FOKUS
VESELIN PEJOVIĆ, REŽIMSKI KANDIDAT ZA TRINAESTOJULSKU NAGRADU: Crnogorski san
Objavljeno prije
9 godinana
Objavio:
Monitor onlineVeselin Pejović, vlasnik nikšićke kompanije Uniprom koja je zagospodarila KAP-om iako nije isplatila punu cijenu za Kombinat, našao se na listi kandidata za Trinaestojulsku nagradu.
Iako su ovu nagradu i ranije pratile kontroverze oko kandidata i laureata, nikada za nju nije bio kandidovan neko osuđen za nasilje poput Pejovića.
Vlasnik Uniproma fizički je, lani u februaru, napao lidera PZP, poslanika Nebojšu Medojevića na beogradskom aerodromu, dok je bio u društvu supruge. Medojević je kritikovao prodaju KAP-a Pejoviću. Nakon što je crnogorski premijer javno pokazao razumijevanje za gubljenje živaca Pejovića, osuđujući Medojevićeve kritike, Pejović je u Osnovnom sudu u Podgorici tek uslovno kažnjen za napad.
Pejović je u vrijeme napada na aerodromu bio u društvu premijerovog prijatelja tajkuna Zorana Ćoća Bećirovića, i advokata Zorana Vukčevića. On je najprije udario Medojevića u glavu, a potom nasrnuo metalnom šipkom na njega. Nasilje je pravdao ovako: ,,Pljunuo sam i ošamario Medojevića kao što se biju žena i dijete”.
Pejović je oživio moderni crnogorski san: tučeš, prijetiš, posluješ povlašćeno i budeš kandidovan za Trinaestojulsku.
Monitoru su iz Ministarstva kulture saopštili da je Pejovića za nagradu predložio Kombinat aluminijuma, dok su se među onima koji su izjašnjenjima podržali kandidaturu našle dvije državne i jedna Pejovićeva kompanija.
,,Prijedlog za Veselina Pejovića podnio je Kombinat aluminijuma Podgorica, glavni menadžer Nebojša Dožić, a mišljenje na prijedlog su dali Montecargo, izvršni direktor Milivoje Pavićević; Luka Bar, izvršni direktor Slobo Pejović; Gradir Montenegro d.o.o Nikšić, predsjednik borda direktora Andrzej Szary, a odnosi se na ostvarene rezultete u privredi”, navodi se u odgovoru našem listu koji je potpisala Milena Radenović iz službe opštih poslova Ministarstva. Montecargo i Luka su u vlasništvu države, dok je Gradir bivša Pejovićeva kompanija zbog koje mu se sudi pred Privrednim sudom.
Prijedlog će razmatrati žiri koji je imenovala Skupština. Predsjednik žirija, prof. dr Dragan K. Vukčević, i članovi: prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica, prof. dr Milenko Popović i prof. dr Ilija Vujošević. Ivanović, jedan od članova žirija za dodjelu nagrade je predsjednik borda Luke Bar, koja je podržala Pejovićevu kandidaturu.
Iz Ministarstva su naveli da je kandidatura podnijeta u skladu sa uslovima i roku koji su propisani. Navodno, kako su objavili mediji, nije bilo prepreke za Pejovićevu kandidaturu pošto Zakon o državnim nagradama ne predviđa da se ne može kandidovati osuđivana osoba. Teško da je zakonodavcu moglo pasti na pamet da takva ograničenja moraju biti formalizovana kada su u pitanju najviša priznanja. Istina, u modernim crnogorskim vremenima, nije lako naći ,,uspješnog privrednika” bez dosijea.
Iz Ministarstva nijesu naveli u odgovorima za naš list, iako smo tražili, detalje obrazloženja za Pejovićevu kandidaturu, odnosno koje su to njegove poslovne uspjehe predlagači naveli kao preporuku za državnu nagradu.
Vlasnik KAP-a je tipični predstavnik Đukanovićevog biznisa – strateški partner sa istorijom nasilničkog ponašanja. Nasilništvo mu je gomilalo milione. Na krilima tranzicije je od konduktera dogurao do kupca jednog od najvećih crnogorskih preduzeća.
Počeo je da posluje kasnih osamdesetih radeći sa otpadom, da bi tokom Đukanovićeve ere posao proširio na hotelijerstvo, poslove s rudnicima, sve do KAP-a. Protiv Pejovića je za to vrijeme podnešeno više krivičnih prijava za raznorazno siledžijstvo u poslovanju.
Samo 2013. godine protiv njega je podnijeto pet krivičnih prijava zbog prijetnji i pokušaja iznude. Prijave su podnijeli investitori na Zavali Igor Peljuhno i Naum Emilfarb, koji su tada zatražili od Đukanovića i institucija da ih zaštite od Pejovića, jer se, kako su naveli u pismima, boje za svoj život. Na Jutjubu još postoji snimak Pejovića kako lomi rampu na Zavali, a potom sa obezbjeđenjem upada u dvije vile. Pejović je potvrdio da je prijetio investitorima ,,jer su htjeli da me prevare i promijene postignuti dogovor “.
,,Iščupaću ti srce ako odmah ne dođeš u Budvu”, naveo je Peljuhno u prijavi prijetnje koje su mu upućene, tvrdeći da ih je Pejović presreo na parkingu kolašinskog ski centra. ,,Počinje da me udara i psuje. Rekao mi je da neću imati mira u Crnoj Gori i gura me u svoj automobil da potpišem neki papir. Govorio mi je da mu dugujem 900 hiljada. Sa njim je bio advokat Zoran Vukčević, koji mi je kazao da će mi svaki dan biti ovakav”.
Poslanik Novica Stanić optužio je 2012. godine Pejovića da mu je prijetio nakon što je u parlamentu pomenuo Pejovićeve poslove na sjeveru.
Pejović je bio suvlasnik kompanije Gradir Montenego koja je gazdovala rudnikom Šuplja stijena u Pljevljima. Crvenu vrpcu presjekao je Đukanović. Dok je vodio rudnik, jedan od zapošljenih podnio je prijavu tužilaštvu tvrdeći da ga je Rajko Kovačević, poslovođa i Pejovićev kum, tjerao da glasa za DPS. Kovačević je to potvrdio, ali se pravdao da je to navodno radio u šali. Pejovića su radnici optuživali i za nezakonite otkaze koje su dobili nakon što su tražili povišice, pozivajući se na težak posao koji im narušava zdravlje. Siledžijski, u svom stilu, Pejović ih je otpustio uz obrazloženje da im se dalje ne narušava zdravlje.
Gradir je Pejovića podržao u trci za Trinaestojulsku nagradu, dok pred sudovima još traje spor između njega i nekadašnjeg partnera u toj kompaniji koji ga je takođe tužio za siledžijstvo, o čemu je Monitor već pisao.
Slovenački biznismen Franc Riemer, jedan od najbogatijih Slovenaca i bivši stopostotni vlasnik Gradira, tereti Pejovića da mu je prevarom preoteo kompaniju oštetivši ga za najmanje osam miliona eura, ne računajući zaradu koju je Pejović ostvario nakon što je rudnik nedavno za 60 miliona eura prodao Poljacima. Riemer je protiv Pejovića, advokata Zorana Vukčevića i izvršnog direktora NLB Montenegro banke u Podgorici Črtomira Mesariča podnio i krivičnu prijavu Višem državnom tužilaštvu u Podgorici.
Riemer Pejovića i Vukčevića tereti da su pokušali silom i prijetnjama da ga prinude da izađe iz vlasničkog udjela u Gradiru, i da su, pošto u tome nijesu uspjeli, lažnom i nezakonitom dokumentacijom promijenili odnos vlasništva u toj kompaniji u korist Pejovića.
Iako je Reimer jedini uložio novac, a Pejović svega 10 eura, navodi se u prijavi, zbog Pejovićevih konekcija upisani su kao ravnopravni partneri. Pejović se, navodi se u prijavi, Reimeru predstavio kao čovjek sa „jakim vezama u Vladi i predložio da pomogne oko kupovine rudnika “. To je navodno i ispunio: „Pomogao je Riemeru da bez ikakve konkurencije i pod veoma povoljnim uslovima kupi imovinu rudnika”, navodi Slovenac u prijavi. Rudnik koji je kasnije prodat za 60 miliona eura, Reimer je dobio za svega 400 hiljada eura.
Problem je navodno nastao kada je Riemer „otvoreno i iskreno obavijestio partnera Pejovića da je dobio ponudu od porodice Rotšild da im proda rudnik i da je realno očekivati cijenu od oko 230 miliona eura”
„Pejović i Vukčević su po svemu sudeći, tada došli na ideju da Riemera prevarama, iznudama, prijetnjama, falsifikovanjem i korupcijom u Privrednom sudu, eliminišu iz posla i otmu mu vlasništvo”, stoji u krivičnoj prijavi. Slovenac tvrdi da se nakon toga sa njima sastao u hotelu Interkontinental u Beogradu gdje mu Pejović navodno iznosi „šokantnu ponudu” – da mu za njegov udio u kompaniji, koji mu je Riemer poklonio, isplati 10 miliona eura. Tvrdi i da su mu Pejović i Vukčević prijetili fizičkom likvidacijom.
Apelacioni sud je u maju ove godine vratio na ponovni postupak spor između Reimera i Pejovića, nakon što je sutkinja tog suda Mi¬li¬ca Popović presudila u korist Pejovića. Apelacioni sud je presudu Popovićeve pobio zbog, kako je navedeno, bitnih povreda odredbi parničnog postupka.
Pejovićevo poslovanje krase i velika kreditna zaduženja i druge kontrorverze. Ogromna imovina, koju je Pejović krenuo da knjiži početkom 2000-ih, sve od otpada, sva je pod hipotekama. U Srbiji je 2007. godine za dva miliona eura otkupio Partizan Žarkovo, preko čega je postao i vlasnik vrijednih nekretnina u Buljarici. Potom kupuje šećeranu u Ćurpiji za dva miliona eura. U Crnoj Gori ima livnicu, apoteku, hotele na moru i Podgorici. Ta imovina uglavnom je bila založena zbog desetina miliona eura kredita koje je Pejović podizao kod domaćih i inostranih banaka.
Samo na njegovim nekretninama u Budvi, prema evidenciji Uprave za nekretnine, bilo je upisano oko 40 miliona eura kredita, od čega su 23 miliona krediti u NLB u Cirihu. Ostalo su desetine miliona uzetih u NLB Montenegro i Hipo Alpe adria banci.
Pejovićeve kompanije bile su i na spisku sumnjivih kredita koje je Hipo banka izdavala u regionu. Radi se o tri kredita: 5,5 miliona eura koje je Unipromu izdao Hypo Leasing u Crnoj Gori, 2,6 milionaa kod ovdašnje Hipo banke i 1,5 miliona eura koje su Uniprom metali povukli od Hipo banke u Srbiji.
Prema izvještaju NLB Montenegro iz 2011. godine, Uniprom je bio među najvećim dužnicima, sa nenaplaćenim potraživanjima banke od oko tri miliona eura, i kamatom od oko 300 hiljada eura. Monitor je već ukazivao: Pejović je istovremeno jedan od najvećih deponenata banke, sa višemilionskim depozitima. Preko Pejovićevih kompanija su očito u legalne tokove ušli ogromni novci kroz bankarski sektor, dok su njegovi milioni i nekretnine založeni u bankama. Zašto?
Kandidat Pejović je po mjeri ove vlasti. A kad se probije led, nema granica. Za koju godinu možda i Šarić bude na listi.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Komentari
IZDVOJENO
FOKUS
POTVRĐENA OPTUŽNICA PROTIV BIVŠIH ČELNIKA PLANTAŽA: U nebranom grožđu
Objavljeno prije
2 danana
13 Septembra, 2024Afera briketi će, izvjesno, epilog imati u sudnici. To ne znači da se stavlja tačka na dugogodišnje pustošenje jednog od (nekada) najprepoznatljivijih privrednih brendova Crna Gore
Dvije godine i dva mjeseca nakon što su, u julu 2022., po nalogu SDT-a, privedeni na saslušanje a potom i zadržani u pritvoru do jeseni te godine, podgorički Viši sud potvrdio je optužnicu protiv nekadašnjih članova odbora direktora Plantaža AD: Veselina Vukotića (predsjednik borda 2006 -2020.), Boža Mihailovića, Dušana Perovića, Anice Hajduković (nije joj određen pritvor), Đorđija Rajkovića i Seada Šahmanovića. S njima, za zloupotrebu položaja u privrednom poslovanju, optužena je i dugogodišnja izvršna direktorica kompanije Verica Maraš (od 2008. do 2020.). Ona je, u istoj akciji SDT-a i specijalnog policijskog odjeljenja privedena u avgustu 2022. godine, a iz pritvora je izašla otprilike kada i njene kolega iz nekadašnjeg Odbora direktora.
Optuženi su, prema optužnici, navodno krivično djelo počinili od decembra 2019. do aprila 2020. godine, saopštio je specijalni tužilac i portparol SDT-a Vukas Radonjić. „Optuženi nijesu vršili svoju dužnost u postupku zaključenja očigledno štetnog vansudskog poravnanja, sa privrednim društvom OMP-Engineering DOO, pa su mu tako, usljed djelimičnog izvršenja očigledno štetnog poravnanja, pribavili protivpravnu imovinsku korist, a oštećenom (Plantaže AD – primjedba Monitora) nanijeli imovinsku štetu u visini od 384.672,40 eura”, zaključio je specijalni tužilac navodeću da je za to krivično djelo zaprijećena kazna od dvije do deset godina zatvora.
Afera briketi počinje u novembru 2009., kada su Plantaže objavile poziv za prikupljanje ponuda „u cilju rješavanja problema otpadnih sirovina i otpadnih voda koje nastaju u procesu proizvodnje, a posebno otpada koji se javlja orezivanjem vinove loze i stabala“. Tražio se investitor koji će da izgradi fabriku i kupi opremu za prizvodnju briketa od vinove loze. I da garantuje plasman gotovih proizvoda. Na Plantažama je bilo da obezbijede sirovinu za proizvodnju, minimalno 10 hiljada tona sirovine (lozove orezine) godišnje.
U posao se ušlo sa kompanijom OMP, novoosnovanom firmom iz Podgorice koju su formirali: Oleg Obradović (30 odsto vlasništva), Miodrag Ivanović (30 odsto), Predrag Bošković (30 odsto) i pravno lice Consulting Company doo Zenica (10 odsto vlasništva).Naručena je studija izvodljivosti. Taj dokument je izradio Željko Cumbe, samostalni konsultant i ekspert za bio masu ali i vlasnik Consulting Company koja u OMP ima 10 odsto vlasništva. Po njegovoj analizi, posao obećava decenijski profit reda veličine od dva miliona eura pa naviše. Plantaže i OMP, 20. septembra 2010, osnivaju zajedničko preduzeće – Plant OMP. Fabrika je izgrađena, kupljena je i montirana oprema za proizvodnju, a nakon toga se ispostavilo da fabrika ne može da radi. Isporučena oprema nije adekvatna za preradu lozove orezine.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. septembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
FOKUS
INFRASTRUKTURNO SIROMAŠTVO: Samo smeća ne fali
Objavljeno prije
1 sedmicana
6 Septembra, 2024Suve česme, fekalije teku rijekama, ulice zatrpane smećem uz zapaljene divlje deponije, opasan otpad krišom se prebacuje iz opštine u opštinu i zatrpava na tuđim imanjima… Kada govori o planiranim investicijama u infrastrukturu vlast, uglavnom, nudi vizije budućih autoputeva i brzih cesta
Desetak dana Moračom, praktično od centra Podgorice pa do njenog ušća u Skadarskom jezeru, teče fekalna kanalizacija. Iz gradskog kolektora u rijeku se izliva prečišćena, poluprečišćena i neprečišćena kanalizacija. Novina je da smo, zbog kvara na gradskom kanalizacionom sistemu koji je u međuvremenu otklonjen (kažu), dobili još jedno izvoršite zagađenja kod Vezirovog mosta – uzvodno od centra grada i pristojno posjećenih gradskih plaža. Uz boju vode uz desnu obalu rijeke, o zagađenju svjedoči i nesnosan smrad koji se širi ulicama i bulevarima uz obalu, sve do kružnog toka gdje se račvaju magistrale za Nikšić i Cetinje. Visoke temperature i nizak vodostaj Morače samo su potpomogle da se najnovije zagađenje bolje vidi i osjeti.
Stara je priča: gradski kolektor nije u stanju da prečisti otpadne vode koje u njega doprema postojeći sistem gradske kanalizacije. O gradnji novog, priča se godinama. „Prečišćavanje otpadnih voda je najznačajniji infrastrukturni projekat u istoriji grada, a samo postrojenje najvažniji segment budućeg sistema“, kazao je bivši gradonačelnik Ivan Vuković, sredinom 2022., prilikom potpisivanja ugovora o izgradnji glavnog postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. Posao je trebalo da počne početkom prošle godine, a EU je do tada izdvojila skoro 33 miliona bespovratnog novca da bi pomogla projekat. Međutim, početak izgradnje (prema prvobitnom planu taj posao bi trebalo da traje 36 mjeseci) neprestano se odlaže zbog protivljenja mještana Botuna. Oni tvrde da će „po cijenu života“ spriječiti izgradnju kolektora u blizini svojih domova i imanja. Prema poslednjim, proljetošnjim, najavama posao je trebalo da počne ovog mjeseca. Izvjesno je da se to neće doseti. Makar do formiranja narednih gradskih vlasti.
„Realizacijom sistema za prečišćavanje otpadnih voda, u vrijednosti od 47,3 miliona eura, biće sačuvane podzemne vode Ćemovskog polja, zetske ravnice, rijeka Morača, a samim tim i vodoizvorište Bolje sestre i Skadarsko jezero“, objašnjavao je prije više od dvije godine tadašnji direktor podgoričkog Vodovoda Filip Makrid. U međuvremenu nije urađeno ništa. Podzemne i nadzemne vode i dalje se zagađuju a cijena budućeg kolektora raste. Od sve priče o novom kolektoru izvjesno je samo jedno: on mora biti napravljen nizvodno od Podgorice.
Nepisano je pravilo: tamo gdje imate višak otpadnih voda – fali one podesne za piće. Podgoričani su već navikli da, s proljeća i jeseni, poslije svake obilne kiše ne koriste za piće vodu sa izvorišta Mareza.
Ovog ljeta imali smo ozbiljnije probleme. Mještani naselja Kuće Rakića bili su bez vode više od dva mjeseca. A jednom, kada je voda potekla iz česama skoro 250 domaćinstava u tom naselju, bila je ofarbana u plavo. Do danas se ne zna zašto.
Nakon njihovih protesta i blokade saobraćajnice između Podgorice i Tuzi, iz Vodovoda su se dosjetili: gasiće vodu dijelu Podgorice, svake večeri istom naselju (!?), da bi je obezbijedili za Kuće Rakića. Par dana/noći kasnije problem je ipak riješen na elegantniji način – djelimičnom preraspodjelom vode iz vodovodnog sistema opštine Tuzi.
Višak neprečišćenih otpadnih voda i manjak vode za piće imaju zajednički uzrok. Širenje Podgorice i po vertikali (u visinu) i po horizontali, često na divlje, bez planiranja i projektovanja, nije ispraćen adekvatnim razvojem infrastrukture. Neplanska gradnja dovela je do toga da postojeći kapaciteti infrastrukture jednostavno nijesu dovoljni da zadovolje potrebe svih stanovnika Glavnog grada. Starih i novih.
Zato ljetošnje incidente ne treba posmatrati kao izuzetak, već najavu ozbiljnih infrastrukturnih problema koji nas čekaju u skoroj budućnosti. Ne samo u Zetskoj dolini.
Prvi put nakon što je Regionalni vodovod pušten u rad, nedostatak vode osjetio se i na crnogorskom primorju (u dijelu koji se vodom napaja sa izvorišta Bolje sestre u Skadarskom jezeru).
Tako se Petrovac, u špicu turističke sezone, suočio sa višednevnim restrikcijama vode u poslijepodnevnim i večernjim časovima. „Takva situacija je izazvala značajne negativne posljedice i nezadovoljstvo turista uključujući brojne otkaze rezervacija i potencijalnu štetu za lokalni turizam. Restrikcije u snabdijevanju vodom koje su uvedene bez najave, navodno zbog dugotrajne suše i povećane potrošnje tokom ljetnjih meseci, su doprinjele da trenutna situacija u hotelima i ostalim smještajnim kapacitetima postaje neprihvatljiva i haotična. Ove restrikcije se najčešće manifestuju kroz redukcije u snabdijevanju vodom, smanjeni pritisak i povremena isključenja i to u periodu kad je najpotrebnija, odnosno u popodnevnim satima do ponoći”, navodi se u zajedničkom saopštenju hotelijera sa tog dijela budvanske rivijere.
Iz opštine Budva nijesu se oglašavali. Em nije imao ko (kriza lokalne vlasti i ponavlajnje proljetošnjih, vanrednih, ozbora), a i ti što su mogli imali su prečih briga. Jedna od njih: smeće je ove godine, prvi put nakon devastirajućih devedesetih prošlog vijeka, zatrpalo budvanske ulice.
„Prepuni kontejneri, smeće odloženo gdje mu nije mjesto, nesnosan smrad koji se svuda širi – slika je Budve ovoga ljeta“, piše sredinom avgusta dopisnik ND Vijesti Vuk Lajović. „Uprkos borbi Komunalnog preduzeća, opšti utisak je da grad nikada nije bio prljaviji“. Fotografije iz turističke prijestonice takve su da ih ne treba opisivati.
Od upućenih smo čuli da Budvi, i ne samo njoj, nedostaju komunalni radnici, kontejneri, vozila za odvoz smeća ali i dobre navike domaćih stanovnika i mnogobrojnih gostiju kada je u pitanju tretman otpada.
Sa viškom smeća borili su se i stanovnici Glavnog grada. Jednako na periferiji i u novim naseljima, elitnim makar po cijeni kvadratnog metra stambenog i poslovnog prostora. Uz koji nije obezbijeđeno dovoljno prostora za odlaganje smeća. Mediji su više pažnje poklanjali drugima, pa smo imali priliku da pratimo kako su stanovnici Siti kvarta porušili smećem zatrpana kontejnerska ostrva u svom naselju. Ideja im je bila da se na taj način oslobode nagomilanog smeća i sebi obezbijede kvalitetnije uslove života. Dobili su – divlje deponije (vidi fotografije).
Tretman smeća u Nikšiću postao je tema političkih rasprava. Glasnogovornici bivših i sadašnjih lokalnih vlasti sporili su se da li se smeće sa gradskih ulica odlaže/deponuje (DPS) ili samo pretovara (Demokrate) u halama Željezare. Uglavnom, zbog tradicionalnog požara na deponiji Mislov do, komunalci smeće iz Nikšića odvoze na deponiju u Podgoricu. To dodatno košta. Dok ima mjesta na Ćemovskom polju.
Ko nema kud sa otpadom, poput opštine Rožaje, deponuje ga na divlju deponiju i pali. Što ne izgori, završi u Ibru. Koji je baš ovih dana – presušio u dijelu toka od Rožaja prema granici sa Srbijom.
Sredinom avgusta mještani nikšićkih naselja Straševina i Kličevo blokirali su put Nikšić- Podgorica kod tunela Budoš, zahtijevajući da se izmjesti otpad (grit iz brodogradilišta u Bokokotrskom zalivu) ilegalno deponovan na privatnim i državnim parcelama u njihovim naseljima. Otpad , navodno, nije otrovan ali će, prema dogovoru sa lokalnim vlastima, on ipak biti premješten na neko drugo mjesto.
I najnovija priča dolazi sa periferije Nikšića. Iz NVO Zagrad Montenegro tvrde da je u Župi, u mjestu Bunić, sredinom nedjelje zakopano više od 50 uginulih krava „sa neke farme u Nikšiću ili Danilovgradu“. Lokacija na kojoj su zakopane uginule životinje nalazi se pored lokalnog puta, na stotinjak metara od Liverovićekog jezera. Mještani ne znaju ko je to uradio i da li je taj neko imao bilo čiju dozvolu za ovaj, čini se ilegalan, posao.
Konačno, ljetošnji raspad elektroenergetskog sistema u Crnoj Gori, doduše kratkotrajan, upozorava da je i ovaj dio infrastrukture možda već preopterećen, nedovoljno dobro održavan ili i jedno i drugo. Još kada se, uz konstantan rast potrošnje, prenosna i distributivna mreža dodatno opterete energijom iz sve brojnijih solarnih elektrana koje se grade ili, za sada, samo najavljuju, cio sistem bi se mogao naći u velikim problemima. Platiće – potrošači.
Kada govori o planiranim investicijama u infrastrukturu vlast, uglavnom, nudi vizije budućih autoputeva i brzih cesta. Očigledno je da je obim problema mnogo veći. Zato i sredstva koja možemo obezbijediti, ili ih već imamo na čekanju, treba promišljeno rasporediti prema listi prioriteta koju bi, opet, neko trebao da utvrdi. A da mu mi ostali vjerujemo. Puštanje u rad kolektora ili sanitarne kade (deponije) nije ni izbliza tako atraktivno kao što je presijecanje trake na autoputu, ali može biti jednako korisno. Ponegdje i korisnije.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
FOKUS
NOSIOCI IZBORNIH LISTA ZA PODGORIČKE IZBORE: Dva lica kampanje
Objavljeno prije
1 sedmicana
6 Septembra, 2024Ove političke jeseni, kada je u pitanju predizborna promocija, na cijeni su oni koji u svojim biografijama nemaju samo političke funkcije, već i stručne reference. Nosioci lista i potencijalni budući gradonačelnici/ce nerijetko su ljekari i profesori. No, kampanju uglavnom vode iskusni političari i vlastodršci. Reklama je jedno, život drugo
Izbornoj komisiji Glavnog grada predato je 13 lista za učešće na lokalnim izborima, od kojih je do sada potvrđeno osam. To je saopštio predsjednik komisije Vladimir Filipović. Dvije liste vraćene su na doradu – lista Crnogorska evropska partija – Novak Adžić i Pokret podstanara Podgorica Naš grad – naš dom,. Posljednje tri predate liste još su u obradi.To su liste Bošnjačke stranke na čijem je čelu Edin Tuzović, lista Evropa sad – Demokrate – Još jače – Profesor doktor Saša Mujović i lista koalicije Za Budućnost Podgorice, na čijem je čelu Jelena Bojović Borovinić.
Osam potvrđenih lista su: Demokratska partija socijalista koju predvodi Nermin Abdić, Podgorička lista Andreja Milovića, Stranka evropskog progresa Duška Markovića na čijem je čelu Ilija Mugoša, Evropski savez na čijem je čelu Boris Mugoša, Pokret Preokret Srđana Perića i Pokret Naprijed Vuka Kadića, lista koalicije Za bolju Podgoricu Jakov Milatović koju predvodi Luka Rakčević, kao i Crnogorska građanska akcija Stanka Đuričića.
Nosioci potvrđenih i predatih listi potencijalni su gradonačelnici/ce Podgorice. Centar za ženska prava primijetio je da su samo dvije žene na čelu izbornih listi, iako su partije mahom ispunile kvotu od 40 posto žena na listama. Dosadašnja gradonačelnica Olivera Injac prva je na listi čije je lice za javnost ministar energetke Saša Mujović, a koju su predali PES i Demokrate. Druga žena koja je prva na listi je Jelena Bojović Borovinić dosadašnja je predsjednica Skupštine Glavnog grada. Listu koju Bojović Borovinić vodi čini koalicija – Nova srpska demokratija Andrije Mandića, Demokratska narodna partija Milana Kneževića, Socijalistička narodna partija Vladimira Jokovića, Ujedinjena Crna Gora Gorana Danilovića, Radnička partija Maksima Vučinića, Slobodna Crna Gora Vladislava Dajkovića i Prava Crna Gora Marka Milačića.
Nakon dvije godine njihovog rukovođenja gradom, a nakon pregrupisanja i usitnjavanja političke scene, izglasano je skraćenje mandata lokalnoj Skupštini, što je dovelo do vanrednih izbora, koji će se održati 29. septembra ove godine. PES je potom odlučio da kao lice predizborne kampanje u Podgorici predstavi ministra energetike, iako je prva na listi Injac.
Među nosiocima lista, odnosno potencijalnim budućim gradonačelnicima Podgorice ima i novih lica, koja međutim nastupaju u ime iskusnih i poznatih političkih lidera. Tako je, recimo, na čelu liste nove partije Duška Markovića, bivšeg premijera i dugogodišnji šefa tajne policije, je Ilija Mugoša, magistar ekonomskih nauka i asistent na Univerzitetu Donja Gorica..
“Dokazaćemo da politika ne mora značiti svađe, podmetanja, nepotizam, partijska zapošljavanja. Ljudima je dosta toga. To koči razvoj našeg grada”,kazao je Mugoša na predstavljanju liste. Možda je Mugoša zaboravio da je ljudima toga bilo dosta i onda kada je na izborima 2020. izgubila Demokratska partija socijalista, čiji je Marković bio dvodecenijski visoki funkcioner. Kako god, obećao je drugačiju praksu.
Ove političke jeseni, kada je u pitanju politička promocija, na cijeni su oni koji u svojim biografijama nemaju samo političke funkcije, već i stručne reference. Nekadašnja Đukanovićeva i Markovićeva partija, Demokratska partija socijalista, kao nosioca svoje liste odredila je doktora Nermina Abdića koji radi na Klinici za Ortopediju i traumatologiju Kliničkog centra Crne Gore. Abdić je Član je Opštinskog i Izvršnog odbora DPS Podgorica, kao i izvršni sekretar Odbora DPS Glavnog grada. Lider DPS-a Danijel Živković predstavio ga je kao “omiljenog ljekara” i “podgoričkog komšiju”.
I nosilac liste novoformirane partije bivših ministara u Vladi Dritana Abazovića, Marka Kovača i Aleksandra Damjanovića je ljekar. Tu listu predvodi doktor Vuk Kadić aktuelni direktor Fonda za zdravstveno osiguranje. Nerijetko se, recimo, u kampanji PES-a naglašava da su Injac i Mujović i univerzitetski profesori. Jelena Borovinić Bojović je ljekarka i bivša ministarka zdravlja.
No, iako se kao nosioci lista biraju profili po modelu omiljenih stručnjaka i komšija, kampanju uglavnom vode iskusni političari, lideri partija i vlastodršci. Reklama je jedno, život drugo.
Na predstavljanju liste DPS-a govorio je i bivši višedecenijski vođa Milo Đukanović. Duško Marković je na posterima pored Ilije Mugoše. A neke od lista nose nazive visokih državnih funkcionera, koja služe samo za predizbornu kampanju. Poput recimo liste Pokreta za Podgoricu, URA i PzP, čiji je nosilac Luka Rakčević, ali koja u nazivu ima ime predsjednika države Jakova Milatovića. Ili recimo liste PES-a i Demokrata, koja nosi naziv Mujovića. Na zajedničkoj listi PES-a i Demokrata nalazi se čak pet ministara,
“Ako predsjednik države, ako ministar, na kraju krajeva, funkcioner izvršne vlasti, ne planira da bude dio gradskih vlasti, na taj način dovodi u zabludu birače prosto pogrešan utisak da će se neko odreći državne funkcije kako bi direktno učestvovao ili imao neku ulogu u lokalnoj vlasti”, ocijenili su iz Centra za demokratsku tranziciju.
Ima i lista koje, poput Preokreta Srđana Perića, kampanju vode u smjeru vraćanja moći akumulirane u partijama građaninu. “Na našoj listi su ljudi koji nisu toliko poznati u medijima, već u svojoj profesiji. Politika se pretvara u golu grabež i stvaranje interesnih grupa. Potrebno je da vratimo političku kulturu”, ocijenio je Perić.
Ima i onih “tradicionalnih” modela, gdje su nosioci lista odbornici, poslanici i lideri partija. Listu Evropskog saveza tako predvodi poslanik SD Boris Mugoša. Bivši ministar pravde Andrej Milović na čelu je liste svoje novoformirne partije. Nosilac liste Bošnjačke stranke je Edin Tuzović, predsjednik Opštinskog odbora te stranke u Podgorici. Luka Rakčević je dugogodišnji odbornik u podgoričkom parlamentu i doskorašnji zamjenik gradonačelnice Glavnog grada.
Uglavnom biće gužva. I biće obećanja.
Milena PEROVIĆ
Komentari
Kolumne
-
DANAS, SJUTRA / prije 2 dana
Predizborna groznica
Zoran Radulović
-
DANAS, SJUTRA / prije 1 sedmica
Strategija neuspjeha
Zoran Radulović
-
DUHANKESA / prije 1 sedmica
Sinner’s sin ili grješnikov grijeh
Ferid Muhić
-
DANAS, SJUTRA / prije 2 sedmice
Komandanti
Zoran Radulović
-
DANAS, SJUTRA / prije 3 sedmice
Računi
Zoran Radulović
Novi broj
Predizborna groznica
POTVRĐENA OPTUŽNICA PROTIV BIVŠIH ČELNIKA PLANTAŽA: U nebranom grožđu
VUČIĆEV REŽIM OTVORENO O PLANOVIMA ZA CRNU GORU: Srpski svet i narko biznis pod istom kapom
Izdvajamo
-
HORIZONTI4 sedmice
LITIJUMSKI IZAZOVI ZA SRBIJANSKU VLAST: Između dvije vatre
-
DANAS, SJUTRA3 sedmice
Računi
-
DANAS, SJUTRA4 sedmice
Preglasavanje
-
INTERVJU3 sedmice
DR RADE ĐURĐIĆ, TVORAC EVROPSKE BUDUĆNOSTI: Budućnost je ispunjavala moj život
-
Izdvojeno4 sedmice
ZORAN LAZOVIĆ U PRITVORU, SUDIJAMA TUŽBA: Obmana i pritvorski dani
-
Izdvojeno4 sedmice
ODGOVOR VLADE NA DIVLJANJE CIJENA: Besmislena panika
-
Izdvojeno4 sedmice
U SUSRET PODGORIČKIM IZBORIMA: Uvrijedi, pa vladaj
-
INTERVJU2 sedmice
BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL U PENZIJI: Crna Gora nema umne političare, nego političke šalabajzere