Povežite se sa nama

MONITORING

Tužioci procesuirali 1.733 osoba zbog kršenja mjera Vlade: Postupanje po odlukama vlasti, a ne po zakonu

Objavljeno prije

na

Najviše krivičnih postupaka okončano institutom odloženog krivičnog gonjenja i sporazumom o priznanju krivice

 

Nakon što su se crnogorski medicinski radnici uspješno izborili sa virusom COVID-19, na tužiocima i sudijama je da se sada pozabave sa prekršiocima Vladinih mjera za suzbijanje zarazne bolesti.

Međutim, kao što pojedine države Evrope i okruženja očito ne prepoznaju Crnu Goru kao zemlju koja se uspješno izborila sa virusom (sudeći po izboru preporučenih adresa za svoje građane ), tako ni veliki broj pravnika „ne prepoznaje“ kršenje mjera kao nešto čime bi trebalo da se bave tužioci i sudije.

Oni smatraju da, tada zabranjeno, napuštanje domova u određenom periodu, prevoženje određenog broja osoba, međugradski saobraćaj i ostalo, nijesu mogli biti tretirani kao krivično djelo „nepostupanje po zdravstvenim propisima za suzbijanje opasne zarazne bolesti“ jer ta djela  nijesu bila propisana zakonima ili drugim pravnim aktima sa snagom zakona. Mjere su u periodu od 16. marta pa do kraja maja propisivane odlukama Ministarstva zdravlja i Nacionalnog koordinacionog tijela  (NKT) za suzbijanje zarazne bolesti, odnosno podzakonskim aktima.

Prema mišljenju advokata Velibora Markovića, podzakonski akti (propisi niži od zakona) mogu imati snagu zakona, i samim tim bi se njihovo kršenje moglo smatrati kao krivično djelo, da je u Crnoj Gori uvedeno vanredno stanje, koje izglasava Skupština.

„Da je vanredno stanje proglašeno, što sam navodio kao potrebu u više navrata, Vlada bi imala ustavno ovlašćenje da donosi akte, pa i naredbe koji bi imali zakonsku snagu. To znači i da propisuje koje radnje, odnosno nepostupanje po naredbama koje donosi, predstavljaju krivična djela. Ovako, ni sadašnji Krivični zakonik, a ni Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti ne sadrži opis radnji uz navođenje da one predstavljaju krivično djelo, nego se to čini podzakonskim aktom“, kazao je Marković za Monitor.

On tvrdi da je bez uvođenja vanrednog stanja Vlada morala inicirati niz hitnih izmjena zakona kako bi određena kršenja mjera bila propisana kao krivična djela. To je, tvrdi, načelo „nullum crimen, nulla poena sine lege“, odnosno nema krivičnog djela ako nije propisano zakonom.

On je naveo primjer da nijedan zakon ne propisuje da je zabranjeno napuštanje domova radnim danima od 19 časova do pet ujutru, odnosno vikendom od 17 časova do pet ujutru, zbog čega se kršenje te naredbe ne može smatrati krivičnim djelom.

Napuštanje domova u periodu kada je to zabranjeno odlukom NKT-a i međugradska kretanja bila su, prema saznanjima Monitora, najčešća kršenja mjera za suzbijanje zaraze.

Prema podacima do kojih je došao Monitor, osnovna državna tužilaštva u Crnoj Gori procesuirala su 1.733 osoba zbog kršenja Vladinih naredbi za vrijeme epidemije. Sudovi su do sada pravosnažno okončali postupke protiv 256 građana, dok su tužioci 267 predmeta riješili institutom „odloženog krivičnog gonjenja“. (Okrivljeni bi platio određen iznos u dobrotvorne svrhe i tužilaštvo bi odbacilo prijavu).

Advokat Mladen Tomović smatra da su tužioci tokom pandemije koristili veću represiju nego što je to propisano zakonom, kako bi prekršioci mjera pristali da odgovaraju za nepostupanje po naredbama NKT-a.

On je u jednom postupku branio čovjeka koji priveden zbog međugradskog saobraćaja (koji je tada bio zabranjen), a istovremeno je bio van doma u periodu kada to nije bilo dozvoljeno. Zbog toga je izveden pred nadležnog tužioca, pred kojim je pristao da plati najmanju propisanu novčanu kaznu.

„Iako tužioci za krivična djela, za koja je propisana kazna zatvora do tri godine ne traže pritvor, u ovom slučaju je nadležni tužilac tražio pritvor. Iako sam i tada smatrao da kršenje mjera u takvoj situaciji (bez vanrednog stanja) ne može predstavljati krivično djelo, morao sam predočiti klijentu da je izvjesno da će mu sudija odrediti pritvor do 30 dana i da će dugo trajati postupak dok se potencijalno dokaže da kršenje propisanih mjera nije bilo krivično djelo. U takvoj situaciji ne možete garantovati ni da će Ustavni sud odlučiti u korist klijenta. Da se ne bi upuštali u iscrpljujući proces, koji počinje zatvorom do 30 dana, moj klijent, a i mnogi drugi su pristajali da odmah završe postupak i da idu kući“, pojasnio je Tomović.

On je kazao da su traženjem pritvora tužioci ucjenjivali okrivljene da potpišu sporazum o priznanju krivice ili da uplatom novca u dobrotvorne svrhe (odloženo krivično gonjenje) izbjegnu sudski postupak.

Prema podacima koje su Monitoru dostavila osnovna tužilaštva, tužioci su za vrijeme epidemije odredili 287 zadržavanja, od kojih su u 235 slučajeva tražili određivanje pritvora.

Samo Osnovno državno tužilaštvo u Baru je od 264 procesuirana osoba, donijelo 94 optužna predloga, dok je u istom broju slučajeva primijenilo odloženo krivično gonjenje.  Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici potpisalo je 150 sporazuma o priznanju krivice, od čega je sud potvrdio njih 114.

Pravnici su saglasni da će Ustavni sud morati da ispita da li su tužioci imali pravnog osnova da postupaju po podzakonskim aktima kao zakonu.

Marković je Monitoru kazao da je Ustavni sud trebao sam inicirati postupak i donijeti mišljenje da li se kršenje naredbi Vlada Crne Gore ili Nacionalnog koordinacionog tijela, bez uvođenja vanrednog stanja, mogu goniti kao krivično djelo.

Ministarstvo pravde je nakon iznošenja pravnih stavova, sličnih Markovićevom, saopštilo da su postupanja tužilaštva prema prekršiocima mjera „u skladu sa Ustavom i važećim zakonima Crne Gore“.

„Suprotno netačnim i neutemeljenim navodima određenih predstavnika pravne struke, nadležni državni organi apsolutno imaju, ne samo ustavno i zakonsko pravo i mogućnost, već i obavezu otkrivanja i krivičnog gonjenja pojedinaca koji nepoštovanjem naredbi Ministarstva zdravlja prijete da ugroze živote i zdravlje velikog broja građana“, saopštili su tada iz Ministarstva pravde.

Premijer Duško Marković je u martu, na početku epidemije, nakon sličnih pravnih mišljenja kazao da u tom trenutku „nije (bilo) vrijeme za pravna nijansiranja, već za spasavanje ljudskih života“.

Pitanje je da li će Ustavni sud Crne Gore nakon „pobjede“ nad korona virusom da „politički nijansira“ ili da spasava ljudska prava i pravdu, koja su odavno nisko, čak i za „hibridnu demokratiju!”

Ivan ČAĐENOVIĆ 

Komentari

Izdvojeno

PREDIZBORNO ZAPOŠLJAVANJE U MINISTARSTVIMA: I trostruko više honoraraca u julu nego u januaru

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlada Crne Gore, ministarstva i većina opština nijesu željeli da odgovore na pitanja Monitora u vezi sa znatnim povećanjem zaposlenih po osnovu ugovora o djelu

 

Još od afere Snimak, i pravila „jedan zaposleni, četiri glasa“, jasni su mehanizmi Demokratske partije socijalista – zapošljavanja u zamjenu za podršku na glasačkom listiću. Akcije udomljavanja  birača, najčešće u državnim organima i javnim preduzećima, sudeći po tadašnjem snimku šestočasovne sjednice, praksa su uoči svakih izbora.

Više nezvaničnih izvora Monitora tvrde da se u javnoj upravi masovno zapošljavaju ljudi po osnovu ugovora o djelu, koje popularno nazivaju „honorarcima“. Za razliku od honoraraca koji se zapošljavaju radi obavljanja povremenih i privremenih poslova, ovi ljudi rade regularne poslove u ministarstvima, opštinama i javnim preduzećima, uz puno radno vrijeme i obaveze.  Za razliku od ugovora o radu (na određeno ili neodređeno vrijeme), ugovor o djelu se može raskinuti u bilo kojem trenutku voljom bilo koje ugovorne strane bez pravnih posljedica. To je, tvrde,  idealano  za kontrolu zaposlenih, koji u svakom trenutku mogu da izgube „državni posao“.

Prema saznanjima Monitora, državna uprava je u prvoj polovini godine značajno povećala broj zaposlenih po osnovu ugovora o djelu. U nekim resorima je u julu (mjesec pred parlamentarne izbore) bilo duplo više, a negdje i tri puta više, zaposlenih po osnovu ugovora o djelu, nego u januaru.

Najdrastičnije uvećanje bilo je u Ministarstvu poljoprivrede i ruralnog razvoja, na čijem je čelu potpredsjednik Vlade Milutin Simović. U tom resoru je u januru bilo zaposleno njih 18 po osnovu ugovora o djelu, a u julu 58 – više od tri puta.

U Ministarstvu održivog razvoja i turizma u julu je bio 61 zaposleni po osnovu ugovora o djelu, a na početku godine  duplo manje – 29. Ministarstvo kulture u januaru je imalo devet zaposlenih „honoraraca“, a u julu ih je bilo 23. U Ministarstvu saobraćaja i pomorstva broj zaposlenih po istom osnovu porastao je sa šest na 14, dok ih je u Ministarstvu prosvjete u julu bilo 76, a početkom godine 52 zaposlena po osnovu ugovora o djelu. Isto se, prema informacijama Monitora, događa u organima uprave i u opštinama.

U posljednjem presjeku predizbornih zapošljavanja (4. avgust) objavljenom na sajtu Agencije za sprječavanje korupcije, nijesu upisana zapošljavanja po osnovu ugovora o djelu, iako su, prema saznanjima Monitora, mnogi od ovih ugovora zaključeni u julu, nakon raspisivanja izbora (20. juna). Prema Zakonu, ukoliko organi javne uprave zapošljavaju nakon raspisivanja izbora, odluke o zapošljavanju, sa kompletnom pratećom dokumentacijom, moraju dostaviti Agenciji. U to spadaju i zapošljavanja po osnovu ugovora o djelu, odnosno obligacionim odnosima. Državnom organu koji prekrši taj član zakona slijedi novčana kazna u iznosu od 5.000 do 20.000 eura.

Nijedno od 17 ministarstava, niti Vlada Crne Gore, od petka ne odgovaraju na pitanja Monitora u vezi sa zapošljavanjem po osnovu ugovora o djelu.

PR službe gotovo svih ministarstava, kao i Vlade Crne Gore, uputile su novinara Monitora da odgovore na postavljenja pitanja potraži podnošenjem zahtjeva za slobodan pristup informacijama, iako su ranije bez problema odgovarali na novinarska pitanja. Odgovore na ova pitanja je i besmisleno tražiti na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, jer nije riječ o gotovoj informaciji sačinjenoj u formi dokumenta, ili o dokumentaciji, zbog čega je jasno da su PR službe samo izbjegle da odgovore na pitanja.

Da je riječ samo o odugovlačenju i izbjegavanju odgovora pokazala je situacija sa Ministarstvom finansija, koje je u januaru imalo osam,  a u julu 21 potpisan ugovor o djelu. Nakon što su ga uputili na slobodan pristup informaciji, novinar Monitora je podnio zahtjev svim ministarstvima, pa i resoru zaduženom za finansije, kojim upravlja ministar Darko Radunović. Iz službe za slobodan pristup informacijama u Ministarstvu finansija u ponedjeljak su potvrdili da postavljenj pitanja nijesu za njih već za PR službu.

„Pitanja uputite PR službi Ministarstva finansija, jer se po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama ne odgovara na pitanja već se dostavlja gotova informacija odnosno dokumentacija (kopija)“, navodi se u odgovoru službe tog resora.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KORONA I IZBORI: Kad politika zarobi struku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Direktor Instituta Boban Mugoša je ubijeđen da će izbori biti bezbjedni. Veli i da je, ukoliko što krene naopako, odgovornost na građanima. Dodatno nepovjerenje u struku utvrđuje i to što je predsjednik NKT-a Milutin Simović treći na izbornoj listi DPS-a, a direktor KCCG Jevto Eraković deveti

 

U srijedu su od korona virusa u Crnoj Gori umrle četiri osobe. ,,Nažalost, danas je najcrnji dan, prijavljena su četiri smtna ishoda”, istakao je epidemiolog Senad Begić na konferenciji za medije Nacionalnog koordinacionog tijela za zarazne bolesti (NKT).

Ukupan broj umrlih od početka godine je 57. Prema podacima koje je Monitoru dostavio Institut za javno zdravlje najstarija osoba imala je 98, a najmlađa 49 godina. Prosječna starost preminulih je 70 godina.

Smrtni slučajevi i još uvijek najveći postotak broja oboljelih u regionu od 210 na 100.000 stanovnika više nijesu dovoljno upozorenje. Opuštanje nadležnih i građana dovelo je i do pada povjerenja. Direktor Instituta za javno zdravlje Boban Mugoša u svakom obraćanju javnosti ističe da oboljeli sve manje prijavljuju kontakte. ,,Pravi se medveđa usluga time što se ne otkrivaju kontakti. Molim da se svi kontakti prijave, kako bismo uspostavili sistem sprječavanje širenja korona virusa”, kazao je on.

Monitoru se nadavno obratila porodica sa informacijom da  se oboljelima nakon isteka dvonedjeljne samoizolacije ne radi ponovno test na korona virus. Iz Instituta su nam odgovorili: ,,Prema trenutno važećim protokolima Svjetske zdravstvene organizacije, Američkog centra za kontrolu bolesti (CDC) i drugih javnozdravstvenih agencija i autoriteta, testiranje osoba koje su u procesu oporavka od infekcije novim korona virusom više se ne preporučuje niti predstavlja strategiju neophodnu za određivanje kada će se prekinuti izolacija, osim u određenim okolnostima koje podrazumjevaju npr. teške slučajeve infekcije, osobe kod kojih su simptomi prisutni u produženom trajanju, imunokompromitovane pacijente i slično’’.

Objašnjavaju da se oporavljenom osobom smatra osoba koja najmanje tri dana nema simptome i nije uzimala nikakvu terapiju, pri čemu je ista ta osoba morala da provede najmanje dvije sedmice u izolaciji. Za ovakve osobe smatra se da nisu zarazne niti „sposobne“ da šire infekciju.  Pojasnili su i da je PCR test kod određenih osoba bio  pozitivan pet do šest nedjelja, ali to ne znači da osoba ima virus, već djelove genoma virusa koje otkriva PCR.

NKT je  u ponedjeljak donio odluku o otvaranju granica i ulazak u Crnu Goru bez dodatnih uslova za državljane Ruske Federacije i Azerbejdžana. Najavljeno je da će prvi avioni iz Moskve na tivatski aerodrom sletjeti 10. avgusta.

Predrag NIKOLIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

U SUSRET PRESUDI DARKU ŠARIĆU: Okle milioni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Hoće li i proces za pranje novca  protiv Darka Šarića u Srbiji završiti na isti način kao onaj protiv njegovog brata  u Crnoj Gori, znaće se nakon izlaska ovog broja Monitora.  Postupak ovdje se  istopio jer nije dokazano porijeklo Šarićevog novca. U Srbiji će proces za pranje novca biti okončan prije pravosnažne presude za trgovinu kokainom. A tu su i brojne Šarićeve veze sa najmoćnijim ljudima regiona

 

Suđenje Darku Šariću za pranje novca u Beogradu je završeno, a presuda će biti poznata u petak, 31. jula, kada ovaj broj Monitora bude na kioscima.

Šariću se u Beogradu za pranje novca  sudi  od 2011. godine. U optužnici se navodi da  je ovaj Pljevljak organizovao kriminalnu grupu sa kojom je oprao više od 20 miliona evra stečenih švercom kokaina. Prema tužilaštvu, Šarić je  novac u legalne tokove uglavnom ubacivao kupovinom preduzeća i nekretnina.

To nije jedini proces protiv Šarića u Beogradu. Sudi mu se paralelno i za međunarodni šverc kokaina. I taj postupak traje godinama. Šarić je u decembru 2018. godine osuđen na 15 godina, ali se i dalje čeka odluka Apelacionog suda na žalbe koje su podnijete nakon presude.

Grupa Darka Šarića razotkrivena je zajedničkom akcijom policije, regionalnih i stranih tajnih službi pod nazivom „Balkanski ratnik“. Nakon ove akcije u više zemalja u svijetu pokrenuti su postupci, a osuđujućim presudama okončana su suđenja ograncima klana Darka Šarića u Urugvaju, Italiji i Sloveniji. Suđenja na brdovitom Balkanu protiv Šarićeve grupe, ne idu, međutim, tako lako. I uglavnom se tope.

U Crnoj Gori je proces protiv brata Darka Šarića, Duška, za pranje novca okončan oslobađajućom presudom. Problem je bio to što tužilaštvo nije utvrdilo porijeklo novca. U obrazloženju oslobađajuće presude Vrhovni sud održao je lekciju tužilaštvu o tome da optužnica za pranje novca ne može biti održiva ako se ne utvrdi porijeko novca.

Vidjećemo hoće li i procesi u Srbiji završiti na isti način, imajući u vidu i to da će proces za pranje novca biti okončan prije onog koji se tiče trgovine kokainom.  U završnim riječima procesa koji se protiv Šarića vodi zbog pranja novca, njegovi advokati naveli su da tužilaštvo nije dokazalo da je ,,Šarić švercovao kokain i tako zaradio novac, a kamoli da je organizovao kriminalnu grupu koja je oprala više od 20 miliona eura”.  Njegovi zastupnici tvrde da je Šarić prije nego što su ga u Srbiji optužili za pranje novca imao ,,apsolutno legalno zarađenih više od 50 miliona eura”. Oni navode da je samo od prodaje Štampa sistema, prihodovao 30 miliona eura.

Tužilaštvo u Beogradu i rijetki mediji, ukazivali su ranije da se procesi protiv Šarića u Beogradu namjerno odugovlače, kako bi se izdejstvovalo njegovo puštanje iz pritvora. Kako je Monitor već pisao, Šarićevi branioci ranije su uspješno primijenili tu taktiku u još jednom procesu koji se u Beogradu vodio protiv njega, zbog falsifikovanja isprava, a koji je zastario.

Suđenje Šariću za pranje novca u Beogradu traje gotovo 10 godina, a odloženo je 27. puta. Samo završne riječi odlagane su od septembra 2019. godine sve do prošle nedelje.

Monitor je više puta pisao da su u Srbiji  brojni ključni ljudi istrage protiv Šarićeve grupe smijenjeni ili sklonjeni na druga radna mjesta. Dvojica sudija koji su Šarića osudili na 20 godina zatvora više nijesu dio postupka.

Bivši direktor srpske policije Milorad Veljović više puta je tvrdio da je na vrhu narkoklana neko mnogo moćniji od Darka Šarića. Pravosuđe regiona sasvim sigurno neće dati odgovor na to pitanje. Ni mnoge druge tajne slučaja Šarić. Jasno je da su Šarićevi poslovi povezivani sa moćnim imenima političara kako u Crnoj Gori i Srbiji, tako i šire.  Šarićeve kompanije su u Crnoj Gori poslovale sa brojnim opštinama i državnim kompanijama. Jedna od banaka preko kojih je tužilaštvo tvrdilo da su Šarić i njegovi prali novac je i banka porodice najmoćnijeg čovjeka u Crnoj Gori – predsjednika Mila Đukanovića. Za sada je samo  šef kabineta Ivice Dačića optužen da je davao informacije Šariću, no prisluškivani razgovori nijesu uvršteni u dokazni materijal na suđenju.

Jedna od nerasvijetljenih djelova priče o Darku Šariću je i onaj o njegovoj predaji. Prema nekim spekulacijama, Šarićeva jedina želja i uslov za predaju 2014. godine, nije bio samo da na putu ka Beogradu vidi porodicu na podgoričkom aerodromu. Neki vjeruju da je jedan od uslova bio da se od optužbi navodno sačuva njegov mlađi brat Duško. Šta je Šarić zaista tražio kao uslov za sada je tajna. Pokušaji istraživačke beogradske mreže BIRN da dođe do dokumenata o predaji nije urodio plodom, uprokos nalozima nadležnih institucija. Još jedna od spekulacija koja se vezuje za uslove Šarićeve predaje je i ona da mu je obećana kazna od najviše 10 godina robije.

Objavljena dokumenta Bezbjednosne agencije Srbije (BIA) pokazuju da je smijenjeni inspektor Rodoljub Milović dogovarao predaju Šarića sa Branislavom Branom  Mićunovićem, koji je skupa sa crnogorskim predsjednikom Đukanovićem u Italiji optuživan za šverc cigareta.  No, pošto se navodno radilo o samostalnoj akciji Milovića, srpski tužilac odbio je da učestvuje u tom dogovoru.

Mnogo je tajni koje obavijaju priču o Darku Šariću. Jedno je ipak sasvim sigurno. I on zna mnoge tajne o političkim strukturama u Srbiji, Crnoj Gori i regionu. I oni silno žele da sve to ostane tajna.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo