Povežite se sa nama

FOKUS

Ubiti zrno normalnosti

Objavljeno prije

na

medo

Nebojša Medojević, lider Pokreta za promjene, gost na televiziji B92, bio je iznenađen kada ga je novinar Jugoslav Ćosić tokom intervjua pitao: „Želite li da se u program uključi Stanko Cane Subotić?” Medojević, vidno šokiran, pristao je. Ćosić je Subotićevo uključenje u razgovor sa liderom PzP, kako je objasnio, dogovorio dan ranije. Kazao je da ga je Subotić „pretpostavlja”, zvao iz Ženeve tražeći da ga uživo uključi u razgovor sa Medojevićem, kako bi opovrgao ranije izrečene tvrdnje lidera PzP – da se krije na Žabljaku. Da Medojević ništa nije znao o tom dogovoru potvrdio je naknadno i Ćosić.

NOVINARSTVO U SLUŽBI: „Zašto lažeš, odgovori”, povikao je nekoliko puta Subotić, koji se u program navodno javio iz „stana u Ženevi gdje živi posljednjih dvanaest godina”. Ćosiću nije smetao način na koji je Subotić, koga potražuje Interpol, komunicirao s njegovim gostom u studiju. Umjesto toga, „gospodin Subotić”, kako ga je novinar B92 oslovljavao, iznio je nove optužbe na račun lidera PzP-a. Optužio ga je da ga plaćaju biznismeni Miroslav Mišković i Milan Beko kako bi njega i premijera Mila Đukanovića javno napadao. Subotić tvrdi da je „postao meta jer mu Beko i Mišković duguju 50 miliona eura”, te da su sa tim novcem navodno kupili Luku Beograd i Večernje Novosti. Ni nakon tih optužbi Ćosić nije ostavio Medojeviću prostora da odgovori. Zanimljiv detalj: Subotić je pitao Medojevića da li mu je Ilona kazala da je na Žabljaku. Ilona Teleki je zamjenica direktora programa Nove evropske demokratije u Vašingtonu, sa kojom se Medojević sastao tokom nedavne posjete Americi. Premijer Đukanović je u crnogorskoj Skupštini, nipodaštavajući tu posjetu, lideru PZP-a rekao da se tamo sastao samo sa „sekretaricom Ilonom”. Subotić valjda ni u Ženevi ne propušta skupštinska zasjedanja koja prenosi RTCG.

„U istoj emisiji je ovaj bjegunac od zakona mogao da kaže i kako je, zajedno sa Borisom Tadićem, svojeručno ubijao u Srebrenici ili da ga, recimo, podsjeti kako su se svi skupa divno proveli na slavi kod Šarića. Da, slagao bi, pa šta”, prokomentarisao je uključenje Subotića Željko Cvijanović, urednik beogradskog nedjeljnika Standard. ,,Besprekorno izvedeno, kao u Kumu, kada Majkl Korleone upuca za večerom u restoranu policijskog kapetana Mekloskija, s jedva primjetnom razlikom što je Korleone prethodno pištolj sakrio u klozetu, a Cane u Jugoslavu”, komentariše on.

Da Ćosić nije poštovao profesionalne principe za Monitor objašnjava i novinar Dragoljub Vuković: ,,Sumnjiv je novinarski motiv uključivanja Subotića u emisiju, posebno u emisiju koja je intervju i u kojoj, koliko sam je ja pratio, nije bilo sličnih primjera da se gostu priređuju ovakva iznenađenja”. Vuković kaže: ,,Takođe, etički i profesionalno je problematično ako intervjuisani nije bio blagovremeno unaprijed obaviješten da će u istoj emisiji ‘gostovati’ i još neko, a posebno neko ko je direktno zainteresovan za priču”.

Rade Veljanovski, profesor novinarstva na Fakultetu političkih nauka u Beogradu smatra da, s obzirom na pretpostavku nevinosti, nije postojala prepreka da se Subotiću, u cilju informisanja javnosti, pruži prilika da javno govori. On, međutim, napominje da novinar ,,ne smije da se služi nečasnim sredstvima”, te da tek treba ispitati da li je to bio slučaj ovoga puta.

KOLATERALNA ŠTETA: Nakon intervjua Medojević je tužio Subotića za klevetu, ocjenjujući da se radilo o „medijskoj sačekuši”. Medojević tvrdi da se Subotiću sprema optužnica zbog koje će ga Švajcarska morati izručiti. „Cane je, u stvari, poslao poruku predsjedniku Borisu Tadiću da ne bi bilo pametno da se nastavi potjera za njim, jer bi mogao da progovori o njegovim vezama sa ljudima iz srpske politike”.

Nova istraga protiv Subotića, koji je u Beogradu već optužen za šverc cigareta, vodi se zbog sumnji da je umiješan u šverc kokaina skupa sa Darkom Šarićem – tvrdi Blic. „Sumnja se da je Subotić organizovao kupovinu nekih preduzeća u Vojvodini, kao i kafića i klubova u Beogradu od novca zarađenog prodajom narkotika”, tvrdi Blic.
Blic podsjeća kako su „istovremeno, italijanski istražni organi utvrdili da su za krijumčarenje droge kroz tu zemlju korišćeni isti kanali kojima je ranije švercovan duvan”.
Srpsko tužilaštvo je najavilo da će ispitati i Subotićeve tvrdnje u izjavi za B92 o mahinacijama u privatizaciji Luke Beograd.

Medojević za Monitor objašnjava zbog čega je pristao na uključenje Subotića. ,,Igra je bila namještena. Ako kažem da ne želim da se Cane uključi, oni bi snimili njegov fono i pustili sa mojom izjavom da neću da pričam. Ispao bih kriv sto posto. Ovako sam ga pustio da ispriča one nebuloze i neistine i ja ispričao svoju priču”, objašnjava lider PzP-a. ,,Đukanović i Subotić su partneri u mafijaškim poslovima. Istrage u mnogim zemljama vode do njih. Sada se ne biraju sredstva da se napadnu najopasniji oponenti vlasti.”

Profesor Milan Popović smatra da je Canetov upad u Medojevićev intervju na TV B92 samo nastavak onoga što je premijer Đukanović u Skupštini najavio kada je upozorio opozicionare da nemaju svi demokratski kapacitet da trpe uvrede. On smatra da je jedina novost nakon tog intervjua da su Jugoslav Ćosić i B92 izgubili raniji ugled. ,,Sve to nije običan novinarski prekršaj nego snažna indicija da su u šemi sa Subotićem i Đukanovićem”. Popović za Monitor kaže i da onaj dio Crne Gore koji se bori protiv totalitarnog režima Đukanovića može samo da bude razočaran reakcijama i činjenjem onog dijela Srbije od kog se očekivala solidarnost.

Nakon intervjua na B92 reagovao je i Ratko Knežević, nekadašnji crnogorski diplomatski zvaničnik, premijerov kum. On je optužio novinara B92 da ,,nije ništa drugačiji od ubica i kriminalaca koje ubacuje u program”, na šta je reagovalo Nezavisno udruženje novinara Srbije, a Jugoslav Ćosić ga okarakterisao prijetećim. U objašnjenju upućenom Veranu Matiću, direktoru B92, Knežević tvrdi da mu je Ćosić priznao da mu je ,,svojim pojavljivanjem u crnogorskoj i beogradskoj štampi prošle godine pokvario vrlo lukrativan novinarski projekat, seriju intervjua koje je Ćosić trebao napraviti sa Stankom Subotićem”. Knežević je u tom pismu optužio Ćosića da je uključenjem Subotića ,,možda otplaćivao ratu kredita koji ima prema Stanku Subotiću za tu seriju intervjua”.

NA DOMAĆI NAČIN: Medijskoj sačekuši Medojevića na TVB92 prethodila je medijska hajka pojedinih domaćih medija na lidera Pokreta za promjene.

Najprije se Javni servis bavio patriotskim osjećanjima Nebojše Medojevića i njegovim rječnikom u beogradskim medijima, a njegovo nedomoljublje dokazivano neprimjerenim saopštenjima Uprave policije. Ista RTCG je tokom 2007. godine objavila saopštenje od zakona odbjeglog Stanka Subotića koji je demantovao prethodne optužbe Medojevića o njegovoj povezanosti sa Euro fondom i procesom privatizacije u Crnoj Gori. Subotić je tada preko RTCG optužio Medojevića da služi Vojislavu Koštunici da se satanizuje Crna Gora stvaranjem medijske slike o njenoj navodnoj kriminalizovanosti. RTCG je i tada svojim izvještavanjem poslala jasnu poruku: da je Subotić biznismen i patriota a Medojević ,,izdajnik ” u čije se izjave mora sumnjati. Subotića je u to vrijeme srpski specijalni tužilac za orgnizovani kriminal teretio za šverc cigareta.

Subotić je u tadašnjem saopštenju iskoristio sada omiljenu tezu raznoraznih crnogorskih nesvrstanih novinara, i potparola Demokratske partije socijalista Rajka Kovačevića – da to što je Nebojša Medojević pisao za Identitet, koji je finansirao zemunski klan, znači da je dio organizovanog kriminala.
Baš tako je prošle sedmice poentirao i Darko Šuković, u svojoj sačekuši za Medojevića, u emisiji Živa istina na televiziji In. Šuković se tokom intervjua sa Medojevićem pobrinuo da se lider PzP okarakteriše kao neko čijim se optužbama na račun Đukanovića, ali i Subotića, Darka Šarića, te Branislava Mićunovića nikako ne smije vjerovati. Osim, kako je sam objasnio u emisiji, ako Medojević nije ,,snimio o kom konkretno poslu su u relaciji bili Mićunović i Šarić”. Za Šukovića podaci iz tužbenog zahtjeva italijanskog tužioca Šelzija, nijesu vrijedni pažnje. Glavno je nacrtati metu na leđima lidera PZP-a.
U tom intervjuu Darko Šuković je zaboravio da bar odglumi profesionalnost na koju voli da se pozove, pa je objasnio da je on ,,Đukanovića izveo na pravi put”, a da mu se ,,Medojević nekako zagubio na tom putu”. Nesvrstani Šuković tako je jasno pokazao ko je na pravom putu.
Akciji se priključuje i portal Analitika. I tu se u komentarima bezimenih junaka likuje nad ,,pobjedom” Subotića, Mićunovića i drugih nad ,,izdajnikom” Medojevićem.
Medijska hajka na Medojevića posebno je intenzivirana nakon što je lider PzP javno označio Branislava Mićunovića kao bosa Crne Gore, te nakon fizičkog napada Nenada Mićunovića, rođaka Branislava Mićunovića.
Ne goni se samo Medojević. Bivši savjetnik premijera Mila Đukanovića, Srđan Kusovac, baš ovih dana u državnoj Pobjedi realizuje serijal novog Rata za mir. Ovog puta na meti su Monitor i Vijesti. To je zakonitost. Pošto nije sprovedena lustracija nad ratnohuškačkom Pobjedom i njenim ratnim i sadašnjim gospodarima, oni sprovode kontralustraciju nad onima koji ne pristaju na pokorno ćutanje.
Cilj je jasan. Treba ubiti i ono zrno normalnosti u Crnoj Gori. Kriminalci i biznismeni, profesori i lideri opozicionih partija, sve je to isto. Svi smo mi Šarić. Kad se takvima kod Jugoslava Ćosića uključi Stanko Subotić, onda je to legitiman razgovor jednakih.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KORACI KA NOVOJ VLADI: Ono što je Dritan izdržao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki su pohitali da, s dozom cinizma,  kažu kako će ovo biti vlada kontinuiteta. U zabludi su. Crna Gora,  bez organizovanog kriminala, korupcije i monpola, biće, ako trojka uspije, korjenito  drugačija država od Đukanovićeve

 

Ti, ti bitango. Skupština Crne Gore, novembar 2013.

Može se Milu Đukanoviću, s punim pravom i uz obilje dokaza, zamjeriti  mnogo toga, ali  se ne može reći kako nije imao izuzetno razvijene instinkte da prepozna šansu, ali i dolazeću opasnost. Svjedoči o tome i njegovo tadašnje obraćanje najmlađem poslaniku u crnogorskom parlamentu Dritanu Abazoviću, citirano na početku teksta.

Sedam godina kasnije, zahavaljujući i glasovima koalicije Crno na bijelo koju predvodi građanski pokret URA i njen predsjednik Dritan Abazović, Đukanovićev DPS gubi vlast. Prvi put. A Crna Gora ima priliku da iz predpolitičkog društva zakorači među one koji su sposobni da svoje probleme (a oni nijesu mali) rješavaju na demokratski način. Takođe, prvi put.

Taj korak je težak i, za mnoge, neočekivan. Znani i neznani, prijatelji i neprijatelji, intelektualci, kriminalci, političari, stvarni i lažni analitičari tražili su način da Dritana Abazovića obavijeste da se ne slažu  sa njegovim naumom da razvlasti DPS. „Abazović ulazi u vlast sa neprijateljima Crne Gore“, čitamo u novinama i na portalima pod kontrolom odlazećih vlasti. Za tim i sličnim naslovima slijedili bi citati iz Podgorice, Sarajeva, Beograda, Prištine, Zagreba, Beča… Ovdašnji političari i analitičari bliski režimu, ambasadori (Željko Perović i Ferhat Dinoša), intelektualci iz regiona (Azem Vlasi i Nataša Kandić), građani sa tzv. patriotskih mitinga na Cetinju i u Podgorici.

I svi su imali neku prigodnu priču o njima  „crkveno-četničko-ruskoj formaciji“ koja bi nas „u kapljici vode popila“, njemu (Đukanoviću) koji je „primio preko 100.000 Albanaca 1999, koje su srpske snage proterale iz Peći i okolnih sela“ i nama koji volimo Crnu Goru, pa prepoznajemo kako je „kucnula ura“ da je spašavamo. Spremni da „upamtimo kao izdajnika“ onoga ko bi „Crnu Goru predao četnicima“. Dok masa sluša (50.000 prisutnih – (ne)pristrasno je izbrojala Uprava policije), kliče i reži.

„Da je mene u njegovim godinama snašlo ovo što je snašlo Dritana“, komentariše prijatelj u redakciji Monitora, „ja ne bih samo odustao od formiranja vladajuće koalicije, ja bih pobjegao iz Crne Gore. I sa Balkana“.

U ambijentu sveopšteg pritiska koji je usmjeren prema Dritanu Abazoviću nije lako ostati imun, saosjeća u svojoj kolumni u beogradskom Danasu Fahrudin Kladničanin izvršni direktor Akademske inicijative Forum 10, upozoravajući: ,,U autokratskom režimu i zarobljenoj državi, postoje i oni drugi, nama nevidljivi pritisci, koji su jači i opasniji od otvorenih pisama i izjava, jer ih kreiraju i logistički podržavaju razni podzemni krugovi, zarad opstanka političkog sistema koji im omogućuje sopstveno preživljavanje, na račun urušavanja države i društva“.

Dritan Abazović usprkos svemu nije odustao od onoga što  je javno obećao.  „Ljudi imaju pravo da pričaju šta god žele, ali ako budu tražili nekoga da Đukanoviću da političko vještačko disanje – ja sam pogrešna adresa. Jedino što mogu da dobiju je pravično suđenje za sve one koji su se ogriješili o zakon”, rekao je u intervjuu za BBC. Lider koalicije Crno na bijelo ima još jednu poruku: „Ja ne pravim saradnju sa nacionalnim zajednicama već sa ljudima. Ne borim se za Srbe, Crnogorce, Albance, Bošnjake – borim se za ljude“.

Jučerašnji (srijeda) Sporazum mnogi su doživjeli kao formalnu potvrdu tih stavova i onoga što su Zdravko Krivokapić, Aleksa Bečić i Abazović dogovorili već prvog dana nakon izbora, kada je postalo jasno da koalicije Za budućnost Crne Gore, Mir je naša nacija i Crno na bijelo imaju 41 poslanika i mogu formirati novu vladu.

Nova vlada će zadržati međunarodne prioritete, poštovati preuzete obaveze i neće mijenjati državna obilježja, navodi se u Sporazumu. Među prioritetima se našla borba protiv kriminala i korupcije i neophodna depolitizacija „ključnih institucija vlasti“. Izborni pobjednici obećavaju pravo i pravdu, bez revanšizma i političke isključivosti. Među proklamovanim ciljevima našla se i brža integracija Crne Gore u EU, a ponovljen je i poziv manjinskim partijama da nađu svoje mjesto u novoj vlasti „bez obzira da li imaju parlamentarni status ili ne“.

Lijepo zvuči. I obećava. Pod uslovom da ste sljedbenik onoga što prepoznajemo kao crnogorsku građansku opciju. I da želite vladu koja će u nekim postulatima  slijediti proklamovanu politiku odlazećih vlasti. Ali bez korupcije, kriminala, nepotizma, partijskih privilegija, te podsticanja unutrašnjih (nacionalnih, vjerskih, regionalnih, esnafskih) i međunarodnih (Srbija, Rusija) konflikata kao dokaza vlastite neophodnosti.

Neki su pohitali da, s dozom cinizma,  kažu kako će ovo biti vlada kontinuiteta. U zabludi su. Crna Gora, bez organizovanog kriminala, korupcije i monopola, biće, ako trojka uspije, korjenito  drugačija država od one Đukanovićeve.

A onda su stigle i vijesti da su u Demokratskom frontu, lokomotivi koalicije Za  budućnost Crne Gore, za sadržaj Sporazuma i njegovo potpisivanje saznali iz medija. „Meni je sve ovo novo. Saznao sam iz medija“, napisao je Nebojša Medojević na Tviteru, nakon što je Sporazum predstavljen javnosti. „Niko me nije konsultovao niti pitao. Ne znam kako će reagovati birači koji su glasali broj 9“.

Oglasili su se i predsjednik SNP-a Vladimir Joković i portparoli NOVE Andrije Mandića i DNP-a Milana Kneževića. Ni oni, kažu, nijesu znali za Sporazum. I očekuju pojašnjenja i razjašnjenja u narednim danima.

Taktička zamisao ili najava ozbiljnih problema u najjačoj koaliciji?

Otuda je već stigao žal što se ne može dovesti u pitanje članstvo Crne Gore u NATO-u (Mandić i Knežević), odnosno povlačenje priznanja Kosova (Medojević). Predsjednik Pokreta za promjene javno je kritikovao i najavu formiranja ekspertske vlade (on je bolje rješenje od bilo kog eksperta-nepartijca, tvrdi Medojević) ali i pomirljive tonove izbornih pobjednika prema DPS-u i njegovim glasačima.

DF je godinama dio svoje političke prepoznatljivosti gradio na obećanju da će, „kad dođe na vlast“, mijenjati zastavu i himnu, a srpski jezik proglasiti za službeni.  Hoće li sada udariti na potpisnike Sporazuma, ili progutati žabu, još jednom, zarad ljepše budućnosti Crne Gore?

Dok čekamo odgovor, valja znati i sljedeće: buduća vlast u parlamentu nema snagu potrebnu za promjene Ustava ili državnih simbola. I pod nezamislivim uslovom da URA to podrži. Zato taj dio Sporazuma valja čitati kao pokušaj da  se DPS-SD-SDP glasačima stavi do znanja da promjenom vlasti nijesu ugrožene „tekovine nezavisnosti“. Već samo odlazeća  vlast koja ih je zloupotrebljavala pljačkajući i naše i njihove.

Tako, dok nariču zbog mogućeg dolaska četnika na vlast, red bi bio da uznemirene patriote primijete da je  R.R. nedavno optužen za ratne zločine nad civilima u Foči, tokom rata u Bosni i Hercegovini. Riječ je o osuđivanom kriminalcu i kontroverznom biznismenu koji se, ne jednom, javno pohvalio doprinosom koji je dao obnovi crnogorske nezavisnosti. Znači li to da smo svi mi koji smo 2006. bili na toj strani, ratni zločinci? Ako već nijesmo četnici.

A imamo i model koji predlaže Daliborka Uljarević, direktorka Centra za građansko obrazovanje. Jednostavno je: „U novoj vladi ne smiju biti ljudi ratne prošlosti ili oni koji su prepoznati po ratno-huškačkim ili diskriminatornim izjavama, a ne smije se ići ni u puki revanšizam već u pažljivu procjenu rada svih i shodno tome smjenu ili procesuiranje nekih kadrova iz dosadašnje vlasti“. Pa ko se đe prepozna.

Generalizaciju svake vrste treba izbjeći. Toga su, čini se, svjesni i Krivokapić, Bečić i Abazović. Oni najavljuju da će vući najbolje moguće poteze, vodeći računa o realnosti. Tako smo, očito kao znak kompromisa,  u desetak dana prešli  put od ekspertske do vlade spasa.

„Mi ćemo krenuti od toga što bismo voljeli da bude najbolje rješenje, ali ćemo vjerovatno morati da pravimo određene ustupke jer je trenutak takav da mnogi političari koji su kompetentni, žele sebe da vide u tom dijelu podrške“, rekao je  Zdravko Krivokapić u razgovoru za agenciju Beta. Naglašavajući kako „ne treba robovati tome ko je ko i odakle dolazi, već ko je najbolji kadar”. Ovom stavu dodatnu težinu daju i najave da će Krivokapić biti mandatar ispred trojne koalicije.

Mogućnost kompromisa ne isključuje ni Abazović. „Ne treba biti isključiv ali prednost treba dati novim ljudima koji imaju ideju kako se uhvatiti u koštac s nagomilanim ekonomskim i socijalnim problemima. Mnogi su poželjeli da se vrate iz inostranstva. Svježa, nekompromitovana lica bi nam svima dobro došla“, rekao je on NIN-u. Pokušavajući da priču vrati na ono od čega se živi. „Naša zaduženost će vrlo vjerovatno do kraja godine doći do sto odsto BDP-a. Fiskalni monitor MMF-a kaže da na korupciji godišnje gubimo 150-200 miliona eura. Odnekud moramo da počnemo i otpor, tj. borba protiv korupcije je sastavni dio posla“.

A ono što je ovih sedmica Dritan Abazović uspio da podnese i istrpi svima nam daje šansu. On je, u međuvremenu, dobio policijsku pratnju. Makar dok ANB ne izvrši traženu procjenu njegove bezbjednosti.

 

Druga strana tojage

Bilo bi naivno pomisliti kako pritisci na Dritana Abazovića i njegove koalicione partnere dolaze samo sa jedne strane crnogorske političke klisure. Javna je tajna da društvene i političke vrijednosti na kojima insistira lider pokreta URA i neki od njegovih budućih koalicionih partnera doživljavaju kao prst u oko. Uostalom, neko od njih na društvenim mrežama već ističe kako se, lično, ne slaže sa političkim ucjenama koje stižu iz koalicije Crno na bijelo, ali su u ovom trenutku prinuđeni da prihvate te ultimatume.

To nerazumijevanje nije od juče.  

„Mislili smo da će vremenom kod Abazovića proraditi ono građansko, šta god to značilo, ali on iznova pokazuje da na njega, ipak, dominantan uticaj ima drugarstvo sa albanskim teroristom Hašimom Tačijem“. Ovako je, sredinom maja, o opozicionom kolegi u Skupštini Crne Gore govorio poslanik DF-a Jovo Vučurović. „On je (Abazović) pokazatelj kako se mržnja prema SPC-u i DF-u pokušava kamuflirati u građanističko odijelo. Uostalom, u Crnoj Gori je građanističko isto što i antisrpsko“, prenio je Dan djelove Vučurovićeve besjede.

Raspisivanje izbora donijelo je primirje koje još  traje.

 

Nada i strah

„Mislim da se Crna Gora danas potvrdila kao ozbiljna politička zajednica!“, ocijenio je na svom profilu pravnik i politički analitičar Sergej Sekulović sadržaj potpisanog Sporazuma. I dobio za tu ocjenu, što bi mlađi rekli, mnoštvo lajkova.

Na drugoj strani, onima koje je  Sporazum zatekao i razočarao, utjehu je ponudio srpski akademik Kosta Čavoški.

„U ovom trenutku, naročito zbog Dritana Abazovića i njegove stranke, mora se biti veoma obazriv. Najvažnije je da se raščisti sve što je Milova ostavština“, preporučio je akademik na jednoj srpskoj televiziji, a nama prenijela – Pobjeda. „Đukanović je očigledno imao bolesnu želju da napravi naciju od takozvanih novopečenih Crnogoraca… Nadam se da će na sljedećem popisu, koji je 2021. godine, broj Srba u Crnoj Gori da se poveća i da će ljudi biti podstaknuti da se izjašnjavaju kao Srbi“.

Potom Čavoški savjetuje: „Sve treba postupno raditi, i u jednom trenutku kad se sve to raščisti, kada ovi na vlasti shvate da je DPS, ako nije propao, jeste bitno utanjio – da raspišu nove izbore. Na kojima bi ta nova većina, sa ili bez  Abazovića, bila neuporedivo veća i moćnija. Pa će onda i neke druge korake da naprave. Jednu po jednu stvar“.

Ne treba ni ovo uzeti kao praznu priču.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA VEĆINA IZABRALA PREDSJEDNIKA SKUPŠTINE I PREDLOŽILA MANDATARA: Trenutak koji valja opravdati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Započeo je proces koji treba da potvrdi da je vlast u Crnoj Gori smjenjiva na izborima. To je istorija. Sadašnjost čeka

 

Aleksa Bečić je novi predsjednik Skupštine Crne Gore u njenom 27. sazivu. Zdravko Krivokapić očekuje da mu predsjednik države povjeri mandat za sastav nove vlade, nakon što su svi poslanici koalicija Za budućnost Crne Gore, Mir je naša nacija i Crno na bijelo potpisima podržali ono što je dan ranije, u manastiru Ostrog, predložio Dritan Abazović.

Budućeg mandatara podržava 41 poslanik tri liste koje skupa imaju tijesnu većinu u parlamentu. Ali je glasanje za predsjednika parlamenta dalo naslutiti da bi se ta većina (jedan poslanik više od Demokratske partije socijalista i njenih „tradicionalnih saveznika“) mogla uvećati do glasanja o Krivokapićevoj vladi.  Bečićev izbor podržali su i poslanici Bošnjačke stranke i Nik Đeljošaj, nosilac Albanske liste, koja u parlamentu ima jednog poslanika. Protiv je glasao samo Andrija Popović, liberal sa liste DPS-a, dok su ostali poslanici iz opozicionih klupa bili uzdržani.

Bečić je kao strateški cilj parlamenta kojim će predsjedavati naveo „usvajanje prijeko potrebnih reformi u oblasti pravosuđa“ kao osnov borbe protiv kriminala i korupcije. „Tu ćemo svi biti na testu iskrenost“, poručio je predsjednik Skupštine. Uz obećanje: „Hoću da opozicija ima bolji status nego što smo ga mi imali“.

I budući mandatar se potrudio da javnosti pošalje pomirljive poruke. „Nova vlada treba da bude vlada povjerenja i da joj građani vjeruju. Nećemo dijeliti građane ni po naciji, ni po vjeri“, rekao je Krivokapić, „treba graditi Crnu Goru koja će biti svijetli primjer svima u okruženju. Proces nije lak i jednostavan“.

Dan ranije, ništa nije najavljivalo takav rasplet. Čarke i zađevice sa društvenih mreža između nosioca liste Crno na bijelo i čelnika Demokratskog fronta (DF) prerasle su tokom vikenda u ozbiljan spor unutar trojne koalicije.

Nakon što su se kandidovali za noseće funkcije u sektoru bezbjednosti Andrija Mandić, Milan Knežević i Nebojša Medojević suočili su se sa stavom glavnog odbora URA da u novoj vladi ne mogu biti ljudi koji „svojom pojavom i djelovanjem dijele Crnu Goru i izazivaju negativnu emociju kod izvjesnog broja građana“. I prepoznali se u njemu.

Dok su čelnici DF od Abazovića tražili da im imenuje te ljude i objasni negativnu emociju koju oni izazivaju, do njih je stigla vijest da su Krivokapić i Abazović dogovorili način na koji će se podijeliti „ključni resori u Vladi“ uključujući MUP, Ministarstvo odbrane, Upravu policije, Agenciju za nacionalnu bezbjednost, Vojno obavještajnu agenciju, Ministarstvo inostranih poslova i Ministarstvo pravde (specifikacija resora preuzeta iz obraćanja Milana Kneževića nakon sastanka u manastiru Ostrog).

Zanimljivo je da među ključnim resorima buduće vlade  izborni pobjednici ne pominju finansije, ekonomiju, turizam ili, u ovom trenutku tako aktuelno, zdravlje. Izuzetak je bio lider Demokrata koje je, izgleda, bio spreman da se prihvati posla potpredsjednika vlade zaduženog za ekonomski sistem. Ali je odustao od tog angažmana zbog mira u kući. Sada nas, izgleda, čeka vlada bez partijskih lidera. Mada ne treba biti iznenađen promjenama tokom pregovaračkog procesa. I mandatar je, uostalom, na pitanje da li će formirati ekspertsku vladu odgovorio konstatacijom kako realnost nalaže da se prave određeni ustupci.

Da posao neće biti lak pokazala su nam dešavanja između dva broja Monitora. Kada su nesuglasice između Krivokapića i Abazovića sa jedne i Mandića i Kneževića sa druge strane dostigle tačku ključanja u priču su se, kao svojevrsni medijatori, uključili nezvanični mentori koalicije Za budućnost Crne Gore, vladika Joanikije Mićović i mitropolit MCP Amfilohije Radović.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 25. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA VLAST TRAŽI PERSONALNA RJEŠENJA: I politika je nauka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trojna koalicija koju predvode Krivokapić, Bečić i Abazović dobila je priliku da zaustavi sunovrat u koji je DPS tjerao cijelu državu. Valjalo bi da je iskoriste, bez obzira na očigledne razlike, lične razmirice i pretjerane ambicije nekih od njihovih najbližih sljedbenika. Bolju priliku neće imati

 

Izbori su i zvanično završeni, nakon što je Državna izborna komisija u ponedjeljak proglasila konačne rezultate glasanja. Koalicije Za budućnost Crne Gore, Mir je naša nacija i Crno na bijelo preuzimanje vlasti počinju naredne nedjelje, konstitutivnom sjednicom parlamenta. Tada će, prema najavama, biti izabrani novi predsjednik Skupštine i njegovi zamjenici. Istovremeno, počinje teći rok za formiranje nove vlade.

Nakon objave zvaničnih izbornih rezultata oglasili su se i euroatlantski partneri Crne Gore. ,,Američka vlada se raduje partnerstvu sa budućom vladom, konstituisanom kroz demokratski proces, kao odraz volje naroda“, saopštila je ambasadorka SAD-a Rajzing Rajnke uz najavu da će Sjedinjene Države „i dalje biti prijatelj, partner i saveznik građana Crne Gore”. Čestitkama se priključila i portparolka Evropske komisije Ana Pisonero Hernandez. ,,Radujemo se konstituisanju novog parlamenta i nove vlade koji će nastaviti stalan put Crne Gore prema Evropskoj uniji“.

Tako je stavljena tačka na, pokazalo se, neosnovane spekulacije po kojima će zapadni saveznici ignorisati ili čak spoticati nove vlasti zbog prosrpskih i proruskih stavova nekih partija članica buduće vladajuće koalicije. A sve sa navodnim ciljem da se olakša pozicija i ubrza povratak na vlast njihovom tradicionalnom partneru – Demokratskoj partiji socijalista (DPS).

Pokazalo se da su u Berlinu, Briselu, Londonu i Vašingtonu bili spremni da prihvate promjene i, još važnije, pruže ruku saradnje izbornim pobjednicima. Zapravo ih prigrabe u naručje, na iznenađenje, čuđenje, pa i ljutnju onih koji su očekivali da će nacionalna i vjerska gravitacija uraditi svoje. Tako su na najavu Zdravka Krivokapića, predvodnika koalicije Za budućnost Crne Gore, da bi kao premijer za prvu zvaničnu posjetu izabrao Njemačku primjedbe stigle iz koalicije koju predvodi, ali i od zvaničnog Beograda.

„Ja ću da razgovaram sa Zdravkom Krivokapićem, da ga kao predsjednik najjače opozicione partije pozovem da preispita stav o svojoj prvoj posjeti kao budućeg premijera Crne Gore Njemačkoj“, najavio je predsjednik NOVE Andrija Mandić gostujući na TV Pink. „Neko ko treba da bude predsjednik vlade, posebno imajući u vidu kolike je napore srpski narod uložio da do ove pobjede dođe, prvo treba da posjeti Beograd“. I predsjednik Srbije se, po povratku iz Vašingtona, pozabavio činjenicom da nove vlasti u Crnoj Gori svoj mandat neće početi posjetom Beogradu. „To je njihov izbor. Kada budemo htjeli i jedni i drugi susrešćemo se, vjerujem češće nego ranije. Srbima poručujem da ćemo biti uz njih“, saopštio je Aleksandar Vučić, komnetarišući i prošlonedjeljni Sporazum lidera tri koalicije: „To je njihova stvar i oni vode svoju politiku. Nisam očekivao da povuku priznanje (Kosova-prim. Monitora). Ni da izađu iz NATO-a. Ništa od toga nisam očekivao. Što ih briga, ovako je lakše. Ovako će da ih potapšu u američkoj ambasadi, nemačkoj ambasadi i svakoj ambasadi”.

Nije isključeno kako je predsjednik Srbije, snažno infiltriran u izborna dešavanja u Crnoj Gori, u tom trenutku već znao da se postizborna komunikacija pobjedničke trojke sa zapadnim centrima moći ne završava samo tapšanjem po ramenu. Prvo su mediji bliski DPS-u objavili da Berlin, London i Vašington traže da u novim strukturama vlasti ne bude mjesta za radikalne političare. Pobjeda je, onda, kao takve prepoznala i imenovala Andriju Mandića, Milana Kneževića, Nebojšu Medojevića i Marka Milačića, a ne, recimo, Duška Markovića, Predraga Boškovića, Veselina Veljovića ili, glavom i bradom, Milivoja Katnića, glavnog specijalnog tužioca.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo