDZ BiH, imaju tek jednog od tri člana Predsjedništva, a u oba doma parlamenta imaju manje od pola poslanika. Od 14 vlada, u samo dva mala kantona, HDZ BiH može vladati samostalno. U svim drugim vladama sjedi po četiri-pet i nerijetko više stranaka. Međutim, nacionalne agende i uz to povezana ustavna pitanja, još uvijek dominiraju političkim narativima u BiH. Zbog toga se čini kako je sve isto, bez obzira što glasači često i rado glasaju i za nedominantne nacionalne stranke.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SARA KURGAŠ – KURGASHIAN, HIP-HOPERKA: Kroz muziku odgovaram na sopstvena pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Hip hop kao žanr ne bi trebao da ide niz dlaku okolini i da bude ono što je očekivano. Ova vrsta muzike ukazuje na svu problematiku u društvu, ili je sam izvođač neka vrsta problema tom društvu. Mislim da smo ovdje, u Crnoj Gori, nedavno skupili dovoljno hrabrosti da istupimo kao pojedinci, bez mnogo razmišljanja o tome šta će ko reći ili ko će kako vidjeti naš nastup

 

 

Crnogorska hip-hop scena je izuzetno aktivna poslednjih godina. To samo po sebi ne znači puno, ali kreativnost koja izbija iz nje i pjesme i materijali koji se nižu su ono što se računa. U tom talasu kvaliteta stigao nam je i prvi materijal jedna domaće hip-hoperke. Nije ona prva koja se uhvatila u koštac sa bitovima i rimama, ali je prva koja je uspjela doći do objavljenog materijala, u ovom slučaju EP-a. Sara Kurgaš, poznatija pod umjetničkim imenom Kurgashian najavila je svoj dolazak pjesmom „Sara Tonin”, nastavila singlovima “Halal” i “Lukavo”, da bi se uz pomoć DJ Mona udružila sa koleginicama – crnogorskim reperkama Jutro, Apro, Labia i Marijom B u numeri Anemoi. Valjda je normalan nastavak takve muzičke trajektorije bio i taj pomenuti prvi EP jednostavnog, a intrigantnog naziva Mudra. O svemu ovome i još nekim temama smo popričali sa Sarom Kurgaš.

MONITOR: Tvoja priča je počela nedavno. Prije dvije godine objavila si singl Sarah Tonin i sve je krenulo. Pošto prvi put predstavljamo tvoj rad našim čitaocima, možeš li nam reći više o tom singlu i onome što je nakon njega došlo.

KURGAŠ: Sarah Tonin je moj prvi umjetnički pokušaj i čini mi se da je bio prilično uspješan. Nisam uopšte razmišljala o nekom kontinuitetu kada sam objavila ovu pjesmu, jednostavno se od mene očekivao neki nastavak. Sada nema nazad. Nakon tog singla, za koji sam entuzijastično pisala tekst, morala sam da otkrijem i neki drugi dio mog identiteta kroz pjesmu Halal. Tako se nastavlja priča i kroz Lastiš gdje govorim o tome kako se od malena osjećam u društvu. Jednostavno, kroz ovaj vid izražavanja pronalazim sebe i odgovaram na sopstvena pitanja.

MONITOR: Učestvovala si i na dva važna projekta. Domaća rabota i Anemoi su pokazali svu jačinu i autentičnost domaće hip hop scene. Kako sa distance vidiš ova dva muzička projekta?

KURGAŠ: Domaća rabota je definitivno bio jedan vrlo važan projekat za crnogorsku rep scenu. Kroz ovu kompilaciju mogu se čuti razni dijalekti, što uljepšava cijelu priču. Čuju se i razlike u flowu koje nas čine posebnima, izbor instrumentala koji takođe ukazuje na dodatne subkategorije koje se nalaze unutar hip hopa.

Anemoi je sam početak projekta Vibin wit DJ Mono i izuzetno mi je drago što sam dio trake koja je oslikala ženski rep u Crnoj Gori, gdje se takođe može čuti posebnost u versovima svake od nas.

MONITOR: Rijetko se autori odluče da singlove ne uvrste u debi materijal, ipak tvoj korak je bio djelimično takav. Sve što je objavljeno nije ušlo na EP Mudra. Reci nam nešto više o izdanju i odluci da ne uvrstiš sve singlove u njega.

KURGAŠ: Kao što sam negdje to već izjavila, neke uspjehe moramo ostaviti iza sebe. Mislim da je uspjeh numere Sarah Tonin bio samo puka sreća i vjerujem da mogu da iznesem nešto mnogo bolje i ozbiljnije od toga. Što se tiče EP-a, on kao proizvod prema mom mišljenju mora da ima neki konkretan redosljed i smisao. Potrudila sam se da uvrstim sve ono što ide jedno sa drugim i, primjera radi, da prva pjesma na albumu bude pjesma bez hooka jer to mora da bude neki intro. Generalno, kad želim da upoznam izvođača kroz muziku, odslušam cijeli album od početka do kraja i shvatam da uglavnom druga pjesma bude ona na kojoj se album zasniva tj oslikava cijelu ideju, a treća  negdje najslušanija. Onda plejlista polako pada u smislu tempa, i feat često bude na kraju. Ovakav koncept je imao najviše smisla za mene. Naravno, to je samo početak, pa će EP prerasti u nešto više od malog formata.

MONITOR: Zanimljiv mi je bio i dio najave “Ono što na rep sceni izdvaja Kurgashian jeste lirika bez prostih riječi i vulgarnosti, koja zadržava domaći sleng i izgovor”. I bez vulgarnosti  se može biti oštar i kritičan. Koliko je ovakav pristup važan onima koji slušaju hip hop?

KURGAŠ: Mislim da je važno da uživamo u muzici koju možemo da slušamo pred bilo kim. Sjećam se da sam pri porodičnim putovanjima često imala slušalice i roditelji nisu mogli da dopru do mene. Onda sam počela da puštam muziku naglas i pred njima, ali je to uglavnom bila strana muzika, pa nisu mogli sve baš da razumiju, pogotovo sleng. Vjerujem da je bolje da snimam nešto što mogu da pustim bilo kome i bilo gdje.

MONITOR: Posljednjih godina ovaj žanr ne samo da dominira u muzici Crne Gore već možemo reći i da konačno ima veliki broj kreativnih i autentičnih reprezenata. Čini  se da po prvi put umjetnici traže svoj izraz u svojoj okolini i iskustvima, a ne po značajnim regionalnim centrima te scene. Kako vidiš stanje u hip hopu, pa i muzici kod nas?

KURGAŠ: Hip hop kao žanr ne bi trebao da ide niz dlaku okolini i da bude ono što je očekivano. Za mene, ova vrsta muzike ukazuje na svu problematiku u društvu ili je sam izvođač neka vrsta problema tom društvu. Mislim da smo ovdje, u Crnoj Gori, nedavno skupili dovoljno hrabrosti da istupimo kao pojedinci, bez mnogo razmišljanja o tome šta će ko reći ili ko će kako vidjeti naš nastup. Ovo što ja radim zaista radim iz ljubavi, bez ikakvog materijalnog i socijalnog interesa.

MONITOR: Možeš li zbog onih koji bi se tek okušali u ovim vodama, bilo kao slušaoci ili stvaraoci, otkriti koje su to autorke ili autori najviše uticali na tebe. Naravno, ne moraju biti muzički.

KURGAŠ: Na mene su najviše uticale ličnosti koje su se usudile da se bave onim što ih najviše ispunjava. Važno mi je bilo da shvatim kako je najbolje ostati na pravom putu. Sazrijevajući, moje ambicije su se mijenjale ali i očekivanja su svedena na minimum, i to ne samo po pitanju muzike. Čitajući dosta knjiga, analizirajući tekstove pjesama, a upijala sam i mnogo filmova, dokumentaraca – bilo mi je jasno da život koji sanjam moram odnekud započeti sama. Odavno sam shvatila da mogu mnogo da izgubim ukoliko nezrela i premlada uđem u svijet muzičke industrije. Zato sada mogu da priuštim sve svoje greške i uglavnom svoje odluke donosim tako što prije toga dobro izračunam moguće gubitke. Vjerujem da je ovo recept za uspjeh, kada saberem sve legende, odnosno svoje uzore i njihova iskustva, pogotovo njihove greške jer su brojni i oni koji su me razočarali.

MONITOR: Šta misliš kakva je budućnost žanra?

KURGAŠ: Ne vjerujem da možemo da izmislimo “toplu vodu”. Prema mojoj skromnoj procjeni, vjerujem da će u budućnosti samo izranjati novi hibridi. Nevjerovatno je kakvi se sve žanrovi danas preklapaju i uklapaju. To jeste novi zvuk, ali često bude miks osnovnih taktova različitih žanrova.

MONITOR: Za kraj reci nam nešto o muzičkoj budućnosti  Sare Kurgaš.

KURGAŠ: To uglavnom zavisi od publike. Dokle god mogu da računam na barem jednu osobu koja će sa zadovoljstvom da sluša moju muziku, ja ću nastavljati da je stvaram.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo