Povežite se sa nama

OKO NAS

VAKCINISANJE DJECE: Berba neodgovornosti

Objavljeno prije

na

U Crnoj Gori se vakciniše sve manje djece. Prema podacima Instituta za javno zdravlje, tokom 2014. djeca su primila značajno manje svih obaveznih vakcina nego lani i nijedna vakcina nije imala obuhvat od 95 procenata koji se smatra dovoljnim za sprječavanje epidemija.

Planirane sistematske vakcinacije djece rođene 2013. godine, prema podacima koje je Monitoru dao Institut za javno zdravlje, tokom 2014. urađene su sa obuhvatom od 76 odsto kada je riječ o vakcini MMR1, do 91,1 odsto onih koji su primili BSG vakcinu. Polio vakcinom revakcinisano je 82,1 odsto djece, dok je revakcinu MMR2 primilo njih 95,2 odsto.

BSG, vakcinu protiv tuberkuloze na rođenju i tokom prve godine života tokom 2014. primilo je 91,1 odsto djece dok je taj procenat u prethodnoj godini iznosio 92,9.

Vakcinacija protiv difterije, tetanusa i pertusisa (tri doze DTP) sprovedena je sa obuhvatom na nivou države od 90,8 procenata što predstavlja značajno niži obuhvat u odnosu na prethodnu godinu kad je bilo vakcinisano 94,2 odsto djece.

Protiv dječje paralize, takođe sa tri doze OPV, vakcinisano je 90,7 odsto djece, što čini još jedan značajan pad u odnosu na prethodnu godinu kada je ovu vakcinu primilo 94,1 odsto djece.

Primovakcinacija protiv Hemofilusa influence tip B na nivou Crne Gore 2014. iznosila je 90,3 procenta, što je niža vrijednost u odnosu na prethodnu godinu kada je obuhvat bio 93,8 odsto. Obuhvat sa tri doze vakcine protiv hepatitisa B iznosi 86,6 procenata, dok je godinu ranije iznosio 89,8 odsto.

Najmanje je djece tokom 2014. vakcinisano MMR vakcinom – svega 76,1 odsto. Ovu vakcinu, koja štiti od malih boginja, zauški i rubeole primilo je čak 12 odsto djece manje nego 2013, kada ih je vakcinisano 88 procenata.

,,Na niži obuhvat vakcinacijama uticalo je, pored nedostatka vakcina na globalnom tržištu, na primjer nestašica kombinovane petovalentne vakcine u prvoj polovini 2014. godine, do sada najsnažnije angažovanje pripadnika antivakcinalnih grupa koje su širile značajne dezinformacije i kontroverze u vezi bezbjednosti vakcina, naročito MMR vakcine”, objašnjavaju u Institutu za javno zdravlje.

MMR, vakcina protiv malih boginja, rubeole i velikog kašlja, najčešće je osporavana vakcina. Protivnici vakcinacije godinama tvrde kako je ona povezna sa obolijevanjem djece od autizma. Nastojanja zvanične medicine da se opovrgne takve tvrdnje imaju promjenljiv uspjeh.

Veliki broj ljudi, očigledno, nije povjerovao u tvrdnje ljekara da je vakcinacija najdjelotvornija i najefikasnija mjera kojom raspolaže zdravstvena služba i da je zahvaljujući njoj u značajnoj mjeri promijenjen tok istorije mnogih bolesti.

Mnogi roditelji nijesu prihvatili objašnjenje nadležnih da je naučni časopis u kojem je 1998. objavljena studija koju često pominju antivakcinalni lobiji, koja govori o promjenama na crijevima koje bi mogle da imaju neke veze sa davanjem vakcina i eventualno sa autizmom, naknadno povukao tu studiju, jer se ispostavilo da je ona „namještena” i lažirana. Ljudi skloni teorijama zavjere ukazuju na snagu farmaceutske industrije i njihovu moć da ,,reklamiraju” vakcine, dok, upućeni primjećuju da oni koji proizvode i propagiraju razne alternativne preparate i slično, takođe zgrću ogromne pare.

Početkom 2014, u Crnoj Gori je pažnju medija privukla dr Slađana Velkov iz Makedonije tvrdnjama da vakcine donose neuporedivo više štete nego koristi, da izazivaju autizam i dovode do raznih drugih poremećaja. Broj ljudi koji njene aktivnosti prate na društvenim mrežama stalno raste, uprkos činjenici da je, na primjer, jednom objavila kako oboljele od meningitisa treba liječiti pomorandžom i limunom, oblogama od luka i slično.

Sve ovo je imalo velikog odjeka. Od 7700 djece koja su, prema kalendaru vakcinacije u 214. trebala da je dobiju, MMR vakcinu u Crnoj Gori primila su 5853 djeteta. Njih 24 nije vakcinisano zbog bolesti, dok su ostalih 1823 u Institutovim tabelama zabilježeni kao ,,neopravdani”.

Podaci iz Instituta pokazuju da je broj vakcinisane djece veći na sjeveru nego na jugu zemlje. U Podgorici je, tokom druge godine života, u 2014. od 2.664 onih koji su bili obavezni da prime MMR vakcinu, vakcinisano 1.756-oro djece. Zbog bolesti njih troje, ,,neopravdano” – 905. Procenat djece vakcinisane protiv malih boginja, zauški i rubeola u glavnom gradu iznosi 65,9 što znači da sitan broj fali pa da nevakcinisanih bude – trećina.

Najmanje djece – 61,9 odsto – MMR vakcinu je primilo u Budvi. Od 320 djece vakcinisano je njih 198, dvoje nije vakcinisano zbog bolesti, ,,neopravdanih” je 120. Slično je u Baru gdje je ovu vakcinu primilo 65 odsto djece. Od njih 586, vakcinu je dobilo 381 dijete, dvoje nije vakcinisano, preko dvije stotine djece nije zaštićeno.

U Kotoru je MMR vakcinu dobilo 76,7 odsto djece, u Ulcinju 85,8. Da podjela na sjever i jug nije stroga svjedoči podatak da je u Herceg Novom vakciniosano 93 odsto djece, u Beranama 78,9, na Cetinju 71,7. Devedeset pet i više procenata djece vakcinisano je u Bijelom Polju, Mojkovcu, Plavu, Pljevljima, Rožajama i na Žabljaku. U Šavniku i Plužinama vakcinisana su sva djeca – ukupno njih 39.

,,Kampanja protiv vakcinisanja jenjava, naročito nakon epidemijskog javljanja malih boginja u zemljama u okruženju koje je dovelo do toga da javnost uvidi značajne zdravstvene i ekonomske posljedice koje prate obolijevanje (liječenje, hospitalizacija, odsustvovanje sa posla itd).” Tako su odgovorili na pitanje Monitora o uticaju kampanje protiv vakcinisanja djece na broj vakcinisanih, u Institutu za javno zdravlje.

Početkom februara, kada je Monitor pisao o ovoj temi, u Institutu su nam objasnili da će Izvještaj o sprovedenoj imunizaciji u Crnoj Gori za 2014. godinu biti dostupan u maju. Na naše pitanje zašto tada nije objavljen, kažu da je Izvještaj ,,izrađen krajem maja ove godine i dostavljen organu državne uprave nadležnom za poslove zdravlja, kako je i zakonom propisano”. Nije zabilježeno da se Ministarstvo zdravlja ovim povodom oglašavalo, osoba zadužena za odnose sa javnošću je na bolovanju.

Osim što nijesu imali pravi odgovor na kampanju protiv vakcinisanja djece, nadležni su smanjenju vakcinacije doprinijeli i time što vakcine nijesu obezbijedili.

,,Za prevazilaženje problema oko OVP – oralne vakcine protiv dječije paralize, koja se više ne proizvodi jer je postala dio petovalentnih vakcina, bio je neophodan novi plan za imunizaciju koji je sačinio Institut za javno zdravlje. Zbog toga je bilo povremenih i kratkih nestašica određenih vakcina. Nestašica vakcina protiv hepatitisa B za djecu bila je prouzrokovana kašnjenjem dobavljača”, saopšteno je Monitoru iz Montefarma. Prema njihovim riječima, ova vakcina će biti distibuirana dok ovaj broj Monitora ide u štampu. Do kraja godine očekuju uredno snabdijevanje vakcinama za djecu.

Iz nezvaničnih izvora Monitor saznaje da su zastoji od po nekoliko mjeseci u snabdijevanju vakcinama stvarali haos jer se, kad vakcine konačno stignu, dešavalo da, zbog dolaska velikog broja djece sa čijim se vakcinisanjem kasnilo, vakcine nestanu istoga dana kad je objavljeno da stižu u domove zdravlja. Prosto se potroše za nekoliko sati.

Kako cijela stvar izgleda roditeljima, nije teško pretpostaviti. Zamislite majku kojoj je, osim uobičajenog straha koji prati svaki odlazak kod ljekara i svaku vakcinaciju jer propratni efekti su nešto od čega svi i uvijek strahuju, dodatno posijan strah od autizma i drugih teških oboljenja, kad konačno odluči da, ipak, svom djetetetu da vakcinu, i onda joj kažu da je – nema. Osjećaj da je prelomila pada u vodu, sljedeći put – ispočetka.

Pokazuju brojevi, a pokazuje i razgovor sa bilo kojim roditeljem – sa problemima oko vakcinacije država se bori – loše. Cijena će biti ispostavljena.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

SJEVER I 5G TEHNOLOGIJA: Testiranje mreže i predrasuda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora i dalje čeka na stvaranje regulatornih i tehničkih uslova za implementaciju 5G mreže na nivou države. No, minule sedmice, Crnogorski Telekom je, bez najave, pustio u probni rad bazne stanice u Bijelom Polju i Beranama, čime je testirana 5G mreža. To je izazvalao burne reakcije, ali i strah, dijela građana u te dvije opštine

 

Građani sjevera Crne Gore još imaju puno nedoumica, ali i straha vezano za 5G tehnologiju, pokazalo se minule sedmice. Negodovanje, uznemirenost i optužbe na račun Crnogorskog Telekoma,  pratili su puštanje u eksperimentalni rad dvije bazne stanice u Bijelom Polju i Beranama. Ako je  suditi i prema onome što je poručeno iz ekoloških organizacija na sjeveru,  država, odnosno,  mobilni oprateri,  prije  implementacije 5G tehnologije moraće da ulože mnogo truda na edukaciji i informisanju građana. Reakcije sa sjevera pokazale su i da to do sada nije činjeno na odgovorajući način.

Kako za Monitor kaže Zdravko Janušević, izvršni direktor NVO Bjelopoljski demokratski centar,  najproblematičnije je  što  su iz „cijelog procesa izopšteni građani“. On skreće pažnju i na, kako tvrdi, činjenicu da je prilikom postavljanja i puštanja u probni rad baznih stanica zaobiđena i lokalna uprava.

„To sam provjerio i u nadležnom sekretarijatu, uopšte nijesu bili obaviješteni o svemu ovome. Sve ostale bazne stanice pratila je odgovorajuća dokumentacija sa lokalnog nivoa. Ovog puta ne. Nije bilo prilike za javnu raspravu, nema Elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu. Ne znamo koje su posljedice po zdravlje građana. Telekom je pokazao određenu drskost i nezainteresovanost za stav građana… “, kaže sagovornik Monitora.

On podsjeća da je grupa NVO sa sjevera,  prije nekoliko dana,  na konferenciji za štampu, postavila brojna pitanja tom mobilnom operateru.  Interesovalo ih je „da  li su sprovedena mjerenja zračenja i koliki je uticaj elekromagnetnog zračenja na građane“.  Pitali su i zbog čega Elaborat,  koji je uradio Elektrotehnički fakultet, nije javno prezentovan. Zamjerili su i što se postavljanje 5G mreže desilo u samom centru Bijelog Polja.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

PRIČA O LOKALNIM HODAČIMA: Pretresanje skrivenih džepova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mladi bračni par Ivan i Ivana Mandić se, u zenitu pandemije izazvane virusom COVID-19, koja je učinila da zaboravimo na putovanja u inostranstvo, okrenuo promociji domaćeg turizma na posve drugačiji način. Njihovi vlogovi, internet dnevnici u video formatu, sistematizovani u Jutjub kanal simbolično nazvan Lokalni hodači, otvoren tek malo manje od pola godine, već broje hiljade pregleda

 

Kada u zatišju pojedinci marljivo ucrtavaju Crnu Goru na turističku mapu svijeta, otvara se čudesna kutija. Tada zaboravljena i zanemarena mjesta dobijaju priliku da šarmiraju, i odjednom teza „nemamo bog zna šta da ponudimo turistima” – ne odslikava realnost. To je i misija Lokalnih hodača.

Mladi bračni par, Ivan i Ivana Mandić, se, u zenitu pandemije izazvane virusom COVID-19, koja je zaustavila gotovo čitav svijet, i učinila da zaboravimo na putovanja u inostranstvo, okrenuo promociji domaćeg turizma na posve drugačiji način. Njihovi vlogovi, internet dnevnici u video formatu, sistematizovani u Jutjub kanal simbolično nazvan Lokalni hodači, otvoren tek malo manje od pola godine, već broje hiljade pregleda.

„Lokalni hodači su lokalni bračni par Ivana i Ivan, kao i svi njihovi slučajni ili namjerni saputnici, čiji je cilj da upoznaju svaki kutak Crne Gore. Već duže vrijeme nastojimo da obiđemo što je moguće više njih, pa su vlogovi logičan nastavak te priče”, kaže za Monitor Ivana Mandić.

Svaki je priča za sebe. Od Slivskog ponora, preko podgoričkog starog groblja, tragovima rimskog akvadukta (Mostine), do tvrđave Kosmač, Mandići, oboje strastveni ljubitelji prirode, doživljavaju Crnu Goru iz drugačije perspektive. Prvobitna ideja, tek da otkriju lijepe lokacije za izlet ili piknik, doživljava metamorfozu – prerasta u želju za upoznavanjem sopstvene zemlje i njenih kulturno-istorijskih područja. Tako je fokus tura na koje idu Mandići uglavnom odlazak do nekog utvrđenja – Crvene stijene, Đuteze, Lontodokla (Gradine Martinićke), Obluna, kao i do lokacija koje imaju značajno mjesto u istoriji Podgorice i Crne Gore uopšte, a nalaze se u jezgru grada, poput Jusovače, koja je, zbog nemara nadležnih, u stanju raspadanja ili Sahat kule, čiju su unutrašnjost, uz posebnu dozvolu JU Muzeja i galerija Podgorice, uspjeli da snime i približe i onima koji nisu imali prilike da je posjete.

Ivan, videograf i fotograf po struci, zadužen je za snimanje i montiranje video klipova, dok Ivana, inače politikološkinja, istražuje i pronalazi zanimljive činjenice o mjestima koja obilaze.

Na pitanje zbog čega se najčešće odlučujemo na upoznavanje sopstvene zemlje tek kad “istrošimo” druge opcije, Ivan odgovara da razlog leži u tome što su nam ljepote sopstvene zemlje nadohvat ruke, pa za njih „imamo kad”. „Možda je najveća ironija u tome što o njima ne znamo dovoljno. U potpunom ludilu koje je pandemija izazvala, dobro je to što smo, barem na kratko vrijeme „bacilli oko” na krajolike oko sebe. Samo još da naučimo da o njima vodimo računa”, napominje.

Najviše reakcija i komentara izazvali su vlogovi o Kaluđerovom oku, koje se nalazi na teritoriji glavnog grada, kao i Godinju, kod Bara. „Teško je reći koji obilazak nam je najdraži, s obzirom na to da sve više širimo svoj radijus na dalje lokalitete od Podgorice, koji su priča za sebe. Volimo kad snimamo neki koji je spojnica zanimljive istorijske priče i prirodne ljepote, kao što je to recimo Manastir Prečista Krajinska i šuma kestenja”, navode Mandići.

Kosmač, pećinu Magara, Velju Goru, Bobiju ili Vezačku pećinu – obaveza je svakog građanina Crne Gore da ih barem jednom posjeti. „Mjesta na kojima je dobar pogled na jezero, more, grad, uvijek ostave snažan utisak na nas. Najviše nam je godilo Godinje, gdje smo dan proveli u nekoj drugoj vremenskoj dimenziji, uz tople pozdrave i druženje sa lokalcima”, kaže Ivana Mandić.

Vlogovi, a naročito turistički, na Jutjubu su izuzetno praćeni, i u svijetu ljudi od kreiranja takvog video sadržaja mogu solidno i da zarade. Značaj koji ta vrsta promocije ima – prepoznat je i vrednovan. Mandići za sada još uvijek ne znaju da li će monetizovati, odnosno unovčiti, svoj Jutjub kanal. Teško je da išta prognoziraju. Uz pomoć drona, kamere Go pro action i FUJI digitalnog fotoaparata, osvojili su publiku, radom i ispred i iza kamere. Pratioci na društvenim mrežama prepoznali su njihov kontent (sadržaj) po kvalitetu. Proces snimanja i montaže zahtijeva planiranje, strpljenje i trud, ali ljubav prema hobiju ne poznaje poteškoće.

Kako Podgorica, sem Duklje i Meduna, o kojima bi trebalo bolje informisati prolaznike na licu mjesta, u najbližoj okolini ima šta da ponudi, Lokalni hodači smatraju da bi određene kulturno-istorijske lokacije van glavnog grada trebalo učiniti vidljivijim i atraktivnijim, kako za sugrađane, tako i za turiste. Važno je i da se on mapira kao turistički zanimljiv, jer je kroz istoriju uvijek bio plodno tlo razvoja starih civilizacija. Nadležne turističke organizacije bi trebalo da učine više u vezi sa tim, smatraju Mandići. „Za početak, potrebno je obnoviiti smjernice ka određenim lokalitetima i info table. Svakako, ažurnija komunikacija putem društvenih platformi u toku godine nije naodmet”.

Njihove emisije sa kratkih putovanja imaju za cilj, kako su objasnili, prvenstveno da pokažu ljudima „šta propuštaju”, ali i da postanu svjesni da se priroda mora poštovati i njegovati. Boravak u njoj za Lokalne hodače je bijeg od užurbanosti i usplahirenosti grada. „Kolektivno, svijest o očuvanju životne sredine se još uvijek nije razvila”, smatraju Mandići. Kuda god bi otišli, naišli bi na smeće, uglavnom na plastične boce i kese, a odskora i na hirurške maske. Sem toga, pojedina utvrđenja od kulturno-istorijskog značaja „ukrašavaju” i grafiti.

Želja za eskapizmom od stvarnosti eskalirala je tokom korona pandemije. Pa je prerasla u potrebu. Jer lokalnog hodača i čine radoznalost i težnja da upozna prostor u kom živi.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BERANE: SLUČAJ AGROPOLIMLJE: Sjećanje na pljačku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poljoprivredni kombinat koji je nekada zapošljavao 800 radnika je rasturen,  mala preduzeća koja su nastala njegovom segmentacijom postala su lak plijen tajkuna, dok su radnici i mali akcionari ostali bez ičega

 

Nekadašnji radnici i akcionari rasparčanog i kroz proces tranzicije opljačkanog preduzeća Agropolimlje zatražili su od nadležnih pravosudnih organa da preispitaju dešavanja u toku privatizacionih procesa u nekadašnjem poljoprivrednom gigantu. Oni tvrde da su određena lica prilikom privatizacije preduzeća kontinuirano, u dužem vremnskom periodu, preduzimala brojne nedozvoljene radnje u cilju pribavljanja protivpravne imovinske koristi na štetu radnika, akcionara i države.

Predstavnik akcionara Refik Zujović ističe da već godinama od najvećih instanci u Crnoj Gori uzaludno traže da se utvrdi zbog čega nadležne institucije nijesu preduzele mjere kako bi se stalo na put potpune likvidacije Agropolimlja, i na vrijeme spriječile neodgovorno ponašanje stečajnih upravnika, stečajnih sudija, tužilaca, inspekcijskih službi i Područne jedinice Uprave za nekretnine Berane.

„Na naše zahtjeve niko se ozbiljno nije osvrtao. Zato smo zbog brojnih propusta, kao akcionari, grubo oštećeni prilikom diobnog bilansa preduzeća, pošto nam je  uskraćeno pravo na dio svojine koja je pripadala nekadašnjem preduzeću Agropolimlje. Mi i dalje tvrdimo da postoje osnovane sumnje da se radi o organizovanom kriminalu i da akteri tih radnji godinama ostaju nekažnjeni. Zato ponovo tražimo da se razmotri odgovornost za nepostupanje pravosudnih organa u očiglednom slučaju korupcije prilikom prodaje preduzeća”, kaže Zujović. „Pljačka je velika jer je preduzeće bilo veliko, a njegova imovina je na čudne načine prešla u ruke privatnika”.

Beranski agroindustrijski kompleks Agropolimlje nastao je kao dio nekadašnje kompanije Agrokombinat 13. jul. Tada, već daleke 1963. godine, upošljavao je preko 800 radnika. Agropolimlje je u svom sastavu imalo pekaru, mljekaru, klanicu, voćnjak od 47 hektara, brojne trgovinske i uslužne objekte, kao i preko sto hektara šume i zemljište na kom se obavljala poljoprivredna proizvodnja.

Odlukom Skupštine akcionara od 24. juna 1998. godine, to društvo je podijeljeno na 10 novih pravnih subjekata – akcionarskih društava. Sva imovina Agropolimlja, koja je podijeljena između akcionarskih društava, procijenjena je i na osnovu toga  je utvrđen akcionarski kapital zaposlenih i fondova. Bivši radnici, kao i manjinski akcionari, tvrde da brojni dokazi ukazuju da se nakon toga pristupilo nezakonitim radnjama, odnosno da su privilegovani pojedinci vrijednu nepokretnu imovinu, vlasništvo akcionara, bivših radnika DD Agropolimlja, na svoju ruku prodavali raznim kupcima. Navode da su novac od prodatih nepokretnosti zadržavali isključivo za sebe i da je neophodno angažovati finansijske stručnjake spremne da javno saopšte o kakvim i kolikim transakcijama je riječ.

„Mi mislimo da je potrebno da vještaci utvrde koja je površina nepokretnosti bila upisana na AD Poljoprivreda i šumarstvo, koje je nastalo kao jedan od subjekata Agropolimlja, i na osnovu kojeg pravnog osnova, zatim koliko je od tih nepokretnosti otuđeno, kada, kojim licima i kako i na koji način su vršene preknjižbe na nove kupce”, ističu manjinski akcionari, među kojima je i Zujović.

Oni dodaju da je neophodno da se preko vještaka finansijske struke utvrdi za koje novčane iznose su sve te nepokretnosti prodate, da li su vršene zakonite prodaje tih nepokretnosti, da li su od strane vještaka poljoprivredne ili šumarske struke vršene procjene prodatih nepokretnosti, te da li je novac od svih tih transakcija ulazio i u završne bilasne AD Poljoprivreda i šumarstvo.

„Neophodno je ispitati puteve toga novca i za šta je utrošen, jer AD Poljoprivreda i šumarstvo svih ovih godina postoji samo na papiru”, kažu akcionari. Tvrde i da je Uprava za nekretnine bez valjanih dokaza upisivala imovinu bivšeg Agropolimlja na ime navih vlasnika – pravnih i fizičkih lica – a da su oni ostali kratkih rukava.

„Većinski akcionari raspolagali su imovinom bivšeg Agropolimlja kao da je ona njihova lična svojina i to tako što su je razmjenjivali i dijelili nezakonitim diobnim ugovorima u vrijeme kada su funkcionisali kao posebna akcionarska društva. Te transakcije su se obavljale bez znanja skupštine akcionara i odbora direktora, dok radnike niko ništa nije pitao. U svim tim radnjama učestvovala je i Uprava za nekretnine, koja je dozvolila da se na osnovu nevalidne i fiktivne dokumentacije otuđi imovina tih akcionarskih društava i unese u posjed pojedinaca i firmi čiji su vlasnici sami većinski akcionari”, svjedoče bivši radnici.

Oni se, kažu, nadaju da će neki novi specijalni tužilac, nakon što se izvrše najavljene promjene u tužilaštvu i sudstvu, ozbilj­no shva­ti­ti nji­ho­ve za­htje­ve i da će u ci­je­lom slu­ča­ju po­bi­je­di­ti pravo i prav­da. „Od 2006. do 2010. go­di­ne naš pred­met se na­la­zio kod Osnov­nog su­da u Be­ra­na­ma. Na­kon to­ga prav­du smo uza­lud­no tražili kod Vi­šeg su­da u Bi­je­lom Po­lju. Slič­no su se od­ni­je­li i Pri­vred­ni i Ape­la­ci­o­ni sud, ta­ko da smo mi na kra­ju iz­gu­bi­li po­vje­re­nje u prav­ni po­re­dak Cr­ne Go­re”, kažu manjinski akcionari, navodeći da je slučaj Agropolimlje „klasičan primjer“ pljačkaškog privatizovanja i uništavanja nekadašnjih društvenih dobara.

„Građani koji su uložili vaučere i bivši radnici su osiromašeni, a neko je preko noći stekao bogatstvo“, kažu.

Bivši radnici i akcionari Agropolimlja, odnosno desetak novonastalih kompanija, objašnjavaju da su se, ulažući porodične vaučere stečene tokom postupka vaučerske privatizacije ,,rukovodili razmišljanjem da bi poljoprivreda mogla biti perspektivna grana na sjeveru. Dogodila se, međutim, neshvatljiva stvar – veliki poljoprivredni kombinat je rasturen, a mala preduzeća koja su nastala njegovom segmentacijom  postala su lak plijen tajkuna od Berana do Podgorice.

Na mjestu tih preduzeća danas se nalaze trgovinski centri, poslovni prostori pretvoreni u kafane, šume su posječene, voćnjaci su prošli kroz tri ruke, na mjestu klanice gola ledina čeka nekog investirora, a na njivama nikli pogoni za separaciju i asfaltne baze.

Imena manjinskih vlasnika, bivših radnika i akcionara, još uvijek se provlače kroz registar CDA, od čega oni nemaju nikakve koristi, osim podsjećanja na nekadašnje uspješne poljoprivredne firme i pljačku koja je uslijedila nakon toga.

                                                                                          Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo