Povežite se sa nama

INTERVJU

URLIKE LUNAČEK, POSLANICA PARTI JE ZELENIH U EVROPSKOM PARLAMENTU: Nedavni protesti su dobar znak

Objavljeno prije

na

urlike

MONITOR: Izjavili ste više puta da se zemlje u regiji moraju fokusirati na vladavinu prava, pa kako je u Crnoj Gori?

LUNAČEK: Mnogo je pozitivnih pomaka, ali glavni problem je ostao – korupcija široko rasprostranjena, u koju je duboko umiješana politička elita, uključujući i strane investitore (i one iz zemalja EU, kao što su Italija, Mađarska, Njemačka). Ključno uporište za korupcije bio je, a i dalje je u mnogim zemaljama, proces privatizacije kompanija u državnom vlasništvu. U Crnoj Gori to se odnosi na privatizacije iz oblasti aluminijske industrije, telekomunikacija i elektroenergetskog sektora, kao i u oblasti finasiranja političkih partija. Jasno – implementacija reformi, sa posebnim fokusom na vladavinu prava i fundamentalne slobode, mora biti povezana sa mjerama za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala. Sigurna sam da će te mjere biti ključ tokom procesa integracije Crne Gore. MONITOR: U rezoluciji EP posvećenoj Crnoj Gori insistira se na borbi protiv korupcije na svim nivoima. Kako komentarišete činjenicu da izostaje istraga, a nema ni te jedne presude za korupciju na visokom nivou i pored jakih indicija da su visoki zvaničnici uključeni u sumnjive transakcije vezane za privatizaciju Telekoma, KAP i td?
LUNAČEK: Izvjestilac Evropskog parlamenta za Crnu Goru, gospodin Čarls Tanok, prezentovao je u svom predlogu Rezolucije dosta dobrih elemenata, ali nije išao dovoljno daleko u nekim oblastima. Ja i moja politička grupa Evropski Zeleni – slobodna alijansa, željeli bismo znatno više kritike vezano za korupciju: u našem amandmanu mi smo podvukli činjenicu da u Crnoj Gori nije bilo dovoljno progresa u oblasti borbe protiv korupcije, niti dovoljno napretka u implementaciji novih zakonskih rješenja. Evropska komisija dijeli takođe ovo naše stanovište. Mi smo, takođe, htjeli da navedemo u Rezoluciji korupciju u slučaju Telekoma. Išlo se u amandmanima i korak dalje, postavljeno je pitanje – šta se dešava u domenu politike cijena električne energije i telekomunikacijskih usluga: građani plaćaju izuzetno visoke cijene, dok se nekim pojedincima i institucijama dozvoljava da uopšte ne plaćaju račune za struju i telekomunikacije. Ovo pokazuje da je nešto veoma pogrešno i da pojedine državne institucije ne prate tržište i ne štite interes potrošača i građana. Dodatan razlog za brigu je i činjenica da članovi Vlade javno napadaju organizatore nedavnih protesta oko politike cijena, umjesto da rade svoj posao, da osiguraju da funkcioniše tržište i da su prava potrošača zaštićena. I još nešto, neprihvatljivo je da tijela koja bi trebalo da nadgledaju finasiranje političkih partija – kao što su Državna izborna komisija i Komisija za sprečavanje konflikta interesa, budu sastavljena od predstavnika političkih partija. Ovo ne vodi rješenju, već produbljuje problem. To ne znači ništa drugo do novi i ozbiljan konflikt interesa. Ali, kao što znate, pregovori, za koje se nadam da će biti otvoreni u junu, počinju poglavljem 23 i 24, (pravosuđe, fundamentalna prava, uključujući borbu protiv korupcije, slobode i bezbjednost). Borba protiv korupcije biće, dakle, na samom vrhu agende EU. I to od početka do kraja pregovaračkog procesa. Crna Gora tako ima šansu da popravi svoj rekord u ovoj oblasti i pokaže da se sa odgovornošću odnosi prema ovim problemima.

MONITOR: Ipak, Rezolucija EP nije uključila neke stvari na kojima ste insistirali, vezane za Telekom, KAP, MANS. Zašto?
LUNAČEK: Nema dovoljno odlučnosti da se imenuju ljudi ili kompanije u izvještajima Evropskog parlamenta, jer se postavlja pitanje zašto se imenuje baš taj, a ne svi ostali slučajevi. Taj argument nekad može imati smisla, ali ja se ne slažem uvijek sa tim.

MONITOR: Predsjednik vladajuće DPS Milo Đukanović nedavno je rekao da bi vođe opozicije i medija, koji traže procesuiranja i hapšenja, trebalo sami da završe u zatvoru i da bi to, prema njegovim riječima, bio najbolji doprinos evropeizaciji Crne Gore. Kako biste Vi protumačili njegovu izjavu?
LUNAČEK: Nisam je čula, ali ako je zaista to rekao preporučujem predsjedniku DPS-a Milu Đukanoviću da pročita Lisabonski ugovor i Povelju o osnovnim pravima, član 11 o medijskoj slobodi i pluralizmu. Pravo na saopštavanje i primanje informacija, bez uplitanja javnih zvaničnika, je fundamentalno pravo u Evropskoj povelji o osnovnim pravima i u Lisabonskom ugovoru to se tretira kao evropska vrijednost. Nema demokratije bez slobode medija. Sloboda izražavanja i sloboda medija je suštinska vrijednost EU. To mora biti tako i u zemljama kandidatima i potencijalnim kandidatima za EU, kao i u članicama. Nedavna odbrana medijskih sloboda u Mađarskoj pokazuje jako partnerstvo između Evropske komisije i Evropskog parlamenta u zaštiti ove suštinske vrijednosti EU. Sloboda izražavanja je jedan od stubova demokratije. Visoki standardi u toj oblasti neophodni su u svim zemljama, pa i u Crnoj Gori.

MONITOR: I pored upozorenja iz Evrope, nijedan napad na novinare nije rasvijetljen u Crnoj Gori, a verbalne prijetnje prema medijima koje ne kontrolišu vladajući krugovi sve su izraženije?
LUNAČEK: Kao što znate, Evropski parlament je pozivao crnogorske vlasti da istraže temeljno slučajeve fizičkih napada i zastrašivanja novinara, kao i da pokažuposvećenost medijskim slobodama bez uplitanja politike. Tako je, prema mom mišljenju, EP jasno pokazao da je sloboda medija standard i da o tome ne može biti pogađanja. Mislim da bi Vlada trebalo da se fokusira na reforme, posebno implementaciju novog zakonskog okvira, umjesto što troši energiju napadajući predstavnike medija.

MONITOR: Crnogorski zvaničnici su osudili predstavnike MANS-a zbog učešća u nedavnim masovnim protestima, ističući da to ne vodi reformama. Da li se slažete sa ovakvim ocjenama? I kako vidite ulogu NVO u društvu?
LUNAČEK: Pošto sam i ja bila u civilnom pokretu, veoma poštujem nevladine organizacije, grupe koje se okupljaju oko određene teme i igraju važnu ulogu u društvu, i koje u svoje aktivnosti uključuju i organizovanje mirnih protesta i demonstracija. I ja sam učestvovala u protestima, i još to radim ako je nekim inicijativama potrebna podrška parlamentaraca. Naravno, sve civilne organizacije ne zastupaju moje i evropske vrijednosti. Neke propagiraju ekstremni nacionalizam, jezik mržnje i nasilja. To je protiv vrijednosti otvorenog i pluralističkog društva. Lisabonskim sporazumom i Poveljom o osnovnim pravima, civilne inicijative i aktivizam civilnog društva jedna su od ključnih činilaca demokratije. U demokratskom okruženju – vlada, parlament i civilno društvo treba da rade zajedno i konstruktivno. Kritika je dio demokratske igre – kao političari mi moramo da naučimo da se nosimo sa tim na konstruktivan način, bez represije. To uključuje formalne mehanizme, kao što su konsultacije. Tako vlada, političke partije i administracija treba da ohrabre i doprinesu međusobnom razumijevanju, da rade zajedno sa civilnim sektorom i da stvore mehanizme za saradnju. Po mom mišljenju MANS radi dobar posao: oni rade isto što bi svaka vlada i administracija, uključujući pravosuđe i policiju, trebalo da rade – bore se protiv korupcije pojedinačno i na svakom nivou. Glavno sredstvo koje koristi MANS je jačanje transparentnosti, pritisak na odgovorne da djeluju i – organizovanje mirnih građanskih protesta. Vidite, zrelu demokratiju uvijek karakteriše aktivno civilno društvo, pa su nedavni protesti dobar znak.

MONITOR: Pitanje unapređivanja ljudskih prava je od izuzetnog značaja za sve u regionu. U Crnoj Gori posebno je važno jačati prava manjinskih seksualnih grupa.
LUNAČEK: Pozitivno je to što je donesen zakon o antidiskriminaciji, što je imenovan savjetnik premijera za antidiskriminacijsku politiku i što Vlada tijesno sarađuje sa civilnim društvom na pitanjima LGBT populacije. Nedavno usvojeni zakon, koji se odnosi na transrodne osobe, takođe je korak naprijed. Ali, i pored toga cjelokupan pravni i institucionalni okvir još uvijek nije sačinjen. Takođe, još nas nijesu ubijedili u potpunu posvećenost predstavnici policije i pravosuđa: incident koji se desio u maju 2011. tokom obilježavanja međunarodnog dana protiv homofobije još nije istražen na pravi način. Nadam se da će Vlada i nadležne službe uraditi sve što je u njihovoj moći da mi u 2012. vidimo Paradu ponosa u Crnoj Gori i da je oni podrže. Više napora trebalo bi uložiti kako bi se popravila pozicija lica sa posebnim potrebama. Tu su i problemi vezani za rodnu ravnopravnost. Iako čine više od 50 odsto populacije, žene su nedovoljno predstavljene u parlamentu, na visokim pozicijama u vladi, javnom i privatnom sektoru. Podržavam novinu da na partijskim listama tokom izbora bude 30 posto žena, ali još sam zabrinuta i mislim da rodna ravnopravnost nije garantovana u praksi. Tu je i neophodna borba protiv nasilja u porodicama i za ravnopravnost oko zarada.

MONITOR: Na kraju, podržali ste civilne inicijative vezane za zaštitu Morače, tokom rasprave o izgradnji hidroelektrana na toj rijeci. Koliko je važno za Crnu Goru, na njenom putu ka EU, pitanje ekologije i poštovanja standard u toj oblasti?
LUNAČEK: Za mene, kao člana Zelene partije, životna okolina veoma je važno pitanje. ,,Biti zelen,” mogao bi biti značajan adut Crne Gore, zemlje koja je sebe definisala kao ekološku državu u Ustavu. Učinjeni su početni napori oko problema otpadnih voda, otpada, kanalizacije i ekološke legislative. Ali jedan od najvećih problema u Crnoj Gori je vezan za pitanje čvrstog otpada, najviše zbog odsustva deponija koje ispunjavaju evropske zahtjeve. Uspjeh Zelenih je što je Evropski parlament „pozivao crnogorske vlasti da razmotre planove oko izgradnje velikih hidroelektrana” i zahtjev da vlast u budućnosti uključi organizacije civilnog društva tokom planiranja izgradnje hidroelektrana, kao i da učine javnim rasprave, mišljenja eksperata i druge dokumente. Poslije brojnih posjeta regionu, na Zapadnom Balkanu i Crnoj Gori, kada je ekologija u pitanju, najveći je izazov da se promijeni odnos ljudi prema prirodi, radi budućih generacija. Mora se osigurati da ekonomski razvoj u regionu bude u skladu sa zaštitom okoline i prirodnih resursa, kao što se i kaže u Rezoluciji EP o Crnoj Gori.

Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo