Povežite se sa nama

OKO NAS

UNIŠTAVAJU SE KOLAŠINSKI DRVOREDI STARI STOTINU GODINA: Testerama na prirodu

Objavljeno prije

na

Kolašinski drvoredi, zasađeni krajem XIX i brižno njegovani tokom minulog vijeka su ugroženi višegodišnjim nemarom nadležnih i bahatošću pojedinih građana, upozorili su ekolozi iz tog grada u više navrata. Njihovi zahtjevi sa skupa organizovanog u januaru da se drvoredi zaštite kao ambijentalna vrijednost još nijesu doprli do izvršne vlasti, pa je broj zdravih lipa u centru grada svakim danom sve manji.

Na mjestu jedne od najstarijih u Kolašinu, koja je greškom službenice Komunalne policije, posječena u januaru ove godine, nije posađena nova, kako su bili obećali iz te službe. Zbog posječenog stabla u Ulici IV proleterske zimus je održan protest građana, na kome su tada iz Komunalne policije dali riječ da će čim vremenski uslovi dozvole posaditi novo drvo. Protestanti su od lokalne vlasti zatražili i da se na mjestu svih do sada posječenih stabala u kolašinskim drvoredima zasade nova. Ništa od toga još nije učinjeno.

Zoran Kujović, koji je odnedavno na mjestu načelnika Komunalne policije kaže da ne zna zbog čega prije nego što je on došao na tu funkciju nije posađena nova lipa. Ta služba je par mjeseci bila bez rukovodioca, jer je pređašnjeg Dragoljuba Bukilića, nakon što je samo mjesec dana bio na toj funkciji, razriješila predsjednica Opštine Željka Vuksanović.

„Ne mogu vam reći zbog čega u prvim proljećnim mjesecima, kada je bilo vrijeme, nije posađeno novo stablo. Sada je kasno jer je počela vegetacija. Međutim, mogu da obećam da će lipa u Ulici IV proleterske biti posađena na jesen”, kazao je Kujović.

Ta lipa kao i većina u centru grada, pretpostavlja se, da je posađena 1890. godine. Tada je formiran prvi drvored u Kolašinu, a kako tvrdi direktor Centra za kulturu Branislav Jeknić, zasadio ga je, Lale Nešović. Nešović je, prema nekim istorijskim podacima, bio drugi varoški predsjednik. Od tada do januara ove godine nijedan Kolašinac nije posjekao stablo u Sibirskoj, kako drugačije zovu ulicu IV proleterske brigade. Lipe su, kaže Jeknić, uništavane samo tokom Prvog svjetskog rata i njemačkog bombardovanja 1944. godine.

,,Drvored lipa u Sibirskoj je dio kolašinskog nasljeđa i imidža i uprkos tome što nije riječ o zaštićenim vrstama drveta, predstavlja nemjerljivu ambijentalnu vrijednost. Zbog toga je čin sječe, vjerovatno, jedne od najstarijih lipa u gradu, neodgovoran potez i nije ni čudo što je izazvao toliko oštrih rekacija i organizovanje građanskog protesta”, kaže Branislav Jeknić .

U međuvremenu skoro se osušio i četinar, koji su u saksiju na mjestu posječenog drveta postavili volonteri nevladinog sektora. Osušilo se i još nekoliko stabala u gradskim drvoredima. Drveće se navodno suši zbog nestručnog potkresavanja. Ekolozi tvrde da je širom grada u minulih desetak godina na taj način ,,osakaćeno i kasnije posječeno desetine stabala.”

,,Nekoliko stabala ispred bašti kolašinskih kafića su, namjerno, uništili vlasnici tih objekata, sipajući otrove u korijenje. Malo ko to ne zna. To je godinama tolerisano i niko nije obraćao pažnju niti su snosili ikakve sankcije. Na desetine stabala se osušilo jer nijesu potkresivana kako treba. Taj posao se prepušta nestručnim osobama, koje samo gledaju da otaljaju posao. To koliko čuvamo ono što su nam preci ostavili najbolje govori o našoj svijesti”, tvrde ekolozi.

Oni se spremaju da uskoro pozovu građane na još jedno okupljanje, na kojem bi tražili od vlasti da stane na kraj sakaćenju drvoreda, da sačuva preostala stabla i da se posade nova. Zahtijevaće ponovo i da lokalni parlament dokumentima zaštiti drveće u gradskom jezgru.

Jeknić tvrdi da je tradicija brižljivog odnosa prema kolašinskim drovoredima vrlo duga i razlog za ponos. Prvo drvo koje je namjenski zasađeno u Kolašinu, bila je jela na gornjem trgu (Trg Vukmana Kruščića). ,,Ta jela je zasađena 1878. godine, poslije ulaska crnogorske vojske u, od Turaka, oslobođeni Kolašin. Zasađena je uz blagoslov mitropolita Mitrofana Bana. Vidi se na fotografiji iz 1903. godine, koju su napravila dvojica engleskih putopisaca (Reginald Wyon i Gerald Prance). Na kasnijim fotografijama jela se ne vidi, a nije poznato kako je uništena”, objašnjava.

U vrijeme kada je, zahvaljujući Nešoviću, Kolašin dobio prvi drvored u centru grda, zasađeni su i brestovi pored hrama Svetog Dimitrija. Jeknić kaže da je taj drvored formirao kapetan Jevrem Simov Dragović.

Lipa koja je u januaru srušena motornim testerama radnika Komunalnog jer je službenica Komunalne policije procijenila da ugrožava bezbjednost prolaznika i okolnih objekata, bila je svojevrsna atrakcija. Zbog udubljenja u deblu privlačila je pažnju turista, pa su mnogi, naročito djeca, to mjesto birali za fotografisanje. Izgled lipe, zbog čije sječe su prvi put lokalni političari iz svih političkih partija zajedno protestovali, nije ostavio ravnodušnim ni poznate umjetnike.

,,U udubljenju u stablu te lipe Uroš Tošković je 2007. godine izveo performans. Neuobičajen za Kolašin, ali vrlo efektan i atraktivan. Mnoge fotografije, napravljene kao uspomena na boravak u našem gradu, su upravo sa te lokacije. Zaista, razlog za reakciju I protest svakog ko razumije ,,dušu” Kolašina i zna šta drvored u Sibirskoj predstavlja”, kaže direktor Centra za kulturu.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo