Povežite se sa nama

INTERVJU

TEA GORJANC-PRELEVIĆ, DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA (HRA): Funkcioneri iznad zakona

Objavljeno prije

na

MONITOR: Nedavno ste prezentovali Izvještaj „Ljudska prava u Crnoj Gori 2010-2011”. U kojim se oblastima najčešće i najdrastičnije krše ljudska prava u našoj državi? GORJANC-PRELEVIĆ: Napisali smo izvještaj od preko 500 strana, sa 225 preporuka, potrudivši se da popišemo sve što smo uvidjeli da treba popraviti da bi se univerzalna ljudska prava garantovala u Crnoj Gori. Izvještaj je objavljen i na engleskom jeziku. On pokazuje da još nemamo institucije sposobne da nepristrasno procesuiraju državne službenike koji su prekršili ljudska prava, da izvrše presude protiv državnih organa, na primjer MUP-a, ili državnog budžeta. Isto tako, postoji sistemski problem kršenja prava na djelotvorni pravni lijek, jer Ustavni sud nije nadležan za sve slučajeve kršenja ljudskih prava, kao što ni tužba Vrhovnom sudu nije djelotvoran pravni lijek za kršenje prava na suđenje u razumnom roku. Sistematski se krši i pravo na nezavisan sud, jer organi za prekršaje još nisu uspostavljeni kao nezavisna sudska tijela, a imaju nadležnost da šalju ljude u zatvor i na prinudno ispitivanje u psihijatrijske klinike ili ograničavaju pravo na imovinu. Nije uspostavljen objektivan sistem izbora i sankcionisanja sudija. Tužilaštvo je nespremno da nepristrasno procesuira državne službenike i kad, na primjer, krše apsolutno zaštićeno pravo na zabranu mučenja, tako da zakon za nekog važi, a za nekog ne. Sudovi nisu provjereno ažurni, a u izvještajima o njihovom radu nema ni podatka koliko godišnje zastarijeva krivičnih predmeta u crnogorskim sudovima i ko je za to odgovoran.

MONITOR: Koje su grupacije najugroženije kad je riječ o kršenju ljudskih prava i zbog čega?
GORJANC-PRELEVIĆ: Najugroženiji su siromašni, bez političkih veza i uticaja, posebno zato što sistem besplatne pravne pomoći ne funkcioniše. Novi zakon o besplatnoj pravnoj pomoći opet izostavlja pomoć u upravnom postupku u kome se i ostvaruje najveći dio socijalnih prava. Opravdano su van sebe svi oni kojima odavno nije plaćeno za obavljeni rad, pogotovo oni kojima je država direktno dužna, kojima je i sud potvrdio te dugove, a koji uprkos tome nisu izmireni. Za probleme osoba s invaliditetom dovoljno je da pogledate kroz prozor i shvatite koliki je podvig uopšte se kretati u invalidskim kolicima. S druge strane, prošle godine je u budžetu ostalo gotovo tri miliona eura naplaćenih poreza od poslodavaca u korist osoba s invaliditetom, koji uopšte nisu potrošeni za unapređenje njihovog položaja. I uvijek naglašavam problem seksualnih manjina, jer ne treba zaboraviti da te ljude muči sve što i druge, a uz to su zbog netrpeljivosti okoline primorani i da se pretvaraju da su neko drugi. A onda im još ministar ljudskih prava poruči da njihovo postojanje nije dobra vijest. Baš ohrabrujuće…

MONITOR: Možete li navesti neke primjere zlostavljanja, mučenja, nečovječnog i ponižavajućeg ponašanja?
GORJANC-PRELEVIĆ: Popisali smo slučajeve zlostavljanja za koje do danas niko nije odgovarao i po svemu sudeći neće ni odgovarati: slučaj zlostavljanja Milovana Jovanovića 2003. godine, koji je u međuvremenu pušten da zastari; masovno prebijanje pritvorenika u spuškom zatvoru 1. septembra 2005. godine, za koje nije sprovedena ni istraga; zlostavljanje okrivljenih za terorizam u akciji Orlov let 2006. godine, za koje takođe nije sprovedena ni istraga; mučenje pokojnog Aleksandra Pejanovića u ,,Betonjerci” 2008. za koje još niko nije kažnjen, niti se istražuju oni koji su naredili, kao i oni koji su neposredno izvršili to mučenje, itd. Ovi i drugi primjeri nedjelotvornih istraga predstavljaju ozbiljna kršenja ljudskih prava i pokazuju ozbiljnu anomaliju sistema u obezbjeđivanju vladavinu prava. Vidi se tendencija tužilaštva da ovakve i slične “neprijatne” slučajeve (kao što je ugrožavanje sigurnosti Aleksandra Zekovića) dovede do apsolutne zastare, tj. do nemogućnosti da se bilo ko zbog njih procesuira. Međutim, zbog toga bi odgovorne tužioce trebalo goniti zbog zloupotrebe službenog položaja, ali to očigledno sadašnja postavka odgovornih u tužilaštvu nije u stanju da uradi. U izvještaju smo naglasili i podatak da Tužilački savjet u ovom sastavu od jula od 2008. nije disciplinski kaznio ni razriješio dužnosti ni jednog tužioca.

MONITOR: Kako sa aspekta kršenja ljudskih prava stvari stoje kad su u pitanju ratni zločini i nerasvijetljena ubistva?
GORJANC-PRELEVIĆ: Krivično gonjenje za ratne zločine ne zastarjeva, ali kod nas gonjenje za ubistvo zastarijeva, za razliku od Amerike i Engleske, pa i to treba uzeti u obzir. Drastičan primjer je svakako ubistvo Duška Jovanovića, jer pored kršenja prava na život ono predstavlja i vjerovatan slučaj kršenja slobode izražavanja. Međutim, način na koji je vođena istraga, propusti za koje i šira javnost zna, kao što je kašnjenje sa DNK analizom, samo jedan okrivljeni saizvršilac, bez motiva i nalogodavaca, ukazuje na to da istraga nije zadovoljila standard djelotvornosti koji se u Evropi zahtijeva u takvim slučajevima. Slično je i sa ostalim nerasvijetljenim kontroverznim ubistvima sad već iz prošlog vijeka. Što se tiče ratnih zločina, očigledna je neprofesionalna primjena međunarodnog humanitarnog prava kako od strane tužilaštva, tako i suda, pogotovo u slučaju deportacija gdje je prvostepeni sud čak zaključio da to nije ni bio ratni zločin. Očigledno je da se tužilaštvo bavi ratnim zločinima samo onoliko koliko baš mora, proporcionalno pritisku međunarodne zajednice.

MONITOR: S tim u vezi u Izvještaju se navodi da u nekim slučajevima nije bilo ni istrage ili tužilaštvo krije od javnosti svoja saznanja.
GORJANC-PRELEVIĆ: Odavno smo pitali tužilaštvo šta se dešava sa istraživanjem odgovornih za kršenje ljudskih prava u 15 javnosti dobro poznatih slučajeva. Nismo dobili odgovor, pa je Upravni sud u junu naložio Ministarstvu pravde da obezbijedi odgovor, što se do danas nije desilo. Od ovih slučajeva, Evropski komitet za sprječavanje mučenja još 2008. je ustanovio da u slučajevima zlostavljanja pritvorenika u Spužu, kao i okrivljenih u slučaju Orlov let nisu sprovedene djelotvorne istrage i tražio je od države informacije o tome šta je tim povodom preduzela. Međutim, u objavljenim odgovorima Vlade na izvještaj CPT-ja na ta pitanja nema odgovora.

MONITOR: A kakvo je stanje u oblasti ekonomskih i socijalnih prava?
GORJANC PRELEVIĆ: Da je država blagovremeno činila ono što je bila dužna u oblasti ekonomskih i socijalnih prava, sva djeca Roma, Aškalija i Egipćana, kao i druga djeca u Crnoj Gori redovno bi pohađala bar osnovnu školu; inspekcija rada bi uspješnije štitila pravo na sindikalno djelovanje, na pravične uslove rada i suzbijala sivu ekonomiju, a država uspostavila ozbiljan sistem socijalne pomoći, umjesto da sa 115 eura pomaže petočlanu porodicu bez prihoda, iako apsolutna linija siromaštva iznosi 170 eura samo za jednu osobu. Onda je logično da se u sivoj ekonomiji traži način za preživljavanje.

Trpe da se ne zamjere

MONITOR: Kad je riječ o kršenju ljudskih prava u oblasti zapošljavanja često se može čuti, a to stoji i u ovom izvještaju, da je prilikom zapošljavanja odlučujuća politička pripadnost, odnosno članstvo u strankama vladajuće koalicije. Kakve su posljedice toga i kako takvoj praksi stati u kraj?

GORJANC-PRELEVIĆ: Građani misle da u državnim organima ne možeš da se zaposliš, a pogotovo da napreduješ, ako nemaš političke veze. To djelimično i dokazuju izborni koalicioni
sporazumi političkih stranaka o raspodjeli ,,svojima” i onih radnih mjesta koja bi morala biti otvorena za sve, tj. za koja bi morao biti raspisan konkurs. S druge strane, nismo uspjeli da zabilježimo ni jedan pokušaj procesuiranja diskriminacije prilikom zapošljavanja po političkoj pripadnosti. Jedino što smo pronašli je jedna krivična prijava protiv ministra i njegove pomoćnice, koji su u suštini optuženi za nepotizam, za zapošljavanje rođaka. Nadam se da će ovaj izvještaj inspirisati i podučiti ljude kako da se bore za svoja prava, da podnose krivične prijave i tužbe zbog diskriminacije, da pri tom pokušaju da obezbijede što jače dokaze za svoje tvrdnje i da ne odustaju. Za sada je očigledno da građani trpe, valjda da se ne zamjere.

Sudije bez odgovornosti

MONITOR: Kako ocjenjujete rad institucija za zaštitu ljudskih prava, posebno njihovu nezavisnost?
GORJANC-PRELEVIĆ: Za zaštitu ljudskih prava odgovorni su policija, tužioci i sud, Ustavni sud i Zaštitnik ljudskih prava. Od svih ovih ustanova, jedino je Zaštitnik primjetno napredovao u pogledu nepristrasnosti, mada do toga nije došlo zato što je unaprijeđen sistem njegovog izbora, koji je Ustavom podređen kontroli skupštinske većine. Akcija se već dugo zalaže za uspostavljanje objektivnog sistema za izbor sudija i tužilaca u kome će svakome moći da bude jasno zbog čega je izabran Janko, a ne Marko, zašto je neko napredovao, a neko ne, zašto neko mora da prestane da radi u pravosuđu, a zašto protiv nekog sudije ili tužioca mora da se povede i krivični postupak zbog zloupotrebe službenog položaja. To se ovdje još uvijek ne zna. Primjera radi, iako su razriješene sudije zbog toga što su im brojni krivični predmeti zastarjeli, pa su tako “oslobodili” i neke koji bi inače morali biti kažnjeni, nikome nije ni palo na pamet da ispita da li su te sudije odgovorne za krivično djelo zloupotrebe službenog položaja. Uspostavljanje ovog objektivnog sistema trebalo bi da pomogne i ustavna reforma, koja bi trebalo da omogući da se na najodgovornije funkcije u sudstvu i tužilaštvu biraju najbolji.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

MARIJA POPOVIĆ KALEZIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKE SLOBODE:  Svi se plaše izbora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbora se plaše svi. Oni koji pokušavaju održati postojanje 43. Vlade žele da raznim oblicima partijskih djelovanja poboljšaju svoju poziciju, a onda i zadobiju što veću podršku. Neki podgrijavanjem nacionalizma žele povratiti svoje biračko tijelo, dok drugi populizmom, zadobijaju sve veće simpatije onih koji su u raznim rascjepima odavno zaboravljeni, najviše u ekonomskom smislu

 

MONITOR: Uz političku i institucionalnu krizu koje se ne rješavaju, sve je manje ministara u tehničkoj Vladi, nakon što je ministarka evropskih integracija podnijela ostavku. Kako to komentarišete?  

POPOVIĆ KALEZIĆ: Institucionalna, pravna i politička kriza dovodi do rasipanja pa i unutar 43. Vlade, koju ne bismo mogli nazvati tehničkom, ali bi bilo dobro da u neko dogledno vrijeme, dođe do formiranja takve, koja će služiti za prevazilaženje trenutnih, najnužnijih problema, i koja će uspjeti pripremiti valjano pravno i institucionalno tlo za raspisivanje i održavanje izbora.

Trenutna Vlada je najviše zadobila povjerenje i mogućnost djelovanja, upravo zbog obećanja da će izvršavati zadatake iz evropske agende, a sve u cilju zatvaranja poglavlja i što bržeg priključenja EU. Nažalost, nijesmo imali prilike vidjeti da se krenulo u tom pravcu, pa se umjesto reformi izbornog zakonodavstva i pravosuđa, krenulo ka drugim ciljevima, poput zaključenja Temeljnog ugovora, predstavljanja plana (bez plana) Otvorenog Balkana, a onda i pripreme zarad održavanja popisa stanovništva. Podnošenje ostavke ministarke evropskih integracija, gospođe Marović, koja je zauzimala tri visoke pozicije unutar vladajuće skupine, od već navedene  funkcije, preko glavne pregovaračice do potpredsjednice Vlade, budi sumnju na skretanje sa evropskog puta, pogotovo što je u svojim navodima i objavljenoj analizi bila eksplicitna u stavu da se ne slaže oko ideje Otvorenog Balkana, smatrajući da nije jasno šta Crna Gora dobija tom inicijativom. Nijesmo uspjeli čuti argumentovanu reakciju čelnika Vlade na tvrdnje gospođe Marović. Ako jednoj ministarki evropskih poslova ova inicijativa nije jasna i do kraja demistifikovana, šta mogu očekivati građanke i građani ove zemlje. O inicijativi Otvoreni Balkan se zna tek toliko da će pospiješiti regionalnu saradnju, dok sve ostalo ostaje pod znakom pitanja. Umjesto da se bavimo dugogodišnjim težnjama ispunjavanja mjera i aktivnosti iz otvorenih poglavlja, mi smo skrenuli ka inicijativi Otvoreni Balkan o kojoj vrlo malo znamo. Krajnje loše je osipanje ministara/ki  i to dodatno otežava situaciju, sa posebnim akcentom na Ministarstvo evropskih integracija.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR LEV KREFT, PROFESOR LJUBLJANSKOG UNIVERZITETA: Ne radi se o tome ko će da ovlada svijetom nego da li će svijeta biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odnos prema proruskim osjećajima na Balkanu treba staviti u odnos sa protivljenjem sadašnjim mjerama u EU, uz izražavanje antiameričkih pogleda na nesamostalnost EU u sukobu imperija

 

MONITOR: U Sloveniji su održani referendumi koji su partije na vlasti nazvale „tri puta ZA“. Za potvrđivanje u Parlamentu usvojenih zakona kojima se, kako je u kampanji rečeno, obezbjeđuje nezavisnost javnog servisa, dostojanstvena starost i efikasna vlada. Kako ocjenjujete kvalitet ovih zakona i da li će oni biti sprovodivi?

KREFT: Ti su zakoni različitih izvora, zajednički im je kontekst odbacivanja rešenja koja su donesena za vreme vladavine Janeza Janše odnosno desne koalicije. Lako sprovodiv je zakon o vladi koji donosi rešenja potrebna da bi se udomila koalicija zajedno sa njezinim predstavama o zajedničkom programu, posebno na strani Levice. Zakon koji govori o državnoj brizi za starije nepotpun je kao i onaj kojeg zamenjuje, a glavna poenta mu je da se rešenja dosada važećeg zakona neće sprovoditi još godinu dana jer dovode stariju populaciju u lošiju potporu nego što je bila ranije. Znači, kupuje se vreme da se doradi zakonodavstvo za populaciju koja postaje većinska. Treći zakon je politički najznačajniji, pa je i pobudio najviše pozornosti, jer se odnosi na RTV Slovenije kao javni servis, i na njezinu depolitizaciju, dakle protiv rešenja kojim su dovedeni u rukovodstvo ljudi verni i potčinjeni Slovenačkoj demokratskoj stranci i njezinom predsedniku Janši. Potvrda sva tri zakona na referendumu u korist sadašnje vlade i njezino koalicije bila je moguća jer se biračko telo još uvek deli na osnovi animoziteta prema ranijoj vladavini.

 

MONITOR: Slovenija od juna ima novu vladu premijera Roberta Goloba, koju čine pobjednici aprilskih izbora – Pokret Sloboda, Socijaldemokrate i Ljevica. Kako ocjenjujete njihov učinak u ovih nekoliko mjeseci?

KREFT: Za sada radi se o dve glavne preokupacije. Prva je iskoristiti početak, dok je koalicija još popularna, za odstranjivanje rezultata ranije koalicije Slovenačke demokratske stranke i Nove Slovenije, uz uspostavljanje vlastitih načina ovladavanja situacijom bez nedemokratskih alata i postupaka, ali dovoljno efikasnih; druga je – praćenje krize uslovljene ruskim napadom na Ukrajinu i angažmanom Evropske unije u tom ratu na strani napadnutog, što dovodi i Sloveniju u poteškoće, za sada pre svega vezane za moguću nestašicu i već uspostavljenu skupoću svih energenata. A to dovodi u pitanje sve privredne ciljeve vezane za rast nacionalnog bruto proizvoda kao i za potrošnju stanovništva. Vlada subvencioniše koliko može i jedno i drugo kako bi smanjila strah od recesije; više od toga zavisi od kraja i uslova okončanja rata u Ukrajini.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

MONITOR: Da li je dobro rješenje, koje se predlaže kao minimum – izbor makar jednog sudije u taj sud?

PERIĆ: Jedino kvalitetno rješenje je izbor četiri kvalitetna kandidata kako bi se Ustavni sud kompletirao. Taj sud već sada ima ogroman broj zaostalih slučajeva i čak da ga odblokirate odmah, moguće da bi trebale godine da se taj zaostatak smanji na podnošljivu mjeru koju sud čini elementarno dostupnim da odluke u odnosu na nove žalbe, odnosno podneske donosi u razumnom roku. Značaj ovog suda je posebno važan iz dva razloga: prvi, on bi mogao staviti van snage neustavno zakonodavno ponašanje bilo koje većine, i drugi – on je krajnja instanca u rješavanju izbornih sporova bez čega po zakonu ne mogu biti proglašeni odnosno utvrđeni konačni rezultati izbora. Bojim se da je ovakvo stanje instrument u rukama svih većina nakon 30. avgusta i da se oni bez velikog pritiska njega neće odreći. Da li je to vrhunac neodgovornosti – jeste, stoga i treba insistirati da od njihovih političkih interesa oslobađamo institucije, ovog puta Ustavni sud.

MONITOR: Danas govorimo o mnogim kontroverznim, odnosno neusaglašenim,odlukama u pravosuđu. Od pritvora Vesne Medenice, koji sudovi različito vide, ili ignorišu upute viših instanci, do, recimo, presude o Solani, kojom se odluka Savjeta za privatizaciju da se radi o državnom zemljištu poništava. Kako vidite stanje u pravosuđu?

PERIĆ: Očigledno je da prethodna vlast  još ima kontrolu u pravosuđu. Nova vlast nije razumjela da vladavina prava podrazumijeva i vladavinu znanja – onog pravnog. Jednako je važno i poznavanje kadrovske baze sa kojom raspolaže crnogorsko pravosuđe da bi iz nje mogli selektovati najbolja rješenja, ali je tu pokazana više nego zabrinjavajuća površnost.

Nijedna većina u prethodne dvije godine nije pokazala interesovanje da okupi pravnu pamet, napravi smislenu dugoročnu strategiju kako do pune vladavine prava u praksi, već se pribjeglo „Twitter vojevanju”. S takvim postavkama, stanje ne može biti drugačije. Čini se da je potrebna drugačija konstelacija političkih odnosa koja bi vrhunila i tu vrstu spremnosti za drugačiji pristup, ozbiljniji svakako, i da dobijemo strukture koje imaju u isto vrijeme i znanja i riješenosti za ovu borbu, jer jedno bez drugog je besmisleno – što bi opet vodilo neučinkovitosti.

MONITOR: Ko sve ne želi izbore i zašto?

PERIĆ: Parlamentrne strukture ne želi na izbore koje neće prilagoditi trenutku koji njima ne odgovara. Ponavaljam, značajan dio građana ne želi da glasa niti jednu od postojećih parlamentarnih partija. Dakle, problem političkog legitimiteta je očit.

Sada već ustanovljena samovolja novih vlastodržaca je dovela do toga da mi više nemamo jasnih pravila u izbornom procesu: nemamo Ustavni sud u punom kapacitetu, izborne jedinice možete mijenjati usred izbornog procesa, Zakonom o lokalnoj samoupravi možete mijenjati ono što bi se smjelo mijenjati samo izbornim zakonima, do mile volje možete produžavati mandate odbornicima i sljedstveno tome i poslanicima, a na kraju imate i instrumente blokade da nikada ne priznate izbore. Kada imate ovako moćan, a pritom neustavan arsenal opstrukcionih mogućnosti i intenzivno ga koristite, jasno je da ćete učiniti sve da tajming izbora prilagodite trenutku koji je najpovoljniji za vaš rejting.

Datum izbora će određivati istraživanje javnog mnjenja, a ne Ustav ili potreba građana. Ovu praksu su ustanovile potonje dvije većine. Prvo jedna, a potom i druga.

MONITOR: Kako vidite rezultate lokalnih izbora i svega što se nakon toga desilo, od Šavnika do Podgorice?

PERIĆ: Lokalni izbori su pokazali da prethodna vlast bez obzira na darove nove ima problem ogromnog odliva podrške. Pitanje je samo gdje će ona završiti. Ujedno građani su poslali snažnu poruku da ne žele besmislene rasprave već nove političke mogućnosti.

U Šavniku situacija nije crno-bijela. Izvinite, ali birački spisak kontroliše MUP koji opet kontroliše nova vlast, odnosno većina, a onda predstavnici djelova te nove vlasti na terenu žele da ponište pravo onih koji su upisani u taj isti birački spisak. Ako je neko fiktivni birač ili nema osnov da bude upisan, to treba utvrditi odmah i brisati tu osobu iz ove zbirke ličnih podataka, a ne da upisujete pod vrlo sumnjivim okolnostima ljude u birački spisak i onda ih sprečavate da glasaju.

Moramo znati šta znači vladavina prava – to je poštovanje zakona, i kada vam odgovara i kada ne odgovora. Jasno je da je DPS ovdje radio izborni inžinjering – ali ga nije mogao uraditi sam, jer on ne kontroliše MUP. Makar nam tako govore iz aktuelne vlasti.

MONITOR: „Preokret“ nije uspio da pređe cenzus u Podgorici. Šta vidite kao razlog?

PERIĆ: Više je faktora, ali bih krenuo s druge strane. Ukupno oko 2 posto birača u dva grada na kojima smo učestvovali na izborima su dali podršku sasvim drugačijoj političkoj artikulaciji. Prvi koraci su po pravilu malih gabarita, ali moguće značajne simbolike. Pokazali smo da može drugačije.

Razmotrili smo organizacione momente u kojima smo mogli više a koji su skopčani i sa ograničenim finansijama. Kada je riječ o programu, vjerujem da je on zaista potreban Podgorici, Danilovgradu i Crnoj Gori i cijenim da smo ga artikulisali na pristojan način.Nije nam pomogao ni ambijent izrazito polarizovane scene u kojoj su oba pola bazirali svoju strategiju na podgrijavanju straha da nećemo preći cenzus. Kao i u mnogim drugim slučajevima u ove dvije godine – pokazali su da imaju raskošan destruktivni potencijal na koji mi nismo uspjeli odgovoriti ovog puta. Tu je naša odgovornost, prvo moja, ali nadam se da su neke lekcije savladane.

Istinski žalim što moram konstatovati i da smo, uz nekoliko izuzetaka, u 2022. godini doslovno prvi put u našem višestranačju imali problem da ostvarimo ono što nam zakon garantuje a na što novinarski kodeks obavezuje medije – elementarno ravnopravan tretman. Obrazloženje medija, među kojima ima i onih čiji rad poštujem i u kojima rade kredibilni i ljudi i novinari, da je to bila posljedica malog fizičkog prostora, govori da se moramo vratiti postulatima demokratije: svaka lista koja se potvrdi pred izbornom komisijom predstavlja politički iskaz određenog broja građana i ako ne možete da ih tretirate ravnopravno makar u sučeljavanjima – nemojte da ih organizujete. Argumenti da ste komercijalan medij onda ruši postavku da ste podređeni javnom interesu. Nemam nikakav problem ni da kažem da smo imali nekad eksplicitno, a nekada implicitno saopštenu poruku da smo nepoželjni u nekoliko medija.

Imam obavezu čuvati dignitet onih koji su nam dali podršku i ne pristajati na njihovo bagatelisanje, tim prije jer smatram da se radi o samosvjesnim i na više ravni veoma vrijednim građankama i građanima. Do tada, oglašavaćemo se onamo gdje imamo mogućnost. Nažalost, partitokratija je dobrim dijelom zagospodarila našim prostorom, čak i onamo gdje je ne bi smjelo biti. Kako drugačije objasniti činjenicu da se logika političkih feuda uzima kao datost? U ovoj borbi treba mnogo takta i još više istrajnosti. Riješenosti za oboje imamo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo