Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Vlada, Restis i prijatelji izvan zakona

Objavljeno prije

na

Pred interesima moćnog crnogorsko-grčkog građevinskog lobija pao je konačno i stoljetni park u Miločeru. U središtu dragulja crnogorske obale, u šumi elitnog turističkog kompleksa i jedinog očuvanog prirodnog rezervata na ovom dijelu jadranske obale, strani zakupac svetostefanskih hotela započeo je gradnju više objekata različitih namjena. Početkom maja ove godine teške građevinske mašine kompanije Neksan, u vlasništvu nikšićkog biznismena Miodraga Dake Davidovića, zaorale su parcelu u neposrednom zaleđu poznate Kraljičine plaže gdje je planirana gradnja ovećeg SPA centra za potrebe zakupca hotelskog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, grčke grupe Restis.

Riječ je o lokaciji na kojoj su se nalazili teniski tereni dinastije Karađorđević, bivših vlasnika imanja i hotela u Miločeru, na kojoj je krajem osamdesetih godina prošlog vijeka započeta gradnja ljetnje rezidencije za predsjednika Tita i njegovu suprugu Jovanku, koja je ubrzo i obustavljena nakon njegove smrti.

Planirani SPA centar predviđen je na daleko većoj površini od one koju je zauzimala nesuđena Titova vila. Gradnja je počela nezakonito jer prostor kompleksa Miločer nije urbanizovan i pokriven odgovarajućim urbanističkim planom.

Bespravna gradnja u poznatom turističkom ljetovalištu pod upravom grčke grupe Restis nije nikakva novost. Gradilo se divlje i na Svecu i u maslinjaku u njegovom zaleđu gdje su bespravno podignute dvije dvospratne zgrade koje su kasnije nasilno legalizovane kao privremeni objekti poput kioska i tezgi duž primorskih šetališta.

Zbog krivičnog djela nelegalne gradnje NVO MANS je nedavno podnio krivične prijave protiv više odgovornih lica, među kojima je i grčki državljanin Theofanis Statis, izvršni direktor kompanije Adriatic properties doo, koja upravlja hotelima.

U slučaju SPA centra scenario je nešto izmijenjen kako bi se izbjegla već viđena bruka ali je postupak ostao u zoni bezakonja i uzurpacije vrijednog prostora jedne od najljepših morskih uvala na Jadranu.

Zakonski osnov, takozvana azbuka postupka izdavanja odobrenja za gradnju, počev od urbanističko-tehničkih uslova do građevinske dozvole, jeste postojanje planske dokumentacije koje u Miločeru nema. Prostor je planom višeg reda označen kao neizgrađeno zemljište i zelena površina. Ta okolnost nije zasmetala premijeru Igoru Lukšiću da naloži da se povlašćenom investitoru odobre neophodni papiri za gradnju, kao ni ministru Predragu Sekuliću da iste izda, svjesno kršeći važeći Zakon o uređenju prostora i gradnji objekata.

Onaj novogodišnji put u Maroko premijera Igora Lukšića u pratnji ministara Milorada Katnića i Vladimira Kavarića i boravak u luksuznom hotelu Amanjena o trošku Aman resorta, kako se čini ima svoju predistoriju zasluga.

Dva mjeseca nakon ustoličenja Igora Lukšića na dužnost premijera, njegova Vlada na sjednici od 24. februara 2011. donosi odluku kojom se nalaže Ministarstvu održivog razvoja i turizma da izda neophodna dokumenta za gradnju SPA centra iako za to nema zakonskog osnova.

Vjerovatno je premijer sa ministrima procijenio da je jedan SPA centar gigantskih razmjera na Kraljičinoj plaži u čijim blagodetima i on povremeno uživa, sa paviljonima za masiranje, jogu i opuštanje, projekat od posebnog nacionalnog značaja koji može i mora zaobići obaveznu zakonsku proceduru.

U tekstu dokumenta koji je potpisao generalni sekretar Žarko Šturanović, Vlada zadužuje Ministarstvo održivog razvoja i turizma da na osnovu idejnog projekta SPA centra izda urbanističko-tehničke uslove za izradu tehničke dokumentacije a potom i građevinsku dozvolu.

Već u aprilu iste godine na zahtjev firme Adriatic properties Ministarstvo izdaje urbanističko tehničke uslove kojima neovlašćeno vrši prenamjenu prostora i omogućava gradnju objekata za sport i rekreaciju – SPA welness centra sa potrebnom infrastrukturom.

Urbanističke uslove koji su u potpunosti u suprotnosti sa zakonom potpisuje sekretar ministarstva Zoran Tomić pozivajući se na član 171 Zakona o uređenju prostora i gradnji objekata kao i na pomenuti zaključak Vlade.

Članom 171 pomenutog zakona predviđeno je izdavanje UTU uslova isključivo na osnovu planskog dokumenta koji je lokalna uprava bila dužna da dostavi ministarstvu, iako to u slučaju Miločera nije učinjeno.

Urbanistički plan pod nazivom Čedi – Kraljičina plaža kojim je obuhvaćen čitav iznajmljeni kompleks Miločera i Svetog Stefana, pa i zaleđe Kraljičine plaže, u fazi je izrade od 2007. godine ali još nije usvojen pa nije jasno pozivanje organa državne uprave na ovu zakonsku odredbu.

Odobrena je gradnja šest paviljona, posebne tehničke etaže i jednog – vještačkog jezera. Zgrade imaju prizemlje i jedan sprat a ukupna izgrađena površina paviljona zajedno sa jezerom površine 290 m2, iznosi oko 4.500 kvadrata.

Projekat SPA centra nema nikakve veze sa planovima koji su dolaskom Aman resorta 2007. g., stigli iz biroa Denniston iz Kuala Lumpura. Od njih se očigledno odustalo jer su na projektu SPA centra koji se realizuje angažovani biroi Nikcom i Exploring iz Nikšića, Kastel iz Podgorice i firma Cepting iz Beograda.

Izrada urbanističkog plana kojim je, pored izgradnje novog hotela Kraljičina plaža, planirana drastična devastacija miločerskog parka ucrtavanjem niza vila i apartmana, o čemu je Monitor u više navrata pisao, povjerena je birou Montenegro projekt iz Podgorice u kome smo dobili informaciju da je predlog nacrta plana odavno upućen Opštini Budva ali da im nisu poznati razlozi zbog kojih nije ušao u proceduru usvajanja.

Građevinska dozvola izdata je godinu dana kasnije i glasi na Vladino preduzeće HTP Miločer, koje je vlasnik zemljišta na kome se paviljoni grade. Zahtjev je podnijet 5. i 27. aprila 2012. godine i biva ekspresno riješen. Ministarstvo održivog razvoja istog dana, 27. 04. izdaje rješenje o izdavanju građevinske dozvole za izgradnju SPA centra – Kraljičina plaža koje potpisuje ministar Predrag Sekulić.

Rješenje je izdato na osnovu člana 91. stav 2. Zakona o uređenju prostora i gradnji objekata koji jasno i nedvosmisleno propisuje da se građevinska dozvola izdaje po osnovu planskog dokumenta, državnog ili lokalne uprave, bez razlike.

Izdavanjem građevinske dozvole bez planske dokumentacije ministar Sekulić grubo krši zakon kako bi grčkom zakupcu obezbijedio privilegovan status.

Bojne olakšice koje od preuzimanja zakupa elitnih hotela dobija grčka Restis grupa dovode u pitanje valjanost ugovora o zakupu koji je potpisan u januaru 2007. godine.

Zakup ulazi u šestu godinu a da zakupac nije ispunio svoje obaveze.

Hotel Sveti Stefan nije u potpunosti obnovljen a hotel Kraljičina plaža čije je otvaranje najavljeno za kraj 2010 godine, zatvoren i ruiniran služi kao pomoćni objekat za poslugu.

Grci traže nove povlastice, smanjenje cijene i produženje roka trajanja zakupa sa 30 na 50 godina. Čekajući stav Vlade i po ovom pitanju, prestali su da izmiruju svoje obaveze. Dug Restisa prema HG Budvanska rivijera popeo se na iznos od 1,7 miliona eura.

Čitav državni aparat uključen je kako bi se osiguralo funkcionisanje posustalog zakupa ekskluzivnih crnogorskih hotela pa i po cijenu otvorenog kršenja zakona.

Zahtjevni zakupci Svetog Stefana i Miločera grčka grupa Restis i partneri, kompanije Aidway investments ltd, General hotel management ltd i Amanresorts managements B.V., sve nepoznate vlasničke strukture, mahom registrovane na of-šor destinacijama, polako ali sigurno postaju posebna zaštićena investitorska vrsta u Crnoj Gori kojoj je sve dozvoljeno: da bespravno gradi zgrade, puteve, paviljone i vještačka jezera, da siječe masline i borove u srcu najvrednijeg turističkog zabrana kojeg je ova država imala.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo