Povežite se sa nama

MONITORING

Urbanizovani kriminal

Objavljeno prije

na

Štala, svinjac, kokošinjac, ambar… ili slična, prijeko potrebna menažerija seoskog gazdinstva, takođe su objekti, pa je za njihovu izgradnju u zabitoj đedovini potrebno pribaviti „papire”, bezmalo kao da se grade stambeno-poslovni kompleksi u Podgorici ili Budvi, administrativnoj i turističkoj metropoli. To je, prevedeno na laičku terminologiju, zapisano u Zakonu o uređenju prostora i izgradnji objekata koji je septembra 2008. stupio na snagu. Ukoliko neko to ne zna – povjeruje u parole vlasti da je potrebno „oživjeti selo” – to ga neće spasiti, ne samo zaludnog truda, potencijalno promašene investicije u građevinski materijal, radnu snagu, zatim troškova rušenja objekta, već i moguće krivične prijave, presude i robije.

U nadležnom Ministarstvu održivog razvoja i turizma izvještač Monitora je dobio tumačenje da „prostorno-urbanistički plan opštine, obuhvata cijelo područje opštine; nema naselja van ovog plana, pa se ni jedan objekat, uključujući seoske kuće, ne može nalaziti van područja navedenog plana”.

Na naše pitanje – da li je za seoske „pomoćne objekte” takođe potrebno pribaviti propisane dozvole? – dobili smo odgovor: „Shodno Zakonu o uređenju prostora i izgradnji objekata, građenje, postavljanje i uklanjanje pomoćnih objekata, koji služe korišćenju stambenog i drugog objekta, uređuje lokalna samouprava”.

Objasnili su nam da prostorno-urbanistički planovi lokalnih samouprava za seoska područja sadrže smjernice i osnove za rejonizaciju i grupisanje seoskih naselja, kojima se definiše mogućnost rekonstrukcije ili izgradnje na tim područjima i izdavanja građevinske dozvole. Ali, kako na opštinskom šalteru u transparetnoj proceduri dobiti dozvolu za građevinske radove na selu ako, na primjer u Podgorici, još nije usvojen prostorno-urbanistički plan pa je na snazi arhaična planska dokumentacija iz 1990. godine?!

Zakon o uređenju prostora i izgradnji objekata je najavljivan na sva zvona: njegovim usvajanjem staće se za vrat haosu u crnogorskom urbanizmu. Što od toga imamo nepune tri godine kasnije?

U Ministarstvu barataju sa službenih oko 40.000 divljih objekata, dok neslužbeno procjenjuju da ih zapravo ima 80.000-100.000. U tom nelogičnom rasponu – koji, ukoliko je istinit, obuhvata objekte u kojima živi, boravi ili dolazi na posao aproksimativno trećina crnogorskog stanovništva – kriju se odgovori, ne samo o razmjerama urbanističke katastrofe i trajnoj devastaciji prostora, korupciji, nezakonitom bogaćenju i mogućem „pranju novca”, već i o moćnom instrumentu kontrole i ucjena širokih biračkih masa.

Vlast je divlju gradnju njegovala decenijama. Procjenjuje se da je tokom 1990-ih, kada je DPS imala monolitnu republičku i najveći dio opštinskih vlasti, oko 80 odsto tada sagrađenih objekata bilo bez dozvole. Nastavljeno je u sličnom stilu 2000-ih.

Ne postoji ubjedljivije objašnjenje od „urbanističkog” za dva najveća izborna trijumfa DPS-SDP koalicije ili njenih kandidata, onih na lokalnim izborima u Podgorici i Budvi, gdje je divlja gradnja i manipulacija sa diskretnim otvaranjem opcija njene legalizacije u zamjenu za glasove široko rasprostranjeno pravilo.

Miomir Mugoša je septembra 2006. na izborima za gradonačelnika osvojio rekordnih 62,9 odsto, trijumfujući i u naseljima gdje njegova partija ili koalicija na parlamentarnim izborima ne dobija većinu; ta su, naselja, prepoznata kao žarišta divlje gradnje. Na lokalnim izborima u Budvi, sada okrivljeni Rajko Kuljača, kao nosilac liste DPS-SDP, osvojio je marta 2009. nevjerovatnih 71,9 odsto glasova!

Dejan Milovac, direktor programa za urbanizam MANS-a, kaže za Monitor da je zakon iz 2008. uveo moratorijum na rušenje objekata koji su sagrađeni do njegovog usvajanja, bez obzira na njihovu namjenu i bez prethodno sprovedenog popisa nelegalnih objekata.

„Inspekcija sada na terenu ne može utvrditi kada je objekat sagrađen. Vlasnici nelegalnih objekata imaju mogućnost da tvrde da su sagrađeni (započeti) prije septembra 2008. godine. Ne treba ni pominjati koliki prostor za korupciju ostavlja ovakva situacija”, objašnjava Milovac.

Prema njegovim riječima, nije napravljena ni kategorizacija objekata, pa aktuelni zakon jednako tretira zgrade na budvanskoj rivijeri i vikendice na Žabljaku sa udžericama po obodima Podgorice koje su sagradili pauperizovani proleteri nekadašanje titogradske industrije.

„Tajkuni, koji su kroz izgradnju objekata oprali novac, u postupku legalizacije se jednako tretiraju sa socijalnim slučajevima”, tvrdi Milovac.

To je tek nastavak kontroverzi. Nepromijenjena je tradicija selektivne primjene zakona koju sprovode inspekcije.

Stupanjem na snagu Zakona o uređenju prostora i izgradnji objekata, pored postojećih inspekcija za građevinarstvo i urbanizam, konstituisana je nova – inspekcija zaštite prostora, sa zadatkom da kontroliše da li je za građenje objekata izdata građevinska dozvola.

„Iskustvo MANS-a u komunikaciji sa inspekcijama”, kaže Dejan Milovac, „svjedoči da nerijetko iste situacije kršenja zakona budu različito tretirane. U ogromnom broju slučajeva to zavisi od toga ko je subjekat nadzora. Ne postoji dosljedna primjena zakona u istovjetnim slučajevima. Zbog toga se dešava da pojedini investitori ‘prođu’ samo sa upravnom mjerom, a ne i krivičnom prijavom”.

Izmjenom Krivičnog zakonika je propisano da su krivična djela: gradnja bez dozvole na državnom ili privatnom zemljištu, zatim gradnja suprotno građevinskoj dozvoli i tehničkoj urbanizaciji ili suprotno odluci nadležnog državnog organa (zaprijećena kazna od šest mjeseci do pet godina zatvora), ili kada se protivpravno priključi gradilište odnosno objekat na tehničku infrastrukturu (zaprijećeno od tri mjeseca do tri godine zatvora).

U praksi, ne postoje jasno utvrđeni kriterijumi kada inspekcija, nakon donošenja upravne mjere (rješenja o rušenju nekog objekta), protiv investitora podnosi ili ne podnosi krivičnu prijavu.

Primjer je rad Inspekcije za zaštitu prostora Glavnog grada Podgorice. Na službenom sajtu je objavljeno da je 2009. donijeto ukupno 102 rješenja o rušenju, od čega 66 rješenja zbog uzurpacije državnog zemljišta. Navodi se kako su sa 102 rješenja o rušenju podnijete samo 23 krivične prijave protiv subjekta nadzora, bez podataka da li se gradilo na uzurpiranom ili državnom zemljištu!

Nigdje ne piše, ali kao da se nudi dilema: rušenje, krivična, zatvor… ili, ništa od toga, samo glas na izborima? Slobodno birajmo!

DEJAN MILOVAC, DIREKTOR PROGRAMA ZA URBANIZAM MANS-A
Divljanje se nastavlja, inspekcija, policija i tužilaštvo inertni

MONITOR: Kakvi su, u najbitnijem, rezultati primjene Zakona o uređenju prostora i izgradnji objekata?
MILOVAC: Zakon je najavljivan kao efikasan alat za konačan obračun sa nelegalnom gradnjom. Prethodno „divljanje” u prostoru se pokušavalo opravdati nepostojanjem baš jednog takvog pravnog akta. Nažalost, zakon sadrži par „korisnih rupa” kojima je obezbijeđeno da se, na primjer, inspekcijski nadzor u prostoru – kao jedan od neposrednih mehanizama kontrole – u potpunosti obesmisli. Kada govorimo o planiranju prostora, termin „planiranje” izbačen je iz zakona, uveden je termin „uređenje”. To najbolje ilustruje trenutno stanje: u veoma rijetkim situacijama imamo luksuz da nešto planirano iznova. Većina opština bavi se saniranjem postojećeg, nelegalnog stanja i njegovim uvođenjem u zakonske okvire – takozvanim „uklapanjem” objekata kroz izmjenu planske dokumentacije.

MONITOR: Nelegalna gradnja je novim zakonom postala krivično djelo. Kako to u praksi izgleda?
MILOVAC: Kriminalizacija nelegalne gradnje je imala ograničeno, preventivno djejstvo. Krivične prijave podnose se uglavnom protiv vlasnika individualnih objekata, dok veliki projekti i dalje izmiču „ruci pravde”. Inertnost policije i tužilaštva da proaktivno djeluju kada je u pitanju ovo krivično djelo rezultira da, nakon čuvene Zavale, imamo desetine primjera sinhornizovanog djelovanja opštinskih administracija i investitora u kršenju zakona i propisa. Što se tiče inspekcijskog nadzora, novost je uvođenje inspekcije za zaštitu prostora, koja je trebala da bude neki novi front za odbranu prostora. U stvarnosti se desilo kao i sa prethodnim inspekcijama – nedovoljna opremljenosti i mali broj inspektora. Uticaj nadzora na terenu je zanemarljiv u odnosu na brzinu i spremnost nelegalnih graditelja da osvoje prostor i ostvare profitne interese.

MONITOR: Što se može desiti sa gradnjom na seoskom području, gdje se mnogi, a da o tome ništa i ne znaju, danas-sjutra mogu suočiti sa rješenjima o rušenju i/ili krivičnim prijavama, jer su na svojoj đedovini, nakon stupanja na snagu zakona rekonstruisali stare porodične kuće, podigli „pomoćne objekte”… a da nemaju „papire”?
MILOVAC: Što se tiče izgradnje pomoćnih objekata koji su u funkciji poljoprvrednih domaćinstava ili njihova rekonstrukcija i situacije koju ste opisali, u teoriji postoji mogućnost da će se u nekoj budućoj akciji na suzbijanju nelegalne gradnje, na udaru „pravne države” naći svinjci, kokošinjci, ograde i kreveti za lozu… Najveći problem vidim u tome što su građani generalno neobaviješteni o svojim pravima, ali i obavezama kada je prostorno planiranje u pitanju. Javne rasprave na kojima se pretresaju pitanja od važnosti za građana o uređenju prostora su veoma loše organizovane. Sa druge strane, građani su često ili neobaviješteni ili potpuno nezainteresovani. Tako da većina sazna da je prekršila zakon tek onda kada ih posjeti inspekcija (govorim o pomoćnim objektima) i ukaže im da postoji npr. plan kojim nije predviđen njihov objekat, da je taj plan bio na nekoj raspravi na kojoj oni nijesu bili ili nijesu uopšte čuli za nju.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMJENA MILENE POPOVIĆ – SAMARDŽIĆ: Kritika i kazna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Epidemiološkinja je smijenjena jer je, kao i za vrijeme prošle vlasti, nastavila da kritikuje ono što je za kritiku. Kompromis sa koronom pred Novu nazvala je polumjerama. Ministarka ove nedjelje kaže da su takve ,,mjere” dale pozitivne rezultate. U praksi imamo rekordan broj oboljelih

 

Dok novi soj korona virusa prouzrokuje rekordna oboljenja, zdravstvenim vlastima je sve više stalo do toga da se javnosti pokažu kao bezgrešni.

,,Potpuno je evidento da su mjere koje smo imali pred Novu godinu dale odgovarajuće pozitivne rezultate”, kazala je, ove srijede, ministarka zdravlja Jelena Borovinić – Bojović.

Podsjetimo, pred Novu je napravljen kompromis pa nije ispoštovan zahtjev stuke – Instituta za javno zdravlje da se zatvore ugostiteljski objekti i zabrane sva okupljanja. To je pravdano time da i pored očekivanog cunamija omikrona mora nešto da se zaradi.

Kao i mnogo puta do sada, bez dlake na jeziku, o tome da se radi o polumjerama javno je progovorila Milena Popović – Samardžić. Upozorila je i na scenario kojem sada pristustvojemo: svaki dan rekordni broj zaraženih.

,,U Crnoj Gori postoje dva paralelna svijeta – jedan je u bolnicama a drugi u Vladinom savjetu koji prekraja mjere. Ako to rade, a da ne dođu u bolnice i da vide kako to izgleda”, istakla je Popović – Samardžić.

To iskakanje iz sveopšte samohvale zdravstvenih vlasti, izgleda  je morala da plati. Početkom godine smijenjena je sa mjesta načelnice Odjeljenja za imunoprofilaksu, pripremu i kontrolu putnika u međunarodnom saobraćaju u Institutu za javno zdravlje. Utješno, ostala je da radi kao epidemiološkinja u Institutu. Odluku je donio direktor IJZ Igor Galić.

Smjena je uslijedila nakon što je portal CdM pisao da je doktorka Doma zdravlja Budva radila sa pacijentima uprkos tome što je kovid pozitivna, a to je odobrila Popović – Samardžić. 

Ona je objasnila da izolaciju uvodi i prekida sanitarni inspektor na preporuku epidemiologa nadležnog za zdravstvenu ustanovu, ali i da ona sanitarnom inspektoru nije uputila zahtjev za prekid izolacije koleginice te da to ne spada u njenu nadležnost.

Popović za Monitor kaže da je predložila da se inovira zastarjeli protokol za pacijente inficirane omikron sojem virusa, a po uzoru na protokol Centra za zarazne bolesti SAD-a, prema kome se vrijeme izolacije smanjuje na 5 dana, uz obavezno nošenje maske narednih 5 dana. Istakla je da koleginica koja je radila isključivo sa kovid pozitivnim pacijentima, osmoga dana od svog inficiranja, bez ijednog simptoma bolesti i sa tri primljene doze vakcine, nije mogla predstavljati epidemiološki rizik ni po sebe ni po već inficirane pacijente.

Navodi, Popović – Samardžić i da su Francuska, Kanada, SAD i još neke zemlje napravile izuzetak od pravila izolacije za medicinsko osoblje koje nema ili ima blaže simptome. Ta vanredna mjera ima za cilj da ublaži nedostatak osoblja u bolnicama i drugim medicinskim ustanovama izazvan dosad neviđenim rasplamsavanjem epidemije.

I u Crnoj Gori je od ove srijede samoizolacija skraćena sa deset na sedam dana.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SELEKTIVNA REAKCIJA AGENCIJE ZA ELEKTRONSKE MEDIJE: „Kabal“ diraju samo kada odgovara politici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predstavnici AEM-a dugo su govorili da nemaju velike nadležnosti da reaguju prema televizijama koje crnogorski građani gledaju posredstvom kablovskih operatera, ali skorašnje promptne reakcije pokazuju da mogu – ukoliko hoće ili ako nekome tako odgovara

 

Otkad se u crnogorskim domovima rasprostranila upotreba kablovskih televizija, građani sve više uživaju u stranim zabavnim TV programima. Najviše u emisijama koje se proizvode u Srbiji. A baš preko takvih programa sve se češće  plasira seksistički sadržaj i govor mržnje upakovan u smijeh i zabavu.

Sve je kulminiralo rijaliti programima. S druge strane, pojavile su se emisije koje se gledaocima predstavljaju kao informativni program, ali se kroz njih crtaju mete različitim „izdajnicima“ određenih ideologija, politika i nacija. Pritom se brutalno vrijeđaju pojedinci i širi govor mržnje prema određenim skupinama ljudi, koje vežu ista uvjerenja ili pripadnost.

Agencija za elektronske medije (AEM) kod nas je nadležna za poštovanje programskih standarda i principa, koju u našim zakonima i podzakonskim aktima zabranjuju „podsticanje na mržnju, netrpeljivost i diskriminaciju“. Agencija ima nadležnost da reaguje prema svim televizijama koje svoj program emituju u Crnoj Gori posredstvom nacionalnih frekvencija ili kablovskih operatera.

Njihova valjana reakcija dugo je izostajala. Tek povremeno su sankcionisane televizije sa nacionalnom frekvencijom kod kojih bi uočili kršenje programskih principa. Ubjedljivo najviše prigovora imala je televizija Pink, koja je nacionalnu frekvenciju imala i u Crnoj Gori. Kažnjavana je uglavnom nakon prigovora pojedinaca koji su vrijeđani i blaćeni u tzv. informativnim programima ove televizije. Pink je u većini slučajeva sankcionisan samo opomenom.

Agencija je imala još ležerniji pristup kada je riječ o programima koji emituju kablovske televizije. Tadašnji čelnici AEM-a pravdali su se kako zakoni daju više slobode „kablovskim televizijama“. Dok su pojedini članovi Savjeta AEM-a objašnjavali kako Agencija ne smije izigravati cenzora.

„Kada govorimo o kablu, to je obilje slobodnih programa koji su pod nadzorom Agencije ali uz nešto što se zove slobodni segmenti njihovog izbora od strane kablovskih operatora. To, međutim, ne znači beskrajnu slobodu i to znači da u određenim momentima regulator može da ukaže na problematične sadržaje i da od kablovskih operatora traži njihovo skidanje sa programskih kataloga“, govorio je  bivši direktor Agencije Abaz Džafić.

Međutim, u par navrata je regulatorna institucija ipak reagovala. Posljednji put  prije nekoliko dana kada je na pola godine sa crnogorskih kablovskih televizija skinut dio programske šeme srbijanske televizije Happy. To je bio drugi put da AEM reaguje „u kablu“.

Osuđeni ratni zločinac i dokazani huškač Vojislav Šešelj u jutarnjem programu sankcionisane televizije iznio je niz mizoginih uvreda na račun Cetinja i Cetinjanki. Šovinizmu ratnog zločinca pridružio se voditelj, ujedno i glavni urednik TV Happy Milomir Marić. Prethodno je AEM privremeno zabranio emitovanje programa TV Pink i TV Happy zbog anticrnogorske propagande uoči lokalnih izbora u Nikšiću.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo