Povežite se sa nama

OKO NAS

UPISNA POLITIKA JEDINE KOLAŠINSKE SREDNJE ŠKOLE: Kadar za odseljavanje

Objavljeno prije

na

Nedavna dešavanja u jedinoj kolašinskoj srednjoj školi Braća Selić , kada su dvadesetak učenika koji su u junu upisali gimnaziju samo pet dana pred početak školske godine obaviješteni da će morati da se prepišu na smjer za kuvare ili konobare ili školuju u nekom drugom gradu, aktuelizovala su manjkavosti upisne politike koja se godinama sprovodi u tom gradu.

Blizu 60 učenika, koji su u junu izašli iz osnovne škole, ukoliko su željeli da ostanu u rodnom gradu mogli su da biraju između gimnazije i ugostiteljskog smjera. Pred sam kraj avgusta minstarstvo nije dalo saglasnost upravi SMŠ Braća Selić da formira dva odjeljenja gimnazije, odnosno tri odjeljenja prvog razreda. Jedno odjeljenje je ukinuto, što su učenici i njihovi roditelji nazvali „ucjenom i diskriminacijom”.

„Ovakvim načinom odnosa prema kolašinskoj djeci ministarstvo od ovog grada pravi mjesnu zajednicu. I tjera mlade ljude od svojih kuća. Pred sam početak školske godine su nas doveli u situaciju da djecu sa solidnim uspjehom u osnovnoj školi upisujemo na ugostiteljski smjer. Ne bi to bio problem kada bi oni imali s tim smjerom perspektivu, ali nema broja kuvarima i konobarima u ovom gradu. Mnogi su godinama na birou ili rade na crno”, poručili su roditelji sa jednodnevnog protesta u srednjoj školi.

Ministarstvo prosvjete je nakon brojnih urgencija učenika i roditelja, predstavnika lokalne vlasti i uprave škole ,ali i medijske pažnje, našlo kompromisno rješenje, pa je odobrilo formiranje jednog odjeljenja ekonomskih tehničara. Na taj način je spriječen najavljeni i vrlo vjerovatno masovni protest svih onih koji smatraju da se godinama upisnom politikom u kolašinskoj srednjoj školi marginalizuje i pospješuje iseljavanje iz tog grada. Međutim, to će biti šesta generacija ekonomskih tehničara u Kolašinu sa svega nekoliko aktivnih preduzeća.

Iz SMŠ Braća Selić do sada je izašlo na stotine kuvara i konobara, ali i onih koji su nakon trogodišnjeg školovanja mogli da se „pohvale” vrlo čudnim zanimanjima. Među generacijama kolašinskih srednjoškolaca su i „izvlakači aluminijskih kablova”, skladištari, saradnici u kulturnim djelatnostima, saradnici u prirodnim naukama… Školovano je i nekoliko generacija trgovaca . Sve uprkos tome što su kolašinske fabrike odavno „mrtve”, a u tom gradu nikad nije bilo više od od deset prodavnica i dva skladišta.

Statistika lokalne kancelarije Zavoda za zapošljavanje potvrđuje neusklađenost smjerova u srednjoj školi sa potrebama tržišta rada. Među više od 650 onih koji traže posao su čak 64 maturanata gimnazije, isto toliko ekonomskih i trgovinskih tehničara, 67 prodavaca sa završenim III stepenom. Nema nijednog zidara, stolara, vodoinstalatera, montera, ali ni poslastičara ili visokokvalifikovanog kuvara. U informaciji koju su iz ZZZ dostavili lokalnom parlamentu, navodi se i da nedostaju vozači građevinskih i poljoprivrednih mašina, planinski i turistički vodiči, restoranski konobari…

U gradu koji je nekada bio prepoznat po velikom broju raznovrsnih zanatskih radnji, sada gotovo da nema zanatlija. U Kolašinu već odavno nema, recimo, obućara, a i za druge zanatske usluge mora se do Mojkovca, Bijelog Polja ili Podgorice. Takvo stanje, tvrde nadležni je zabrinjavajuće i znatno povećava troškove života Kolašinca.

U JU Srednja mješovita škola Braća Selić kažu da su primijetili taj problem i da, iako su voljni da odgovore potrebama grada, za to sada nema mnogo mogućnosti. Rezultati anketa sprovedenih među učenicima govore o tome da resorno ministarstvo nije jedino odgovorno. Učenici završnih razreda osnovne škole godinama ne žele da pohađaju zanatske škole.

„Među oko 80-ak anketiranih učenika devetog razreda osnovne škole niko nije pokazao interesovanje za zanatska zanimanja. To je zabrinjavajuće i prije svega je riječ o mentalitetskoj barijeri. Imamo volje, iako postoje određeni kadrovski problemi i nedostatak uslova za praktičnu nastavu, da pokušamo da formiramo bar jedno odjeljenje tih deficitarnih obrazovnih profila- kažu u SMŠ Braća Selić.

Uprava škole je potpuno svjesna šta nedostaje gradu. Kažu da je prije upisa srednje škole potrebno dodatno edukovati učenike i njihove roditelje, kako bi efikasno bile razbijene predrasude prema zanatima.

„Već pet generacija ekonomskih tehničara je izašlo iz ove škole. Opada interesovanje i za ugostiteljski smjer. Spremni smo da probamo da odgovorimo potrebama tržišta rada, ali za to treba da postoji interesovanje učenika”, kažu.

I iskustva rijetkih Kolašinca koji su zanatlije i koji od toga dobro žive, govore u prilog činjenici da se u toj varoši mladi teško odlučuju za zanimanja. Vlasnik firme za uređenje eneterijera Dekor kompani Boško Mirović tvrdi da se tokom deceniju i po, koliko se bavi tim poslom, nijedan njegov sugrađanin nije zainteresovao da bude radno angažovan u tom preduzeću.

„U mom preduzeću ne radi nijedan Kolašinac, već Rusini i Mađari iz Vojvodine. Imamo „mentalitetsku barijeru” prema zanatima. Nevjerovatno, ali to se još na ovim prostorima doživljava kao ponižavajuće. A sasvim je suprotno – ko „ima zanat” ne može propasti bez obzira na finansijsku krizu, kaže Mirović.

Ono što prećutkuju u SMŠ je i činjenica da bi otvaranje novih smjerova zahtijevalo i upošljavanje novog nastavnog kadra. Za to, sigurno je, ministarstvo neće dati lako novac. Kadar u kolašinskoj srednjoj školi je pretežno „gimnazijski”. Međutim, smanjenjem broja novih odjeljenja gimnazijalaca, mnogi nastavnici imaće znatno nižu normu časova. Nasuprot tome, nekolicina Kolašinaca, koji nijesu prosvjetni radnici, zahvaljujući tradiciji postojanja ugostiteljskog smjera, imaju dodatni siguran posao kao predavači u srednjoj školi. Razlog više da se i dalje , bez obzira na potrebe tržišta rada , školuju konobari i kuvari je i to što u okviru SMŠ posluje i gradska kafana Planinar, koja služi kao centar za obuku. Prihodi od tog ugostiteljskog objekta, tvrde upućeni u poslovanje, nijesu mali i uprava škole, ali i ministarstvo ih se neće lako odreći.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo