Povežite se sa nama

INTERVJU

URLIKE LUNAČEK, POSLANICA PARTI JE ZELENIH U EVROPSKOM PARLAMENTU: Nedavni protesti su dobar znak

Objavljeno prije

na

MONITOR: Izjavili ste više puta da se zemlje u regiji moraju fokusirati na vladavinu prava, pa kako je u Crnoj Gori?

LUNAČEK: Mnogo je pozitivnih pomaka, ali glavni problem je ostao – korupcija široko rasprostranjena, u koju je duboko umiješana politička elita, uključujući i strane investitore (i one iz zemalja EU, kao što su Italija, Mađarska, Njemačka). Ključno uporište za korupcije bio je, a i dalje je u mnogim zemaljama, proces privatizacije kompanija u državnom vlasništvu. U Crnoj Gori to se odnosi na privatizacije iz oblasti aluminijske industrije, telekomunikacija i elektroenergetskog sektora, kao i u oblasti finasiranja političkih partija. Jasno – implementacija reformi, sa posebnim fokusom na vladavinu prava i fundamentalne slobode, mora biti povezana sa mjerama za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala. Sigurna sam da će te mjere biti ključ tokom procesa integracije Crne Gore. MONITOR: U rezoluciji EP posvećenoj Crnoj Gori insistira se na borbi protiv korupcije na svim nivoima. Kako komentarišete činjenicu da izostaje istraga, a nema ni te jedne presude za korupciju na visokom nivou i pored jakih indicija da su visoki zvaničnici uključeni u sumnjive transakcije vezane za privatizaciju Telekoma, KAP i td?
LUNAČEK: Izvjestilac Evropskog parlamenta za Crnu Goru, gospodin Čarls Tanok, prezentovao je u svom predlogu Rezolucije dosta dobrih elemenata, ali nije išao dovoljno daleko u nekim oblastima. Ja i moja politička grupa Evropski Zeleni – slobodna alijansa, željeli bismo znatno više kritike vezano za korupciju: u našem amandmanu mi smo podvukli činjenicu da u Crnoj Gori nije bilo dovoljno progresa u oblasti borbe protiv korupcije, niti dovoljno napretka u implementaciji novih zakonskih rješenja. Evropska komisija dijeli takođe ovo naše stanovište. Mi smo, takođe, htjeli da navedemo u Rezoluciji korupciju u slučaju Telekoma. Išlo se u amandmanima i korak dalje, postavljeno je pitanje – šta se dešava u domenu politike cijena električne energije i telekomunikacijskih usluga: građani plaćaju izuzetno visoke cijene, dok se nekim pojedincima i institucijama dozvoljava da uopšte ne plaćaju račune za struju i telekomunikacije. Ovo pokazuje da je nešto veoma pogrešno i da pojedine državne institucije ne prate tržište i ne štite interes potrošača i građana. Dodatan razlog za brigu je i činjenica da članovi Vlade javno napadaju organizatore nedavnih protesta oko politike cijena, umjesto da rade svoj posao, da osiguraju da funkcioniše tržište i da su prava potrošača zaštićena. I još nešto, neprihvatljivo je da tijela koja bi trebalo da nadgledaju finasiranje političkih partija – kao što su Državna izborna komisija i Komisija za sprečavanje konflikta interesa, budu sastavljena od predstavnika političkih partija. Ovo ne vodi rješenju, već produbljuje problem. To ne znači ništa drugo do novi i ozbiljan konflikt interesa. Ali, kao što znate, pregovori, za koje se nadam da će biti otvoreni u junu, počinju poglavljem 23 i 24, (pravosuđe, fundamentalna prava, uključujući borbu protiv korupcije, slobode i bezbjednost). Borba protiv korupcije biće, dakle, na samom vrhu agende EU. I to od početka do kraja pregovaračkog procesa. Crna Gora tako ima šansu da popravi svoj rekord u ovoj oblasti i pokaže da se sa odgovornošću odnosi prema ovim problemima.

MONITOR: Ipak, Rezolucija EP nije uključila neke stvari na kojima ste insistirali, vezane za Telekom, KAP, MANS. Zašto?
LUNAČEK: Nema dovoljno odlučnosti da se imenuju ljudi ili kompanije u izvještajima Evropskog parlamenta, jer se postavlja pitanje zašto se imenuje baš taj, a ne svi ostali slučajevi. Taj argument nekad može imati smisla, ali ja se ne slažem uvijek sa tim.

MONITOR: Predsjednik vladajuće DPS Milo Đukanović nedavno je rekao da bi vođe opozicije i medija, koji traže procesuiranja i hapšenja, trebalo sami da završe u zatvoru i da bi to, prema njegovim riječima, bio najbolji doprinos evropeizaciji Crne Gore. Kako biste Vi protumačili njegovu izjavu?
LUNAČEK: Nisam je čula, ali ako je zaista to rekao preporučujem predsjedniku DPS-a Milu Đukanoviću da pročita Lisabonski ugovor i Povelju o osnovnim pravima, član 11 o medijskoj slobodi i pluralizmu. Pravo na saopštavanje i primanje informacija, bez uplitanja javnih zvaničnika, je fundamentalno pravo u Evropskoj povelji o osnovnim pravima i u Lisabonskom ugovoru to se tretira kao evropska vrijednost. Nema demokratije bez slobode medija. Sloboda izražavanja i sloboda medija je suštinska vrijednost EU. To mora biti tako i u zemljama kandidatima i potencijalnim kandidatima za EU, kao i u članicama. Nedavna odbrana medijskih sloboda u Mađarskoj pokazuje jako partnerstvo između Evropske komisije i Evropskog parlamenta u zaštiti ove suštinske vrijednosti EU. Sloboda izražavanja je jedan od stubova demokratije. Visoki standardi u toj oblasti neophodni su u svim zemljama, pa i u Crnoj Gori.

MONITOR: I pored upozorenja iz Evrope, nijedan napad na novinare nije rasvijetljen u Crnoj Gori, a verbalne prijetnje prema medijima koje ne kontrolišu vladajući krugovi sve su izraženije?
LUNAČEK: Kao što znate, Evropski parlament je pozivao crnogorske vlasti da istraže temeljno slučajeve fizičkih napada i zastrašivanja novinara, kao i da pokažuposvećenost medijskim slobodama bez uplitanja politike. Tako je, prema mom mišljenju, EP jasno pokazao da je sloboda medija standard i da o tome ne može biti pogađanja. Mislim da bi Vlada trebalo da se fokusira na reforme, posebno implementaciju novog zakonskog okvira, umjesto što troši energiju napadajući predstavnike medija.

MONITOR: Crnogorski zvaničnici su osudili predstavnike MANS-a zbog učešća u nedavnim masovnim protestima, ističući da to ne vodi reformama. Da li se slažete sa ovakvim ocjenama? I kako vidite ulogu NVO u društvu?
LUNAČEK: Pošto sam i ja bila u civilnom pokretu, veoma poštujem nevladine organizacije, grupe koje se okupljaju oko određene teme i igraju važnu ulogu u društvu, i koje u svoje aktivnosti uključuju i organizovanje mirnih protesta i demonstracija. I ja sam učestvovala u protestima, i još to radim ako je nekim inicijativama potrebna podrška parlamentaraca. Naravno, sve civilne organizacije ne zastupaju moje i evropske vrijednosti. Neke propagiraju ekstremni nacionalizam, jezik mržnje i nasilja. To je protiv vrijednosti otvorenog i pluralističkog društva. Lisabonskim sporazumom i Poveljom o osnovnim pravima, civilne inicijative i aktivizam civilnog društva jedna su od ključnih činilaca demokratije. U demokratskom okruženju – vlada, parlament i civilno društvo treba da rade zajedno i konstruktivno. Kritika je dio demokratske igre – kao političari mi moramo da naučimo da se nosimo sa tim na konstruktivan način, bez represije. To uključuje formalne mehanizme, kao što su konsultacije. Tako vlada, političke partije i administracija treba da ohrabre i doprinesu međusobnom razumijevanju, da rade zajedno sa civilnim sektorom i da stvore mehanizme za saradnju. Po mom mišljenju MANS radi dobar posao: oni rade isto što bi svaka vlada i administracija, uključujući pravosuđe i policiju, trebalo da rade – bore se protiv korupcije pojedinačno i na svakom nivou. Glavno sredstvo koje koristi MANS je jačanje transparentnosti, pritisak na odgovorne da djeluju i – organizovanje mirnih građanskih protesta. Vidite, zrelu demokratiju uvijek karakteriše aktivno civilno društvo, pa su nedavni protesti dobar znak.

MONITOR: Pitanje unapređivanja ljudskih prava je od izuzetnog značaja za sve u regionu. U Crnoj Gori posebno je važno jačati prava manjinskih seksualnih grupa.
LUNAČEK: Pozitivno je to što je donesen zakon o antidiskriminaciji, što je imenovan savjetnik premijera za antidiskriminacijsku politiku i što Vlada tijesno sarađuje sa civilnim društvom na pitanjima LGBT populacije. Nedavno usvojeni zakon, koji se odnosi na transrodne osobe, takođe je korak naprijed. Ali, i pored toga cjelokupan pravni i institucionalni okvir još uvijek nije sačinjen. Takođe, još nas nijesu ubijedili u potpunu posvećenost predstavnici policije i pravosuđa: incident koji se desio u maju 2011. tokom obilježavanja međunarodnog dana protiv homofobije još nije istražen na pravi način. Nadam se da će Vlada i nadležne službe uraditi sve što je u njihovoj moći da mi u 2012. vidimo Paradu ponosa u Crnoj Gori i da je oni podrže. Više napora trebalo bi uložiti kako bi se popravila pozicija lica sa posebnim potrebama. Tu su i problemi vezani za rodnu ravnopravnost. Iako čine više od 50 odsto populacije, žene su nedovoljno predstavljene u parlamentu, na visokim pozicijama u vladi, javnom i privatnom sektoru. Podržavam novinu da na partijskim listama tokom izbora bude 30 posto žena, ali još sam zabrinuta i mislim da rodna ravnopravnost nije garantovana u praksi. Tu je i neophodna borba protiv nasilja u porodicama i za ravnopravnost oko zarada.

MONITOR: Na kraju, podržali ste civilne inicijative vezane za zaštitu Morače, tokom rasprave o izgradnji hidroelektrana na toj rijeci. Koliko je važno za Crnu Goru, na njenom putu ka EU, pitanje ekologije i poštovanja standard u toj oblasti?
LUNAČEK: Za mene, kao člana Zelene partije, životna okolina veoma je važno pitanje. ,,Biti zelen,” mogao bi biti značajan adut Crne Gore, zemlje koja je sebe definisala kao ekološku državu u Ustavu. Učinjeni su početni napori oko problema otpadnih voda, otpada, kanalizacije i ekološke legislative. Ali jedan od najvećih problema u Crnoj Gori je vezan za pitanje čvrstog otpada, najviše zbog odsustva deponija koje ispunjavaju evropske zahtjeve. Uspjeh Zelenih je što je Evropski parlament „pozivao crnogorske vlasti da razmotre planove oko izgradnje velikih hidroelektrana” i zahtjev da vlast u budućnosti uključi organizacije civilnog društva tokom planiranja izgradnje hidroelektrana, kao i da učine javnim rasprave, mišljenja eksperata i druge dokumente. Poslije brojnih posjeta regionu, na Zapadnom Balkanu i Crnoj Gori, kada je ekologija u pitanju, najveći je izazov da se promijeni odnos ljudi prema prirodi, radi budućih generacija. Mora se osigurati da ekonomski razvoj u regionu bude u skladu sa zaštitom okoline i prirodnih resursa, kao što se i kaže u Rezoluciji EP o Crnoj Gori.

Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Komentari

INTERVJU

INES MRDOVIĆ, AKCIJA ZA SOCIJALNU PRAVDU: Opet hljeba i igara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ništa manjinsku Vladu nije sprječavalo da joj standard građana bude prioritet, naročito zbog rata u Ukrajini i energetske krize, koje su uticale da cijene životnih troškova polete ka nebu. Dvocifrena inflacija u zemlji zahtijevala je propratnu zaštitu najugroženijih građana. U zemlji je maltene petina građanstva na margini

 

MONITOR: Kakav je Vaš stav po pitanju odluke Vlade da na ovakav način i sada riješi pitanje ugovora sa SPC-om?

MRDOVIĆ: Očito je ovaj tajming bio rezultat direktnog pritiska pojedinih političkih struktura u parlamentu da će podržati pravosudne reforme, ako se potpiše Temeljni ugovor, a to je bio i zahtjev jednog od konstituenata u  Vladi. Manjinski premijer je bio između dvije vatre, a potpisivanjem je pokušao da političke aktere u zemlji izgura na čistac uoči sjednice 16. avgusta, kada treba da se raspravlja o izboru članova Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika.

U politički iznuđenom potezu, a suočen sa padom povjerenja i sopstvene popularnosti kod građana, manjinski premijer je odlučio da presiječe.  Vrijeme će brzo pokazati da li će i koliko mu se ovaj potez ,,politički obiti o glavu” i da li će obezbijediti većinu za izbor nosilaca pravosudnih funkcija.

Način potpisivanja Temeljnog ugovora, bez obavještavanja javnosti i medija, implicira da je pokušao da izbjegne moguće incidente i podmetanja. On je potpisivanje tog ugovora sakrio ni manje ni više nego od onih koji su podrška njegovoj Vladi (a koji su u međuvremenu pokrenuli izglasavanje nepovjerenja Vladi) što dovoljno govori koliko je ta politička saradnja bila čvrsta. Neki će u javnosti reći da je imao kičmu da potpiše Temeljni ugovor. Ako pretpostavimo da je jeste imao, prosto se ne možete oteti utisku da je ta kičma, figurativno rečeno, ipak bila nešto savijena, a imajući u vidu tajnost potpisivanja Temeljnog ugovora.

Vidjeli smo i opšteprisutno licemjerstvo nakon tog čina – SDP ministri koji napadaju Vladu, ali neće da podnesu ostavke; DPS koji pokreće pitanje nepovjerenja Vladi, ali mu ne pada na pamet da povuče imenovanja i postavljenja svojih funkcionera ,,po dubini”, Demokrata koji tek treba da razmisle kakav će stav zauzeti u parlamentu oko izglasavanja nepovjerenja, a već sedmicama javnu scenu zasipaju porukama da su neophodni vanredni parlamentarni izbori.

Posebno naglasiti licemjerstvo DPS-a. Mislim da je za DPS Temeljni ugovor biti ili ne biti samo radi njihove političke propagande i pokušaja da se predstavljaju kao nekakvi zaštitnici nacionalnih interesa, odnosno da u predizbornoj kampanji drže i dalje fokus na vještačkim podjelama. Oni osim podjela nemaju šta drugo da ponude građanima,  nakon tri decenije u kojima je zemlja poharana i postala prepoznatljiva kao korumpirana, nepotistička i gdje nema vladavine prava. Da su željeli demokratiju i državu blagostanja imali su tri decenije da to postignu. Mislim da DPS ne ,,žulja” toliko Temeljni ugovor, koliko buduća postavljenja nosilaca pravosudnih funkcija. To je suština priče – da li će DPS uspjeti da utiče da se ponovo instaliraju neki od njihovih poslušnih kadrova, kako bi mnogi visoki funkcioneri te partije bili zaštićeni od nekih potencijalnih budućih sudskih procesa. U suštini,  manje se radi o Temeljnom ugovoru, već se iza brda valjaju bitnije stvari. Na Temeljni ugovor svakako treba staviti tačku, a vidjećemo da li će neki subjekti, koji javno iskazuju nezadovoljstvo njegovim sadržajem, iskoristiti pravne mehanizme koji stoje na raspolaganju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR BELJANSKI, PREDSJEDNIK ADVOKATSKE KOMORE VOJVODINE, PREDSTAVNIK SRBIJE U MEĐUNARODNOJ UNIJI ADVOKATA: Sudstvo u Srbiji nije treća grana vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od toga šta ćemo sami preduzeti, koliko ćemo biti hrabri, mudri, uporni i sistematični zavisi u kakvoj ćemo zemlji živeti

 

MONITOR: Predsjednik Aleksandar Vučić je na TV Pink rekao je da se u Vojvodini radi o agresivnim građanski orijentisanim pojedincima i grupama. „Neću da kažem antisrpski orijentisanim“, rekao je pridajući  učesnicima protesta i niz „namera“ (uvođenje sankcija Rusiji, uništavanje Republike Srpske, podršku priznavanju nezavisnosti Kosova). Šta ovakva izjava govori?

BELJANSKI: Vučićeva izjava nije iznenađenje. Usmerena je na dodatnu diskreditaciju učesnika protesta i na opravdanje primene sile od strane policije i privatnog obezbeđenja. Vučić je veoma vešt političar i inteligentan čovek, ali čovek jedne dimenzije posvećen usmeravanju mišljenja građana. On se ovom izjavim ne obraća učesnicima protesta niti onima koji bi mogli da ih podrže, već onima koji imaju pojednostavljen način razmišljanja, a na čemu se u Srbiji vredno radi više od 30 godina. Batine su, dakle, dobili antisrbi, neprijatelji Rusije, srpskog Kosova i Republike Srpske. I tačka. Jednostavno, prihvatljivo, a da li je tačno je nešto do čega se uglavnom ni ne dolazi. Negovanje nekritičkog prihvatanja svega sto se ponudi sa pozicije autoriteta je preovlađujući način formiranja mišljenja većine. Odanost kao najveća vrlina je postala paradigma. Slepa vernost vođi, partiji, tuđim vrednosnim sudovima je postao skoro jedini način da se lagodno živi. To podrazumeva odricanje od značajnog dela slobode kojom bi trebalo da raspolažemo.

MONITOR: Svojevremeno ste se javno „pobunili“ zbog odbacivanja krivične prijave protiv dvojice policajaca koji su 2020. prebili mladića sa posebnim potrebama. Ovih dana svjedočimo i da moćnici preko tužilaštva pokušavaju da kriminalizuju poteze načelnika Odeljenja za borbu protiv trgovine narkoticima. Postoji li otpor prema pritiscima organizovanog kriminala i korumpiranog dijela policije?

BELJANSKI: Od policije se na opskuran način očekuje da se manje bavi svojim poslom, a više da štiti nezakonite aktivnosti pojedinih grupa. Načelnik Milenković je samo jedan od primera kakva je sudbina onih koji svoj posao pokušaju da rade nezavisno. Što se tiče premlaćivanja mladića sa posebnim potrebama u julu 2020-e, on nije bio učesnik demonstracija i tu je krivični postupak obustavljen nakon pogrešnih i deplasiranih istražnih radnji, jer bi inače mogao da bude osuđen policajac koji je podoban i potreban određenim grupama povezanim sa vlašću. Slično funkcionišu razne kriminalne organizacije. Sektor unutrašnje kontrole policije može da bude rešenje za ove probleme, ali se on mora izmestiti iz okvira MUP-a i mora postati vrsta nezavisne agencije. Nisam optimista  da će se to dogoditi, a ni da bi čak i tada takva agencija mogla da bude van domašaja vrha vlasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIODRAG VUJOVIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Partije u borbi protiv struke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bez ekonomske kreacije, bojim se da ćemo završtiti kao robovi iluzija koje je najslikovitije oslikao Živko Nikolić u filmu Čudo neviđeno. Samo što sada u narativu umjesto plantaže pamuka imamo digitalne nomade, za koje – mada ideja načelno jeste dobra – ja ne vidim zašto bi dolazili u zemlju gdje ne mogu da prime novac putem Paypal-a ili Stripe-a – velikih globalni servisa

 

MONITOR: U ovu godinu smo ušli sa idejom da ekonomija, uz evropske integracije, bude u centru naše pažnje. Da li je Abazovićeva vlada na tom kursu?

VUJOVIĆ: Teško je davati utemeljeniju ocjenu o radu Vlade a da ona nije završila ni svojih prvih sto dana. Ipak, može se vidjeti da je ona pokazala brojne nedosljednosti i protivrječnosti. Ne ulazeći u motive rasporeda koraka, počelo se sa temama koje nemaju direktne veze ni sa EU integracijama ni sa ekonomijom. Obrazloženje je bilo da se mora ostvariti pomirenje a dobili smo nove tenzije. Novi sastav Vlade očigledno još nije sasvim razumio da su oni najodgovorniji za stanje u državi – pocrtavam ne neko drugi, već oni.

MONITOR: Zašto ekonomske teme nemaju prioritet kod naših političara?

VUJOVIĆ: Lakše je ne baviti se konkretnim problemima već stalno indukovati krize. Ustaljuje se tako stil vladanja u kome ćemo biti obasipani ogromnim brojem informacija koje običan građanin ne može da obradi, dok se prividom izmjene političkih odnosa daje dovoljno materijala za „kupovinu vremena” za „velike teme”.

Ekonomija je mjerljiva, jasno je nakon relativno kratkog perioda da li neke ideje funkcionišu, da li se indikatori ispunjuju i da li mijenjate ekonomski krajolik. No, to podrazumijeva pun fokus i nerijetko situacije u kojima ćete objašanjavati zašto nijeste nešto ispunili, jer je ekonomija takva – dinamična i sa puno „dnevnih problema”. Mnogo je lakše stalno govoriti u apstrakntim kategorijama i ulaziti u političke rasprave bez kraja i smisla. Političari tu najbolje „plivaju” i ne žele da mijenjaju matricu koju su trasirale vlade i političari prije njih.

MONITOR: Talas poskupljenja je evidentan, a prema podacima Monstata već imamo dvocifrenu inflaciju na godišnjem nivou. Koliko je krivica naša, a koliko smo žrtve globalnih dešavanja i gdje nas to može odvesti?

VUJOVIĆ: Situacija nastala zbog stradanja Ukrajine se reflektuje i na našu ekonomiju. Inflacija postoji i u najrazvijenijim zapadnim ekonomijama. Sukob ovolikih razmjera koji prate sankcije nužno se održava na ekonomiju. Kod nas se nastavlja trend da kada imamo dobre vijesti iz regiona, one se ne prelivaju kod nas. Na primjer, mi nismo iskoristili godine velikog ekonomskog prosperiteta devedesetih već smo bili pod sankcijama i bavili smo se užasnim temama rata i njegovih posljedica.

Ali kada dođe negativni talas, čini se da on ne dolazi umanjen – već uvećan. Na to ukazuju i statistički podaci o rastu cijena iz maja 2022. godine u odnosu na isti mjesec prethodne. Inflacija u Crnoj Gori je 11,7 procenata, veća nego u Eurozoni gdje je izmjerena na 8,1 procenata.  Značajan dio uvećanja zarada koji se desio kroz Evropu sad su „pojela” poskupljenja. Litar ulja je u januaru koštao 1,04€, sada košta 2,04€. Mliječni proizvodi su u julu ove godine 25 procenata skuplji u odnosu na isti period prethodne godine.

Ako su prosječne neto zarade programom Evropa sad porasle za oko 26 procenata, a namirnice navedene kao primjer iznad poskupile između 25 i čak skoro 100 procenata, onda je jasno da su se oni građani koji koriste dosta ovih namirnica, koji ne žive u luskuzu, približili standradu iz decembra prošle godine, sa trendom daljeg opadanja.

MONITOR: Zvaničnici i turistički radnici sa primorja različito ocjenjuju tok glavne turističke sezone. Odoka se vidi da ne ide dobro. Zašto?

VUJOVIĆ: Priprema turističke sezone nije obavljena kako treba i za nas je sasvim irelevantno ko je kriv, dok bivši i sadašnji ministri razmjenjuju optužbe, a cijenu njihovog prepucavanja na kraju plaćamo mi – građani. Nijesmo nadomjestili gubitak tržišta Rusije i Ukrajine – koji su činili preko četvrtinu noćenja stranih turista u 2019. godini i da je priča o tome da smo hit u Evropi bila populistička fraza bez utemeljenja u realnosti.

Mada je najavljivana rekordna sezona, s obzirom na dosadašnju statistiku teško će se doseći 2019. kada smo prihodovali preko 1,1 milijardi eura od turizma.

MONITOR: Iz EPCG stižu apeli za štednju struje. Možemo li izbjeći restrikcije i poskupljenja?

VUJOVIĆ: Očigledno je da se i ovdje želio frizirati veliki uspjeh energetske kompanije sa početka godine, bez ideje koje posljedice mogu biti takvog „natezanja” sistema. Dosta zavisi od hidrologije i od toga kakvo će biti ljeto. Olakšavajuća okolnost je to što mi ne koristimo gas u omjeru u kojem ga troše velike evropske ekonomije. Izvjesno je da bi uvozna struja bila skupa do nepodnošljivih razmjera i da bi na kraju ona mogla dovesti do ugrožavanja solventnosti državnog elektronergetskog sistema, jer on toliki rast cijena teško da bi mogao „preliti” građanima.

Moramo ubrzno poboljšati energetsku efikasnost. Ujedno mora se ići u optimizovanje sistema sa stanovišta uključivanja solarnih i vjetroleketrana a,  koliko god nam se to sviđalo ili ne, moraćemo pokazati i dozu štedljivosti. Ako bogata Evropa na to priprema svoje stanovništvo, šta je sporno i da mi preduzmemo korake u tom pravcu? Neodgovorne su izjave koje minimizuju ove rizike.

MONITOR: Kako Vi gledate na ideju priključenja projektu Otvoreni Balkan?

VUJOVIĆ: Prvo da vidimo što je to Open Balkan. Mada to nije vezano za tu inicijativu, ali premijer i ministri su nakon posjete Beogradu obećavali uvođenje platnog prometa između Crne Gore i Srbije – kada će to biti gotovo? Ovaj detalj je lakmus papir koliko je nešto ekonomska, a koliko politička priča. Ako budemo imali brzo ovo obećanje ispunjeno, onda možemo govoriti o nečem opipljivom, ako ne, onda imamo nastavak obećanja sa malo ili nimalo realizacije.  Mi smo malo i ranjivo tržište i moramo biti jako oprezni u svakoj vrsti sklapanja aranžmana koje našu malu ekonomiju može oslabiti jer ona nije u poziciji da se takmiči sa ostalima. Njoj su najčešće potrebne subvenije a ne utakmica. Mi smo ekonomski gledano onaj igrač koji je umoran, dehidrirao i koji je povrijeđen, i vi sada želite prije nego ga oporavite i osvježite da pošaljete u utakmicu koja je još zahtjevnija za njega.

Ukupna spoljnotrgovinska robna razmjena Crne Gore u prošloj godini je bila skoro 3 milijarde eura, od čega je izvoz bio 437 miliona, a uvoz 2.505 miliona eura. Pokrivenost uvoza izvozom je bila svega 17,4 procenta. Naš najvažniji spoljnotgovinski partner u uvozu i izvozu je bila Srbija, s tim što je uvoz skoro 5 puta veći od izvoza i postavlja se pitanje da li ćemo kao mala ekonomija imati više benefita ili izazova kada je ovaj odnos u pitanju ukoliko zaživi projekat Otvoreni Balkan, ali ponavljam ostaje prvo da vidimo stvarno značenje projekta Open Balkan.

MONITOR: Menadžerske funkcije u državnim preduzećima ostale su predmet političke trgovine. Vidite li alternativu?

VUJOVIĆ: Alternativa je nužna. Moraju se uvesti javni konkursi i moraju se postavljati indikatori uspješnosti. Samo tako biste mogli zaštiti i one uspješne upravljačke strukture. Najočigledniji primjer naopake prakse je bio u Crnogorskoj plovidbi kada je jedan od najboljih i najuspješnijih menadžmenata u državnim preduzećima smijenjen da bi bio postavljen novi partijski kadar. Moramo izlaziti iz tog naopakog modela svemoći partija u borbi protiv struke i dobrog menadžemnta.

MONITOR: Projekat Evropa sad, nakon mjeseci primjene?

VUJOVIĆ: Taj projekat je dobio i svoj politički iskaz, jer su ministri koji su ga ključno promovisali osnovali politički pokret pod tim nazivom. Sad se i zove drugačije „Nova poreska politika” – što je istina i bliže stvarnom karakteru ove poreske reforme. Dobra stvar je što je tema, makar nakratko, bila povećanje plata i što su građani osjetli neku korist i tako amortizovali poskupljenja o kojima smo govorili. Upitno je koliko će biti održiva. Tačno je da će porastom inflacije biti veći i poreski prihodi i da bi poreska disciplina mogla dati određene rezultate, ali sve to bez sistemske promjene u našoj ekonomiji će biti gola kalkualcija u kojoj će uvijek faliti par stotina miliona eura da bi se isplatila budžetska godišnja davanja – a koja bi se obezbjeđivala iz kredita. Mi moramo imati poreske prihode iz realnih izvora koji generišu nova radna mjesta, nove tehnologije, novi privredni sektori i revitalizacija onih koji su nekada postojali. Od poljoprivrede, do zanatstva, ali i drugih djelatnosti koje bi davale finalni proizvod, koji i više vrijedi na tržištu. Na primjer, šansa bi mogla biti drvoprerađivačka industrija.

Bez ekonomske kreacije, bojim se da ćemo završtiti kao robovi iluzija koje je najslikovitije oslikao Živko Nikolić u filmu Čudo neviđeno. Samo što sada u narativu umjesto plantaže pamuka imamo digitalne nomade, za koje – mada ideja načelno jeste dobra – ja ne vidim zašto bi dolazili u zemlju gdje ne mogu da prime novac putem Paypal-a ili Stripe-a – velikih globalni servisa.

MONITOR: Problem nedostatka radne snage svih nivoa kvalifikacije sve je izraženiji. Ima li rješenja?

VUJOVIĆ: Ima dugoročno, ali za to je potrebna strategija i predan rad. Prvo se mora promijeniti populaciona, potom obrazovna i na kraju poslovna politika.  Sve mimo takvog sistemskog rješenja će nas vrlo brzo dovesti da smo tržište niskokvalifikovane i niskoplaćene radne snage – ako već i nijesmo tamo. Od nas zavisi.

 

Ko će snositi odgovornost za Montenegro Works

MONITOR: Vlada je odlučila da ugasi Montenegro Works. Kako komentarišete tu odluku i dosadašnji učinak tog preduzeća?

VUJOVIĆ: Nije bilo zakonito postojanje tog preduzeća sa stanovišta djelokruga rada. Da bi nešto tako bilo moguće, bilo je potrebno donijeti čitav set zakona koji bi to omogućio. Radilo se očigledno o političkim momentima da jedan ministar tada ima kontrolu nad što više resursa. I tako to biva kada sistemska rješenja prilagođavate personalnim rješenjima. Preambiciozno je bilo očekivati da to preduzeće može ispratiti toliko raznorodne sisteme, od avio i željezničkog saobraćaja, pa sve do energetike i poštanske djelatnosti.

Odluka je donešena na progrešan način, bez zakonskog utemeljnja i podređena političkim ambicijima. Jasno je bilo da to ne može trajati. Ključno pitanje je ko će snositi odgovornost za to? Nova vlada, koja je bila dio stare, raniji ministri, niko? Čini mi se ovo posljednje, to je naša boljka od koje se teško liječimo. Dok neko ne podnese odgovornost za svoje poteze, teško ćemo imati bolje rezultate, posebno u privredi.

Sada jedino znamo da će ovaj eksperiment platiti građani novcem iz budžeta – za plate i moguće otrpemnine.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo