Uncategorized
U redu za bankrot

Grčko-izraelski konzorcijum Aktor-HCH treba da pribavi finansijske garancije kako bi krenuo sa izgradnjom auto puta Bar-Boljari. Grčka Restis grupa treba da završi radove na Svetom Stefanu kako bi se u julu, nakon višegodišnje pauze, prvi gosti vratili jednoj od najatraktivnijih turističkih destinacija na Mediteranu. Grčka First Financial Bank najmlađa je, i po tržišnom udjelu, najmanja banka u Crnoj Gori kojoj pripada oko jedan odsto tržišta. Grčki Helenik petroleum većinski je vlasnik kotorskog Jugopetrola, najvećeg uvoznika, distributera i maloprodavca naftnih derivata u Crnoj Gori. Investicije na koje se Helenik obavezao kupovinom Jugopetrola čekamo deset godina. Čeka se, mnogo kraće doduše, i početak Restisovih investicija u Rudniku uglja u Beranama. Uz to, ova kompanija posjeduje i nekretnine u Reževićima, Podgorici, Kolašinu… TUĐA BRIGA: ,,Crna Gora spada među države koje će biti manje pogođene grčkom dužničkom krizom”, tvrde ovdašnji zvaničnici. Oni rijetki, koji se uopšte udostoje da iznesu stav o tome da li će i kako ono što zovemo ,,grčkom krizom” uticati na crnogorsku ekonomiju i društvo.
Pristup lako ćemo demonstriran je i krajem 2008. godine, kada su se resorni ministri (Branimir Gvozdenović, Igor Lukšić, Vujica Lazović) izrugivali nad samom pomišlju da bi svjetska ekonomska kriza mogla negativno uticati na Crnu Goru. Sada, kada vodeći ekonomski analitičari upozoravaju da se žarište krize preselilo iz SAD u Evropu, kreatori crnogorske ekonomske politike ponovo ignorišu problem, nadajući se da će nas nevolje zaobići same od sebe. Činjenice im ne idu u prilog.
Koliko je situacija ozbiljna pokazao je i prošlonedjeljni, maratonski, vikend sastanak evropskih ministara koji je završen dogovorom o osnivanju fonda vrijednog 750 milijardi eura za pomoć državama članicama EU ugroženim prevelikim deficitom. Članice euro zone koje u zapadnim medijima prati politički krajnje nekorektan akronim PIGS (eng. – svinje): Portugal, Irska, Grčka i Španija iz temelja su zaljuljali evropsku monetarnu uniju. Nastave li se potresi, predviđaju analitičari, u društvo zemalja EU kojima prijeti bankrot mogle bi se svrstati i Italija i Velika Britanija. U tom slučaju bi njemačke, austrijske i francuske banke pretrpjele gubitke koji bi se mjerili stotinama milijardi eura.
Svijest o neposrednoj opasnosti motivisala je evropske zvaničnike da dogovore formiranje pojedinačno najvećeg paketa pomoći od početka globalne krize. Podsjetimo, predsjednik SAD Barak Obama je, na početku mandata, američku privredu počeo izvlačiti iz recesije paketom mjera teškim 700 milijardi dolara. Evropljani će u naredne tri godine u sličnu svrhu pribaviti, prema sadašnjem kursu, 1000 milijardi dolara. Najveći dio tog nova (440 milijardi eura) obezbijediće zemlje eurozone. Evropska komisija pribaviće dodatnih 60, a MMF 250 milijardi eura. I, niko ne smije da garantuje da će predviđeni iznos biti dovoljan za rješavanje nevolja koje su isplivale. Samo Grčka stranim povjeriocima duguje više od 300 milijardi eura. Pod uslovom da su podaci tačni, a ne namjerno umanjeni kao što su bili oni o budžetskom deficitu i odnosu javni dug/BDP.
POMOĆ IZ RAČUNA: ,,Mehanizam koji će”, kako je saopšteno, ,,sačuvati finansijsku stabilnost Evrope” nije dogovoren bez otpora.
Tako je češki predsjednik Vaclav Klaus insistirao da Vlada i parlament moraju da se izbore da ne učestvuju u pomoći članicama eurozone kojima prijeti dužnička kriza, pošto Češka nije ušla u ,,taj sumnjivi projekat” (euro). Klaus se pozvao na primjer susjedne Slovačke kojoj je pripala čast i obaveza da u naredne tri godine, na račun svojih poreskih obveznika, Grčku pomogne sa 800 miliona eura. ,,O tome da euro nije samo poklon, već da nosi i velike troškove govorim već 15 godina. Hiljadu puta sam upozoravao da ljudi ne treba da se ponašaju kao slijepi putnici, da misle da će se besplatno voziti tramvajem”, prenose novinske agencije poruku češkog predsjednika.
Ipak, među evropskim političarima, posebno onima koji kreiraju ekonomske tokove, prevagnula je ocjena da je, iako ogromna, ugovorena pomoć jeftinija od bankrota pojedinih članica EU, propasti njihovih povjerilaca i, konačno, sloma evropske valute.
U gužvi koja je nastala, zemlje van EU ostale su u drugom planu. Tek se ovih dana pojavljuju prve prognoze o tome šta će tim zemljama i njihovim privredama donijeti aktuelna evropska kriza i planirani odgovor na nju.
Prognoze nijesu optimistične. Skuplji krediti, oprezniji strani investitori koji će možda i odustati od nekih najavljenih projekata, manje novca u budžetima evropskih donatora, mnogo detaljnija provjera sposobnosti zemalja kandidata za članstvo u EU… dio su problema koji će se, prema ocjeni stručnjaka, makar u prvi mah pojaviti i pred Crnom Gorom.
SKUPLJI KREDITI: ,,Kriza u Grčkoj bez sumnje će crnogorskoj vladi otežati, a vjerovatno i učiniti skupljim izdavanje euroobveznica na međunarodnom tržištu, jer je apetit za mediteranske investicije oslabio posljednjih sedmica”, smatra Jan Peter Olters šef kancelarije Svjetske banke u Podgorici. Za zemlju koja je svoj preivredni razvoj u posljednjoj deceniji bazirala na stranim kreditima i investitorima to je jako loša vijest.
Slična upozorenja stižu i sa domaćeg terena. Analitičar deviznog tržišta Atlas Capital Partnersa Željko Bogojević kaže za RFE da u ovoj situaciji ne vjeruje u uspjeh projekta euro obveznice: ,,Ne vjerujem da će biti neke koristi od Evropske unije, s obzirom da je kriza duboko zavladala, tako da sumnjam da će biti ikakve pomoći od strane Evrope, dok se ne riješe problemi u Grčkoj, a potom i u Španiji, Portugaliji…”.
Vlada, ipak, ni migom nije pokazala naum da preispita odluku po kojoj bi se sredstva koja nedostaju u ovogodišnjem budžetu namirila emitovanjem euroobveznica, umjesto zaduženjem kod MMF-a. Ili ta ideja nema alternativu, bez obzira na rastuću cijenu pozajmice, ili su premijer i ministri trenutno isuviše zauzeti kampanjom pred lokalne izbore da bi dragocjeno vrijeme trošili na razmišljanje o tako nebitnim stvarima.
Dodatne nevolje, smatra Olters, mogla bi donijeti ,,trenutna nervoza na tržištu”, koja bi se mogla negativno odraziti na tekući i kapitalni budžet Crne Gore. Probleme tekućem budžetu moglo bi donijeti neplanirano odsustvo turista ,,osjetljivih na neizvjesnost”, dok bi kapitalni budžet mogao ostati u minusu, kaže zvaničnik Svjetske banke, ,,jer investitori traže sigurna utočišta i izbjegavaju zemlje koje participiraju kao rizične”.
Dobra vijest je, ističe Olters, to što banke u grčkom vlasništvu ne igraju značajniju ulogu na ovdašnjem tržištu, za razliku od Srbije, Bugarske i Rumunije. Tamo se, pod njihovom kontrolom, nalazi od 15 pa do preko 60 odsto finansijskog tržišta.
Direktor Ekonomskog instituta iz Banjaluke Duško Jakšić razmišlja o problemima koji bi mogli zadesiti BiH. Sve izrečeno može se primijeniti i na Crnu Goru. ,,Svi koji saniraju grčku krizu biće okrenuti ka tome i manje će ulagati u druge zemlje. Ova kriza povećava i opreznost svih investitora i sigurno će doći do pada eura u odnosu na dolar, a to povećava naš dug”, kaže Jakšić.
Građani su registrovali rast cijena goriva na ovdašnjim pumpama. Pitanje je samo da li su povezali da je to poskupljenje u direktnoj vezi sa trenutnom krizom i nepovjerenjem u budućnost eura, koji je od početka godine izgubio skoro 20 odsto vrijednosti u odnosu na dolar. Takva promjena kursa poskupljuje gorivo i struju koje Crna Gora uvozi. To povećava troškove života. Izvoznici bi, zato, mogli povećati prodaju zahvaljujući pojeftinjenju svojih proizvoda. Kada bi ih bilo. Crna Gora, izuzev aluminijuma, nema šta da ponudi za izvoz. A aluminijumom se, na berzama, trguje u dolarima.
Najznačajnija crnogorska privredna grana – turizam, imaće male ili nikakve koristi od pada eura u odnosu na druge svjetske valute. Konkurenti: Grčka, Španija, Italija imaju istu valutu i iste ako ne i niže cijene. Gosti iz okruženja: Srbije, BiH, Makedonije neće osjetiti pojeftinjenje eura u odnosu na njihovu valutu. Tu smo na istom, ili čak u gorem položaju ako računamo na oprez potencijalnih gostiju iz Zapadne Evrope, koji će dobro promisliti da li je ovo ljeto pravo vrijeme za putovanja.
GRČKA ŠKOLA: Analitičari upozoravaju da Crna Gora ne može očekivati pomoć nalik Grčkoj i ostalim zemljama PIGS-a, u slučaju da zapadne u slične finansijske teškoće. Isuviše smo mali da bi napravili ozbiljnije probleme koji bi se mogli reflektovati na druga tržišta, a euro smo samoproglasili za svoju valutu tako da ostale članice euro zone prema nama nemaju nikakvu obavezu. Izuzev što bi nam, eventualno, mogle zabraniti da koristimo njihovu valutu u slučaju da procijene kako to negativno utiče na njihovu poziciju. Ali, i to je malo vjerovatno.
Ne mari se vratiti korak unazad, i izvući pouke iz ,,grčkog scenarija”. Njih nije teško vidjeti. ,,Grčka kriza nije nastala samo zato jer se trošilo više nego što se zarađivalo, već i zbog masovnog neplaćanja poreza i korupcije koja je sastavni dio političke kulture”, kaže Jens Bastian, analitičar grčke Fondacije za evropsku politiku iz Atine, ,,Korupcija je jako raširena u državnim službama i preduzećima, a politički sistem promoviše nepotizam i rastrošnost što je uništilo pravnu državu i povjerenje javnosti da ona funkcioniše”.
Ako je Bastian u pravu – da se Grčka tu gdje jeste našla zahvaljujući trošenju nezarađenog, korupciji i nepotizmu – onda je Crna Gora na opasnom putu da se u skoroj budućnosti nađe u nevoljama koje će je svrstati u društvo prokuženih članica EU sa obala Mediterana. Evropljani će već naći prigodan naziv i za taj obor.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Uncategorized
Ekološka, ali naški
Od kako je Crna Gora postala prva ekološka država na svijetu, sebi i prirodi koja nas okružuje napravili smo više nevolja nego što smo ih riješili, ili makar sanirali. Čini se kako je nadležnima najvažnije da izlobiraju đe treba, pa da ovdašnja nebriga o okruženju ostane naša stvar
Prođe još jedan državni praznik. Možda nijeste ni primijetili, pošto smo Dan ekološke države i 32. godišnjicu njenog proglašenja obilježili skromno, u krugu porodice. A, šta bi i slavili?
Ilegalna eksploatacija pijeska, ilegalna sječa šuma – čak i u granicama Nacionalnih parkova, ilegalne deponije smeća na svakom koraku, ilegalan lov i ribolov, zatrovane rijeke, odumiruća jezera, zagađen vazduh… I, uglavnom, frustrirajuća ravnodušnost sa kojom se sve to posmatra.
Uoči „praznika“ bili smo svjedoci neuobičajene polemike između čelnika Agencije za zaštitu životne sredine i resornog Ministarstva kulture i medija oko budućnosti Kotora i Nacionalnog parka Durmitor na Listi svjetske baštine UNESCO-a. Pozivajući se na nezvanične informacije, iz Agencije su upozorili da bi na predstojećem samitu UNESCO u Rijadu, Kotor mogao biti brisan sa Liste, a NP Durmitor svrstan među one kojima takva sudbina predstoji u skoroj budućnosti, ukoliko se stvari suštinski ne promijene (tzv. crvena lista).
Iako neprijatne, te najave nijesu baš iznenađenje. Ne treba UNESCO da nas obavijesti koliko smo spremni i sposobni da upropastimo, zagadimo i odložimo rješenje evidentiranih problema. Dok ne bude kasno. Ipak, nakon kritika i demantija iz Ministarstva i SO Kotor, direktor Agencije je revidirao objašnjavajući kako je njegova izjava bila „nesmotrena“. I izvinio se zbog nepreciznosti.
Ako to znači da više nećemo uočavati posljedice rada ilegalnog kamenoloma iznad Risna (za još tri nova na istoj lokaciji čeka se saglasnost Agencije); da će divljom gradnjom budvanizovano podnožje Durmitora i okruženje Žabljaka, sve do obronaka kanjona Tare, iznenada postati ugodno našim čulima; dok će se krišom posječena stabla smrča i jela sa teritorije Nacionalnog parka preko noći obnoviti – onda je sve u najboljem redu.
Možemo onda da se okrenemo prečim brigama.
Podgorica još nema kolektor za preradu otpadnih (kanalizacionih) voda. Ako je vjerovati stanovnicima Botuna, koji tvrde da će životima sprječavati njegovu izgradnju u svom selu (SO Zeta), neće ga ni biti u dogledno vrijeme. Mada je svakome jasno da je kolektor neophodan, kako Podgorici tako i cijelom Primorju koje se, podsjetimo, vodom za piće snabdijeva sa izvorišta u Skadarskom jezeru. U koje Morača donosi sve to što nose ona i njene pritoke iz Podgorice, Danilovgrada, Tuzi i Zete. Novac za izgradnju odavno je obezbijeđen, uglavnom donacijama iz EU (riječ je o nekih 40 miliona). Nedostaje volje i sposobnosti da se pronađe kompromis i završi započeti posao.
Nikšićka deponija i dalje gori. Nekada se to vidi i osjeća manje, nekada više, ali požar u dubini deponije tinja/plamti godinama. I truje. „Na pragu smo rješenja višedecenijskog problema – deponije Mislov do i usklađivanja procesa upravljanja otpadom sa evropskim standardima”, najavio je neki dan predsjednik Opštine Nikšić. Dobra je to vijest. Samo po malo bajata. Isto je, naime, obećano i prošlog septembra. I ko zna koliko puta prije. Pa ništa.
O Plavskom jezeru i Adi Bojani gotovo se i ne govori. Osim kao o “resursima” koje treba “valorizovati”. Legalnom ili ilegalnom gradnjom. To da i jednom i drugom prijeti nestanak – znamo. Stručnjaci kažu da znaju kako se taj proces može spriječiti ili makar značajno usporiti. Ali, nema para. Baš kao ni volje da se utiče makar na to što ljudski faktor dominantno doprinosi prirodnim procesima koji prijete da nam u bliskoj budućnosti oduzmu te bisere. Na žalost potomstva koje, takođe, odlazi iz Crne Gore. Bez povratne karte.
Tužne priče pričaju i Tara, Bjelasica, Lovćen, Lim, pljevaljska kotlina, Zeta… Ima li iko da ih čuje? Ili je, ipak, najvažnije da izlobiramo tamo đe treba, pa da ovdašnja nebriga o okruženju ostane naša stvar. Dok ne bestragamo sve to što smo dobili na poklon od prirode i predaka.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Uncategorized
Knjige i vatra
Možemo se složiti ili ne složiti sa razlozima vodećih zapadnih zemalja koje niijesu glasale za rezoluciju o vjerskoj mržnji i netrpeljivosti. Njom se osuđuje nedavno spaljivanje Kurana u Stokholmu. Iz različitih perspektiva, problemi podsticanja vjerske netolerancije i mržnje ne izgledaju jednako opasno. Ali demokratske vlasti su dužne da svoje odluke pojasne građanima. U Crnoj Gori to objašnjenje nijesmo dobili
Vijeće Ujedinjenih nacija za ljudska prava (UNHRC) usvojilo je, većinom glasova, prošle nedjelje u Ženevi, rezoluciju o vjerskoj mržnji i netrpeljivosti. Njom se osuđuje nedavno spaljivanje Kurana u Stokholmu počinjeno “javno i s predumišljajem” uz odobrenje skupa od strane švedske policije.
Usvojenim tekstom su zemlje članice UN pozvane da “spriječe i procesuiraju djela i zagovaranje vjerske mržnje koja podstiču na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje”.
Crna Gora, koja je članica Vijeća UNHRC u mandatu 2022-2024, našla se među zemljama koje su glasale protiv usvajanja te Rezolucije. Baš kao i SAD, Velika Britanija, Kostarika i članice EU trenutno zastupljene u Vijeću. Za Rezolucije su glasale Kuba, Kina, Indija, Ukrajina, afričke i zemlje članice Organizacije islamske saradnje. Ukupno 28 od 47 članica Vijeća UNHRC, uz 12 protiv i sedam uzdržanih.
“Žao nam je što smo morali glasati protiv ovog neizbalansiranog teksta, ali on je u suprotnosti sa našim stavovima kada je riječ o slobodi izražavanja”, objasnila je svoju odluku američka ambasadorka pri UNHRC. “Ljudska prava štite ljude a ne religije, doktrine, uvjerenja ili njihove simbole”, pridodao je francuski ambasador, naglašavajući kako “ni na Ujedinjenim nacijama ni na državama nije da definišu šta je sveto”.
Možemo se složiti ili ne. Iz različitih perspektiva, problemi podsticanja vjerske netolerancije i mržnje očito ne izgledaju jednako opasno. Ali, nesporno je da su demokratske vlasti dužne da svoje odluke pojasne građanima. U Crnoj Gori to objašnjenje nijesmo dobili.
Mnogi su od Vlade i resornog Ministarstva vanjskih poslova zatražili odgovor kako se i zašto crnogorska delegacija, nakon svega što nam se dešavalo i dešava od 90-tih prošlog vijeka do danas, opredijelila da glasa protiv tog dokumenta.
Iz vlade su pitanja ignorisali. Ostalo je samo da nagađamo jesu li premijer Abazović, koji vodi i resor vanjskih poslova, i njegovi saradnici nepokolebljivo privrženi pravu na slobodu iznošenja stavova, koliko god oni bili radilkalni i opasni, ili su samo iskoristili priliku da na pitanju javnog spaljivanja svetih knjiga, demonstriraju lojalnost “zapadnim saveznicima”. Kada to već, slijedeći lične interese, ne mogu uraditi na nekim drugim poljima (poštovanje zakona, moralna i politička odgovornost, transparentnost rada i donošenja odluka…).
Kad – kaza nam se samo. Među javnim kritičarima crnogorskog glasanja o Rezuluciji o vjerskoj mržnji našao se građanin Crne Gore koji nije zaštićen javnom funkcijom. Svoje stavove je ubrzo morao pojašnjavati pred policijskim inspektorom. Nakon toga, policajac je tužilaštvu predložio da tog građanina, po službenoj dužnosti, goni zbog podrivanja ustavnog sistema. Srećom, tužilaštvo je odbilo taj prijedlog. Isljeđivani intelektualac je zamolio da ostane aniniman, kako ne bi dodatno uznemiravao porodicu.
Toliko o nepovrjedivosti prava na slobodu mišljenja i izražavanja u Crnoj Gori.
Iz Stokholma je stigla nova priča. Nakon protesta na kome su paljene stranice Kurana, švedskoj policiji obratio se građanin koji je prijavio naum da javno spali Bibliju i Toru. I on je dobio odobrenje nadležnih, ali je umjesto lomače za svete knjige okupljenim novinarima izjavio: “Sloboda izražavanja ima ograničenja koja se moraju uzeti u obzir. Ako ja zapalim Toru, drugi Bibliju, treći Kuran, ovdje će biti rata. Želio sam pokazati da to nije u redu.”
Ko, eventualno, nije razumio o čemu je govorio Ahmad Alush, neka baci pogled na stare pljevaljske zidine koje odnedavno “krasi” grafit: Kad se vojska na Kosovo vrati. “Oni koji su stih iz Amfilohijeve pesme ispisali na zidu… postupili su u punom skladu sa raison d’être ove pesme. Njena vokacija – kao i vokacija nacionalističke poezije u celini – jeste da zove u rat”, napisao je srpski etnolog, antropolog, aktivista za ljudska prava Ivan Čolović, prije pola godine, kada se isti stih počeo pojavljivati na beogradskim fasadama.
Pitanje je samo želimo li da pročitamo. Il’ da palimo.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Uncategorized
DNEVNI BORAVAK ZA STARE U KOLAŠINU ZATVOREN: Godine čekanja, mjesec i po radovanja

Dugo čekani Dnevni boravak za stare u Kolašinu radio je samo mjesec i po. U lokalnoj upravi i Centru za socijalni rad ne može se dobiti informacija kada bi taj servis mogao biti ponovo dostupan korisnicama
Najstariji Kolašinci ponovo su bez prostora gdje bi mogli da provode određeni dio dana, ali i da dobiju toli obrok i najneophodniju stručnu podršku. Privilegiju da imaju na raspolaganju servis za podršku, pripadnici „trećeg doba” u toj varoši imali su samo od novembra do kraja decembra prošle godine. Najavljivan od 2018, adaptiran dvije godine, Dnevni boravak za stare u Kolašinu zvanično je otvoren u novembru prošle godine. Od Nove godine, vrata tog prostora su zaključana, a trenutno je teško dobiti odgovor na pitanje do kada. Prema nezvaničnim informacijama iz Centra za socijalni rad Kolašin i Mojkovac, resorno ministarstvo, koje je nosilac tog projekta, čeka da se u vođenje servisa uključe ili lokalna uprava ili licencirana NVO.
Dnevni boravci za stare u Crnoj Gori otvarani su u saradnji sa Kancelarijom Programa Ujedinjenih nacija za razvoj, kroz projekat razvoja kapaciteta usluge socijalne zaštite u našoj državi. U okviru tog projekta trajalo je i dugo adaptiranje prostora u Kolašinu. Opština je dugo prolongirala odluku o određivanju lokacije. Sada smatraju da su sve svoje obaveze prema najstarijim sugrađanima završili, ustupajući prostor za Dnevni boravak. U kolašinskoj lokalnoj upravi još ne znaju koje bi trebalo da budu njihove obaveze u funkcionisanju tog servisa. Kako je za Monitor kazao Sekretar za finansije Dragan Bulatović, još nijesu dobili zvanični dopis sa sličnim očekivanjima sa bilo koje adrese. Zbog toga, objašnjava, ne mogu ni kazati da li će Opština i na koji način doprinijeti projektu.
„Lokalna uprava je, skupštinskom odlukom, za potrebe Dnevnog boravka za stare ustupila prostor od 80m2 u zgradi koja je opštinsko vlasništvo. Taj objakat se nalazi u Ulici Jagoša Simonovića. Nemamo, koliko je znam, nikav upit, predlog incijativu ili informaciju o načinima na koje bismo se mogli uključiti u funkcionisanje tog servisa. Obaviješteni smo kad je počeo da radi. Ne znam ništa o zatvaranju niti kako funkcioniše“, kazao je Bulatović.
Na sajtu JU Centri za socijalni rad Crne Gore, uz informaciju o početku rada, piše i da će Dnevni boravak korisnicima u Kolašinu pružati usluge toplog obroka, psihosocijalne podrške, sitnih medicinskih usluga… Takođe i organizovanje društvenih igara, dnevno posluženje, realizaciju radionica u saradnji sa osnovnim školama, orgnizovanje izleta…
Tokom kratkog rada, u Dnevnom boravku bilo je svega nekoliko korisnika. Uglavnom onih koji su u stanju socijalne potrebe. No, njihovo iskustvo govori da je taj servis, čak i u tom kratkom periodu, bio nedostupan mnogima kojima je podrška neophodna.
„Bila sam svega dva dana. Nije bilo loše. Dobijali smo sok, kafu, jedan obrok, koji je donošen iz obližnjeg restorana. Imali smo televiziju i mogućnost za društvene igre. Bilo je toplo i udobno. Međutim, i da nastavi da radi, ne znam kako bih više mogla da dolazim. Ta kuća je u centru grada, a ja živim u prigradskom naselji, dva i po kilometra daleko od centra. Svaki put treba da platim taksi u oba pravca, što nije malo s obzirom na to da sam korinica socijalnih davanja. Uostalom, za taj novac bih mogla bih sebi taj jedan obrok da obezbijedim”, kaže sedamdesetdvogodišnja Kolašinka.
Ona tvrdi da bi trebalo razmisliti i o načinima da se u staračka, i uglavnom samačka domaćinstva, besplatni obrok nekako dopremi, pa da korinici ne moraju dolaziti. Tvrdi i da je čula od ostalih rijetkih korisnika kratkotrajnog rada servisa Dnevnog boraka da im je komplikovano da dolaze svakodnevno.
„Bilo je korisno jer sam se poslije dužeg vremena zatvorenosti u kući, srela sa nekim vršnjacima. Razgovarali smo, gledali TV… Pričali smo o zajedničkim mukama, a nije ih malo. Predugo traju dani kad je čovjek bolestan, star i sam… Nijesu nas obavijetili o zatvaranju Dnevnog boravka, čula sam nešto da je problem plaćati struju, a to bi, valjda, trebalo Oština da radi. Dobro bi bilo da ga ponovo otvore, pa ko može da dolazi, nek’ dolazi, ko ne može, neka sjedi kući, kao i do sada”, priča sagovornica Monitora.
U Opštinskoj organizaciji penzionera Kolašin gotovo da ne znaju ništa o načinu na koji je zamišljen rad Dnevnog boravka. Niko ih, tvrde, nije pitao za savjete niti pokazao incijativu da ih uključi u funkcionisanje. Iako su prostorije Udruženja penzionera i Dnevni boravak u istoj zgradi, kažu da su potpuno neinformisani.
„Dok se prostor uređivao pružili smo tehničku podršku, koliko smo mogli, s obzirom na to da smo u istoj zgradi. To je sve. Čula sam da je ideja da se tamo pružaju usluge starima u stanju socijalne potrebe. Ni to precizno ne znam. U svakom slučaju, podržavamo svaki oblik osnaživanja i pomoći najstrijim, ali uz brižljivo analiziranje njihovih stvarnih potreba. Čini mi se da je to izostalo”, kaže predsjednica kolašinske organizacije penzionera Ljiljana Tatić.
Ona podsjeća na veliki broj starijih ljudi na seoskom području, kojima su, kaže ona, usluge Dnevnog boravka daleko i nedostižne. Tatić kaže da je u Kolašinu oko 1.400 penzionera, te da ni njihov položaj nije zavidan. Potrebana im je, zaključuje ona, višestruka i multidiscplinarna podrška. Objašnjava da je pandemija donijela nove strahove, izolovanost i nove egzistencijalne probleme.
„Podjednako bitno kao i novac za osnovne potrebe je uključivanje starijih u aktivnosti koje su primjerene njihovom zdravstvenom stanju i starosnom dobu. Druženje, zabava, razgovori, izleti… sve bi to upotpunilo i uljepšalo njihovu svakonevnicu. Mi se trudimo, i pored orgraničenih sredstava, da dio tih potreba i zadovoljimo. Međutim, opet, ostaje veliki broj naših vršnjaka izvan toga. Ili su daleko od grada ili su bolesni”, objašnjava ona.
Organizacija penzionera u Kolašinu koristi prostor od oko 80m2, uključujući i kancelariju. No veliki problem je održavanje, zagrijavanje i plaćanje računa za struju. Iz opštinske kase ove godine će biti izdvojeno svega 1.000 eura za to udruženje. Imaju još 400 eura prihoda od članarina. Polovinom novca dobijenog iz lokalnog budžeta, kažu, kupili su drva za ogrjev, a račun za struju im je opterećen i ratama kojima otplaćuju raniji dug. Od Opštine su ove godine tražili oko 5.000 eura. Međutim, taj zahtjev su iz lokalne uprave ocijenili kao neosnovan.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
-
FOKUS3 sedmice
MINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu
-
FOKUS2 sedmice
UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
FOKUS2 sedmice
MIĆUNOVIĆ I DAVIDOVIĆ NA AMERIČKOJ CRNOJ LISTI: Šta Vašington vidi a Podgorica ne vidi
-
DRUŠTVO3 sedmice
PLJEVLJA, BUDVA, ZETA…: Na tragu saoizacije ?
-
DRUŠTVO2 sedmice
ŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi
-
INTERVJU2 sedmice
MILOŠ VUKOVIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR FIDELITY CONSULTINGA: Ne postoji program Evropa sad 2
-
DRUŠTVO3 sedmice
NAPADI NA ALEKSANDRU VUKOVIĆ-KUČ: Društvo u kojem se najlakše i najčešće vrijeđaju žene
-
INTERVJU3 sedmice
MIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Bojim se da smo zaigrali isuviše rizično