Nedavna dešavanja u jedinoj kolašinskoj srednjoj školi Braća Selić , kada su dvadesetak učenika koji su u junu upisali gimnaziju samo pet dana pred početak školske godine obaviješteni da će morati da se prepišu na smjer za kuvare ili konobare ili školuju u nekom drugom gradu, aktuelizovala su manjkavosti upisne politike koja se godinama sprovodi u tom gradu.
Blizu 60 učenika, koji su u junu izašli iz osnovne škole, ukoliko su željeli da ostanu u rodnom gradu mogli su da biraju između gimnazije i ugostiteljskog smjera. Pred sam kraj avgusta minstarstvo nije dalo saglasnost upravi SMŠ Braća Selić da formira dva odjeljenja gimnazije, odnosno tri odjeljenja prvog razreda. Jedno odjeljenje je ukinuto, što su učenici i njihovi roditelji nazvali „ucjenom i diskriminacijom”.
„Ovakvim načinom odnosa prema kolašinskoj djeci ministarstvo od ovog grada pravi mjesnu zajednicu. I tjera mlade ljude od svojih kuća. Pred sam početak školske godine su nas doveli u situaciju da djecu sa solidnim uspjehom u osnovnoj školi upisujemo na ugostiteljski smjer. Ne bi to bio problem kada bi oni imali s tim smjerom perspektivu, ali nema broja kuvarima i konobarima u ovom gradu. Mnogi su godinama na birou ili rade na crno”, poručili su roditelji sa jednodnevnog protesta u srednjoj školi.
Ministarstvo prosvjete je nakon brojnih urgencija učenika i roditelja, predstavnika lokalne vlasti i uprave škole ,ali i medijske pažnje, našlo kompromisno rješenje, pa je odobrilo formiranje jednog odjeljenja ekonomskih tehničara. Na taj način je spriječen najavljeni i vrlo vjerovatno masovni protest svih onih koji smatraju da se godinama upisnom politikom u kolašinskoj srednjoj školi marginalizuje i pospješuje iseljavanje iz tog grada. Međutim, to će biti šesta generacija ekonomskih tehničara u Kolašinu sa svega nekoliko aktivnih preduzeća.
Iz SMŠ Braća Selić do sada je izašlo na stotine kuvara i konobara, ali i onih koji su nakon trogodišnjeg školovanja mogli da se „pohvale” vrlo čudnim zanimanjima. Među generacijama kolašinskih srednjoškolaca su i „izvlakači aluminijskih kablova”, skladištari, saradnici u kulturnim djelatnostima, saradnici u prirodnim naukama… Školovano je i nekoliko generacija trgovaca . Sve uprkos tome što su kolašinske fabrike odavno „mrtve”, a u tom gradu nikad nije bilo više od od deset prodavnica i dva skladišta.
Statistika lokalne kancelarije Zavoda za zapošljavanje potvrđuje neusklađenost smjerova u srednjoj školi sa potrebama tržišta rada. Među više od 650 onih koji traže posao su čak 64 maturanata gimnazije, isto toliko ekonomskih i trgovinskih tehničara, 67 prodavaca sa završenim III stepenom. Nema nijednog zidara, stolara, vodoinstalatera, montera, ali ni poslastičara ili visokokvalifikovanog kuvara. U informaciji koju su iz ZZZ dostavili lokalnom parlamentu, navodi se i da nedostaju vozači građevinskih i poljoprivrednih mašina, planinski i turistički vodiči, restoranski konobari…
U gradu koji je nekada bio prepoznat po velikom broju raznovrsnih zanatskih radnji, sada gotovo da nema zanatlija. U Kolašinu već odavno nema, recimo, obućara, a i za druge zanatske usluge mora se do Mojkovca, Bijelog Polja ili Podgorice. Takvo stanje, tvrde nadležni je zabrinjavajuće i znatno povećava troškove života Kolašinca.
U JU Srednja mješovita škola Braća Selić kažu da su primijetili taj problem i da, iako su voljni da odgovore potrebama grada, za to sada nema mnogo mogućnosti. Rezultati anketa sprovedenih među učenicima govore o tome da resorno ministarstvo nije jedino odgovorno. Učenici završnih razreda osnovne škole godinama ne žele da pohađaju zanatske škole.
„Među oko 80-ak anketiranih učenika devetog razreda osnovne škole niko nije pokazao interesovanje za zanatska zanimanja. To je zabrinjavajuće i prije svega je riječ o mentalitetskoj barijeri. Imamo volje, iako postoje određeni kadrovski problemi i nedostatak uslova za praktičnu nastavu, da pokušamo da formiramo bar jedno odjeljenje tih deficitarnih obrazovnih profila- kažu u SMŠ Braća Selić.
Uprava škole je potpuno svjesna šta nedostaje gradu. Kažu da je prije upisa srednje škole potrebno dodatno edukovati učenike i njihove roditelje, kako bi efikasno bile razbijene predrasude prema zanatima.
„Već pet generacija ekonomskih tehničara je izašlo iz ove škole. Opada interesovanje i za ugostiteljski smjer. Spremni smo da probamo da odgovorimo potrebama tržišta rada, ali za to treba da postoji interesovanje učenika”, kažu.
I iskustva rijetkih Kolašinca koji su zanatlije i koji od toga dobro žive, govore u prilog činjenici da se u toj varoši mladi teško odlučuju za zanimanja. Vlasnik firme za uređenje eneterijera Dekor kompani Boško Mirović tvrdi da se tokom deceniju i po, koliko se bavi tim poslom, nijedan njegov sugrađanin nije zainteresovao da bude radno angažovan u tom preduzeću.
„U mom preduzeću ne radi nijedan Kolašinac, već Rusini i Mađari iz Vojvodine. Imamo „mentalitetsku barijeru” prema zanatima. Nevjerovatno, ali to se još na ovim prostorima doživljava kao ponižavajuće. A sasvim je suprotno – ko „ima zanat” ne može propasti bez obzira na finansijsku krizu, kaže Mirović.
Ono što prećutkuju u SMŠ je i činjenica da bi otvaranje novih smjerova zahtijevalo i upošljavanje novog nastavnog kadra. Za to, sigurno je, ministarstvo neće dati lako novac. Kadar u kolašinskoj srednjoj školi je pretežno „gimnazijski”. Međutim, smanjenjem broja novih odjeljenja gimnazijalaca, mnogi nastavnici imaće znatno nižu normu časova. Nasuprot tome, nekolicina Kolašinaca, koji nijesu prosvjetni radnici, zahvaljujući tradiciji postojanja ugostiteljskog smjera, imaju dodatni siguran posao kao predavači u srednjoj školi. Razlog više da se i dalje , bez obzira na potrebe tržišta rada , školuju konobari i kuvari je i to što u okviru SMŠ posluje i gradska kafana Planinar, koja služi kao centar za obuku. Prihodi od tog ugostiteljskog objekta, tvrde upućeni u poslovanje, nijesu mali i uprava škole, ali i ministarstvo ih se neće lako odreći.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ