Povežite se sa nama

MONITORING

VLADA ZA I PROTIV REBALANSA BUDŽETA: Bezakonje se nastavlja

Objavljeno prije

na

U državnoj kasi para nema ali, bude li po volji DPS-a i njihovih satelita (DS i Pozitivna), neće biti ni rebalansa budžeta. Važnija je Šefova od Zakona.

Aktuelni ministar finansija Raško Konjević , praktično od svog imenovanja u maju, govori o potrebi da se Zakon o budžetu za 2016. godinu uskladi sa stvarnošću. Tako je, još početkom jula, iz Ministarstva finansija (MF) ka Vladi krenuo prijedlog o rebalansu budžeta za nekih 60 miliona eura, „kako bi se obezbijedila dalja redovna isplata plata, penzija i drugih obaveza iz budžeta”. Uz upozorenje da bi neusvajanje predloženog rebalansa, teškog oko 60 miliona eura, moglo da ugrozi finansiranje tekućih obaveza.

Po svoj prilici, iako o tome do danas nijesmo zvanično obaviješteni, Vladina Komisija za ekonomsku politiku (KEP) ovaj zahtjev je odbacila još prije odlaska na ljetnji raspust.

Na ponovljenu priču o neophodnom rebalansu, koju su Konjević i njegovi saradnici započeli prije desetak dana, odgovorio je Vujica Lazović, potpredsjednik Vlade i doskorašnji partijski drug ministra finansija.

Uz opasku da ministar Konjević mjesecima zna da je njegov zahtijev odbijen, odnosno da nema rebalansa prije izbora, Lazović je Konjeviću spočitao da „rebalansu pristupa kao instrumentu za političku promociju”.

Lazoviću je, izgleda, najviše zasmetala Konjevićeva kritika na račun nenaplaćenih poreza: „Svi rashodi bi mogli biti finansirani da je država ubirala poreze na efikasan način, bez akumuliranja iznosa poreskog duga od više stotina miliona eura. Poreski dug, u iznosu od približno 600 miliona eura, pokazuje da, u prethodnom periodu, nije na kvalitetan način obavljana jedna od osnovnih funkcija države – prikupljanje poreza”.

Zato je potpredsjednik predložio ministru finansija da – umjesto što se žali na nedostatak novca u državnoj kasi i podsjeća na nenaplaćene poreze naplati zaostali porez u iznosu od nekih 200 miliona i tako riješi probleme.

U svakom slučaju, tvrdi Lazović, nema potrebe da se mijenja Zakon o budžetu za ovu godinu. I otkriva spasonosno rješenje iz DPS-SD kuhinje: 100 miliona eura iz kapitalnog bužeta koji neće biti iskorišćeni ove godine zbog kašnjenja planiranih radova na izgradnji auto-puta Mrke-Mateševo treba prebaciti u tekući budžet i pokrpiti zjapeće rupe.

„Dok sam u Vladi zalagaću se da ne mijenjamo plan trošenja državnog novca dokle god možemo biti likvidni i realizovati obaveze prema penzionerima, zaposlenima, povjeriocima”, poručio je Lazović. Slavodobitno. Na mareći za to da je plan državnih prihoda i rashoda usvojen u formi Zakona. I da bi se on morao poštovati.

Otuda je, recimo, u startu sporna ideja da rebalans budžeta ne bi bio potreban kada bi MF naplatilo 200 miliona zaostalih poreza. Na stranu to što bi to značilo da ministar finansija, pored ostalog, dugove mora utjerivati i od predsjednika Vlade. Pošto je Crna Gora jedna od zaista rijetkih država takozvane zapadne demokratije u kojoj na čelu izvršne vlasti imamo dokazanog poreskog dužnika. U višegodišnjem kašnjenju. A istovremeno – milionera. Pošto taj porez svakako neće biti naplaćen u doglednom roku, u ovom trenutku je bitnija potpredsjednikova tvrdnja da neplanirani prihod od 200 miliona (skoro deset odsto ovogodišnjeg budžeta) ne bi bio razlog za njegov rebalans.

Jednako je sporna i ideja o seobi novca iz kapitalnog u tekući budžet. Konjević tvrdi da je to nezakonito. Što ne znači da neće biti urađeno. Prije ili poslije izbora.

No, da ne ulazimo u bilo šta što bi moglo biti protumačeno kao političke kalkulacije i navijanje za jednu ili drugu stranu. Hajde da jednostavno sagledamo Lazovićevu ideju „pozajmice” na račun budućeg auto-puta.

Prema Zakonu o budžetu za 2016. godinu, za ovogodišnje troškove izgradnje auto-puta planirano je 255 miliona. Ako će makar 100 miliona preteći zbog toga što radovi kasne, to znači da je docnja „teška” makar dvije petine (40 odsto) planiranih radova. Ili nešto manje od pet mjeseci, pod uslovom da su građevinski radovi u kanjonu Morače mogući 365 dana u godini.

Prvo je pitanje – otkuda kašnjenje, kada su nas baš Lazović i Ivan Brajović cijelo proljeće ubjeđivali da se radovi odvijaju prema planiranoj dinamici. Odnosno, da – i ako nema plana – moguću cijenu kašnjenja mogu platiti samo izvođači radova – Kinezi i njihovi podizvođači.

Možemo prihvatiti činjenicu da pola godine ili godinu kašnjenja na dionici Mrke-Mateševo ne proizvodi veliku štetu pošto taj put – iz ničega u niđe – suštinski nema nikavu upotrebnu vrijednost. Đe da idete iz Mateševa?

Međutim, finansijski aspekt Lazovićeve ideje mnogo je ozbiljniji. Nema sumnje da će izvršna vlast, u slučaju potrebe, posegnuti za novcem koji smo pozajmili za gradnju auto-puta i njime isplatiti plate, penzije i socijalna davanja. Izbori će. A važnije je sačuvati premijerov „finansijski moral, finansijski obraz i finansijski karakter” (autor kovanice je nekadašnji poslanik DPS Zarija Franović), od Zakona, 100 miliona, i tričavih 4-5 kilometara auto-puta.

Dileme se javljaju tek kad se zapitamo kako će taj novac biti vraćen svojoj namjeni? Nije valjda da su Lazović i njegove kolege zamislile kako bi pozajmljeno vratio Fond PIO? Prije će ovaj auto-put stići do Budimpešte. Rješenje, znači, treba tražiti negdje drugo.

Jedna mogućnost je da auto-put zapravo nije skup onoliko koliko je to nama predstavljeno (više od 900 miliona eura, po današnjem kursu) pa se planirani radovi mogu završiti i bez pomenutih 100 miliona. Moguće implikacije ovakvog raspleta ne treba posebno elaborirati. Mada bi bilo interesantno vidjeti kako neko (pogodite ko) ubjeđuje neke (znate ljude) da se odreknu planiranog „ekstraprofita”.

Najrealnije je, ipak, pretpostaviti da bi ovogodišnja „pozajmica” na naplatu došla već sljedeće godine. Tako što bi budući trokovi gradnje puta prosto bili uvećani za 100 miliona. Pa bi on, što bi rekli – ničim izazvano, postao skuplji skoro za 10 odsto. Pogodite ko bi to platio?

Očekivani manjak

U obrazloženju zahtjeva za rebalansom budžeta, iz Ministarstva finansija (MF) objasnili su kako je (ne)planirani manjak u državnoj kasi proizvod primjene novog Zakona o dječjoj i socijalnoj zaštiti, zbog koga je, navodno, rashodna strana budžeta uvećana za nekih 60 miliona eura. Doduše, ta računica nikada nije predočena javnosti, kao što se uporno krije i očigledna ušteda koju je taj Zakon donio na nekim drugim budžetskim pozicijama (nezvanične procjene kažu da bi taj iznos mogao ići od 25 do 40 miliona, što bitno mijenja prihodno-rashodnu dimenziju tzv. zakona o majkama). Državne troškove, jednako neplanirano, uvećao je i Zakon o zaradama u javnom sektoru, koji je – računaju u MF, napravio minus u iznosu od 50 miliona. Kao dodatni trošak navode se i neizmirene obaveze Fonda za zdravstvo za prošlu godinu. O tom dugu, vrijednom 40 miliona eura, u Vladi su, kako tvrde, obaviješteni tek u aprilu. „Uz to, predvidjeli smo i korekcije u dijelu plaćanja rata za kredite za pojedine privredne subjekte koji nijesu u mogućnosti da ih plate kako se ne bi aktivirale garancije. Te firme su dominantno iz resora saobraćaja”, navodi ministar Konjević. Što su mnogi pročitali kao jedva prikrivenu kritiku na račun ministra saobraćaja i predsjednika SD Ivana Brajovića. Podsjećanje na ono o čemu resorno ministarstvo radije ćuti – Vlada koalicije DPS-SDP –SD pripremila je ovogodišnji budžet računajući, na prihodnoj strani, sa novom većom akcizom na sve vrste goriva. Pošto predloženi amandman na Zakon o akcizama nije usvojen, budžet za ovu godinu je u startu bio kratak za makar 20 miliona eura. Najvažnije: i oni koji su predložili, i oni koji su glasali za ovogodišnji budžet znali su da je Vlada Mila Đukanovića Zakon o budžetu za 2016. godinu predložila sa jasno iskazanom namjerom da ga ne poštuje – ukoliko im to bude finansijski ili politički profitabilno. Ko u to ne vjeruje neka pogleda nalaz Državne revizorske institucije koji se odnosi na izvršenje Zakona o budžetu za 2014. godinu. Revizori DRI utvrdili su da se (i tada) državni novac trošio mimo zakona. Od mnoštva navedenih dokaza pomenimo samo jedan: Vlada je 2014. potrošila 60 miliona više nego što joj je to Zakon dozvoljavao. I? I da ne pitamo – odakle.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo