Povežite se sa nama

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS-A: Neće nas zaustaviti

Objavljeno prije

na

MONITOR : Američka ambasada dodijelila Vam je nagradu za hrabrost, kao najhrabrijoj ženi u 2015-oj godini. Tako vidi Vas i veliki broj crnogorskih građana. KolikoVvam znači ova nagrada?
ĆALOVIĆ: Ponosna sam zbog nagrade Ambasade Sjedinjenih Američkih Država jer je to priznanje kako meni i mojim kolegama u MANS-u, tako i svim našim volonterima i građanima koji podržavaju našu borbu za uspostavljanje vladavine prava.

Ta nagrada predstavlja podsticaj mojim kolegama i meni da nastavimo da se borimo protiv korupcije i organizovanog kriminala bez obzira kolike lične i profesionalne žrtve morali da snosimo zbog toga i ja sam ponosna na sve što smo do sada postigli. MANS će nastaviti da i u narednom periodu daje konkretne rezultate i pomaže građanima da se izbore za svoja prava.

Borba protiv organizovanog kriminala i korupcije ni u jednoj zemlji nije bezbjedan, ni lak posao, posebno u Crnoj Gori gdje konkretne slučajeve ne možete prijaviti zarobljenim institucijama sistema koje vrše represiju nad vama, umjesto da istražuju poslove kriminalaca i štite javni interes.

Mnoge kolege i građani su me u ovih 15 godina pitali kako sam izdržala sve pritiske, prijetnje, podmetanja i zašto sam nastavila da radim ovaj posao. Kada mi je bilo najteže razmišljala sam o mnogim hrabrim ljudima koje sam upoznala u karijeri koji se širom svijeta, u još represivnijem okruženju bore za vladavinu prava. Smatrala sam da ni ja nemam pravo da odustanem. Najlakše je otići, teško je ostati i boriti se, ali ako svi odemo onda se ništa neće promijeniti, a korupcija i kriminal će odnijeti pobjedu.

MONITOR: Zbog hrabrosti ste u Crnoj Gori baš ovih dana ,,nagrađeni” presudom da ste oklevetali Bebu Popovića, a ne on Vas, u političkoj hajci Informera na Vas. Jeste li očekivali takvu presudu?
ĆALOVIĆ: Ta hajka je očigledna osveta zbog mog javnog angažmana koja se ovom režimu vratila kao bumerang.

Nakon što smo objavili konkretne primjedbe i dokaze izbornih zloupotreba, i pošto su naši posmatrači spriječili DPS da nezakonitim metodama dođe do apsolutne većine u Podgorici, počela je prva faza te beskrupulozne kampanje. Samo par dana nakon objavljivanja izvještaja Evropske komisije u kome se traži istraga izbornih zloupotreba, počela je druga faza te podmetačine.

Nema međunarodne organizacije koja se bavi vladavinom prava i ljudskim pravima koja nije osudila tu bezočnu hajku na mene, osudile su je sve institucije ovog sistema, sve političke partije osim DPS-a, predstavnici preko 20 država, na stotine nevladinih organizacija i uglednih pojedinaca iz zemlje i inostranstva, ali ne i crnogorsko pravosuđe. Svi međunarodni izvještaji koji su nakon toga objavljeni o Crnoj Gori, od Rezolucije Evropskog parlamenta, do izvještaja Evropske komisije i POSP-a, su osudili tu besprizornu kampanju i zatražili od Vlade da stvori uslove za rad civilnog društva bez straha od pritisaka i osvete.

Opšte je poznato da je pravosuđe pod političkom kontrolom, a da je vlast povezana sa organizovanim kriminalom. Brojni su slučajevi u kojima su sudovi štitili čast kriminalcima i dosuđivali im naknade za duševne bolove, da bi se kasnije ta lica našla na međunarodnim potjernicama. Zato ni ova presuda nije preveliko iznenađenje.

Izvještaji svih međunarodnih institucija pokazuju da je reforma pravosuđa neophodna ne samo zato što je nesposobno, već i politizovano. Zato je ono bič u rukama vladajuće partije.

Uostalom, kako očekivati pravdu od pravosuđa koje vodi kuma Branislava Mićunovića? I njene rođake koja je sudila u tom predmetu?

Sigurna sam da će vrijeme pokazati da je ta presuda gora za ugled crnogorskog pravosuđa nego za mene.

MONITOR: Koliko smo sigurni pokazuje i ubistvo Saše Markovića u Budvi. Dijelite li mišljenje da smo svi postali laka meta, a mafija i kriminalci bez straha od države i pravde?
ĆALOVIĆ: Kada država nije sposobna da riješi više od teških trideset ubistava onda nije iznenađujuće da se dešavaju nova, jer kriminalci znaju da postoji velika mogućnost da neće biti otkriveni, jer za to nema volje, a ni kapaciteta. Zato je svako nerasvijetljeno ubistvo najava i podsticaj za neko novo.

Nedavni ulični obračuni u Baru koji su podsjetili na ubistva iz devedesetih, gotovo svakodnevno se dižu vozila u vazduh, što dovodi u pitanje opštu bezbjednost građana. Očigledno je u toku rat između kriminalnih grupa u kojem može biti nevinih žrtava, a policija nije u stanju da se sa tim izbori.

Zbog takvog stanja nijedan visoki funkcioner nije podnio ostavku, niti na bilo koji način snosio odgovornost. Štaviše, nekadašnji direktor policije, za vrijeme čijeg mandata je bilo najviše ubistava i zloupotreba, postavljen je za savjetnika predsjednika države.

MONITOR: Strah i siromaštvo idu zajedno. Premijer kaže da nam je gorivo luksuz, a traži da plaćamo autoput?
ĆALOVIĆ: Tom izjavom premijer se ruga građanima koje je prvo osiromašio, a onda im nametnuo ogromne poreze da plaćaju bogaćenje tajkuna. Zato je izjava premijera krajnje licemjerna, jer je upravo on odgovoran za katastrofalno ekonomsko stanje u kome bilo ko može i pomisliti da je gorivo luksuz.

Istovremeno, ta izjava premijera je besmislena jer je sama sebi kontradiktorna. Naime, dodatna taksa je uvedena da bi se platio autoput. Međutim, ako je gorivo luksuz, šta će nam onda autoput – da po njemu idemo pješke?

Poseban problem je u tome što je nova naknada uvedena suprotno Ustavu, jer je izvršna vlast preuzela ingerencije Skupštine. Ustav propisuje da se novi porezi mogu uvoditi samo zakonom, a ne uredbama Vlade, ali je Vlada očigledno znala da za takvu odluku neće dobiti većinu u Skupštini pa je prekršila Ustav. MANS je podnio inicijativu Ustavnom sudu, a zatim je više poslanika pokrenulo postupak za ocjenu ustavnosti, pa ćemo vidjeti koliko će trebati Ustavnom sudu da donese odluku i da li će ona biti politička, kao što je to bio slučaj u prethodnom periodu.

MANS je upozoravao da će dodatno zaduživanje za izgradnju samo jedne dionice autoputa, koja nema ni početak ni kraj, biti prebačeno na građane kroz uvođenje novih poreza. Objavili smo međunarodne studije koje je Vlada krila, a koje su pokazale da postoje mnogo isplativija rješenja i da bi se umjesto trećine autoputa mogla u potpunosti modernizovati kompletna dionica puta Bar-Boljari, do granice sa Srbijom. Međutim, izabrano je najbesmislenije i najskuplje rješenje i mi sumnjamo da je motiv za takvu odluku ekstra profit lokalnih građevinskih tajkuna koji će biti podizvođači kineske kompanije.

MONITOR: Zašto pojedini briselski zvaničnici Crnu Goru, poput Junkera, ipak vide kao lidera regiona a naše rezultate smatraju ,,impresivnim”?
ĆALOVIĆ: Nije ista perspektiva kada nešto sagledavate spolja i iznutra, jer su vam različiti prioriteti. Prioritet EU je regionalna stabilnost i nastavak procesa proširenja, a u odnosu na nerazriješena politička pitanja u Bosni, Makedoniji, Kosovu i Srbiji, Crna Gora ima nesumnjivu prednost u procesu pregovora. Evropska komisija želi da se proces pregovora nastavi, pa iz te perspektive ne treba da čudi podstrek koji Crna Gora dobija od evropskih zvaničnika.

Istovremeno, EU traži konkrentne rezultate upravo u onim oblastima u kojima ima najmanje političke volje da se sprovedu reforme – u oblasti borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala.

Većina pohvala se odnosi na izmjene zakona i institucionalnog okvira, odnosno izgradnju administrativnih i tehničkih kapaciteta, ali svi zvaničnici EU ukazuju da su neophodni konkretni rezultati u slučajevima organizovanog kriminala i korupcije na visokom nivou.

Uvjerena sam da EU ne odgovara da ponovi greške iz prethodnih faza pristupanja, posebno u slučaju Bugarske i Rumunije, te da države članice i zbog svojih interesa i bezbjednosti žele da crnogorske institucije budu u stanju da spriječe i sankcionišu organizovani kriminal i korupciju. Zato sam sigurna da će se, uporedo sa ljubaznom retorikom od Crne Gore, tražiti konkretni rezultati istrage Telekoma, Prve banke, Zavale i tajnog računa Marovića, izborne zloupotrebe i mnogih drugih slučajeva koje smo otkrili.

MONITOR: Viši sud donio je početkom aprila presudu da su bezbjednosne službe godinama nezakonito nadzirale internet komunikaciju MANS-a. Očekujete li da će vlasti prestati da nadziru one koji se bore protiv kriminala i korupcije?
ĆALOVIĆ: Umjesto da istražuje zašto su visoki funkcioneri obavještajne službe prisno slavili sa šefovima organizovanog kriminala iz cijelog regiona, policija i tužilaštvo su istraživali nas i pratili našu komunikaciju.

Nadzirali su nas u periodu kada je Safet Kalić, zbog koga smo nadzirani, radio najveće poslove, a kasnije je optužen i uhapšen zbog organozovanog kriminala. Upravo to pokazuje da je vlast povezana sa organizovanim kriminalom i da je pokušavala da utvrdi kojim informacijama raspolažemo i da izvrši pritisak na nas. Zato me ne bi čudilo da smo i sada nadzirani, jer smo poslije Kalića istraživali Šarića.

Umjesto da istražuje izborne krađe i kupce ličnih karata, oni su saslušavali nas. Umjesto da gone organizovane kriminalne grupe i korumpirane funkcionere, tužilaštvo i policija hapse, istražuju i saslušavaju nas koji se borimo za vladavinu prava i otkrivamo kriminal.

Prilično je jednostavno: vlast je ogrezla u korupciji i kriminalu, pa zloupotrebljava sve poluge moći kako bi sakrila dokaze i zastrašila one koji istražuju i prijavljuju konkretne slučajeve. O tome govore i ubistva i pokušaji ubistva i prebijanja novinara, prijetnje i zastrašivanja i brojni drugi vidovi pritiska na civilno društvo.

Sve navodi na zaključak da vlast neće prestati sa pritiscima, upravo suprotno.

MANS nije zaustavio niti jedan pritisak vlasti i režima koji smo do sada iskusili na svojoj koži i u tom smislu možemo da kažemo da smo ih doživljavali kao potvrdu ispravnosti onoga što radimo i podstrek da tako i nastavimo. Nema razloga da tako ne bude i ubuduće.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Samo bjesomučna borba za moć

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izdijeljena, posvađana i bez jasne ideje kako pokrenuti temeljne reforme, i korak dalje, kako izvući zemlju recimo iz problema da naše stanovništvo stari, da ulazimo u zonu bijele kuge, da postajemo odredište nekvalifikovane i niskoplaćene radne snage… nova većina razumije da je glavni problem odgovor na pitanje ko će biti ,,DPS poslije DPS-a”.

 

MONITOR:  Demokratski front najavio je bojkot parlamenta i svih Vladinih zakona, ukoliko u Vladu  ne uđe lider DF-a Andrija Mandić. Kako vidite taj zahtjev?

PERIĆ: Ukoliko nova vlast želi da bude operativna, ona mora pronaći put uzajamnog uvažavanja. Niti je uvažavanje da nekoga unaprijed proglasite nepoželjnim za ministarske pozicije bez obzira na procenat koji osvoji na izborima, niti je od onog ko osvoji najviše glasova u novoj vlasti korektno da insistiranjem nametanja svojih političkih ciljeva doslovno uništava subjekt koji treba da obezbijedi većinu. Da ne govorimo koje su refleksije takve pozicije na cijelu zajednicu. U tom kontekstu valja demistifikovati određenje u odnosu na državu. Ako uzmemo jednu od najneutralnijih definicija da je država skup procedura koji nam omogućava da funkcionišemo kao zajednica, onda svi treba da prihvate da će poštovati te procedure i da će činiti što i koliko mogu da se društvo nepoštovanjem tih procedura ne bi dezintegrisalo. Bez toga je doslovno nemoguće, ne samo formirati djelotvornu većinu, već i funkcionisati uopšte.

Nama fali plan i dogovor na mnogim poljima, a posebno u politici. Političari bi trebalo da rješavaju probleme, da razumiju značaj kompromisa i da podnose odgovornost. Nažalost, ovo ostaje samo lijepa želja – u praksi je to bjesomučna borba za moć uz pomoć koje onda želite da raspolažete resursima svih nas.

Sve političke partije rasporedile su  svoje ljude u javnim preduzećima na čelnim pozicijama i ,,po dubini” uveliko kadriraju. Tu vidimo da onamo gdje imaju zajedničke interese partije se bez većih problema dogovaraju – bez obzira da li je to u interesu građana ili ne. Razumijem da mnogi ljudi zbog političke pripadnosti nisu mogli da se zaposle i/ili napreduju, ali taj problem se mora rješavati time što će se prvo procesuirati svi oni koji su radili nezakonito u prethodnom periodu i tako što ćete kadrirati najkvalitetnije, a ne ,,najzaslužnije” ljude.

MONITOR: Da li pregovori parlamentarne većine vode izborima ili će se nastaviti sa krizama, uslovljavanjima i pregovorima?

PERIĆ: Nije bilo teško predvidjeti da će se tokom pregovora nastaviti uzajamne optužbe unutar vlasti. Činjenica je da svaka od koalicija ima svoj ucjenjivački kapital, ali bojim se da će stalnim naglašavanjem te pozicije građani postajati taoci te političke realnosti. Ko će biti vještiji, a čija će procjena biti loša je nešto što razumijem da zanima stranke, ali šta to znači iz perspektive propuštanja prilike realizacije suštinskih promjena koju su sami akteri nazvali istorijskom i koja zaista ima taj potencijal?

Da li su razjašnjenje ovog rebusa izbori? Oni jesu opcija, ali ne vjerujem da je ijedan subjekt spreman za njih, a još manje da je siguran da bi mogao da politički kapitalizuje to što bi ih izazvao – tako da ne očekujem izbore u najmanje narednih pola godine.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

STAŠA ZAJOVIĆ, KOORDINATORKA ŽENA U CRNOM: Moramo pogledati lice prošlosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Srbiji nikada nije postojao konsenzus oko odgovornosti za rat i ratne zločine ni na nivou države ni na nivou društva, pa čak ni civilnog društva. To je, za mene, zagrljaj smrti u ovoj zemlji

 

MONITOR: Prošlo je trideset godina od osnivanja Žena u crnom. Šta je urađeno, u čemu se uspjelo, a u čemu nije?

ZAJOVIĆ: Najvažnija je činjenica da smo mi dosledne i istrajne, da se nismo prilagođavale nikakvim projektnim ni nacionalnim zahtjevima, nikakvim konsenzusima niti modama – nego smo se prilagođavale našim moralnim, etičkim i političkim  principima. Pada mi na pamet Atena Atanasiu, naučnica koja nas je proučavala i koja kaže da je hrabrost istrajnost i odlučnost, bez obzira na neizvesnosti, bez obzira na rizike i često veoma visok stupanj straha. To je jedno opstajanje bez oslonca, bez oslonaca na neke poznate modele. Imale smo puno uzora, ali mi smo se kretale, kako kaže Hana Arent, „bez gelendera“. Imale smo prethodnice, iz NOB-a, ali i iz globalnog, antifašističkog i antimilitarističkog pokreta. Mi smo ipak smatrale da bi trebalo da napravimo svoje prakse i da se u našim teorijama oslanjamo na kontekst koji nas okružuje. Da sve što radimo izranja iz tog konteksta u kojem živimo. Naravno da pozajmljujemo znanja.

Imale smo preko 2500 uličnih akcija, bez obzira na užasne probleme koji su najviše proizlazili iz toga što smo se fokusirale i nikada nismo odustale od pitanja odgovornosti za rat i ratne zločine 90-ih. Otuda svi naši najveći problemi. Proizvele smo potpuno nove prakse jer u vezi sa tranzicionom pravdom nismo imale nikakve modele. To su prakse koje zagovaraju feministički pristup pravdi, kao što je posećivanje mesta zločina počinjenih u naše ime. To je potpuno nova vrsta politike. Zahvaljući tim praksama i doslednosti, mi smo mogle da okupimo žene žrtve iz svih zemalja bivše Jugoslavije u Ženski sud. Mislim da neću biti pretenciozna ako kažem da to nije niko drugi uspeo, jer su one iz zajednice žrtava tražile da mi kontrolišemo taj proces. To nije bilo zato što smo mi visokoprofesionalne, već zbog izgrađenog ogromnog povjerenja. Šest godina smo stajale na Trgu republike tokom ratova.To je nova paradigma mirovnog prisustva u javnosti na Trgu koji je simbol najgorih nacionalističkih narativa, a ti ga preokrećeš u mesto saosećanja sa onima koji su proglašeni nepodobnima, neprijateljima, sa onima koji su subverzivni. To su žrtve različitih etničkih predznaka. Mi smo i u takvim okolnostima napravile pluralitet javnosti, regovale smo ne samo na kontekst zla već smo i proizvodile jednu drugačiju javnost. To smo radile zajedno sa umetničkim kolektivima, stvarajući subverzivno sećanje, subverzivno pamćenje, dugačiju memoralizaciju. I kako kažu u grupi Škart „One su pokretne uznemiriteljke“. To je odluka da neprekidno uznemiravaš kako državu tako i društvo i da podsećaš da je grad Beograd odavno prestao da bude grad. Mi ih ometamo u mitomaniji, u kontroli nad nacionalnim telima. Ovaj grad i ova zemlja samo žele da kontrolišu nacionalna tela i mi smo im na Trgu republike to oduzele. I kako kaže meni blizak teoretičar Malford: grad je samo organ pamćenja. A grad koji to briše i negira, to nije grad to je samo konglomerat zgrada i fizičkih bića. Uglavnom su to tela nacije.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVANA MARINIĆ KRAGIĆ, REDITELJKA: Pravo na ljubav

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će neko živjeti svoj život je isključivo osobna odluka, bez uplitanja politike u privatnost, nametanja ili lažnog moraliziranja

 

Film Nun of your business u režiji Ivane Marinić Kragić dobio je nagradu Maslačak za najbolji film u regionalnoj selekciji na nedavno završenom Underhillfestu. Ivana Marinić Kragić je takođe koscenaristkinja, direktorica fotografije i producentkinja projekta Nun of Your Business. Film je prikazan u okviru programa U fokusu, a rediteljka je bila gošća festivala. Podgorička publika je bila veoma zainteresovana da pogleda film o životnoj priči dvije časne sestre koje su se upoznale u samostanu i zaljubile. Nakon što su zajedno donijele najtežu odluku u životu, jedna za drugom odlaze iz samostana u kojem su u izolaciji proživjele godine ne uvijek idiličnog života.

MONITOR:  Kakvo iskustvo nosite iz Podgorice i UnderhillFesta i koliko Vam je prijalo da budete na festivalu koji se održava uživo, pred publikom i gostima – autorima filma, jer smo svjedoci sve većeg broja online festivala zbog pandemije i to u cijelom svijetu?

MARINIĆ KRAGIĆ: Imam same riječi hvale. Za mene gostovanje na UnderhillFestu ove godine je ujedno bio i moji prvi izlet u Crnu Goru. Divno iskustvo, čemu je prvenstveno zaslužan i odličan tim UnderhillFest-a koji se maksimalno potrudio na gostoprimstvu. S druge strane bila mi je velika čast sudjelovati sa svojim filmom u programu vrlo zanimljive i kvalitetne selekcije filmova. Iskreno se veselim idućem susretu.

MONITOR: Žiri 12. UnderhillFesta je bio jednoglasan i istakao da inovativnim, svježim i modernim rediteljskim postupkom, sve vrijeme publiku milujete i nježno navodite na smijeh tamo gdje je u pitanju najdublja emotivna drama kroz koju su junakinje prolazile zajedno sa Vama.

MARINIĆ KRAGIĆ: Lijep je osjećaj kad dobiješ priznanje struke za svog dugogodišnji rad, a pogotovo kad se to dogodi na festivalu kao što je UnderhillFest. Sjećam se svoje prve nagrade koja je došla od publike na ZagrebDox Festivalu u listopadu 2020, gdje je film ujedno imao i svoju svjetsku premijeru. Bila sam jako napeta, nisam bila sigurna kako će publika prihvatiti film, a najmanje sam se nadala nagradi. Nakon premijerne projekcije uzbuđenje je bilo toliko intenzivno da mi je trebalo tri dana da dođem k sebi.

MONITOR: U filmu “Nun of Your Business” pratimo priču o časnim sestrama i njihovoj potrazi za Bogom, kroz koju one pronalaze ljubav i jedna drugu. Kako i kada ste čuli za njihovu priču i kako ste upoznali Maritu i Fani?

MARINIĆ KRAGIĆ: Tijekom jednog ljetovanja na Korčuli upoznala sam Maritu. Bile smo igrom slučaju u istom društvu. Toga dana sam se pobliže i upoznala s njezinom pričom, pa iako me priča instant zaintrigirala, prošlo je godinu dana kada sam se usudila pitati o mogućnosti snimanja filma. Marita je bila dosta otvorena prema mojoj ideji, ali ni ona ni Fani nisu još bile spremne izaći u javnost sa punim identitetima. Od izlaska iz samostana i outanja obiteljima prošlo je malo vremena, stoga im je trebalo da se prilagode novim okolnostima. Kako je taj proces u njima sazrijevao tako je i odluka da priču podijele s drugima ojačala.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo