Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Trgovina darom

Objavljeno prije

na

Mitropolit SPC u Crnoj Gori Amfilohije osim što je veleposjednik – na njega se vode veliki kompleksi zemlje, uspješno se bavi i njenom trgovinom. Prije dvije godine, prema dokumentima do kojih smo došli ovih dana, Amfilohije je izdao u višedecenijski zakup, i to bez znanja Crkvenog odbora Luštice, zemljište koje je Aneta Kaluđerović iz mjesta Klinci darivala seoskoj crkvi sv. Arhangela Mihajla. Amfilohije je zemlju izdao pod zakup supruzi srpskog biznismena Miroslava Miškovića Ljiljani za ,,590.000 eura, bez poreza, PDV-a, taksi i slično”. Aneta je, kako se vidi iz ,,Zemljišnoknjižnog izvadtka”, pomenutoj crkvi na Luštici zemljište sudski poklonila daleke 1914. godine. Do januara 2007. zemljište se vodilo kao vlasništvo opštine Herceg Novi, a od tada je uknjiženo na crkvu sv. Arhangela Mihaila. Kako je crkva postala novi vlasnik te zemlje, pošto crkva nije ni pravno ni fizičko lice, vjerovatno znaju samo oni koji su učestvovali u tom poslu. Podsjetimo, Crna Gora je tada već godinu i nešto bila nezavisna država.

Ne čekajući mnogo, Amfilohije 10. jula 2008. godine 2570 metara kvadratnih zemlje izdaje u zakup na 99 godina Ljiljani Mišković za, kako rekosmo, 590.000 eura. U ugovoru se precizira da zakupac, tj. gospođa Mišković, može ,,graditi i uklanjati objekte i iste koristiti shodno svojim potrebama”, te ,,izvršiti uknjižbu izgrađenih objekata na svoje ime”, što znači da joj je zemlja praktično prodata.

Zemljište se nalazi u uvali Rose, na obali mora sa jedinom pješčanom plažom, tik uz staro ribarsko, danas turistički atraktivno primorsko mjesto Rose. Miškovići su prije nekoliko godina kupili ostali, veći dio uvale Rose površine oko 35.000 m2 da podižu etno selo. Kvadratni metar plaćali su 400 eura, kažu mještani. Amfilohije je ,,svoj” dio prodao po 220 eura. Posao je sklopljen u Beogradu, a tamo je vjerovatno završio i novac od prodaje.

Miškovići imaju u Herceg Novom vilu na šetalištu Pet Danica već petnaestak godina. Mišković je u dobrim poslovnim odnosima sa vrhom DPS-a, a bio je potpredsjednik Vlade u vrijeme Slobodana Miloševića. Optužuju ga da je prvi veći kapital stekao iz sive emisije Narodne banke.

Ugovor o zakupu (broj 909) u ime zakupodavca Pravoslavne Mitropolije crnogorsko primorske potpisao je, po blagoslovu mitropolita Amfilohija, Momčilo Stanojević iz Srbije. Kada je za tu transakciju saznao, Crkveni odbor Luštice tražio je prijem svojih predstavnika kod Amfilohija, ali, prema našim informacijama, mitropolit za to nije htio ni da čuje.

Zanimljivo je da je potvrdu o tome da je Ljiljana Mišković u cijelosti isplatila ugovorenu cijenu potpisao sekretar Eparhijskog upravnog odbora Mitropolije crnogorsko-primorske Savo Tutuš. Kada smo prije dvije godine pisali od koga sve, koliku i kojim kanalima Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori dobija novčanu pomoć, jedan sveštenik iz Manastira Ostrog povjerio nam je: ,,Sveštenici ne znaju odakle se sve sliva novac našoj crkvi. Ali sigurno je da su donacije, što iz zemlje, što iz inostranstva, nepresušni bogati izvor. Kako se on koristi sveta je tajna. Znaju je samo tri čovjeka: mitropolit Amfilohije i sveštenici Radomir Nikčević i Savo Tutuš. U našoj crkvi važi staro nepisano pravilo: ko je bliži oltaru, taj je bliži i crkvenom bogatstvu. On njime gospodari, kao i crkvenim životom uopšte”.

Devedesetih godina, kada je crnogorska vlast bila u velikoj ljubavi sa režimom Slobodana Miloševića i mitropolitom Amfilohijem, u vlasništvo Srpske pravoslavne crkve upisani su manastiri, crkve i ostala zdanja površine od oko milion i 200 hiljada metara kvadratnih. Njima neprikosnoveno gazduje mitropolit Amfilohije. Uz to, nesmetano ih prepravlja i dograđuje, čak i one koji spadaju u spomenike kulture. Zakonom o zaštiti spomenika kulture predviđeno je da država mora dati saglasnost za sve izmjene, dorade i promjene na spomenicima kulture.

Izvještaj Ministarstva kulture od prije tri godine govori da je SPC prepravila i dogradila oko 200 sakralnih objekata bez konsultovanja i odobrenja države. Za Srpsku crkvu decenijama ne važe ovozemaljski crnogorski zakoni. Sa tim je saglasan i Filip Vujanović. Crnogorski predsjednik se ovih dana ponovo eksponirao kao pravni zaštitnik Crnogorsko-primorske mitropolije, odnosno Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Predsjednik svih građana Crne Gore, pozivajući se na njen Ustav, zakleo se da se država Crna Gora neće miješati u pitanja crkvene imovine.

Država se neće miješati u pitanje imovine Mitropolije crnogorsko-primorske, kako za manastir Ostrog , tako ni za druge crkve i bogomolje, izjavio je Vujanović. Vujanovićev stav potpuno je oprečan nedavnom stavu predsjednika Skupštine Crne Gore Ranka Krivokapića koji je zatražio da se riješi pitanje vlasništva imovine Srpske crkve u Crnoj Gori, a manastir Ostrog i ostale bogomolje postanu vlasništvo države.

Pitanje Crnogorske pravoslavne crkve je, ne samo imovinsko, već i političko i identitetsko. Za sad vlastima dobro služi samo za manipulisanje. Posebno uoči izbora.

*************box****************

Čiji je Ostrog?

Iz državnog u vlasništvo Srpske pravoslavne crkve preveden je i manastir Ostrog. Ostrog je do 2000. godine bio upisan kao državno vlasništvo, s matičnim brojem 209541 u KO Vrela, opština Danilovgrad, a od te godine kao vlasništvo Srpske crkve pod njenim matičnim brojem 2246414. Tada je upisano da prihod cijelog Manastira iznosi samo 1976,40 dinara godišnje.

Stevo Vučinić, predstavnik Odbora za promociju interesa Crnogorske pravoslavna crkve, tvrdi da samo iz manastira Ostrog SPC danas obezbjeđuje prihod od 50 miliona eura godišnje. Prema njegovim riječima samo zemljište i pripisano toj crkvi vrijedi više stotina miliona eura.

Ostrog je 1961. godine proglašen nepokretnim spomenikom kulture. Međutim, Crnogorcima je onemogućeno da raspolažu Ostrogom kao svojom kulturnom baštinom.

Srpska pravoslavna crkva, što pravom vlasništva, što korišćenja – upravlja danas gotovo svim pokretnim i nepokretnim pravoslavnim sakralnim nasljeđem u Crnoj Gori kao da je njeno od pamtivijeka.

Veseljko KOPRIVICA

 

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo