Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Target decembar

Objavljeno prije

na

Ministar vanjskih poslova i evropskih integracija Igor Lukšić je poslovični optimista. To što u septembru neće biti otvorena znamenita pregovaračka poglavlja 23 i 24 sa EU, kako je odavno bilo najavljeno, njega ne brine. Siguran je da nema usporavanja evropskog puta Crne Gore i da se u suštini ne dešava ništa novo u odnosu na ranije izrečene stavove i očekivanja. „Mi smo targetirali decembar kao mjesec u kojem treba da se otvore ta važna poglavlja”, rekao je bivši premijer.

No, nema nikakve sumnje da Crna Gora ponovo nije ispunila domaći zadatak i da mora čekati na popravni. Neke važne zemlje Unije su smatrale da treba sačekati godišnji Izvještaj o napretku, koji će sredinom narednog mjeseca predstaviti evropski komesar za proširenje Štefan File, ali i dati još malo vremena Podgorici da preduzme konkretne poteze.

Predsjednik skupštinskog Odbora za evropske integracije Slaven Radunović kaže da Brisel želi mjerljive rezultate i napredak u onome za što je prethodno postignut dogovor. „I pored toliko afera, još nema niti jedne presude u slučajevima krupne korupcije. Nije rasvijetljeno nijedno ranije ubistvo ili prebijanje novinara, a u međuvremenu imamo nove slučajeve”, ističe on navodeći da je nerealno očekivati približavanje Uniji bez rješavanja makar jednog od velikih korupcionaških skandala ili hapšenja glavnih narko-bosova. I drugi član tog Odbora iz opozicije Dritan Abazović smatra logičnom odluku Savjeta ministara EU da sačekaju Izvještaj o napretku, pa da tek nakon toga odluče da li će sa Crnom Gorom biti otvorena ključna poglavlja u pregovorima. „Naša očekivanja su bila preoptimistična. Posebno zato što se nijesmo baš pretrgli da nešto konkretno uradimo u prethodnom periodu, odnosno nijesmo dostigli onu razinu rezultata koja se od nas očekivala”, ističe on.

Abazović kaže da ovu odluku treba tumačiti i kao povećani pritisak iz Brisela, koji će se, inače, stalno povećavati, jer će Crna Gora imati redovnu polugodišnju kontrolu. „To je prije svega dobro za građane ove države, a takođe je kompatibilno sa zahtjevima EU”, zaključuje on.

Crnogorska vlast zna što mora činiti i na što se obavezala usvajajući akcione planove i predstavljajući pregovaračke pozicije za poglavlja 23 i 24. „U svakoj od afera je pitanje da li naše institucije pokazuju sposobnost da se adekvatno nose, odnosno da odrade svoj dio posla i na taj način ojačaju uvjerenje da je Crna Gora spremna za sve buduće integrativne izazove”, pripovijeda Lukšić.

Iskustvo Hrvatske potvrđuje da su institucije efikasne samo onda kada postoji jasna politička volja i odlučnost vlasti. Tako je, na primjer, poglavlje 23 (pravosuđe i osnovna ljudska prava) otvoreno 30. juna 2010. godine, i zatvoreno poslije samo godinu. Poglavlje 24 (pravda, sloboda, bezbjednost) otvoreno je 2. septembra 2009, a zatvoreno 22. decembra 2010. godine.

„Proces pregovora dosta je frustrirajući i zavisi od brojnih unutrašnjih i vanjskih faktora. Često sve stoji, iako vam se čini da ste sve uradili što je do vas”, navodi pregovarač Hrvatske za ova poglavlja Kristian Turkalj. Svi hrvatski pregovarači se slažu da mnogo toga zavisi od EU. „Kada se na državnom nivou ne donosi odluka, Evropska komisija to može postaviti kao zahtjev i pogurati čitav proces”, dodaje Turkalj.

Tako je u srijedu Podgorici poručeno da će Evropska komisija pažljivo analizirati suštinu i sadržaj izmjena usvojenih zakona u oblasti pravosuđa. ,,Važno je da kroz zakonodavni proces i primjenu akata Crna Gora nastavi da se pridržava obaveza preduzetih Akcionim planom za poglavlje 23 i da sprovede i reforme u bliskoj saradnji sa stručnjacima”, navodi se u saopštenju komesara Filea.

Bivša crnogorska ministrica evropskih integracija Gordana Đurović kaže da uz pomoć EK Crna Gora drži dobar integracioni kurs, te da joj naruku idu i dešavanja u regionu. „Srbija je startovala sa analitičkim pregledom svojih propisa, što će dodatno povećati pažnju javnosti u zemljama regiona na proces integracija i političke i ekonomske izazove pregovora. To će biti stimulativno za sve zemlje, da drže korak i ispunjavaju preuzete obaveze, kako bi i same demokratske i ekonomske reforme bile brže i efikasnije”, rekla je ona. Pitanje je, međutim, kako će se situacija u regionu dalje odvijati u svjetlu saznanja da se nakon prijema Hrvatske teško može očekivati da prije 2020, (a Lukšić kaže i 2021. godine) neka balkanska zemlja nađe u EU. Istorija je svjedok da uvijek kada je dolazilo do zastoja u procesu pridruživanja, rezultat na terenu je bio demoralizacija proevropskih snaga, podržavanje lokalnih oligarha, kontrolisano podgrijavanje latentnih sukoba i konflikata.

BiH i Kosovo, kao dvije nefunkcionalne države, najbolji su dokazi takve politike. ,,Čim Brisel uspori dinamiku proširenja, Balkanom počnu da kruže aveti prošlosti. Kada Evropa zastane, Balkan proklizava u nacionalizam, vraća se neraščišćenim računima prošlosti”, tvrdi politički analitičar iz Beograda Boško Jakšić. Zna i Brisel tu zakonomjernost, pa je stoga indikativno što je File odmah podržao nekakvu Lukšićevu inicijativu o formiranju Zapadnobalkanske šestorke ili G6, a koju bi činile Crna Gora, BiH, Srbija, Kosovo, Albanija i Makedonija.

Mustafa CANKA

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo