Povežite se sa nama

MONITORING

VLADA PROTIV PENZIONERA-INŽENJERA SA LICENCOM ZA REVIZIJU I NADZOR: U službi građevinskih monopola

Objavljeno prije

na

Vlada koja na nekima od najvažnijih državnih funkcija zapošljava penzionere, to isto pravo na rad pokušava uskratiti nekim drugim ljudima. Spremna da se odrekne njihovog iskustva i znanja. Ili ih upravo zbog tog znanja i iskustva tjera u mirovinu

 

Da li penzioneri u Crnog Gori imaju pravo na rad?

Svako od nas poznaje makar nekoliko pripadnika armije penzionera koji skroman kućni budžet dopunjuju radeći kao građevinski radnici, vozači, kuvari, službenici privatnih firmi za obezbjeđenje imovine i lica ili arhitekte, ljekari, farmaceuti, advokati, inženjeri.

Možemo i da personalizujemo priču. Da pomenemo  trenutno najzanimljivije radne angažmane osoba koji su na državne funkcije došli kao penzioneri: direktora Agencije za borbu protiv korupcije Sretena Radonjića i direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejana Peruničića.

Ipak, Vlada Duška Markovića koja na nekima od najvažnijih državnih funkcija zapošljava penzionere, to isto pravo na rad pokušava uskratiti nekim drugim ljudima. Spremna da se odrekne njihovog iskustva i znanja. Ili ih upravo zbog tog znanja i iskustva tjera u mirovinu.

„Potrebno je da umjesto zaposlenih ovlašćenih inženjera sa licencom revizora–penzionera, kojima mora prestati radni odnos po sili zakona, zaposlite ovlašćenog inženjera sa licencom revizora u roku od 30 dana od dana dobijanja ovog akta“, stoji u pismu koje je iz Ministarstva održivog razvoja i turizma (MORT) stiglo na nekoliko desetina adresa ovdašnjih preduzeća koja imaju licencu za reviziju projekata i stručni nadzor nad izgradnjom objekata. Uz opomenu da će im, „ukoliko ne postupe u skladu sa navedenim“ licenca biti oduzeta.

Razumljivo, primaoci obavještenja iz MORT-a nijesu bili oduševljeni njegovom sadržinom. Pokazalo se, kažu neki od njih za Monitor uz molbu da  još neko vrijeme ostanu anonimni, da Ministarstvo pokušava obesmisliti sav posao koji su ta preduzeća uradila nakon usvajanja novog Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata, krajem 2017. godine. Naime, u novi Zakon je, na prijedlog resornog Ministarstva, unijeta odredba prema kojoj su sve firme koje žele obavljati poslove revizije projekata i nadzora izgradnje objekata dužne među zaposlenima imati makar po jednog inženjera sa licencama arhitektonske, građevinske, mašinske i elektro struke. Taj uslov je, do danas, ispunilo nešto više od 30 preduzeća registrovanih u Crnoj Gori. Nikome od njih ni na kraj pameti nije bila mogućnost da im pravo na rad može biti osporeno zbog toga što neki od zaposlenih inženjera imaju i status penzionera.

Zapošljavanje penzionera nije samo uobičajena praksa u Crnoj Gori, već je i pravno utemeljeno u važećim propisima. Počev od Ustava u kome (član 62) stoji da „svako ima pravo na rad, slobodan izbor zanimanja i zapošljavanja…“. Preko Zakona o radu (član 5) gdje je eksplicitno zabranjena „neposredna i posredna diskriminacija lica koja traže zaposlenje, kao i zaposlenih, s obzirom na pol, jezik, rasu, vjeru, boju kože, starost…“, a zatim i propisano (član 16) da je „opšti uslov“ za zasnivanje radnog odnosa da zaposleni ima više od 15 godina života. Što takođe znači da gornja starosna granica za zaposlenog nije definisana.

Konačno, i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (član 112) govori o novostečenim pravima „korisnika starosne penzije koji se zaposli, odnosno ima samostalnu djelatnost…“.

Da li je ovo  dovoljno da na pitanje s početka teksta, da li penzioneri imaju pravo na zvaničan i zakonit radni angažman, damo pozitivan odgovor?

U Ministarstvu rada i socijalnog staranja ne misle tako. Zato na upit iz kompanija koje su smatrale da su diskriminisane i oštećene najavom MORT-a o zabrani angažmana zapošljenih penzionera,bogatih licenciranim  znanjem i iskustvom, odgovaraju Mišljenjem: „Lice starije od 67 godina života i navršenih 15 godina staža osiguranja ne može zasnovati radni odnos u skladu sa propisima o radu“!?

Svoj ovogodišnji stav i MORT ministra Pavla Radulovića i Ministarstvo rada pod vodstvom ministra Kemala Purišića baziraju na presudi Ustavnog suda koja je u Službenom listu objavljena krajem januara prošle godine (vidjeti antrfile).

Zanimljivo, prema interpretacijama iz Vlade, izgleda kako se odluka Ustavnog suda, kojom su van snage stavljeni jedan član (140) i jedna polurečenica („ako se poslodavac i zaposleni drugačije ne sporazumiju“) Zakona o radu odnosi samo na penzionere radno angažovane u preduzećima koja su dobila licence za reviziju, nakon usvajanja novog Zakona o planiranju prostora.

Šta je sa hiljadama drugih radno angažovanih penzionera? I šta je sa odgovornošću onih koji su u ime MORT-a tokom prošle godine izdavali licence preduzećima koja zapošljavaju visokostručne penzionere, iako je pomenuta odluka Ustavnog suda već bila na snazi?

Ili je, sve to, manje važno u odnosu na mogućnost da se nekom oduzme a nekome pridoda parče obećavajućeg posla sa, očekuje se, rastućeg tržišta izgradnje nekretnina. Sagovornici Monitora nemaju dileme da je to stvarni cilj cijelog poduhvata.

„Nakon zabrane penzionisanim inženjerima da rade, broj firmi sa pravom revizije projekata i stručnim nadzorom nad gradnjom objekata bio bi toliko mali da ne bi ni izbliza mogao pokriti sve objekte koji se grade ili će se uskoro graditi na području Crne Gore. To bi uticalo na kvalitet gradnje, smanjilo bi budžetske prihode i povećalo sivu ekonomiju“, cijene naši sagovornici. A onda se dotiču i ličnih problema: „Mi penzioneri koji sada radom obezbjeđujemo sredstva za pristojan život, prešli bi iz zone srednje klase u red građana koji žive na ivici siromaštva, predstavljajući opterećenje i svojim nasljednicima i državi. Istovremeno, oduzimanjem licenci našim firmama one bi pretrpjele velike materijalne štete i pravne posljedice zbog nemogućnosti da ispune ugovorene obaveze sa investitorima objekata čija je gradnja u toku.“

Neki od oštećenih su se u svojim obraćanjima nadležnima dotakli i, po njihovom sudu, suštine ovog slučaja. Prema njihovom mišljenju u MORT-u nijesu očekivali da će se čak 32 firme (prema podacima sa sajta Ministarstva) organizovati i ispuniti novopropisane uslove za obavljanje poslova revizije i nadzora. Naprotiv, računalo se na mnogo manji broj licenciranih kompanija, a samim tim i njihov monopolski položaj i veće prihode. Pošto se prvobitni plan izjalovio, pribjeglo se alternativnim rješenjima. Po cijenu da se van zakona stave svi oni koji su željni i sposobni da rade a stariji su od 67 godina.

„Vi nama oduzimate pravo na rad“, navodi se u jednom od brojnih prigovora inženjera-penzionera pristiglih na adrese resornih Ministarstava, „a oduzeti čovjeku pravo na rad, isto je što i oduzeti mu pravo na život“.

 

Čitati kako je napisano

,,Ustavni sud je, nakon razmatranja sadžine osporenih odredaba Zakona o radu, utvrdio da nijesu u saglasnosti sa Ustavom i da su se stekli uslovi za njihovo ukidanje”, piše u odluci na koju se pozivaju MORT i Ministarstvo rada.

Međutim, u obrazloženju odluke jasno je navedeno da se sporni dio člana 139 stavlja van zakona „radi pružanja zaštite od arbitrarnog odlučivanja…“. Slično, zaključuje se da ni odredbama člana 140 Zakona o radu „nije obezbijeđena zaštita od arbitrarnog postupanja poslodavca u postupku procjene neophodnih poslova na kojima zaposleni nastavlja da radi, kao i koji zaposleni će nastaviti da radi…“.

Dakle, Odluka Ustavnog suda može se čitati i na način da njome nije zabranjeno pravo penzionera na ponovno zapošljavanje, već su ukinute odredbe koje su poslodavcu omogućavale da se sa zaposlenim dogovori o nastavku radnog angažmana bez njegovog prethodnog (i obaveznog) odlaska u penziju.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SELEKTIVNO PAMĆENJE 1999.: Vide se NATO bombe ali ne i Miloševićevi masovni zločini

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori  i Srbiji obilježen je početak NATO  udara  na SRJ.  Zvaničnici su pominjali žrtve, pale u odbrani SRJ.   Niko nije pomenuo albanske žrtve niti činjenicu da je rat na Kosovu bio četvrti Miloševićev rat devedesetih i da je njegov režim dugo 90-tih prizivao vojnu intervenciju sa strane svojim postupcima i ratnom politikom

 

U nedjelju 24. marta se navršilo 25 godina od intervencije NATO pakta protiv Miloševićeve krnje Jugoslavije koju su činile Srbija i Crna Gora. Do ove godine nijedna zvanična vlast u Crnoj Gori nije obilježavala godišnjice, niti je otvarala vrata kasarni u Danilovgradu , Maslinama i Podgorici, kako bi delegacije Nove srpske demokratije (NSD) i drugih sličnih stranaka položile vijence nastradalima tokom 78-dnevnog sukoba sa Alijansom. Vlada Milojka Spajića takođe nije organizovala zvanične ceremonije, akademije i skupove, ali je napravila malu promjenu. Ovaj put je lider NSD-a Andrija Mandić, sada u svojstvu predsjednika Skupštine Crne Gore, prošao kapiju kasarne u Danilovgradu i položio vijenac u prisustvu garde. Na vijencu je pisalo „Herojskim braniocima Crne Gore 1999. godine“ dok je u saopštenju kabineta navedeno da se predsjednik Mandić poklonio prvoj žrtvi NATO bombardovanja – vojniku Saši Stajiću, i da je ovo prvi put da visoki državni funkcioner Crne Gore odaje poštovanje nevinim žrtvama i herojima odbrane zemlje 1999. god. Vijenac sa malo drugačijim natpisom – „Herojima odbrane naše zemlje 1999. godine“ i bez pominjanja Crne Gore, je položen i u Maslinama. Ova put je to urađeno u „znak sjećanja na nevine žrtve i junake koji su prije 25 godina branili nebo, kopno i more Savezne Republike Jugoslavije“. Mandić je istakao  da se sa ponosom sjeća junaka koji su dali sve, uključujući i vlastiti život „u odbrani naše zajedničke zemlje“.

Vijence u obje kasarne je položio,  u odvojenoj ceremoniji, i ministar odbrane Dragan Krapović. Krapovićeva poruka je bila značajno drugačija od Mandićeve. Rekao je da je Crna Gora , premda kroz bol i patnju, pronašla put ka boljoj budućnosti. „Odbili smo da dozvolimo da nas mržnja i strah parališu, birajući umjesto toga put mira, i put saradnje“ rekao je Krapović uz naglasak da smo „postali kredibilna članica Sjevernoatlantske alijanse, uzimajući u svoje ruke kormilo sudbine“. Za njega je članstvo afirmacija odlučnosti da se gradi „društvo, utemeljeno na univerzalnim vrijednostima, multietničkom skladu, bezbjednosti, miru i prosperitetu za sve“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podgorica, Budva, sukob u Vladi zbog bezbjednosnog sektora, optužbe na relaciji predsjednik države premijer. Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost

 

 

Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost.  Na državnom nivou Spajićev Pokret Evropa Sad (PES)  optužuje svog doskorašnjeg potpredsjednika i predsjednika CG Jakova Milatovića da radi protiv njih.  Sukob oko bezbjednosnog sektora zahladio je odnose između Demokrata i PES-a.  U Budvi se naširoko optužuju dva krila nekadašnjeg DF-a, pa DF i Demokrate. U Podgorici rascjep  PES-a ostavlja posljedice.

Da krenemo od posljednje vijesti. PES je nakon kritike Milatovića na račun ekonomskih reformi, optužio predsjednika države da radi protiv dojučerašnje partije, te da se udružio sa Građanskim pokretom URA i Pokretom za promjene (PzP) .

“Kampanja koju predsjednik države Jakov Milatović nastavlja da vodi protiv izvorne ideje svoje nekadašnje partije vidljivija je svakog dana”, saopštili su iz PES-a. “Nekadašnji zamjenik predsjednika PES-a se sada udružio sa Nebojšom Medojevićem, koji je najviše kritikovao program Evropa Sad 1 i sa Dritanom Abazovićem koji najviše osporava program Evropa Sad 2”.

Milatović je, navode dalje njegovi politički saborci, kritike  usmjerio “isključivo na formalno svoju partiju i 44. Vladu, čak i zbog imenovanja Predraga Drecuna koga je uključio u svoju kampanju i sa kojim je zajedno proslavljao izborne pobjede.”

Milatović je prethodno saopštio da smatra da je, bez dodatnih reformi u administraciji i obrazovanju, kao i smislenih razvojnih politika utemeljenih na sređenoj planskoj dokumentaciji i unaprijeđenom investicionom ambijentu, dugoročni održiv ekonomski razvoj, koji sa sobom donosi povećanje plata i penzija –  upitan.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

USVOJEN BUDŽET ZA 2024. GODINU: Više novca, manje koristi za proizvođače

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poljoprivrednici kažu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova

 

 

Vlada je 14. marta usvojila agrobudžet za 2024. godinu. Konačno, kažu poljoprivrednici navodeći kako je samo jednom, 2001. godine, agrobudžet usvojen kasnije. U julu. Što je značajno doprinijelo da to, po ostvarenim rezultatima, za crnogorsku poljoprivredu bude najgora godina u ovom vijeku.

“Agrobudžet je donešen u zakonskom roku i nije bilo kašnjenja”, odgovara na primjedbe ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vladimir Joković. Ministar insistira da je u pitanju rekordan iznos izdvojen za mjere agrarne politike što bi, po njegovom mišljenju, “trebalo da dodatno unaprijedi ovaj sektor”.

“Ovim budžetom zadovoljni su samo ministri poljoprivrede i finansija”, kaže  za Monitor Budimir Mugoša, inženjer agronomije, proizvođač hrane, bivši ministar (2016.) i državni sekretar u Ministarstvu poljoprivrede. Agrobudžet je usvojen sa velikim zakašnjenjem, u martu umjesto u decembru, dok se predviđene premije i subvencije isplaćuju još kasnije, u novembru i decembru, obrazlaže Mugoša.

Prema njegovom mišljenju, problematičan je i rekordan iznos agrobudžeta. “Tu su uračunata i sredstva koja nijesu dio agrarne nego socijalne, zdravstvene  ili neke treće politike. Na primjer: staračke naknade, bezbjednost hrane i obavezna zdravstvena zaštita životinja, ispunjenje mjerila za zatvaranje pregovaračkog poglavlja 12, projekti razvoja ruralne i putne infrastrukture, program besplatne distribucije voća, povrća i mliječnih prizvoda u školama… Oni, suštinski, nijesu dio agrobudžeta. Ali s njima on izgleda veći…”, navodi Mugoša uz ocjenu da agrobudžet vlastima, sadašnjim i bivšim, služi kao alat za “najjeftinije legalno kupljeni glas u Crnoj Gori”.

Iz Vlade se zaklanjaju iza brojeva. Ukupno, ovogodišnji  agrobudžet iznosi 75 miliona. Iz državne kase opredijeljeno je 51,35 miliona eura (“to je pravi agrobudžet”, tvrde kritičari), donacije donose još 15,55 a krediti 8,15 miliona eura. Samo što se pokazalo kako njih nije tako lako “zaraditi” i iskoristiti.

Imamo primjer programa IPARD II kroz koji je iz budžeta EU 2015. izdvojeno 37 miliona za crnogorsku poljoprivredu. Uz uslov: šta se ne potroši u dogovorenom roku vraća se. Iako je trajanje programa dva puta produžavano, još nije opredijeljeno više od trećine dostupnog novca (14,3 miliona). “Crna Gora će do kraja godine prema projekcijama Ministarstva poljoprivrede, unutar IPARD II programa potrošiti oko 11,7 miliona eura, dok će ostatak vratiti u budžet EU”, saopštio je ministar Joković krajam januara u parlamentu. Sada kaže da će EU biti vraćen “minimalan dio sredstava”, iako program ističe ove godine. Direktor Direktorata za plaćanje u Ministarstvu poljoprivrede Marko Radonjić još je veći optimista, pa očekuje da će do kraja godine biti utrošena sva preostala sredstva.

Kad već pominjemo EU, tamo postoje računice koje kažu da primarna poljoprivredna proizvodnja na svaki euro subvencija njihovoj ekonomiji vraća tri puta više. Naš ministar poljoprivrede je iznio podatak da nam  poljoprivreda donosi  preko 600 miliona godišnje. Tu nije uračunat  kumulativni efekat kroz plasman domaće hrane i pića u hotelima, restoranima i drugim ugostiteljskim objektima. Po tome ispada kako, na svaki euro kojim poljoprivreda doprinese crnogorskoj ekonomiji, država kroz subvencije, podsticaje, staračke naknade i sva druga davanja, proizvođače pomogne sa osam centi (12 ako računamo donacije i kredite uključene u agrobudžet). Ili 3-4 puta manje od EU.

Može i ovako: mada poljoprivreda donosi više od 10 odsto društvenog proizvoda, crnogorski proizvođači hrane jedini su u regionu i zemljama EU koji državi plaćaju punu cijenu za gorivo koje pokreće njihovu mehanizaciju. Nije isključeno da tako, plaćajući akcizu na dizel gorivo, državi ne obezbijede najveći dio prihoda koji ona, kasnije, izdvaja za agrobudžet.

“Mislim da nema poljoprivrednika koji vjeruje da će akcize na gorivo biti vraćene za 2024. godinu jer od 2016. godine kada su poslednji put vraćene akcize, iako se svake godine obećava i najavljuje ista mjera”, ubijeđen je Mugoša. Naš sagovornik upozorava kako se, u potpunosti, ne može vjerovati ni onome što je zapisano u agrobudžetu. “Za livade i pašnjake prošle godine je obećano do 60, odnosno, 80 a isplaćeno – četiri eura”.

Jednako je nelogično da je PDV na mliječne proizvode veći od stope koja se naplaćuje na mlijeko. Time se,    zapravo, suprotno proklamovanim ciljevima, destimuliše prerada poljoprivrednih proizvoda. Potrošači se, faktički, primoravaju da kupuju i jedu uvezene proizvode.

Komentarišući ovogodišnji agrobudžet ratari ističu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova. Stočari se nadovezuju na priču. “Nekad sam sa 37 centi otkupne cijene mlijeka i premijom od devet centi mogao da zaradim. Sada, sa otkupnom cijenom od 48 centi i premijom od 20 poslujem sa gubitkom, pošto su troškovi rasli brže i više”, kaže jedan od sagovornika Monitora, vlasnik farme krava. Napominjući kako se u tom poslu “neće zadržati još dugo”. Nema računice.

Ministar Joković i te podatke komentariše iz druge perspektive: “Ovogodišnje premije uvećane su za gotovo sve pojedinačne stočarske kategorije. Tako je sada osnovna naknada za priplodne krave i junice, za one koji najmanje sedam mjeseci drže jedno i više grla te vrste, po grlu 100 eura, dok je prethodno bila 85. Na 150 eura je uvećana premija u sistemu držanja krava-tele…”. Ipak, već u susjednoj Srbiji premije su neuporedivo veće. Za kvalitetnu mliječnu kravu vlasnik od države dobija godišnju premiju veću od 360 eura (40.000 dinara). Farmeri traže da se ona poveća na makar 450 eura (55.000 dinara). U Srbiji su veće i premije po litru mlijeka. Pa, ko izdrži.

Listajući Agrobudžet za 2024. godinu lako je primijetiti da se neke stavke ponavljaju iz godine u godinu iako je riječ o jednokratnim troškovima. To znači da se posao ne završava. Tako opet – drugu, treću ili četvrtu godinu za redom – čitamo o kućama poljoprivrede u Beranama i Pljevljima, pogonu za zbrinjavanje životinjskih konsfikata (hrana isteklog roka trajanja, uginule životinje, nejestivi ostaci zaklanih životinja…) kome se još uvijek traži lokacija, izgradnji dvije ribarske luke na primorju (ulcinjska Porto Milena i Boka).

Iz agrobudžeta, na razočarenje zainteresovanih poljoprivrednika, isključene su makar tri mjere: podrška za preradu na gazdinstvu (mali pogoni za proizvodnju sira, džemova, sokova…); finansijska pomoć za nabavku junica tovnih rasa i podrška za nabavku traktora. Negdje je, nezvanično, razlog slabo interesovanje poljoprivrednika, a negdje zaključak da su pojedinci zloupotrebljavali taj vid pomoći. Pa su kažnjeni svi.

“Farmeri plaćaju nesposobnost države”, zaključuje Mugoša. Crna Gora je prošle godine uvezla hrane u vrijednosti 750 miliona eura. Deset ovogodišnjih agrobudžeta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo