Povežite se sa nama

OKO NAS

ULCINJ, GRAD SUNCA: Energija u bescjenje

Objavljeno prije

na

solana-40

Podaci su svima odavno poznati: prosječna godišnje sijanje sunca ili tzv. insolacija je u Ulcinju preko 2.700 sati godišnje. Prosječna insolacija u toku ljetnjih mjeseci iznosi čak 11,5 časova dnevno. To znači da je Ulcinj izložen direktnom zračenju sunca oko 20 odsto ukupnog vremena u godini!

Ali, osim u zdravstvene svrhe i za rekreaciju tokom čitave godine, energija sunca se izuzetno malo koristi u toj opštini. Iz tog razloga stručnjaci za obnovljivu energiju i ekolozi smatraju da se taj nepresušni izvor energije mora što prije i na organizovan način početi da se upotrebljava.

Tokom nedavne posjete ovoj opštini, njemačka ambasadorka u Crnoj Gori Gudrun Štajnaker je kazala da je njezina vlada zainteresovana za realizaciju projekta u vrijednosti od 220 hiljada eura, preko Njemačke razvojne banke, za proizvodnju solarne energije na području Solane. ,,Opština može kandidovati slične projekte i za druga područja na svojoj teritoriji”, dodala je ona.

U njemačkoj delegaciji bio je i ekspert za obnovljive izvore energije dr Alfred Rajh koji je čitav projekat predstavio predsjedniku Opštine Ulcinj Fatmiru Đeki i njegovim saradnicima.

Svi su sa nelagodom sjetili da je Solani, kao privrednom preduzeću, više od godinu dana bila isključena električna energija zbog duga od oko 21 hiljade eura! Zato je prijedlog ambasadorke Štajnaker i stručnjaka Rajha sa zadovoljstvom prihvaćen. Ostaje samo da se vidi kako će na sve to reagovati poslovodstvo JP Nacionalni parkovi, koje će naredne sedmice preuzeti upravljanje ovim prekrasnim prostorom u zaleđu Velike plaže.

Ostala je i nedoumica zašto nije realizovan još jedan sličan projekat u neposrednoj blizini Solane. Naime, prije tri godine Vlada Crne Gore je izdala dozvolu jednoj domaćoj kompaniji za gradnju solarne elektrane na Briskoj gori, ali tog objekta još nema.

Nema ni 23 vjetroelektrane na brdu Možura, iznad Ulcinja, čija se gradnja takođe stalno najavljuje. Vrijednost tog posla je 75 miliona eura.

,,Nema sumnje da će se to, ipak, kad-tad desiti. Mi imamo ogromne potencijale, ali još uvijek ne dovoljno znanja. Obnovljivi, ili ako hoćete alternativni izvori energije nude jednostavne tehnologije, minimalan servis i održavanje, dug vijek trajanja, te nemaju negativan uticaj na životnu sredinu. Njihova cijena konstantno opada. Za grad, kakav je Ulcinj, koji treba da bude proglašen za prvi ekološki grad u ekološkoj državi Crnoj Gori, to je i egzistencijalno i razvojno pitanje”, kaže za Monitor izvršni direktor Ekološkog društva Zeleni korak Dželal Hodžić.

Prema njegovim riječima, domaći političari moraju napustiti ulaganja u projekte prljave energije i okrenuti se energetskoj učinkovitosti i velikom potencijalu obnovljivih izvora energije u vlasništvu zajednice. ,,Ako nam je cilj postati energetski nezavisnima, povećati zapošljenost i zaustaviti klimatske promjene, onda forsiranje ulaganja u ‘prljavu energiju’ nije pravi put”, poručio je Hodžić izražavajući uvjerenje da većina građana podržava veća ulaganja u obnovljive izvore energije kao put izlaska iz ekonomske krize, a ne bušotine u moru u potrazi za naftom i gasom.

Snažan podstrek takvom načinu razmišljanja mogao bi da pruži Green Culture Fest, koji će biti održan na Adi Bojani, u periodu od 10–12. septembra. Spiritus movens ove velike manifestacije, koja će biti organizovana po treći put, dr Habib Lešević, kaže da Crna Gora ne treba da čeka 20 godina da bi u njoj zaživio zeleni razvoj. ,,Održivost nije stanje, već prilagođavanje savremenom načinu života, na kome mora da se radi. U prvoj ekološkoj državi na svijetu privreda bi trebalo da se razvija na tim osnovama”, ističe on.

To je pokazala i ova turistička sezona u Ulcinju. Prekrasne plaže i toplo vrijeme bili su ključni faktori odlične popunjenosti tokom 45 dana, dok je elektroenergetska mreža, posebno u prvom velikom talasu dolaska gostiju, postala ograničavajući faktor. Od velike potrošnje struje, kablovi su se jednostavno topili. Ulcinj je trošio električne energije koliko i Podgorica!?

Analize, inače, pokazuju da se najveći dio električne energije u ulcinjskim domaćinstvima koristi za – grijanje vode!? Ako se zna da bi solarni bojler mogao da grije i u noći, zbog tropskih temperatura, te da se sistemi isplaćuju tamo đe su velike potrošnje tople vode, da je održavanje lako, da se, dakle, smanjuju troškovi, a povećava komfor, onda se nameće jednostavan zaključak da je potrebno brzo donositi odluke u tom pravcu. Uz bolju informisanost i povoljne kredite koji se nude, krovovi većine turističkih objekata trebalo bi narednih godina da budu ukrašeni solarnim panelima.

Uostalom, i Evropska unija u svojim direktivama naglašava da do 2020. godine petina energije koja se koristi mora biti iz obnovljivih vrsta energije.

Njemačka iskustva

Njemačka je već uspjela da 13 odsto struje osigurava iz obnovljivih izvora. Za 12 godina taj postotak će udvostručiti. Bez obzira što se nalazi na oblačnom sjeveru, Berlin je i ,,solarni glavni grad Njemačke”. U tom sektoru je u „prijestonici Evrope” već zapošljeno preko 10 hiljada ljudi!? Čak se i zgrada njemačkog parlamenta, Bundestaga, napaja gotovo isključivo iz obnovljvih izvora energije.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo