Povežite se sa nama

OKO NAS

ULTIMATUM EU VLADI CRNE GORE: Spasavajte Solanu i pristupne pregovore

Objavljeno prije

na

Amba­sa­dorka Nje­mač­ke u Cr­noj Go­ri Gu­drun Štaj­na­ker boravila je sredinom ovog mjeseca u Solani i nije se mogla načuditi devastaciji tog predivnog prostora. ,,Do pri­je dvi­je go­di­ne ovdje se radi­lo, a sa­da vi­še ne­ma ničega. Uni­šte­ni su pu­te­vi, zgra­de, gotovo sve i pitamo se ka­ko je to mo­gu­će. Ne­ko mo­ra da bu­de od­go­vo­ran. Na­rav­no, ni­je na nama da utvrdi­mo ko je od­go­vo­ran, to je za­da­tak cr­no­gor­ske Vla­de”, kazala je ona.

Još veći je to interes bivših radnika tog najstarijeg ulcinjskog preduzeća, koji se nalaze na evidenciji Biroa za zapošljavanje već godinu dana. A njihova nada da će bar ove sezone ponovo biti berbe slanih kristala, svakodnevno kopni, pa je sve više naznaka da će ovo biti četvrta godina, od ukupno 81 koliko postoji Solana kao privredno društvo, a u kojoj nema berbe soli. Naime, pregovori stečajne uprave oko zaključivanja ugovora o zakupu s firmom bivšeg direktora Ljuba Gazivode praktično su propali. Gazivoda je tražio da Solanu zakupi na period od 15 godina.

No, evidentno je da za to nema spremnosti u vrhu vlasti. Još uvijek se pokušava naći neko „prelazno rješenje” ne bi li se ipak gradilo na tom prostoru. Tako nešto je, međutim, u suprotnosti s odlukama Skupštine Crne Gore i modalitetima koji se nalaze u Nacrtu prostorno-urbanističkog plana Ulcinja, kao i s onim što žele organizacije civilnog društva koje se bave zaštitom prirode, posebno ptica.

Crnogorsku Vladu naročito zabrinjava što je Evropska komisija odlučna da u slučaju pogoršavanja situacije na tom prostoru stopira pristupne pregovore u veoma značajnom poglavlju 27 (Životna sredina i klimatske promjene). To je zvaničnicima u Podgorici jasno saopštio šef Odjeljenja za Crnu Goru u Generalnom direktoratu EK za proširenje Dirk Lange. „Nje­mač­ka ima ve­li­ki interes da se Solana sa­ču­va”, kaže ambasadorka Štajnaker, što je stav i Francuske i Poljske. Njihove diplomatske predstavnice u Crnoj Gori Veronik Brimo i Gracina Sikorska takođe su izuzetno angažovane na ovom pitanju, što znači da je Solana već postala ne samo problem Ulcinja, već i cijele države.

Zato je ona naprosto natjerana da zagrize tu ,,kisjelu jabuku”. Za početak, Vlada Crne Gore je saopštila da će izdvojiti oko 200 hiljada eura kako bi se uključila struja i obavio remont pumpi. Nakon toga biće moguće da se ispumpa slatka voda, koja je načinila ogromna jezera na Solani i veliku štetu, te upumpa morska voda.

Ali, to je tek palijativno rješenje, jer samo ako Solana radi, ako se proizvodi so, taj eko-sistem je održiv. Jedino u tom slučaju za ptice je to prava baza, a onda ima i turista, Ulcinj i dalje može da se hvali da je grad koji ima jednu od deset najvećih solana na Mediteranu.

Stoga je Štajnaker odlučna u stavu da država treba da preuzme gazdovanje Solanom i čitavim tim prostorom. „Ako je onaj ko je upravljao izgubio koncesiju zbog stečaja, mora se identifikovati vlasnik zemljišta. Ako je to državno, onda država mora preuzeti odgovornost i brinuti se o Solani. To traže i Evropska komisija i Savjet Evrope, kao i međunarodna javnost”, kaže ona i dodaje da se odluke moraju brzo donositi, jer više nema vremena.

Ta zemlja i evropske institucije pojačavaju pritisak na crnogorsku vlast. Iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) saopšteno je da će 8. i 9. aprila, uz podršku Njemačke, biti organizovana velika međunarodna konferencija o Solani. Prvog dana skup će se održavati u Podgorici, a dan kasnije učesnici će se preseliti u Ulcinj. Očekuje se da se 9. aprila u Solani nađe petnaestak evropskih parlamentaraca, koji će i na taj način potvrditi značaj tog prostora u evropskim razmjerama.

,,Postalo je očigledno da jedino oni mogu presudno uticati na Vladu da konačno i iskreno krene s rješavanjem problema Solane i nas bivših radnika”, smatra predsjednik Sindikata Solane Marko Miranović.

Prema njegovim riječima, radnici su se borili i za prostor Solane, ali su njihove molbe, upozorenja i vapaji nailazili na slab odjek. ,,Pisali smo svim institucijama, od predsjednika države i Vlade, svim ministarstvima, ambasadama vodećih evropskih zemalja, Evropskoj komisiju u Crnoj Gori, da objasnimo na koji način se devastiraju prostor i fabrika”, istakao je Miranović, napominjući da je veliki i iskreni prijatelji Solane i radnika bio i ostao CZIP. ,,Njihovom upornošću ovo se pitanje izdiglo na međunarodni nivo”, dodao je on.

Zaista, uskoro treba da se postigne dogovor i o zabrani lova u Solani, na čemu je CZIP godinama insistirao, kao i da se taj prostor zakonski zaštiti odlukama opštinskih vlasti. CZIP će zatražiti od Svjetske banke da aktivira pomoć koju je ova institucija namijenila eko-turizmu na ulcinjskim močvarama 2009. godine u iznosu od 1,6 miliona dolara, a koju su tada odbile lokalne vlasti!

Dakle, planova i ideja je mnogo, ali sve dok se ponovo ne pokrene proizvodni proces, taj prekrasni prostor će se i dalje devastirati, ptice će tražiti druga mjesta za svoje baze, a Ulcinj i čitava zemlja gubiti razvojne šanse.

Zato je razumljivo što nekadašnji tehnički direktor tog preduzeća, prof. dr Janko Janković, koji je u Solani živio od 1945. do 1960. i proveo tu, kako tvrdi, najljepše godine života, sada izbjegava da je posjeti. ,,Strah me je od stanja koje ću tamo zateći”, ističe ovaj bivši dekan Elektrotehničkog fakulteta u Podgorici.

U pravu je potpuno: Solana danas sliči ratnom Vukovaru. Oni koji znaju kako je to preduzeće izgledalo prije 25 godina i imaju malo srca, kada je vide ne mogu a da ne zaplaču! Bojim se da bi profesora Janka srce izdalo.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo