Povežite se sa nama

OKO NAS

U slobodnom padu

Objavljeno prije

na

cungu

Malo je izgleda da će turistička sezona na ulcinjskoj rivijeri biti onakva kakvom je predviđaju njezini zvaničnici. Gostiju ima manje nego lani, njihova potrošnja je na još nižem nivou, dok je evidentna spremnost domaćina da im nude veoma jeftin smještaj. Ovih se dana u Ulcinju, na Pristanu, na nekoliko desetina metara od mora, moglo prenoćiti za samo pet eura. Dakle, predstojeća sezona biće nalik onima koje imamo već 2,5 decenije, iako dežurni optimisti u vlasti tvrde drugačije.

Početak maja pokazao je nespremnost lokalne vlasti da se suoči s izazovima, te želju centralnih vlasti, oličenih u ,,kaznenim ekspedicijama inspektora” da bar malo pripomognu punjenju bankrotirane državne kase. To nije ništa neočekivano ukoliko se zna tužno stanje u ulcinjskoj opštini. Već tri mjeseca lokalna uprava, nakon ostavke Jakupa Muratija, nema glavnog administratora, što je nepojmljivo u ovakvom sistemu organizovanja opštine. Nema nikakve informacije da li se ikad sastao Koordinacioni odbor za pripremu sezone, ni kada će biti otvoren most na kanalu Port Milena. To je trebalo da bude urađeno još prošle godine, za Dan nezavisnosti, pa krajem aprila ove godine.

I kada most bude završen problem s gužvama u saobraćaju od grada prema Velikoj plaži i Adi Bojani, te obratno, ostaće praktično isti. Državni organi su se pokazali nemoćnim da riješe problem adekvatnog pristupa vozilima mostu s istočne strane. On neće imati mehanizam za otvaranje, iako su iz Vlade žestoko ubjeđivali Ulcinjane da toliko mnogo košta samo zbog toga da bi omogućio slobodnu plovidbu jahtama i drugim plovilima po Port Mileni. Iako tog mehanizma nema cijena izgradnje mosta ostala je ista: čak 14 miliona eura. Stoga, sve više priča oko mosta na Port Mileni počinje da liči marini ispod Starog grada koja je možda lijepa za vidjeti, ali sasvim nefunkcionalna.

Veliko je pitanje takođe kakvo će biti snabdijevanje vodom, jer je situacija u opštinskom JP Vodovod katastrofalna, dok je sve lošije stanje i u JP Komunalne djelatnosti, koje održava čistoću u opštini. Prema tim preduzećima izdvajanja iz ulcinjskog budžeta su veoma mala.

Da su problemi u funkcionisanju opštine ogromni pokazuje i činjenica da zaposlenima plate kasne već pola godine, pa su iz sindikalne organizacije u organima lokalne samouprave najavili da će od 6. maja stupiti u štrajk. Čelnici opštine obećali su sindikalcima da će jednu platu primiti do sredine ovog mjeseca, a ostale zarade do kraja jula. Radnici kažu da na to ne pristaju, već traže da im se sva dugovanja isplate do kraja juna.

Još je teže stanje u preduzećima čiji je osnivač lokalna samouprava, a gdje zarada nema i do 15 mjeseci. ,,Osim pla¬ta, sko¬ro svi¬ma po go¬di¬nu i po ni¬je¬su upla¬ći¬va¬ni do¬pri¬no¬si. Su¬mor¬na sli¬ka i po¬ra¬zni po¬da¬ci u sva¬kom po¬gle¬du. Lju¬di sva¬ko¬dnev¬no do¬la¬ze i tra¬že po¬moć, ali mi ma¬lo šta mo¬že¬mo da uči¬ni¬mo”, ka¬že opštinski sindikalni povjerenik Šefkija-Keko Lja¬mo¬vić. Plata će za opštinare biti jedino ako opština dobije novi kredit. To znači da Ulcinj nezadrživo povećava svoj dug. Prema podacima Ministarstva finansija, krajem 2011. godine on je iznosio 2,4 miliona, a samo godinu kasnije čak 6,2. No, predsjednik opštine Nazif Cungu tvrdi da ukupna dugovanja lokalne samouprave i njezinih javnih preduzeća iznose fantastičnih 22,9 miliona eura, što je čak četiri ostvarena godišnja budžeta Ulcinja. U dugove on računa i ,,očekivane obaveze po sudskim sporovima” koje premašuju 11 miliona eura, iako pred sudovima opštinski predstavnici osporavaju ta potraživanja.

Činjenice nedvosmisleno potvrđuju da je stanje u Ulcinju sve lošije. Podaci Monstata pokazuju da građani Ulcinja imaju najnižu prosječnu platu u zemlji i da ona iznosi 375 eura. U Baru je prosječna mjesečna zarada veća za 65 eura, u Budvi za sto, a u Podgorici za 130 eura nego u Ulcinju. Istovremeno u ovom gradu danas tek dvije hiljade ljudi ima stalni radni odnos, što je tek 40 odsto od onih koji su bili stalno zapošljeni 1990. godine.

Upravo je toliko upisanih birača glasalo na posljednim predsjedničkim izborima, što je bila najmanja izlaznost u zemlji. A i od njih je čak deset odsto poništilo glasački listić, iskazujući time prije svega protest zbog nedosljedne i kratkovide politike albanskih nacionalnih stranaka. Umjesto da tu poruku građana i birača ispravno shvati, opštinska vlast u Ulcinju i dalje nezaustavljivo srlja, što najbolje pokazuju blijedi i nemušti zaključci lokalne Skupštine u vezi Valdanosa, pitanja oko kojeg je teškom mukom postignuta puna saglasnost lokalne zajednice.

Biće tu možda prilike za popravni. Uskoro će se pred lokalnom vlašću naći nacrt prostorno-urbanističkog plana opštine, kojeg na osnovu dogovora s prethodnom opštinskom upravom iz jula 2009. godine, radi centralna vlast. Kako saznajemo, tim planom se predviđa izgradnja ogromnog turističkog naselja u Valdanosu, po projekcijama iz državne Studije lokacije iz 2010. Niko još ne zna što se s Valdanosom predviđa strateškim planom opštine, koji opštinska uprava nije sposobna da donese već punih 18 mjeseci! U svakom slučaju, trenutna administracija nije ispunila očekivanja građana. Ljudi su prepušteni sebi i snalaženju, a grad je ponovo u slobodnom padu. Približavanjem ljeta nervoza narasta, a prostora i vremena za djelovanje je sve manje. Rezultati olako obećane brzine došli su na naplatu.

Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

STATUS PEDIJATARA U DOMU ZDRAVLJA PODGORICA: Iscrpljivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto proklamovanih ispod 2.000 pacijenata, jedan pedijatar u Domu zdravlja Podgorica zadužen je za preko 3.000 djece. Razlog, kako tvrde naši sagovornici, sve češća bolovanja kolega usljed iscrljenosti poslom

 

,,Dijete nam skoro četiri mjeseca, nakon što je primilo jednu vakcinu, nije moglo dobiti termin za pedijatra. Decembar i januar smo čekali da se pedijatar vrati sa bolovanja i urgirali kod uprave da mu nađu zamjenu”, žali se Monitoru jedan roditelj čije je dijete u februaru konačno pregledao pedijatar.

Pitali smo upravu Doma zdravlja Podgorica, na čijem čelu je specijalista pedijatrije Nebojša Kavarić – Koliko pedijatara radi u domovima zdravlja Podgorica? Da li postoji manjak pedijatara i kako namjeravate da taj problem riješite? Odgovore nijesmo dobili.

Podaci koji su dostupni na sajtu ove ustanove govore da se na jednog pedijatra registruje do 2.000 djece, uzrasta do 15. godina. Navodi se i da je kod 27 pedijatara registrovano ukupno 48.600 djece.

Na sajtu su navedena imena 26 pedijatara koji rade u osam domova zdravlja u Podgorici, s tim da četvoro od njih paralelno radi i u  privatnim zdravstvenim ustanovama.

Monitorovi upućeni izvori tvrde drugačije.  ,,Zvanično radi 24 pedijatra na 14 punktova, koji rade po dvije smjene. Optimalno bi bilo da je zapošljeno 28 pedijatara. A stvarno radi samo 14, jer je preostalih 10 na bolovanju’’, kaže naš sagovornik koji je insistirao na anonimnosti. To znači da je jedan pedijatar umjesto proklamovanih ispod 2.000 zadužen  za 3.471 dijete. Minimum.

U velikim domovima zdravlja, objašnjavaju naši sagovornici,  kao što su oni u centru grada, u Bloku pet i na Starom aerodromu, treba da bude dnevno četiri pedijatra. Bilo bi normalno  da radi najmanje 28 pedijatara koji bi pokrivali ambulante u Zeti, Tuzima, Zlatici, Zagoriču, Tološoma, Barutani, Jerevanskoj, na Pobrežju, Biočima,  Matagužama…

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NESREĆE NA RADNOM MJESTU: Radnici bez ičije zaštite

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svake godine u Crnoj Gori više ljudi pogine na radnom mjestu, a na desetine bude povrijeđeno. Radnici se, osim zdravstvenim rizicima, izlažu i nemilosti institucija koje ostaju nijeme na njihove zahtjeve. Funkcionalni Zavod za medicinu rada još je samo san

 

U Crnoj Gori svake godine više ljudi pogine, a na desetine se povrijedi. Nedavno su iz Uprave za inspekcijske poslove saopštili statistiku za 2019. godinu: ,,U toku prošle godine izvršeno je 27 uviđaja povreda na radu, od čega je sedam osoba preminulo, dok je 20 teško povrijeđeno”.

Ministar rada i socijalnog staranja Kemal Purišić je povodom Svjetskog dana zaštite i zdravlja na radu u aprilu 2019. godine izjavio da je vidljiv napredak u Crnoj Gori kada je u pitanju ova oblast.

Nova 2020. godina ga je ekspresno demantovala. Krajem januara, na primorju ,  žarištu ilegalne gradnje, dvojica radnika iz Mojkovca zadobili su teške tjelesne povrede, višestruke prelome, nakon pada sa skele, na objektu u izgradnji u Ulici cara Lazara u Sutomoru.

U razmaku od samo nekoliko dana, u februaru, poginuo je radnik na gradilištu u Podgorici. Pao je sa trećeg sprata zgrade u izgradnji na Cetinjskom putu, u blizini Kapital plaze.

Epilog uviđaja u većini ovakvih slučajeva ostaje nepoznat.

Posljednjih godina povrede i pogibije u građevini, prema podacima inspekcije, najčešće nastaju zbog toga što radnici ne koriste zaštitnu opremu.

Od početka gradnje auto-puta, u protekle četiri godine, poginula su četiri radnika, dva su teže povrijeđena, a više njih je zadobilo lakše povrede. Prema rezultatima istraga, trojica poginulih su krivi za nesreću, jer nisu koristili zaštitnu opremu, a jedan od njih se nalazio i u zabranjenoj zoni. Na četvrtog se obrušila velika količina zemlje.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NEZAŠTIĆENA KULTURNA DOBRA U POLIMLJU: Odnosi ko stigne

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od stotinu dvadeset spomenika kulture na području samo beranske opštine, i još ko zna koliko u Polimlju, one koji su zakonom zaštićeni moguće je prebrojati na prstima jedne ruke

 

Polimski muzej iz Berana čitavu deceniju šalje  dopise i zahtjeve državi,  Upravi za zaštitu kulturnih dobara,  da se pojedini lokaliteti na sjeveru države proglase spomenicima kulture i zakonom zaštite, ali  je do danas zaštićeno tek nekoliko.

“Sumnjamo da se tu radi o izbjegavanju davanja statusa kulturnog dobra, jer bi se u tom slučaju morala obezbijediti značajna sredstva za održavanje tih kulturnih dobara” – kaže Violeta Folić direktorica Polimskog muzeja.

Od stotinu dvadeset spomenika kulture na području beranske opštine, i još ko zna koliko u Polimlju, one koji su zakonom zaštićeni moguće je prebrojati na prstima jedne ruke.

Na ostalim spomenicima i aheološkim nalazištima može raditi šta  ko hoće.

„Polimlje je u arheološkom pogledu izuzetno bogato. To je oduvijek bilo granično područje i prostor komunikacija, sa ko zna koliko starih gradova, takozvanih gradina. Mi smo ranije započeli projekat iskopavanja tih gradina, odnosno utvrđenih gradova Polimlja“ – kaže poznati crnogorski arheolog Predrag Lutovac.

On upozorava da nedostatak novca dovodi u pitanje dalja arheološka istraživanja u Polimlju i adekvatnu konzervaciju i valorizaciju tih starovjekovnih gradova.

„Od Bijelog Polja do Plava otkrili smo veliki broj starih gradova i pokrenuli postupak za njihovu zaštitu i proglašenje kulturnim dobrom. Neke od njih smo uspjeli da konzerviramo, kao što je bazilika Samograd kod Bijelog Polja. Vrlo brzo trebalo bi da započnemo konzervaciju tvrđave Gradina u Rožajama, iznad Ganića kule“ – kaže Lutovac.

Neadekvatna zaštita arheoloških lokaliteta najjasnije s pokazala na primjeru Radmanske klisure kod Petnjice i arheološkog nalazišta Torine, koje su neki mještani umalo uništili praveći seoski put. Arheolozi iz Berana su uspjeli da saniraju oštećenja i obave  dodatna ispitivanja, ali za dalja istraživanja i konzervaciju ni na ovom lokalitetu nema novca.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo