Povežite se sa nama

OKO NAS

ULCINJ, GRAD SUNCA: Energija u bescjenje

Objavljeno prije

na

Podaci su svima odavno poznati: prosječna godišnje sijanje sunca ili tzv. insolacija je u Ulcinju preko 2.700 sati godišnje. Prosječna insolacija u toku ljetnjih mjeseci iznosi čak 11,5 časova dnevno. To znači da je Ulcinj izložen direktnom zračenju sunca oko 20 odsto ukupnog vremena u godini!

Ali, osim u zdravstvene svrhe i za rekreaciju tokom čitave godine, energija sunca se izuzetno malo koristi u toj opštini. Iz tog razloga stručnjaci za obnovljivu energiju i ekolozi smatraju da se taj nepresušni izvor energije mora što prije i na organizovan način početi da se upotrebljava.

Tokom nedavne posjete ovoj opštini, njemačka ambasadorka u Crnoj Gori Gudrun Štajnaker je kazala da je njezina vlada zainteresovana za realizaciju projekta u vrijednosti od 220 hiljada eura, preko Njemačke razvojne banke, za proizvodnju solarne energije na području Solane. ,,Opština može kandidovati slične projekte i za druga područja na svojoj teritoriji”, dodala je ona.

U njemačkoj delegaciji bio je i ekspert za obnovljive izvore energije dr Alfred Rajh koji je čitav projekat predstavio predsjedniku Opštine Ulcinj Fatmiru Đeki i njegovim saradnicima.

Svi su sa nelagodom sjetili da je Solani, kao privrednom preduzeću, više od godinu dana bila isključena električna energija zbog duga od oko 21 hiljade eura! Zato je prijedlog ambasadorke Štajnaker i stručnjaka Rajha sa zadovoljstvom prihvaćen. Ostaje samo da se vidi kako će na sve to reagovati poslovodstvo JP Nacionalni parkovi, koje će naredne sedmice preuzeti upravljanje ovim prekrasnim prostorom u zaleđu Velike plaže.

Ostala je i nedoumica zašto nije realizovan još jedan sličan projekat u neposrednoj blizini Solane. Naime, prije tri godine Vlada Crne Gore je izdala dozvolu jednoj domaćoj kompaniji za gradnju solarne elektrane na Briskoj gori, ali tog objekta još nema.

Nema ni 23 vjetroelektrane na brdu Možura, iznad Ulcinja, čija se gradnja takođe stalno najavljuje. Vrijednost tog posla je 75 miliona eura.

,,Nema sumnje da će se to, ipak, kad-tad desiti. Mi imamo ogromne potencijale, ali još uvijek ne dovoljno znanja. Obnovljivi, ili ako hoćete alternativni izvori energije nude jednostavne tehnologije, minimalan servis i održavanje, dug vijek trajanja, te nemaju negativan uticaj na životnu sredinu. Njihova cijena konstantno opada. Za grad, kakav je Ulcinj, koji treba da bude proglašen za prvi ekološki grad u ekološkoj državi Crnoj Gori, to je i egzistencijalno i razvojno pitanje”, kaže za Monitor izvršni direktor Ekološkog društva Zeleni korak Dželal Hodžić.

Prema njegovim riječima, domaći političari moraju napustiti ulaganja u projekte prljave energije i okrenuti se energetskoj učinkovitosti i velikom potencijalu obnovljivih izvora energije u vlasništvu zajednice. ,,Ako nam je cilj postati energetski nezavisnima, povećati zapošljenost i zaustaviti klimatske promjene, onda forsiranje ulaganja u ‘prljavu energiju’ nije pravi put”, poručio je Hodžić izražavajući uvjerenje da većina građana podržava veća ulaganja u obnovljive izvore energije kao put izlaska iz ekonomske krize, a ne bušotine u moru u potrazi za naftom i gasom.

Snažan podstrek takvom načinu razmišljanja mogao bi da pruži Green Culture Fest, koji će biti održan na Adi Bojani, u periodu od 10–12. septembra. Spiritus movens ove velike manifestacije, koja će biti organizovana po treći put, dr Habib Lešević, kaže da Crna Gora ne treba da čeka 20 godina da bi u njoj zaživio zeleni razvoj. ,,Održivost nije stanje, već prilagođavanje savremenom načinu života, na kome mora da se radi. U prvoj ekološkoj državi na svijetu privreda bi trebalo da se razvija na tim osnovama”, ističe on.

To je pokazala i ova turistička sezona u Ulcinju. Prekrasne plaže i toplo vrijeme bili su ključni faktori odlične popunjenosti tokom 45 dana, dok je elektroenergetska mreža, posebno u prvom velikom talasu dolaska gostiju, postala ograničavajući faktor. Od velike potrošnje struje, kablovi su se jednostavno topili. Ulcinj je trošio električne energije koliko i Podgorica!?

Analize, inače, pokazuju da se najveći dio električne energije u ulcinjskim domaćinstvima koristi za – grijanje vode!? Ako se zna da bi solarni bojler mogao da grije i u noći, zbog tropskih temperatura, te da se sistemi isplaćuju tamo đe su velike potrošnje tople vode, da je održavanje lako, da se, dakle, smanjuju troškovi, a povećava komfor, onda se nameće jednostavan zaključak da je potrebno brzo donositi odluke u tom pravcu. Uz bolju informisanost i povoljne kredite koji se nude, krovovi većine turističkih objekata trebalo bi narednih godina da budu ukrašeni solarnim panelima.

Uostalom, i Evropska unija u svojim direktivama naglašava da do 2020. godine petina energije koja se koristi mora biti iz obnovljivih vrsta energije.

Njemačka iskustva

Njemačka je već uspjela da 13 odsto struje osigurava iz obnovljivih izvora. Za 12 godina taj postotak će udvostručiti. Bez obzira što se nalazi na oblačnom sjeveru, Berlin je i ,,solarni glavni grad Njemačke”. U tom sektoru je u „prijestonici Evrope” već zapošljeno preko 10 hiljada ljudi!? Čak se i zgrada njemačkog parlamenta, Bundestaga, napaja gotovo isključivo iz obnovljvih izvora energije.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo