Povežite se sa nama

OKO NAS

UPISNA POLITIKA JEDINE KOLAŠINSKE SREDNJE ŠKOLE: Kadar za odseljavanje

Objavljeno prije

na

Nedavna dešavanja u jedinoj kolašinskoj srednjoj školi Braća Selić , kada su dvadesetak učenika koji su u junu upisali gimnaziju samo pet dana pred početak školske godine obaviješteni da će morati da se prepišu na smjer za kuvare ili konobare ili školuju u nekom drugom gradu, aktuelizovala su manjkavosti upisne politike koja se godinama sprovodi u tom gradu.

Blizu 60 učenika, koji su u junu izašli iz osnovne škole, ukoliko su željeli da ostanu u rodnom gradu mogli su da biraju između gimnazije i ugostiteljskog smjera. Pred sam kraj avgusta minstarstvo nije dalo saglasnost upravi SMŠ Braća Selić da formira dva odjeljenja gimnazije, odnosno tri odjeljenja prvog razreda. Jedno odjeljenje je ukinuto, što su učenici i njihovi roditelji nazvali „ucjenom i diskriminacijom”.

„Ovakvim načinom odnosa prema kolašinskoj djeci ministarstvo od ovog grada pravi mjesnu zajednicu. I tjera mlade ljude od svojih kuća. Pred sam početak školske godine su nas doveli u situaciju da djecu sa solidnim uspjehom u osnovnoj školi upisujemo na ugostiteljski smjer. Ne bi to bio problem kada bi oni imali s tim smjerom perspektivu, ali nema broja kuvarima i konobarima u ovom gradu. Mnogi su godinama na birou ili rade na crno”, poručili su roditelji sa jednodnevnog protesta u srednjoj školi.

Ministarstvo prosvjete je nakon brojnih urgencija učenika i roditelja, predstavnika lokalne vlasti i uprave škole ,ali i medijske pažnje, našlo kompromisno rješenje, pa je odobrilo formiranje jednog odjeljenja ekonomskih tehničara. Na taj način je spriječen najavljeni i vrlo vjerovatno masovni protest svih onih koji smatraju da se godinama upisnom politikom u kolašinskoj srednjoj školi marginalizuje i pospješuje iseljavanje iz tog grada. Međutim, to će biti šesta generacija ekonomskih tehničara u Kolašinu sa svega nekoliko aktivnih preduzeća.

Iz SMŠ Braća Selić do sada je izašlo na stotine kuvara i konobara, ali i onih koji su nakon trogodišnjeg školovanja mogli da se „pohvale” vrlo čudnim zanimanjima. Među generacijama kolašinskih srednjoškolaca su i „izvlakači aluminijskih kablova”, skladištari, saradnici u kulturnim djelatnostima, saradnici u prirodnim naukama… Školovano je i nekoliko generacija trgovaca . Sve uprkos tome što su kolašinske fabrike odavno „mrtve”, a u tom gradu nikad nije bilo više od od deset prodavnica i dva skladišta.

Statistika lokalne kancelarije Zavoda za zapošljavanje potvrđuje neusklađenost smjerova u srednjoj školi sa potrebama tržišta rada. Među više od 650 onih koji traže posao su čak 64 maturanata gimnazije, isto toliko ekonomskih i trgovinskih tehničara, 67 prodavaca sa završenim III stepenom. Nema nijednog zidara, stolara, vodoinstalatera, montera, ali ni poslastičara ili visokokvalifikovanog kuvara. U informaciji koju su iz ZZZ dostavili lokalnom parlamentu, navodi se i da nedostaju vozači građevinskih i poljoprivrednih mašina, planinski i turistički vodiči, restoranski konobari…

U gradu koji je nekada bio prepoznat po velikom broju raznovrsnih zanatskih radnji, sada gotovo da nema zanatlija. U Kolašinu već odavno nema, recimo, obućara, a i za druge zanatske usluge mora se do Mojkovca, Bijelog Polja ili Podgorice. Takvo stanje, tvrde nadležni je zabrinjavajuće i znatno povećava troškove života Kolašinca.

U JU Srednja mješovita škola Braća Selić kažu da su primijetili taj problem i da, iako su voljni da odgovore potrebama grada, za to sada nema mnogo mogućnosti. Rezultati anketa sprovedenih među učenicima govore o tome da resorno ministarstvo nije jedino odgovorno. Učenici završnih razreda osnovne škole godinama ne žele da pohađaju zanatske škole.

„Među oko 80-ak anketiranih učenika devetog razreda osnovne škole niko nije pokazao interesovanje za zanatska zanimanja. To je zabrinjavajuće i prije svega je riječ o mentalitetskoj barijeri. Imamo volje, iako postoje određeni kadrovski problemi i nedostatak uslova za praktičnu nastavu, da pokušamo da formiramo bar jedno odjeljenje tih deficitarnih obrazovnih profila- kažu u SMŠ Braća Selić.

Uprava škole je potpuno svjesna šta nedostaje gradu. Kažu da je prije upisa srednje škole potrebno dodatno edukovati učenike i njihove roditelje, kako bi efikasno bile razbijene predrasude prema zanatima.

„Već pet generacija ekonomskih tehničara je izašlo iz ove škole. Opada interesovanje i za ugostiteljski smjer. Spremni smo da probamo da odgovorimo potrebama tržišta rada, ali za to treba da postoji interesovanje učenika”, kažu.

I iskustva rijetkih Kolašinca koji su zanatlije i koji od toga dobro žive, govore u prilog činjenici da se u toj varoši mladi teško odlučuju za zanimanja. Vlasnik firme za uređenje eneterijera Dekor kompani Boško Mirović tvrdi da se tokom deceniju i po, koliko se bavi tim poslom, nijedan njegov sugrađanin nije zainteresovao da bude radno angažovan u tom preduzeću.

„U mom preduzeću ne radi nijedan Kolašinac, već Rusini i Mađari iz Vojvodine. Imamo „mentalitetsku barijeru” prema zanatima. Nevjerovatno, ali to se još na ovim prostorima doživljava kao ponižavajuće. A sasvim je suprotno – ko „ima zanat” ne može propasti bez obzira na finansijsku krizu, kaže Mirović.

Ono što prećutkuju u SMŠ je i činjenica da bi otvaranje novih smjerova zahtijevalo i upošljavanje novog nastavnog kadra. Za to, sigurno je, ministarstvo neće dati lako novac. Kadar u kolašinskoj srednjoj školi je pretežno „gimnazijski”. Međutim, smanjenjem broja novih odjeljenja gimnazijalaca, mnogi nastavnici imaće znatno nižu normu časova. Nasuprot tome, nekolicina Kolašinaca, koji nijesu prosvjetni radnici, zahvaljujući tradiciji postojanja ugostiteljskog smjera, imaju dodatni siguran posao kao predavači u srednjoj školi. Razlog više da se i dalje , bez obzira na potrebe tržišta rada , školuju konobari i kuvari je i to što u okviru SMŠ posluje i gradska kafana Planinar, koja služi kao centar za obuku. Prihodi od tog ugostiteljskog objekta, tvrde upućeni u poslovanje, nijesu mali i uprava škole, ali i ministarstvo ih se neće lako odreći.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo