Povežite se sa nama

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS-A: Neće nas zaustaviti

Objavljeno prije

na

MONITOR : Američka ambasada dodijelila Vam je nagradu za hrabrost, kao najhrabrijoj ženi u 2015-oj godini. Tako vidi Vas i veliki broj crnogorskih građana. KolikoVvam znači ova nagrada?
ĆALOVIĆ: Ponosna sam zbog nagrade Ambasade Sjedinjenih Američkih Država jer je to priznanje kako meni i mojim kolegama u MANS-u, tako i svim našim volonterima i građanima koji podržavaju našu borbu za uspostavljanje vladavine prava.

Ta nagrada predstavlja podsticaj mojim kolegama i meni da nastavimo da se borimo protiv korupcije i organizovanog kriminala bez obzira kolike lične i profesionalne žrtve morali da snosimo zbog toga i ja sam ponosna na sve što smo do sada postigli. MANS će nastaviti da i u narednom periodu daje konkretne rezultate i pomaže građanima da se izbore za svoja prava.

Borba protiv organizovanog kriminala i korupcije ni u jednoj zemlji nije bezbjedan, ni lak posao, posebno u Crnoj Gori gdje konkretne slučajeve ne možete prijaviti zarobljenim institucijama sistema koje vrše represiju nad vama, umjesto da istražuju poslove kriminalaca i štite javni interes.

Mnoge kolege i građani su me u ovih 15 godina pitali kako sam izdržala sve pritiske, prijetnje, podmetanja i zašto sam nastavila da radim ovaj posao. Kada mi je bilo najteže razmišljala sam o mnogim hrabrim ljudima koje sam upoznala u karijeri koji se širom svijeta, u još represivnijem okruženju bore za vladavinu prava. Smatrala sam da ni ja nemam pravo da odustanem. Najlakše je otići, teško je ostati i boriti se, ali ako svi odemo onda se ništa neće promijeniti, a korupcija i kriminal će odnijeti pobjedu.

MONITOR: Zbog hrabrosti ste u Crnoj Gori baš ovih dana ,,nagrađeni” presudom da ste oklevetali Bebu Popovića, a ne on Vas, u političkoj hajci Informera na Vas. Jeste li očekivali takvu presudu?
ĆALOVIĆ: Ta hajka je očigledna osveta zbog mog javnog angažmana koja se ovom režimu vratila kao bumerang.

Nakon što smo objavili konkretne primjedbe i dokaze izbornih zloupotreba, i pošto su naši posmatrači spriječili DPS da nezakonitim metodama dođe do apsolutne većine u Podgorici, počela je prva faza te beskrupulozne kampanje. Samo par dana nakon objavljivanja izvještaja Evropske komisije u kome se traži istraga izbornih zloupotreba, počela je druga faza te podmetačine.

Nema međunarodne organizacije koja se bavi vladavinom prava i ljudskim pravima koja nije osudila tu bezočnu hajku na mene, osudile su je sve institucije ovog sistema, sve političke partije osim DPS-a, predstavnici preko 20 država, na stotine nevladinih organizacija i uglednih pojedinaca iz zemlje i inostranstva, ali ne i crnogorsko pravosuđe. Svi međunarodni izvještaji koji su nakon toga objavljeni o Crnoj Gori, od Rezolucije Evropskog parlamenta, do izvještaja Evropske komisije i POSP-a, su osudili tu besprizornu kampanju i zatražili od Vlade da stvori uslove za rad civilnog društva bez straha od pritisaka i osvete.

Opšte je poznato da je pravosuđe pod političkom kontrolom, a da je vlast povezana sa organizovanim kriminalom. Brojni su slučajevi u kojima su sudovi štitili čast kriminalcima i dosuđivali im naknade za duševne bolove, da bi se kasnije ta lica našla na međunarodnim potjernicama. Zato ni ova presuda nije preveliko iznenađenje.

Izvještaji svih međunarodnih institucija pokazuju da je reforma pravosuđa neophodna ne samo zato što je nesposobno, već i politizovano. Zato je ono bič u rukama vladajuće partije.

Uostalom, kako očekivati pravdu od pravosuđa koje vodi kuma Branislava Mićunovića? I njene rođake koja je sudila u tom predmetu?

Sigurna sam da će vrijeme pokazati da je ta presuda gora za ugled crnogorskog pravosuđa nego za mene.

MONITOR: Koliko smo sigurni pokazuje i ubistvo Saše Markovića u Budvi. Dijelite li mišljenje da smo svi postali laka meta, a mafija i kriminalci bez straha od države i pravde?
ĆALOVIĆ: Kada država nije sposobna da riješi više od teških trideset ubistava onda nije iznenađujuće da se dešavaju nova, jer kriminalci znaju da postoji velika mogućnost da neće biti otkriveni, jer za to nema volje, a ni kapaciteta. Zato je svako nerasvijetljeno ubistvo najava i podsticaj za neko novo.

Nedavni ulični obračuni u Baru koji su podsjetili na ubistva iz devedesetih, gotovo svakodnevno se dižu vozila u vazduh, što dovodi u pitanje opštu bezbjednost građana. Očigledno je u toku rat između kriminalnih grupa u kojem može biti nevinih žrtava, a policija nije u stanju da se sa tim izbori.

Zbog takvog stanja nijedan visoki funkcioner nije podnio ostavku, niti na bilo koji način snosio odgovornost. Štaviše, nekadašnji direktor policije, za vrijeme čijeg mandata je bilo najviše ubistava i zloupotreba, postavljen je za savjetnika predsjednika države.

MONITOR: Strah i siromaštvo idu zajedno. Premijer kaže da nam je gorivo luksuz, a traži da plaćamo autoput?
ĆALOVIĆ: Tom izjavom premijer se ruga građanima koje je prvo osiromašio, a onda im nametnuo ogromne poreze da plaćaju bogaćenje tajkuna. Zato je izjava premijera krajnje licemjerna, jer je upravo on odgovoran za katastrofalno ekonomsko stanje u kome bilo ko može i pomisliti da je gorivo luksuz.

Istovremeno, ta izjava premijera je besmislena jer je sama sebi kontradiktorna. Naime, dodatna taksa je uvedena da bi se platio autoput. Međutim, ako je gorivo luksuz, šta će nam onda autoput – da po njemu idemo pješke?

Poseban problem je u tome što je nova naknada uvedena suprotno Ustavu, jer je izvršna vlast preuzela ingerencije Skupštine. Ustav propisuje da se novi porezi mogu uvoditi samo zakonom, a ne uredbama Vlade, ali je Vlada očigledno znala da za takvu odluku neće dobiti većinu u Skupštini pa je prekršila Ustav. MANS je podnio inicijativu Ustavnom sudu, a zatim je više poslanika pokrenulo postupak za ocjenu ustavnosti, pa ćemo vidjeti koliko će trebati Ustavnom sudu da donese odluku i da li će ona biti politička, kao što je to bio slučaj u prethodnom periodu.

MANS je upozoravao da će dodatno zaduživanje za izgradnju samo jedne dionice autoputa, koja nema ni početak ni kraj, biti prebačeno na građane kroz uvođenje novih poreza. Objavili smo međunarodne studije koje je Vlada krila, a koje su pokazale da postoje mnogo isplativija rješenja i da bi se umjesto trećine autoputa mogla u potpunosti modernizovati kompletna dionica puta Bar-Boljari, do granice sa Srbijom. Međutim, izabrano je najbesmislenije i najskuplje rješenje i mi sumnjamo da je motiv za takvu odluku ekstra profit lokalnih građevinskih tajkuna koji će biti podizvođači kineske kompanije.

MONITOR: Zašto pojedini briselski zvaničnici Crnu Goru, poput Junkera, ipak vide kao lidera regiona a naše rezultate smatraju ,,impresivnim”?
ĆALOVIĆ: Nije ista perspektiva kada nešto sagledavate spolja i iznutra, jer su vam različiti prioriteti. Prioritet EU je regionalna stabilnost i nastavak procesa proširenja, a u odnosu na nerazriješena politička pitanja u Bosni, Makedoniji, Kosovu i Srbiji, Crna Gora ima nesumnjivu prednost u procesu pregovora. Evropska komisija želi da se proces pregovora nastavi, pa iz te perspektive ne treba da čudi podstrek koji Crna Gora dobija od evropskih zvaničnika.

Istovremeno, EU traži konkrentne rezultate upravo u onim oblastima u kojima ima najmanje političke volje da se sprovedu reforme – u oblasti borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala.

Većina pohvala se odnosi na izmjene zakona i institucionalnog okvira, odnosno izgradnju administrativnih i tehničkih kapaciteta, ali svi zvaničnici EU ukazuju da su neophodni konkretni rezultati u slučajevima organizovanog kriminala i korupcije na visokom nivou.

Uvjerena sam da EU ne odgovara da ponovi greške iz prethodnih faza pristupanja, posebno u slučaju Bugarske i Rumunije, te da države članice i zbog svojih interesa i bezbjednosti žele da crnogorske institucije budu u stanju da spriječe i sankcionišu organizovani kriminal i korupciju. Zato sam sigurna da će se, uporedo sa ljubaznom retorikom od Crne Gore, tražiti konkretni rezultati istrage Telekoma, Prve banke, Zavale i tajnog računa Marovića, izborne zloupotrebe i mnogih drugih slučajeva koje smo otkrili.

MONITOR: Viši sud donio je početkom aprila presudu da su bezbjednosne službe godinama nezakonito nadzirale internet komunikaciju MANS-a. Očekujete li da će vlasti prestati da nadziru one koji se bore protiv kriminala i korupcije?
ĆALOVIĆ: Umjesto da istražuje zašto su visoki funkcioneri obavještajne službe prisno slavili sa šefovima organizovanog kriminala iz cijelog regiona, policija i tužilaštvo su istraživali nas i pratili našu komunikaciju.

Nadzirali su nas u periodu kada je Safet Kalić, zbog koga smo nadzirani, radio najveće poslove, a kasnije je optužen i uhapšen zbog organozovanog kriminala. Upravo to pokazuje da je vlast povezana sa organizovanim kriminalom i da je pokušavala da utvrdi kojim informacijama raspolažemo i da izvrši pritisak na nas. Zato me ne bi čudilo da smo i sada nadzirani, jer smo poslije Kalića istraživali Šarića.

Umjesto da istražuje izborne krađe i kupce ličnih karata, oni su saslušavali nas. Umjesto da gone organizovane kriminalne grupe i korumpirane funkcionere, tužilaštvo i policija hapse, istražuju i saslušavaju nas koji se borimo za vladavinu prava i otkrivamo kriminal.

Prilično je jednostavno: vlast je ogrezla u korupciji i kriminalu, pa zloupotrebljava sve poluge moći kako bi sakrila dokaze i zastrašila one koji istražuju i prijavljuju konkretne slučajeve. O tome govore i ubistva i pokušaji ubistva i prebijanja novinara, prijetnje i zastrašivanja i brojni drugi vidovi pritiska na civilno društvo.

Sve navodi na zaključak da vlast neće prestati sa pritiscima, upravo suprotno.

MANS nije zaustavio niti jedan pritisak vlasti i režima koji smo do sada iskusili na svojoj koži i u tom smislu možemo da kažemo da smo ih doživljavali kao potvrdu ispravnosti onoga što radimo i podstrek da tako i nastavimo. Nema razloga da tako ne bude i ubuduće.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

EMIR ĆATOVIĆ, GLUMAC: Slušati unutrašnji glas

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za mene su vještine koje sam stekao na ovom master programu od neprocjenjive vrijednosti, posebno jer sam ih učio od sjajne mentorke Amande Brennan, koju krasi bogato iskustvo u podučavanju glumaca, od kojih su neki i oskarovci

 

Navikli smo da domaći stvaraoci iz svijeta glume, pozorišta i filma budu prepoznati na regionalnom nivou i da imaju priliku da svoj talenat i umijeće pokažu u zemljama okruženja. Međutim, možemo se pohvaliti i da je talenat jednog crnogorskog glumca prepoznat na jednoj od najboljih glumačkih škola na svijetu, kakva je ona koju je nedavno i završio Emir Ćatović. Talenat, znanje, vještina i vrlina nijesu promakli eminentnim stručnjacima koji su mu otvorili vrata Univerziteta u Londonu. Emir Ćatović je kao dobitnik prestižne Čivning stipendije master studije glume završio na Royal Central School of Speech and Drama u Londonu.

Ćatović je diplomirao glumu na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju. Stalni je član ansambla Gradskog pozorišta Podgorica od 2015. godine. Već kao student druge godine glume započeo je profesionalnu karijeru ulogom u predstavi Na ljetovanju Crnogorskog narodnog pozorišta. Osim mnogobrojnih uloga koje je ostvario u matičnom pozorištu, imao je zapažene angažmane u nacionalnom teatru, Zetskom domu, tivatskom Centru za kulturu, Grad teatru Budva, bjelopoljskom Centru za kulturu, Nikšićkom pozorištu, kao i u Beogradskom dramskom pozorištu. Igrao je u televizijskim serijama i filmovima.

MONITOR: Kako je došlo do odlaska u London i nastavka školovanja? Prije toga ste igrali u mnogim predstavama različitih teatara, snimali filmove… Šta je bilo presudno?

ĆATOVIĆ: Prethodno iskustvo je uticalo na moju odluku da školovanje nastavim u inostranstvu. Ono me podstaklo da tražim izazovnije okolnosti u kojima bih se razvijao, i profesionalno, i lično. Znajući koliko je umjetnost glume napredovala širom meridijana, koliko je sistema koji se danas koriste u svim oblastima industrije, želio sam da se upoznam s drugačijim pristupom glumačkom poslu. Želja da obogatim i unaprijedim svoj izraz me vukla ka jednom od izvora tih vještina.

MONITOR: Kakav je bio prijemni ispit? Vjerujem da je, kao i prethodnih godina, bilo mnogo kandidata a veoma mali broj mjesta za upis.

ĆATOVIĆ: London je grad sa izuzetno razvijenim kulturnim životom, koji broji više od 200 pozorišta i koji je sjedište nekih od najboljih svjetskih produkcija. Znajući to, pri samoj prijavi na prijemni ispit očekivao sam veliku konkurenciju, posebno jer sam imao u vidu i to da ovaj fakultet upisuju glumci iz svih krajeva svijeta. Takođe, smjer koji sam upisao važi za najpopularniji među glumcima. Na tom smjeru se prijavi preko deset hiljada kandidata, a samo jedan od profesora isprati preko tri hiljade audicija. Znao sam da je upis na ovaj fakultet izazov koji sam priželjkivao jer sam nakon deset godina profesionalnog bavljenja glumom na prijemnom ispitu opet osjetio početničku tremu i uzbuđenje.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BILJANA STOJKOVIĆ, KOPREDSJEDNICA STRANKE ZAJEDNO U SRBIJI: Vučić imitira Putinovu Jedinstvenu Rusiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izgleda da se ipak došlo do svijesti da male balkanske autokrate ne mogu biti dio rješenja na duže staze, već su suštinski dio problema. Moji razgovori sa diplomatama iz inostranstva ukazuju na to da je došlo vrijeme novog pristupa – pokretanja ozbiljnih pitanja unutrašnje politike i stanja u Srbiji

 

MONITOR: U Beogradu je boravio Mihael Helmut Rot, predsjednik Spojnopolitičkog odbora njemačkog Bundestaga. U intervjuu za Novi Magazin, izjavio je da je proteklu deceniju u Srbiji obilježilo veliko nazadovanje demokratije. Može li se, u nekoj bližoj budućnosti, očekivati više kritičnosti na račun Beograda u vezi sa stanjem demokratije u Srbiji?

STOJKOVIĆ: Procene situacije u kojoj se nalaze naše društvo i država, a koje obavljaju razne međunarodne agencije, kao što je Freedom House, već godinama jasno definišu nedostatke u srpskom sistemu. Mi smo označeni kao „hibridna demokratija“ i u toj kategoriji kvaliteta kontinuirano padamo. Hibridni sistem podrazumeva da postoje neke formalne demokratske procedure, kao što su politički izbori, ali oni nisu slobodni; postoje institucije države, ali su one pod potpunom kontrolom političkog centra moći; u dokumentima su predviđeni standardi slobode medija, a ipak je medijska slika centralizovana, pod cenzurom i najjednostavnije se može opisati kao propagandna mašinerija vladajuće stranke i njenog predsednika Aleksandra Vučića. Katastrofalno smo ocenjeni i prema nivou korupcije u izveštajima Transparency International odakle zaključujemo da se kroz korupciju na svim nivoima ogleda ogroman deo problema jednog autokratskog društva. Za proevropsku opoziciju, naravno, veliku prepreku predstavlja činjenica da je međunarodna zajednica ignorisala ove probleme za račun tzv. stabilokratije, tj. održavanja kakvog-takvog mira među balkanskim državama. Izgleda da se ipak došlo do svesti da male balkanske autokrate ne mogu biti deo rešenja na duže staze, već su suštinski deo problema. Moji razgovori sa diplomatama iz inostranstva ukazuju na to da je došlo vreme novog pristupa – pokretanja ozbiljnih pitanja unutrašnje politike i stanja u Srbiji.

MONITOR: Dio Višeg tužilaštva u Beogradu pobunio se protiv predsjednika tog tužilaštva Nenada Stefanovića koji se smatra bliskim stranci na vlasti, a smatra se i da on zataškava istrage. Prve su o problemima progovorile zamjenice Višeg tužioca Jasmina Paunović i Bojana Savović. Sada su mete napada i disciplinskih prijava od strane prorežimskih NVO, ali i ministra Ivice Dačića. Koliko je ovo „momentum“ da se da podrška društva u Srbiji samostalnosti tužilačke funkcije?

STOJKOVIĆ: Meni je žao zbog činjenice da ni ovaj događaj nije pokrenuo veliki društveni bunt. Konkretno pitanje progonjenih tužiteljki moglo je postati opšte društveno i poslužiti za profilisanje borbe za samostalnost pravosuđa, što je zasigurno najveća otvorena rana u organizovanju i funkcionisanju naše zajednice. Pokazalo se da smo prilično zaboravili da borba za javni interes podrazumeva solidarnost i stavljanje u stranu uskih interesa i ličnih odnosa između pojedinaca i malih organizacija. Nije zanemarljiva ni praksa naprednjačke vlasti da u svaku aktivnost ubacuje svoje organizovane elemente koji unose dodatni razdor. Dakle, procene da demokratija nazaduje jesu tačne, kao i uporedno opadanje razumevanja demokratskih vrednosti i društvenog organizovanja.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EDIN OMERČIĆ, ISTORIČAR, INSTITUT ZA ISTORIJU SARAJEVSKOG UNIVERZITETA: Politički je mit da je SDA bio jedini organizator otpora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bosanskohercegovački političari zorno pokazuju da se ne može govoriti o političkim elitama, već je ovdje riječ o političkim klasama, koje su same sebi svrha

 

MONITOR: Još nema Vlade Federacije BiH, gdje SDA koristi procedure i pokušava da pokaže svoju nezamjenljivost i kroz predlog Bakira Izetbegovića o koncentracionoj vladi. Kako gledate na formiranje državnih institucija BiH poslije opštih izbora održanih početkom oktobra prošle godine?

OMERČIĆ: Dakle, sami ste rekli, gotovo je pola godine prošlo, polako se usvajaju budžeti na različitim nivoima vlasti, a to je čini se i najvažnije. Kako političarima, jer tako pokazuju da nešto ipak rade, te na taj način s jedne strane kupuju socijalni mir, a s druge pokazuju mladima, kako pojedincima tako i mladim ljudima s porodicama, da se stvari neće promijeniti, te da je zarad istog tog socijalnog mira, njihov odlazak iz ove zemlje poželjan, prihvatljiv i razumljiv. A što se tiče samog načina i ideja za formiranjem vlasti i ostanak u takvoj vlasti, bosanskohercegovački političari kroz ovakve primjere zorno pokazuju da se ne može govoriti o političkim elitama, već je ovdje riječ o političkim klasama, koje su same sebi svrha. Naravno, radi se o jednoj latentnoj prijetnji tipa: „Bez nas propadamo“. Pri čemu se svakako u obzir treba uzeti i svojevrsni politički mit o SDA kao jedinom organizatoru otpora i jedinoj političkoj organizaciji koja je branila međunarodni bosanskohercegovački politički subjektivitet tokom devedesetih, ali i nakon rata, kroz određene metamorfoze tog mita, sve do danas. Pri tome se mogu čuti ogromne ne samo revizionističke tendencije, nego i namjerne faktografske, činjenične zloupotrebe prošle historijske zbilje koje rukovodsvo te stranke gotovo svakodnevno plasira.

MONITOR: Kako gledate na spremnost građanskih partija kakvima se smatraju SDP i Naša stranka da uđu u široku koaliciju sa etno-nacionalnim partijama i formiraju Savjet ministara BiH kojim predsjedava Borjana Krišto iz HDZ-a BiH?

OMERČIĆ: Odlično ste primijetili, manifestacija simbola crvene, crvenog, u Bosni i Hercegovini ne znači da se radi o lijevim, radničkim partijama. Ljevica ne postoji, simbolika crvene boje u vanjskom identitetu ovih stranaka je još jedna laža. I, da, ovdje se samo možemo nadovezati na naprijed rečeno. Dakle, apsolutna je odsutnost bilo kakve odgovornosti prema vlastitom biračkom tijelu. Mene stvarno zanima na koji način ove stranke uspijevaju svoje članove, simpatizere i glasače uvjeriti na dobijanje glasa. To je prava marketinška umjetnost. Ali na ovakva su razočarenja ljudi u BiH navikli, i njihov je odgovor na to bio jedan, gotovo do umjetničke razine razvijen način, ne života, življenja, već preživljavanja, koji je em postao izlizan i iscrpljen, em pozivao na promjenu, koja se sada manifestira migracijama, stalnom nadom da je negdje drugdje, u stabilnijem društveno-političkom, kulturnom i ekonomskom  okruženju – bolje. Znamo da je približavanje ljevice desnici opasno po društvo, po zajednicu. No, kako se ovdje ne radi o ljevici, može se na pitanje njena nepostojanja nadovezati i pitanje: Postoji li zapravo i šta je to, kakvo je to, bosanskohercegovačko društvo?

MONITOR: Milorad Dodik namjerava da u Skupštini RS ponovo progura na Ustavnom sudu suspendovan Zakon o imovini RS (koji je suspendovao i VP Kristijan Šmit) jer je do postizanja dogovora o ovom pitanju, VP Pedi Ešdaun 2005. nametnuo Zakon o zabrani raspolaganja državnom imovinom. Djeluje da bez raspolaganja imovinom nema sigurne vlasti?

OMERČIĆ: Dodik u svom svakodnevnom javnom djelovanju istovremeno izaziva, provocira tobožnje političke protivnike i oponente, ali ih istovremeno i privlači i uvlači u vlastitu matricu. On to uspješno radi od početka devedesetih godina. Ta, intelektualni krug kojeg je on okupio oko sebe tokom rata, kao opoziciju Srpskoj demokratskoj stranci, je prihvativši potpisano u Daytonu, krenuo s idejom usporene poslijeratne razgradnje bosanskohercegovačke državnosti, shvaćajući Dayton i Pariz 1995. godine kao „završetak prvog poluvremena“ nakon kojeg „puške treba staviti u šoške“, o čemu sam opširnije pisao u knjizi koja je nedavno izašla. Djeluje da bez raspolaganja imovinom nema smisla baviti se političkim djelovanjem na ovim prostorima, te da će se zarad omogućavanja raspolaganja i upravljanja prirodnim, energetskim, industrijskim, privrednim, društvenim resursima posegnuti i za krajnjim sredstvima.

MONITOR: Dodik sa koalicijom stranaka na čijem je čelu SNSD, namjerava i da Nacrt o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika RS kojim se vraća krivično gonjenje za klevetu i uvredu, dođe usvojen u Skupštini, uprkos kritici međunarodnih organizacija za ljudska prava i medija, a najavljuje i izradu nacrta zakona o neprofitnim organizacijama. Kako razumijete ove odluke?

OMERČIĆ: Ovo je posebna priča koja evo ovih dana kroz zabranu okupljanja LGBT populacije u Banja Luci dobija svoj epilog, i sasvim je vidljivo da se kroz ovakve poteze sama vlast osjeća ugroženo te da klizi prema novom stepenu radikalizacije i gušenju ljudskih sloboda. Svako ko misli da će se nasilje – koje se danas ispoljava nad novinarkama, društvenim aktivistima i borcima za ljudska prava, nad – na bilo koji način označenim skupinama – bilo one rasne, vjerske, nacionalne, političke, nad Drugim kao takvim, nad poželjnim ili izmišljenim neprijateljem, nakon što se taj označeni na bilo koji način marginalizira, spriječi ili ukloni – da se vratim na misao, da će se nasilje zaustaviti – pa taj se golemo vara, i uz to provodi i svoj vlastiti život u svakoj mogućoj samodisciplini i strahu. To nije dobro za društvo, a pojedinac postaje eksplozivno sredstvo i meso za mljevenje.

MONITOR: U veoma komplikovanoj strukturi institucija u BiH, nikako da se razjasni da li je BiH uvela sankcije Ruskoj federaciji. Neki zvaničnici govore o uspješnom usklađivanju sa politikom sankcija EU preko Misije BiH u Briselu, a sada saznajemo da je MIP BiH radilo samostalno na osnovu Strategije spoljne politike – koja je istekla. Inostrani mediji pišu da BiH nema nijednu zvaničnu odluku o sankcijama. Kada se zna da bi Predsjedništvo BiH trebalo da donese novu petogodišnju Strategiju i to konsenzusom, kakva je budućnost BiH spoljne politike?

OMERČIĆ: Činjenica da je isključiva stranačko-nacionalna pripadnost ključ prema kojem se biraju bosanskohercegovački ambasadori, veleposlanici i radnici u diplomatskim predstavništvima govori o tome da nema, ne postoji ni jasna vizija, kao ni jednistveni stav o tome šta bi, i za šta bi se u tim ministarstvima trebalo i na koji način raditi. Ne postoji jasna politika. Volio bih da je ovo što govorim ovdje moje nepoznavanje materije, da je pogrešno, ali za jedne (uz sav skepticizam, kojeg u manjem ili većem obimu ima i drugdje) je perspektiva put u euroatlanske integracije, dok drugi zbog miniranja tog puta osvajaju političke poene biračkog tijela. Smiješno je i žalosno jer velika većina i jednih i drugih ne mogu od vlastitih primanja pristojno živjeti. Predsjedništvo će se vjerujem dogovoriti kada to prestane biti važno, kao i uvijek, u onom trenutku kada ta tema postane politički iscrpljena i nebitna za ostanak na vlasti naših političkih klasa, kada politike Velikih sila donesu odluku.

MONITOR: Kristijan Šmit je nedavno porodicama žrtava genocida u Srebrenici obećao da će pribaviti mišljenja pravnih eksperata koji bi pomogli BiH pravosuđu u procesuiranju onih koji negiraju genocid i veličaju pravosnažno osuđene ratne zločince. Tužilaštvo BiH nije pokrenulo nijedan proces u vezi sa ovim djelima, sa obrazloženjem da je teško dokazati to krivično djelo i da u BiH ne postoji sudska praksa u toj oblasti. Da li se radi o izgovoru ili su institucije BiH nemoćne ili nesposobne?  

OMERČIĆ: Rad Tužilaštva neću komentirati. „Obećanje je ludom radovanje“, tako da mislim da su oko ovog pitanja historičari pozvani da izađu iz vlastitog komfora, te da na osnovu lako pretraživog, svima dostupnog obimnog dokaznog materijala na ICTY, ne samo javno zauzmu stav, već da stalno pišu, govore, tumače povjesne činjenice. Nekad to izgleda kao borba s vjetrenjačama, ali je to jedini ispravan put.

MONITOR: Da li nam situacija sa procesuiranjem negiranja genocida možda pokazuje dublji problem različitog tumačenja prošlosti – ne samo nedavne već i najvažnijih perioda i događaja u istoriji prostora današnje BiH? Koliko su razlike u odnosu prema prošlosti zaista nepremostive u akademskoj zajednici a koliko među građankama i građanima BiH?

OMERČIĆ: Historičari naravno mogu, i to je sasvim opravdano različito tumačiti događaje iz prošlosti, i mi se među sobom oko mnogih pitanja ne moramo složiti ili možemo se manje ili više slagati. Problematično je iskrivljavanje, prećutkivanje, zaobilaženje, falsificiranje prošlosti. U akademskoj zajednici se jako dobro zna koje su to grupe ljudi od kojih se ovakva zloupotreba može očekivati, ko važi za ozbiljnog historičara, ko se bavi pukim prepisivanjem arhivskih podataka i manufakturnim objavljivanjem „knjiga“, ko je (bio i kakav je bio) ideolog i koji su mu kao takvome (bili i kakvi su mu) ciljevi. Nije to (toliko) teško prepoznati, ali na takve stvari treba ukazivati zajednici, tu se još uvijek, uz sav napor ne uspijeva mnogo i stvari idu sporo. Nenaučni put je uvijek naizgled svjetliji i lakši, ali i opasniji. Budući da je historija uz sve ostalo i nauka o prošlim (svršenim) događajima, ona kao takva ne može biti iznenađujuća…

MONITOR: Kako razumijete nedavnu izjavu reis ul-uleme Huseina Kavazovića, o tome da ukoliko institucije BiH budu blokirane, Bošnjaci  moraju spremno dočekati eventualni sukob?

OMERČIĆ: Pitam se kakav će to sukob biti, protiv koga, gdje, kada, na koji način? Nema ovdje mjesta šali, i budući da, kao u onom logorologijskom vicu, nemamo „crvene tinte“ mora se podsjetiti da ovaj Kavazovićev poziv dolazi u trenutku u kojem se pokazalo da njegovi potčinjeni ne razlikuju, na primjer, svetosavlje od Svetoga Save, zabijaju autogolove, odnosno pokazuju da nedovoljno poznaju Drugog, pa umjesto da se „tiša bjes“, zvecka se sukobima, na način da se dobrovoljno donira tuđa krv.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo