Povežite se sa nama

INTERVJU

URLIKE LUNAČEK, POSLANICA PARTI JE ZELENIH U EVROPSKOM PARLAMENTU: Nedavni protesti su dobar znak

Objavljeno prije

na

MONITOR: Izjavili ste više puta da se zemlje u regiji moraju fokusirati na vladavinu prava, pa kako je u Crnoj Gori?

LUNAČEK: Mnogo je pozitivnih pomaka, ali glavni problem je ostao – korupcija široko rasprostranjena, u koju je duboko umiješana politička elita, uključujući i strane investitore (i one iz zemalja EU, kao što su Italija, Mađarska, Njemačka). Ključno uporište za korupcije bio je, a i dalje je u mnogim zemaljama, proces privatizacije kompanija u državnom vlasništvu. U Crnoj Gori to se odnosi na privatizacije iz oblasti aluminijske industrije, telekomunikacija i elektroenergetskog sektora, kao i u oblasti finasiranja političkih partija. Jasno – implementacija reformi, sa posebnim fokusom na vladavinu prava i fundamentalne slobode, mora biti povezana sa mjerama za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala. Sigurna sam da će te mjere biti ključ tokom procesa integracije Crne Gore. MONITOR: U rezoluciji EP posvećenoj Crnoj Gori insistira se na borbi protiv korupcije na svim nivoima. Kako komentarišete činjenicu da izostaje istraga, a nema ni te jedne presude za korupciju na visokom nivou i pored jakih indicija da su visoki zvaničnici uključeni u sumnjive transakcije vezane za privatizaciju Telekoma, KAP i td?
LUNAČEK: Izvjestilac Evropskog parlamenta za Crnu Goru, gospodin Čarls Tanok, prezentovao je u svom predlogu Rezolucije dosta dobrih elemenata, ali nije išao dovoljno daleko u nekim oblastima. Ja i moja politička grupa Evropski Zeleni – slobodna alijansa, željeli bismo znatno više kritike vezano za korupciju: u našem amandmanu mi smo podvukli činjenicu da u Crnoj Gori nije bilo dovoljno progresa u oblasti borbe protiv korupcije, niti dovoljno napretka u implementaciji novih zakonskih rješenja. Evropska komisija dijeli takođe ovo naše stanovište. Mi smo, takođe, htjeli da navedemo u Rezoluciji korupciju u slučaju Telekoma. Išlo se u amandmanima i korak dalje, postavljeno je pitanje – šta se dešava u domenu politike cijena električne energije i telekomunikacijskih usluga: građani plaćaju izuzetno visoke cijene, dok se nekim pojedincima i institucijama dozvoljava da uopšte ne plaćaju račune za struju i telekomunikacije. Ovo pokazuje da je nešto veoma pogrešno i da pojedine državne institucije ne prate tržište i ne štite interes potrošača i građana. Dodatan razlog za brigu je i činjenica da članovi Vlade javno napadaju organizatore nedavnih protesta oko politike cijena, umjesto da rade svoj posao, da osiguraju da funkcioniše tržište i da su prava potrošača zaštićena. I još nešto, neprihvatljivo je da tijela koja bi trebalo da nadgledaju finasiranje političkih partija – kao što su Državna izborna komisija i Komisija za sprečavanje konflikta interesa, budu sastavljena od predstavnika političkih partija. Ovo ne vodi rješenju, već produbljuje problem. To ne znači ništa drugo do novi i ozbiljan konflikt interesa. Ali, kao što znate, pregovori, za koje se nadam da će biti otvoreni u junu, počinju poglavljem 23 i 24, (pravosuđe, fundamentalna prava, uključujući borbu protiv korupcije, slobode i bezbjednost). Borba protiv korupcije biće, dakle, na samom vrhu agende EU. I to od početka do kraja pregovaračkog procesa. Crna Gora tako ima šansu da popravi svoj rekord u ovoj oblasti i pokaže da se sa odgovornošću odnosi prema ovim problemima.

MONITOR: Ipak, Rezolucija EP nije uključila neke stvari na kojima ste insistirali, vezane za Telekom, KAP, MANS. Zašto?
LUNAČEK: Nema dovoljno odlučnosti da se imenuju ljudi ili kompanije u izvještajima Evropskog parlamenta, jer se postavlja pitanje zašto se imenuje baš taj, a ne svi ostali slučajevi. Taj argument nekad može imati smisla, ali ja se ne slažem uvijek sa tim.

MONITOR: Predsjednik vladajuće DPS Milo Đukanović nedavno je rekao da bi vođe opozicije i medija, koji traže procesuiranja i hapšenja, trebalo sami da završe u zatvoru i da bi to, prema njegovim riječima, bio najbolji doprinos evropeizaciji Crne Gore. Kako biste Vi protumačili njegovu izjavu?
LUNAČEK: Nisam je čula, ali ako je zaista to rekao preporučujem predsjedniku DPS-a Milu Đukanoviću da pročita Lisabonski ugovor i Povelju o osnovnim pravima, član 11 o medijskoj slobodi i pluralizmu. Pravo na saopštavanje i primanje informacija, bez uplitanja javnih zvaničnika, je fundamentalno pravo u Evropskoj povelji o osnovnim pravima i u Lisabonskom ugovoru to se tretira kao evropska vrijednost. Nema demokratije bez slobode medija. Sloboda izražavanja i sloboda medija je suštinska vrijednost EU. To mora biti tako i u zemljama kandidatima i potencijalnim kandidatima za EU, kao i u članicama. Nedavna odbrana medijskih sloboda u Mađarskoj pokazuje jako partnerstvo između Evropske komisije i Evropskog parlamenta u zaštiti ove suštinske vrijednosti EU. Sloboda izražavanja je jedan od stubova demokratije. Visoki standardi u toj oblasti neophodni su u svim zemljama, pa i u Crnoj Gori.

MONITOR: I pored upozorenja iz Evrope, nijedan napad na novinare nije rasvijetljen u Crnoj Gori, a verbalne prijetnje prema medijima koje ne kontrolišu vladajući krugovi sve su izraženije?
LUNAČEK: Kao što znate, Evropski parlament je pozivao crnogorske vlasti da istraže temeljno slučajeve fizičkih napada i zastrašivanja novinara, kao i da pokažuposvećenost medijskim slobodama bez uplitanja politike. Tako je, prema mom mišljenju, EP jasno pokazao da je sloboda medija standard i da o tome ne može biti pogađanja. Mislim da bi Vlada trebalo da se fokusira na reforme, posebno implementaciju novog zakonskog okvira, umjesto što troši energiju napadajući predstavnike medija.

MONITOR: Crnogorski zvaničnici su osudili predstavnike MANS-a zbog učešća u nedavnim masovnim protestima, ističući da to ne vodi reformama. Da li se slažete sa ovakvim ocjenama? I kako vidite ulogu NVO u društvu?
LUNAČEK: Pošto sam i ja bila u civilnom pokretu, veoma poštujem nevladine organizacije, grupe koje se okupljaju oko određene teme i igraju važnu ulogu u društvu, i koje u svoje aktivnosti uključuju i organizovanje mirnih protesta i demonstracija. I ja sam učestvovala u protestima, i još to radim ako je nekim inicijativama potrebna podrška parlamentaraca. Naravno, sve civilne organizacije ne zastupaju moje i evropske vrijednosti. Neke propagiraju ekstremni nacionalizam, jezik mržnje i nasilja. To je protiv vrijednosti otvorenog i pluralističkog društva. Lisabonskim sporazumom i Poveljom o osnovnim pravima, civilne inicijative i aktivizam civilnog društva jedna su od ključnih činilaca demokratije. U demokratskom okruženju – vlada, parlament i civilno društvo treba da rade zajedno i konstruktivno. Kritika je dio demokratske igre – kao političari mi moramo da naučimo da se nosimo sa tim na konstruktivan način, bez represije. To uključuje formalne mehanizme, kao što su konsultacije. Tako vlada, političke partije i administracija treba da ohrabre i doprinesu međusobnom razumijevanju, da rade zajedno sa civilnim sektorom i da stvore mehanizme za saradnju. Po mom mišljenju MANS radi dobar posao: oni rade isto što bi svaka vlada i administracija, uključujući pravosuđe i policiju, trebalo da rade – bore se protiv korupcije pojedinačno i na svakom nivou. Glavno sredstvo koje koristi MANS je jačanje transparentnosti, pritisak na odgovorne da djeluju i – organizovanje mirnih građanskih protesta. Vidite, zrelu demokratiju uvijek karakteriše aktivno civilno društvo, pa su nedavni protesti dobar znak.

MONITOR: Pitanje unapređivanja ljudskih prava je od izuzetnog značaja za sve u regionu. U Crnoj Gori posebno je važno jačati prava manjinskih seksualnih grupa.
LUNAČEK: Pozitivno je to što je donesen zakon o antidiskriminaciji, što je imenovan savjetnik premijera za antidiskriminacijsku politiku i što Vlada tijesno sarađuje sa civilnim društvom na pitanjima LGBT populacije. Nedavno usvojeni zakon, koji se odnosi na transrodne osobe, takođe je korak naprijed. Ali, i pored toga cjelokupan pravni i institucionalni okvir još uvijek nije sačinjen. Takođe, još nas nijesu ubijedili u potpunu posvećenost predstavnici policije i pravosuđa: incident koji se desio u maju 2011. tokom obilježavanja međunarodnog dana protiv homofobije još nije istražen na pravi način. Nadam se da će Vlada i nadležne službe uraditi sve što je u njihovoj moći da mi u 2012. vidimo Paradu ponosa u Crnoj Gori i da je oni podrže. Više napora trebalo bi uložiti kako bi se popravila pozicija lica sa posebnim potrebama. Tu su i problemi vezani za rodnu ravnopravnost. Iako čine više od 50 odsto populacije, žene su nedovoljno predstavljene u parlamentu, na visokim pozicijama u vladi, javnom i privatnom sektoru. Podržavam novinu da na partijskim listama tokom izbora bude 30 posto žena, ali još sam zabrinuta i mislim da rodna ravnopravnost nije garantovana u praksi. Tu je i neophodna borba protiv nasilja u porodicama i za ravnopravnost oko zarada.

MONITOR: Na kraju, podržali ste civilne inicijative vezane za zaštitu Morače, tokom rasprave o izgradnji hidroelektrana na toj rijeci. Koliko je važno za Crnu Goru, na njenom putu ka EU, pitanje ekologije i poštovanja standard u toj oblasti?
LUNAČEK: Za mene, kao člana Zelene partije, životna okolina veoma je važno pitanje. ,,Biti zelen,” mogao bi biti značajan adut Crne Gore, zemlje koja je sebe definisala kao ekološku državu u Ustavu. Učinjeni su početni napori oko problema otpadnih voda, otpada, kanalizacije i ekološke legislative. Ali jedan od najvećih problema u Crnoj Gori je vezan za pitanje čvrstog otpada, najviše zbog odsustva deponija koje ispunjavaju evropske zahtjeve. Uspjeh Zelenih je što je Evropski parlament „pozivao crnogorske vlasti da razmotre planove oko izgradnje velikih hidroelektrana” i zahtjev da vlast u budućnosti uključi organizacije civilnog društva tokom planiranja izgradnje hidroelektrana, kao i da učine javnim rasprave, mišljenja eksperata i druge dokumente. Poslije brojnih posjeta regionu, na Zapadnom Balkanu i Crnoj Gori, kada je ekologija u pitanju, najveći je izazov da se promijeni odnos ljudi prema prirodi, radi budućih generacija. Mora se osigurati da ekonomski razvoj u regionu bude u skladu sa zaštitom okoline i prirodnih resursa, kao što se i kaže u Rezoluciji EP o Crnoj Gori.

Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Komentari

INTERVJU

VIDOSAV STEVANOVIĆ, KNJIŽEVNIK IZ BEOGRADA: Ne treba nam lider, spasilac od kojeg nas treba spašavati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Današnja srpska politika je nastavak Miloševićeve drugim sredstvima. Kad se ona istroše, a sve slabije deluju, onda će se pribeći i drugim sredstvima iz starog repertoara

 

MONITOR: Autor ste političke biografije Slobodana Miloševića, kritikovali ste „slabost“ zapadnih političara prema njemu kada su ga poslije Dejtonskog sporazuma titulisali kao faktora mira. Milošević je ipak optužen u Haškom tribunalu i preminuo u njegovom pritvoru. Danas Aleksandar Vučić kao da je za zapadne vlade još veći „faktor mira“ od Miloševića?

STEVANOVIĆ: U „Milošević, jedan epitaf“ – „knjizi koja je napisana protiv svih na tu temu i umesto onih koje nisu“, a može se naći čak i na srpskom – izašao sam jedini put iz literarne fikcije i bavio se stvarnom osobom, „neukim, slabim i nedarovitim političarem“  i „čovekom bez osobina“. Ocena koju pominjete glasi otprilike ovako, citiram se po sećanju. „Kad se zapadnjaci naljute na Miloševića, kazne Srbe. A kad se sažale na Srbe, nagrade Miloševića“. I to je trajalo sve dok nije preterao i svima se smučio.

Današnja srpska politika je nastavak Miloševićeve drugim sredstvima. Kad se ona  istroše, a sve slabije deluju, onda će se pribeći i drugim sredstvima iz starog repertoara. Evropska unija će kasniti i ponavljati neuspehe iz devedesetih, jer  nije država i nema sredstva prisile, a kod naših rodoljuba ubeđivanje ne uspeva. Pogotovo ako je zasnovano na razumnim argumentima. Amerika je daleko, a ruska propaganda i odgovarajuće službe, uključujući i paravojske, raširile su se po Zapadnom Balkanu.

Kako reče jedan istoričar, ne ponavlja se istorija, ponavlja se ljudska priroda. I ponavljaće se dok ne nestane ili dok se ne promeni. Ovo važi ne samo za nas ovde, koji se trudimo da budemo gori od sebe i često uspevamo u tome, nego i za sve druge.

MONITOR:  Tokom 90-ih bili ste osnivač liberalnih političkih i intelektualnih grupacija i aktivni učesnik  građanskih protesta. Niste bili zadovoljni sa  onima koji su 2000. srušili Miloševićev režim. Danas je  opoziciju u Srbiji još teže ujediniti i sve su vidljivije razlike pa i sukobi oko rešavanja najvažnijih državnih pitanja. Vidite li, kao zagovornik laičke države i građanskog društva, svoje sledbenike među opozicionarima?

STEVANOVIĆ: Nisam čeznuo ni za literarnim sledbenicima niti sam ih tražio, a sami se nisu zapatili. To je dobro za moje knjige, za eventualne čitaoce i za literaturu uopšte.

U umetnosti je najbolje i najvrednije ono što je najređe. A u politici je drukčije: značajno je i presudno  ono što je opšte. Politikom se nisam nikada bavio, osim kao građanin koji na to ima pravo, kome je i dužnost da iznosi svoje mišljenje i da civilizovano brani svoj pogled na svet.

Ako me pitati da li imam istomišljenike na teme liberalizma, odgovoriću vam kratko. Knezu Mihajlu je njegov sekretar predložio da se osnuje liberalna stranka. I knez je odgovorio: „Ajte, molim vas. Računajući vas i mene u Srbiji liberala ima otprilike dvanaest“. Ne bih ni da procenjujem koliko je to „otprilike“ danas i ovde. Da ne ispadnem optimista pod starost.

Ako je malo i premalo liberala, onda liberalizma jedva da ima u ekonomiji, politici, javnom životu, kulturi, u medijima, u školama i u akademijama nauka i umetnosti. A iz opozicije su bezmalo nestali.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BRANKA BOŠNJAK, POTPREDSJEDNICA PARLAMENTA I POSLANICA PZP-a: Neće se sve riješiti kompletiranjem Ustavnog suda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moja ideja za izbor sudija Ustavnog suda  je namjerno iskarikirana u javnosti od određenih interesnih grupa koje žele da političkim ucjenama i trgovinama, isforsiraju izbor sebi poželjnih kandidata

 

MONITOR: Ove sedmice je, iza zatvorenih vrata, napravljen djelimičan

dogovor oko sudija Ustavnog suda.

BOŠNJAK: Raduje činjenica da smo uspjeli da kompromisom dođemo do dvotrećinske podrške za troje kandidata za sudije Ustavnog suda. Nadamo se da će se do sjednice Ustavnog odbora postići dogovor i oko četvrtog kandidata, jer čini se da postoji šansa. Ne bi bila dobra poruka, ako smo sasvim blizu dogovoru da ne izaberemo svo četvoro sudija u prvom glasanju, posebno što niko ne osporava stručnost i profesionalni integritet  četvrtog kandidata, koji je nesporno ostavio dobar utisak i nakon intervjua.

Kada se radi o konkretnim imenima, onda zaista nije lako i nijansira se, a svi negdje imaju svoje favorite ali nadam se da će ipak doći do kompromisa, jer vrlo malo nedostaje.

MONITOR:  Vaša ideja da se sudije Ustavnog suda, u konačnici, od kvalifikovanih kandidata, biraju modelom žrijeba, nije prihvaćena, a izazvala je različite komentare, često krtične i ironične. Kako vidite te reakcije?

BOŠNJAK: Moja ideja je, usudiću se reći, namjerno iskarikirana u javnosti od određenih interesnih grupa koje žele da političkim ucjenama i trgovinama, isforsiraju izbor sebi poželjnih kandidata. Imajući u vidu haos i ogromno nepovjerenje između političkih subjekata, a svjesna činjenice koje bi posljedice bile neizbora sudija Ustavnog suda, ja sam kao izlazni, odblokirajući mehanizam, predložila slučajni izbor od onih koji su svima nesporni i prihvatljivi sa stanovišta referenci i integriteta, a da taj broj nespornih bude što je moguće manji, ali maksimum 12. To se onda ne može nazvati nikakvom lutrijom. Ovakva metoda je postojala još u Antičkoj Grčkoj, a poznata je i pri izboru patrijarha u pravosljavlju.

Svakako da bi mnoga bolja poruka bila da se postigne kompromis i da se dogovorimo, za šta ja i navijam, ali ako ne bude dogovora već prevlada isključivost i eskalira nepovjerenje između političkih subjekata, onda je ovo, i dalje tvrdim izlazna varijanta. Ne želim ni da pomislim da se neće izglasati sudije Ustavnog suda, to je nešto što ne smijemo dozvoliti.

Čini se da postoji želja, makar zasad, za kompromisom i dogovorom. Svi smo svjesni situacije i crvenog alarma, ali uvijek postoji bojazan kad krenemo da razgovaramo o konkretnim imenima, da stvari krenu u negativnom pravcu.  Nedavni sastanak je bio ohrabrujući.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ADRIAN PEZDIRC, GLUMAC: Nepopravljivi sam tužni optimista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Žrtve će kao i uvijek do sada biti oni politički, ekonomski i socijalno najnezaštićeniji. Smatram da svako vrijeme u ljudskoj povijesti nosi svoje izazove i da je najbolje i najgore vrijeme za sve one koji ga žive

 

Adrian Pezdirc jedan je od najtalentovanijih i najangažovanijih mlađih glumaca u Hrvatskoj. Diplomirao je 2014. ulogom Tartifa u istoimenoj predstavi za koju je iste godine dobio Nagradu hrvatskog glumišta za najboljeg mladog glumca. Članom ansambla Zagrebačkog kazališta mladih (ZKM) postaje 2016. godine. U Sarajevu je 2018. godine nagrađen na uglednom Internacionalnom teatarskom festivalu – MESS-u.

U ZKM-u, u pozorišnom čitanju jednog od najznačajnijih romana u istoriji književnosti „Braće Karamazovih“ reditelja Olivera Frljića, Pezdirc igra Aljošu Karamazova. Frljićevi Karamazovi, kako su i najavljeni, savremena su obrada klasika ruske književnosti i antiratni poklič koji je sasvim nenadano na pozornici osvanuo u zoru novog evropskog rata. „Karamazovi” su rađeni kao dvije uslovno nezavisne predstave, koristeći Tolstojevu rečenicu „Sve sretne obitelji sretne su na isti način, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj“ kao podnaslove.

MONITOR: Premijera „Karamazovih“ desila se na početku ruske vojne invazije i ponudila je kontekst za aktuelizaciju. Kako su izgledali početak rada na predstavi, probe, kako je nastajao tekst i predstava.

PEZDIRC: Kada smo počeli raditi na predstavi krajem prosinca 2021. godine, slika svijeta je izgledala samo malo drugačije. Uz puno rada, truda, vlastitih promišljanja počeli smo zajedno graditi jedan naš svijet. Oliver i dramaturginja Nina Gojić otpočetka su znali da žele dvije predstave i dvije perspektive. Jedna kroz prizmu privilegirane klase braće Karamazovi, Grušenjke, Katarine Ivanovne i gospođe Hohlakove, a drugu kroz pogled svih onih na čijim je leđima nesreće i iskorištavanja, ponajviše obitelji Snegirev, izgrađen sustav vrijednosti vrlo sličan onome u kojem svi živimo. Na dan početka invazije i rata na Ukrajinu, imali smo generalnu probu, i apsolutno je cijela predstava poprimila potpuno novu konotaciju. Kao da je život imitirao predstavu. Tokom procesa jedan jedini pola kartice nadopisani tekst i sam Dostojevski kao da su najavili zbivanja kojima smo toga dana počeli svjedočiti.

MONITOR: U novonastalom tekstu priča o porodici Karamazov je osnova, ali korišćene su razne reference naročito veze s aktualnim političkim dešavanjima u Evropi. Kad sam gledao predstavu nedavno u januaru, u ZKM-u je bilo prepuno. Publika je pažljivo gledala predstavu i bila oduševljena. Da li je uvijek takva reakcija?

PEZDIRC: Kao ansambl zaista smo presretni i zahvalni na procesu kojeg smo imali. Svi smo dali svu mentalnu, fizičku i kreativnu snagu koju smo imali, a rezultat je predstava koju zbilja ponosno čuvamo. Takva energija nemoguća je da ne zarazi gledatelje. Reakcije su podijeljene, ali više oko toga o čemu je predstava, i jesmo li tehnički prebrzi, a ne toliko je li dobra ili nije. Što je ja mislim znak da je predstava i naša priča uspješna jer otvara rasprave u cijelom sijasetu tema. Zagrebačka publika je karakteristična. Uvijek u ideji da točno zna kako bi nešto trebalo napraviti, a kada im se nešto sviđa bojažljivo će dati do znanja da uživaju. Neki od komentara na predstavu su bili i da imaju osjećaj da je aktualnost predstave nadišla granice Balkana, i zaista zagrebačkoj publici donjela osjećaj pripadnosti širem kontekstu. Hrvatska i Zagreb boje se takvih promjena u ideji gubitka „identiteta”, ali po reakcijama publike tokom predstave i punoj dvorani zaključujem da uživaju jednako kao i mi na sceni.

Miroslav MINIĆ
Foto: Marko MIŠČEVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo