Povežite se sa nama

OKO NAS

VAKCINISANJE DJECE: Berba neodgovornosti

Objavljeno prije

na

U Crnoj Gori se vakciniše sve manje djece. Prema podacima Instituta za javno zdravlje, tokom 2014. djeca su primila značajno manje svih obaveznih vakcina nego lani i nijedna vakcina nije imala obuhvat od 95 procenata koji se smatra dovoljnim za sprječavanje epidemija.

Planirane sistematske vakcinacije djece rođene 2013. godine, prema podacima koje je Monitoru dao Institut za javno zdravlje, tokom 2014. urađene su sa obuhvatom od 76 odsto kada je riječ o vakcini MMR1, do 91,1 odsto onih koji su primili BSG vakcinu. Polio vakcinom revakcinisano je 82,1 odsto djece, dok je revakcinu MMR2 primilo njih 95,2 odsto.

BSG, vakcinu protiv tuberkuloze na rođenju i tokom prve godine života tokom 2014. primilo je 91,1 odsto djece dok je taj procenat u prethodnoj godini iznosio 92,9.

Vakcinacija protiv difterije, tetanusa i pertusisa (tri doze DTP) sprovedena je sa obuhvatom na nivou države od 90,8 procenata što predstavlja značajno niži obuhvat u odnosu na prethodnu godinu kad je bilo vakcinisano 94,2 odsto djece.

Protiv dječje paralize, takođe sa tri doze OPV, vakcinisano je 90,7 odsto djece, što čini još jedan značajan pad u odnosu na prethodnu godinu kada je ovu vakcinu primilo 94,1 odsto djece.

Primovakcinacija protiv Hemofilusa influence tip B na nivou Crne Gore 2014. iznosila je 90,3 procenta, što je niža vrijednost u odnosu na prethodnu godinu kada je obuhvat bio 93,8 odsto. Obuhvat sa tri doze vakcine protiv hepatitisa B iznosi 86,6 procenata, dok je godinu ranije iznosio 89,8 odsto.

Najmanje je djece tokom 2014. vakcinisano MMR vakcinom – svega 76,1 odsto. Ovu vakcinu, koja štiti od malih boginja, zauški i rubeole primilo je čak 12 odsto djece manje nego 2013, kada ih je vakcinisano 88 procenata.

,,Na niži obuhvat vakcinacijama uticalo je, pored nedostatka vakcina na globalnom tržištu, na primjer nestašica kombinovane petovalentne vakcine u prvoj polovini 2014. godine, do sada najsnažnije angažovanje pripadnika antivakcinalnih grupa koje su širile značajne dezinformacije i kontroverze u vezi bezbjednosti vakcina, naročito MMR vakcine”, objašnjavaju u Institutu za javno zdravlje.

MMR, vakcina protiv malih boginja, rubeole i velikog kašlja, najčešće je osporavana vakcina. Protivnici vakcinacije godinama tvrde kako je ona povezna sa obolijevanjem djece od autizma. Nastojanja zvanične medicine da se opovrgne takve tvrdnje imaju promjenljiv uspjeh.

Veliki broj ljudi, očigledno, nije povjerovao u tvrdnje ljekara da je vakcinacija najdjelotvornija i najefikasnija mjera kojom raspolaže zdravstvena služba i da je zahvaljujući njoj u značajnoj mjeri promijenjen tok istorije mnogih bolesti.

Mnogi roditelji nijesu prihvatili objašnjenje nadležnih da je naučni časopis u kojem je 1998. objavljena studija koju često pominju antivakcinalni lobiji, koja govori o promjenama na crijevima koje bi mogle da imaju neke veze sa davanjem vakcina i eventualno sa autizmom, naknadno povukao tu studiju, jer se ispostavilo da je ona „namještena” i lažirana. Ljudi skloni teorijama zavjere ukazuju na snagu farmaceutske industrije i njihovu moć da ,,reklamiraju” vakcine, dok, upućeni primjećuju da oni koji proizvode i propagiraju razne alternativne preparate i slično, takođe zgrću ogromne pare.

Početkom 2014, u Crnoj Gori je pažnju medija privukla dr Slađana Velkov iz Makedonije tvrdnjama da vakcine donose neuporedivo više štete nego koristi, da izazivaju autizam i dovode do raznih drugih poremećaja. Broj ljudi koji njene aktivnosti prate na društvenim mrežama stalno raste, uprkos činjenici da je, na primjer, jednom objavila kako oboljele od meningitisa treba liječiti pomorandžom i limunom, oblogama od luka i slično.

Sve ovo je imalo velikog odjeka. Od 7700 djece koja su, prema kalendaru vakcinacije u 214. trebala da je dobiju, MMR vakcinu u Crnoj Gori primila su 5853 djeteta. Njih 24 nije vakcinisano zbog bolesti, dok su ostalih 1823 u Institutovim tabelama zabilježeni kao ,,neopravdani”.

Podaci iz Instituta pokazuju da je broj vakcinisane djece veći na sjeveru nego na jugu zemlje. U Podgorici je, tokom druge godine života, u 2014. od 2.664 onih koji su bili obavezni da prime MMR vakcinu, vakcinisano 1.756-oro djece. Zbog bolesti njih troje, ,,neopravdano” – 905. Procenat djece vakcinisane protiv malih boginja, zauški i rubeola u glavnom gradu iznosi 65,9 što znači da sitan broj fali pa da nevakcinisanih bude – trećina.

Najmanje djece – 61,9 odsto – MMR vakcinu je primilo u Budvi. Od 320 djece vakcinisano je njih 198, dvoje nije vakcinisano zbog bolesti, ,,neopravdanih” je 120. Slično je u Baru gdje je ovu vakcinu primilo 65 odsto djece. Od njih 586, vakcinu je dobilo 381 dijete, dvoje nije vakcinisano, preko dvije stotine djece nije zaštićeno.

U Kotoru je MMR vakcinu dobilo 76,7 odsto djece, u Ulcinju 85,8. Da podjela na sjever i jug nije stroga svjedoči podatak da je u Herceg Novom vakciniosano 93 odsto djece, u Beranama 78,9, na Cetinju 71,7. Devedeset pet i više procenata djece vakcinisano je u Bijelom Polju, Mojkovcu, Plavu, Pljevljima, Rožajama i na Žabljaku. U Šavniku i Plužinama vakcinisana su sva djeca – ukupno njih 39.

,,Kampanja protiv vakcinisanja jenjava, naročito nakon epidemijskog javljanja malih boginja u zemljama u okruženju koje je dovelo do toga da javnost uvidi značajne zdravstvene i ekonomske posljedice koje prate obolijevanje (liječenje, hospitalizacija, odsustvovanje sa posla itd).” Tako su odgovorili na pitanje Monitora o uticaju kampanje protiv vakcinisanja djece na broj vakcinisanih, u Institutu za javno zdravlje.

Početkom februara, kada je Monitor pisao o ovoj temi, u Institutu su nam objasnili da će Izvještaj o sprovedenoj imunizaciji u Crnoj Gori za 2014. godinu biti dostupan u maju. Na naše pitanje zašto tada nije objavljen, kažu da je Izvještaj ,,izrađen krajem maja ove godine i dostavljen organu državne uprave nadležnom za poslove zdravlja, kako je i zakonom propisano”. Nije zabilježeno da se Ministarstvo zdravlja ovim povodom oglašavalo, osoba zadužena za odnose sa javnošću je na bolovanju.

Osim što nijesu imali pravi odgovor na kampanju protiv vakcinisanja djece, nadležni su smanjenju vakcinacije doprinijeli i time što vakcine nijesu obezbijedili.

,,Za prevazilaženje problema oko OVP – oralne vakcine protiv dječije paralize, koja se više ne proizvodi jer je postala dio petovalentnih vakcina, bio je neophodan novi plan za imunizaciju koji je sačinio Institut za javno zdravlje. Zbog toga je bilo povremenih i kratkih nestašica određenih vakcina. Nestašica vakcina protiv hepatitisa B za djecu bila je prouzrokovana kašnjenjem dobavljača”, saopšteno je Monitoru iz Montefarma. Prema njihovim riječima, ova vakcina će biti distibuirana dok ovaj broj Monitora ide u štampu. Do kraja godine očekuju uredno snabdijevanje vakcinama za djecu.

Iz nezvaničnih izvora Monitor saznaje da su zastoji od po nekoliko mjeseci u snabdijevanju vakcinama stvarali haos jer se, kad vakcine konačno stignu, dešavalo da, zbog dolaska velikog broja djece sa čijim se vakcinisanjem kasnilo, vakcine nestanu istoga dana kad je objavljeno da stižu u domove zdravlja. Prosto se potroše za nekoliko sati.

Kako cijela stvar izgleda roditeljima, nije teško pretpostaviti. Zamislite majku kojoj je, osim uobičajenog straha koji prati svaki odlazak kod ljekara i svaku vakcinaciju jer propratni efekti su nešto od čega svi i uvijek strahuju, dodatno posijan strah od autizma i drugih teških oboljenja, kad konačno odluči da, ipak, svom djetetetu da vakcinu, i onda joj kažu da je – nema. Osjećaj da je prelomila pada u vodu, sljedeći put – ispočetka.

Pokazuju brojevi, a pokazuje i razgovor sa bilo kojim roditeljem – sa problemima oko vakcinacije država se bori – loše. Cijena će biti ispostavljena.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

SJEVER I TURIZAM: EKO KATUNI I SEOSKA GAZDINSTVA NAJTRAŽENIJI:  Stranci žele netaknutu prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sagovornici Monitora ističu da je strance teško bilo vidjeti po ulicama gradova, na betonskim pločnicima i kafanama. Oni, objašnjavaju, traže divljinu i netaknutu ljepotu, koje je na zapadu sve manje. Iako je Crna Gora ima, turistička ponuda bi morala biti organizovanija

 

Mada još uvijek nijesu sveli bilanse, u turističkim organizacijama u regionu sjeveroistoka Crne Gore – Berana, Andrijevice, Plava, Rožaja i Petnjice, zadovoljni su ljetnjom turističkom sezonom, za koju kažu da je ili na nivou one iz 2019. godine, ili približno tom rezultatu. U nekim opštinama kažu da je posjeta turista bila čak i iznad te sezone koja se uzima kao reper uspješne.

Direktor Turističke organizacije (TO) Berane Ivan Radević ističe, tako, da su svi turistički kapaciteti na planinama tokom jula i avgusta bili prepuni stranaca, posebno Poljaka, Francuza i Njemaca.

„To su ljudi koje niste mogli vidjeti na ulicama grada. Njih to ne zanima, oni nisu tu bili zbog betona, već zbog takozvanog aktivnog odmora i netaknute prirode. Zato su bili puni kapaciteti eko katuna i svih seoskih domaćinstava registrovanih za bavljenje turizmom na području beranske opštine. Mislim da je tako bilo i u regionu“ – kaže Radević.

Prema njegovim riječima ove godine je u naglom porastu broj turističkih seoskih domaćinstava, ekoloških katuna i ekoloških planinskih ugostiteljskih objekata.

„Mi smo im kao turistička organizacija bili maksimalno na usluzi sa organizovanjem raznih manifestacija“ – dodaje Radević.

On je za narednu turističku sezonu najavio obogaćivanje ponude, pa čak i izgradnju takozvanog zip lajna iznad Tifranske klisure, od vrha starog puta kralja Aleksandra do druge strane Tifrana, iznad rijeke Lim.

„To će biti za one koji žude za adrenalinom“ – tvrdi direktor TO Berane.

Zadovoljna je i njegova koleginica na čelu Turističke organizacije Plav Samira Canović, koja ističe da je ova sezona krajem jula mjeseca bila na nivou 2019. godine.

„U jednom trenutku to je bilo čak i više nego te godine, ali vidjećemo na kraju kada svedemo konačni bilans. Sve u svemu, ova turistička sezona u Plavu je bila više nego dobra“ – kaže Canovićeva.

Ona ističe da Plav sa svojom atraktivnom okolinom privlači sve više stranih turista, najviše iz Njemačke, Slovačke i Rumunije.

„Nismo očekivali takvu posjećenost. Bilo je i Holanđana, Engleza, Francuza. Mi imamo tu stazu koja je za sve njih atratkivna, a to su Vrhovi Balkana. Dosta njih je bilo koji su posjećivali Hridsko jezero i bila su puna turistička domaćinstva i eko naselja na putu do tog jezera“ – priča Canovićeva.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Pljačka iza koje ostaju goleti umjesto šuma.

Ove nedjelje nastavljen je protest i u Barama Kraljskim koji traje već 14 mjeseci. Ne dirajte naše vode, ostavite naša izvorišta Tare, dosta ste uzeli, nemojte više kumim vas bogom”, poručili su u julu prošle godine mještani kolašinskog sela Kraljske Bare, ispod Komova.

Protesti za zaustavljanje gradnje malih hidroelektrana (mHE) na vodotocima Ljubaštica, Crnja  i Čestogaz. Ove tri rječice formiraju rijeku Drcku, jednu od većih pritoka Tare.

Nakon promjene vlasti, mještani su više puta podsjećali na obećanja potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića koje je nakon izbora dao na jednom od njihovih protesta. „ Buduća vlast treba da raskine sve koncesije za mHE i trajno zabrani gradnju”.  ,,Svaka gradnja mHE  je korupcija sama po sebi”.

Vlast za sada ćuti i ne raskida ugovor.  ,,Privremena zabrana gradnje od juna je još na snazi. Imamo nekih obećanja da je nađeno puno nepravilnosti, ali nema još raskida ugovora. Ne znamo zašto se oklijeva, možda se čeka kraj godine kada je predviđeni rok za završetak radova’’, kaže za Monitor Milovan – Mišo Labović, predsjednik MZ Kraljske Bare.

U međuvremenu je Zaštitnik ljudskih prava i sloboda utvrdio da su bivša i sadašnja vlast  kršili prava stanovnika Kraljskih Bara. Vlada Crne Gore i nekadašnje Ministarstvo ekonomije, mještanima Kraljskih Bara povrijedili su pravo na obraćanje i odgovor koje je zagarantovano Ustavom. Tu praksu su nastavili Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Ministarstvo kapitalnih investcija, zaključio je Ombudsman. Iskazano mišljenje je jasan pokazatelj kako ugrožavanje životne sredine može biti direktno povezano i sa kršenjima ljudskih prava i sloboda, kao što je to slučaj s mještanima Kraljskih Bara.

Dok  mještani čekaju epilog za ugrožene rijeke, Labović kaže da se koncesionari spremaju u nove pohode. Na teritoriji MZ Kraljske Bare  doznačena je sječa preko 8.000 kubika drveta, u I i II zoni Parka prirode Komovi. ,,Tu je sječeno prije par godina i napravljena je totalna devastacija u prvoj zoni. Dobili smo informacije da će se sada sjeći oko 8.000 kubika, a koncesije su završene 2019. godine i  rekli su nam da se ovdje više neće davati koncesije. Mi smo već najavili proteste”, kaže Labović.

Slika treća. Monitor je u avgustu pisao o tome kako se u mjestu Tešanj, na teritoriji opštine Bijelo Polje, presušilo korito Ćehotine zasipa iskopanim materijalom (zemljom i kamenjem)  i zatrpava.  Izvršni direktor Ekološkog društva Breznica Milorad Mitrović upozorio je da nema uobičajene i zakonom propisane table sa obavještenjem o izvođaču radova. ,,Nemaju table na gradilištu, napravili su divlju deponiju, kamenolom, iskopavaju i melju kamen“, kazao je  Mitrović. „Za sve to mora da postoji dozvola, koncesija, procjena uticaja na životnu sredinu…“

Nakon što je inspekcija izašla na teren, radovi su zaustavljeni. Teška mehanizacija koja je devastirala Ćehotinu krenula je preko granice. ,,Nakon izlaska inspektora na lice mjesta i kontrole u kojoj je konstatovano mnoštvo nepravilnosti i radova bez ikakvih dozvola, izvođač radova koji je pričinio štetu, nesmetano izvozi mašine i opremu za koju se pouzdano ne zna kako je i ušla u Crnu Goru“, izjavio je Mitrović.

Ko zna do kada bi se devastacija Ćehotine nastavila da Mitrović nije alarmirao medije. Ipak, Ćehotina, za koju se planira ekološka i turistička valorizacija, je ovaj put bolje prošla nego  ljeta 2019. kada je ubijena. Tada  je usljed ispuštanja otpadnih voda iz Termoelektrane u Pljevljima u rijeku došlo do opšteg pomora ribe i živog svijeta. Zbog ekološke katastrofe, pokrenut je krivični postupak protiv rukovodioca i zaposlenih u TE Pljevlja, za koje nadležni sumnjaju da su izazvali ekocid. Analize su pokazale da je Ćehotina kilometrima nizvodno mrtva rijeka.

Dan prije zvaničnog slavlja 30. godina ekološke države, ekolozi su za 19. septembar najavili protest na trgu u Podgorici na koji su pozvali sve mještane koji brane šume, rijeke, planine da se pojave. Uz poruku da nemamo šta da  slavimo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

Najviše ga je dojmilo gostoprimstvo Bihoraca, ali je, kako je kazao, bilo i onih koji nijesu bili naklonjeni i koji su njegovo prisustvo i saradnju sa Adrovićem koristili u svrhu političkih nadgornjavanja, izražavajući nadu da će skori početak proizvodnje odbacit sve sumnje u iskrenost i valjanost ovog projekta.

“Mnogi moji prijatelji, privrednici znaju da sam ovdje i prate šta radim. Čekaju da vide kako ću proći, tako da će moj uspjeh biti i uspjeh Bihora i Crne Gore. Moram dobiti ovu bitku da bih se opravdao i ovdje, a i u Turskoj” – rekao je tada Arslan.

Četiri godine kasnije, na dan kada je predsjednik države raspisao za 5. decembar nove redovne  lokalne izbore u Petnjici, postavlja se pitanje gdje je sada Ismail Arslan? Koliko je to para on uložio u fabriku peškira. Lijepo bi bilo pronaći ga i pitati da li i danas misli isto “o liku i djelu ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića”.

Iz Demokratske Crne Gore, koja je opoziciona partija u Petnjici gdje dominantno vlada DPS, nisu imali dileme i odmah su saopštili da je riječ samo o praznim predizbornim obećanjima i da je fabrika radila svega tri mjeseca. Ovu fabriku su nazvali “fabrikom familijarnih peškira”

Mehmed Adrović je tada odgovorio da se ne radi ni o kakvoj političkoj prevari i da ovaj pogon ima perspektivu.

On je potvrdio da je kompanija Euro Bor dio kreditnih sredstva za pokretanje proizvodnje dobila od Investiciono razvojnog fonda.

Adrović je izjavio i da političke partije, poput Demokratske Crne Gore, ne treba da zanima šta on radi sa svojim privatnim biznisom.

“Šta ima da zanima Demokrate i njima slične, šta ja radim sa svojim biznisom. To je moja privatna stvar. Neka oni gledaju svoja posla. Ne želim da polemišem s njima. Šta je njih briga šta se radi s fabrikom na Boru. Ja sam tu uložio svoj kapital, a ne oni. To što sam ja predsjednik Skupštine u Petnjici i što pripadam DPS-u nema nikakve veze sa fabrikom” – tvrdio je Adrović.

Mehmed Adrović je od ranije bio u biznisu. Najprije se bavio prevozom putnika prema Luksemburgu, da bi zatim sa luksemburgškim državljaninom Simonom Bernardom formirao mješovitu firmu “Simon vojaž”.

U početku du držali međunarodnu liniju Podgorica – Luksemburg. Onda su se pojavili na licitaciji tadašnjeg Jugoprevoza, nasljednika bivšeg Ivangradprevoza, koji je 2004. godine zapao u probleme i stečaj.

Najveće autoprevozno preduzeće na sjeveru Crne Gore, pa i šire, tada je prešlo u njihovo vlasništvo za male pare i promijenilo ime u “Simon vojaž”. Poslovali su neko vrijeme dobro. Uvezli autobuse iz Liksemburga, pojačavši vozni park. Zapošljavali oko stotinu radnika. Uglavnom je to bila poslovna filijala DPS-a.

Onda su nekoliko godina unazad počeli ozbiljni problem, koji su prošle godine kulminirali generalnim štrajkom radnika, kojima nijesu bile isplaćene plate za dvije godine, kao i ništa od drugih potraživanja.

Haotično stanje u autobuskom saobraćaju na ulicama Berana trebalo je da prekine uvođenje stečaja, u aprilu ove godine. Ipak su neki prevoznici bojkotovali autobusku stanicu, zbog dugovanja koja su datirala iz vremena prije uvođenja stečaja.

U međuvremenu je objelodanjeno da je partner iz Luksemburga, Simon Bernard, preko svog advokata podnio krivičnu prijavu protiv Mehmeda Adrovića zbog više krivičnih djela iz oblasti privrednog kriminala, kao i falsifikovanja i zloupotrebe njegovog potpisa. Predmet je neko vrijeme bio u Osnovnom državnom tužilaštvu u Beranama, a onda ga je preuzelo Specijalno državno tužilaštvo.

Fabrika peškira u selu Bor ne radi odavno. Potvrdila se priča radnika da je Mehmed ovu fabriku gradio parama iz “Simon vojaža”. Zašto i kako bi inače ušla u stečajnu masu? Negdje se moglo načuti kako se i Arslani u nekom društvu požalio da je prevaren, ali se nikada više nije pojavio u Petnjici.

Gume, kočnice, peškiri, dizalice. Tako bi se moglo licitirati na prvoj prodaji sa početnom cijenom od dva miliona i trista hiljada eura.

Šta se sve radilo sa Simon vojažom, fabrikom peškira Euro Bor, i svim drugim poslovima “ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića”, otkriti može samo dobra istraga. Ali SDT ćuti i u ovom, kao i mnogim drugim predmetima.

                                              Tufik Softić

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo