Povežite se sa nama

Izdvojeno

VLADIMIR KEKOVIĆ, PARTIZANSKI KURIR, PENZIONSANI POTPUKOVNIK, SVJEDOK VREMENA: Po šumama i gorama

Objavljeno prije

na

U njegovom apartmanu, ovdje podno hercegnovske Kanli kule, gdje čika Vlado tihuje devetu deceniju života, razgovaramo o nekim vremenima, ljudima i dogadjajima koje tek još rijetki pamte

 

Čika Vlado! Ovako  komšije i poznanici Bokeške ulice u Hereg Novom oslovljavaju  penzionisanog potpukovnika, Vladimira  Kekovića. U njegovom apartmanu, ovdje podno Kanli kule, gdje čika Vlado tihuje devetu deceniju života, razgovaramo o nekim vremenima, ljudima i dogadjajima koje tek još rijetki pamte.

Rođen je u Podgorici, u Hercegovačkoj ulici na broju 54.  Šestoro djece i pored oskudnih sredstava roditelji su uspijevali da školuju. Braću na studije, sestre u srednje škole, sa ponosom ističe. I onda lom:  ”Počeo je rat. Nevolje. Nema se ni para,  ni hrane”.

Šestog aprila 1941. dok su njemački avioni bombardovali Beograd,  italijanska eskadrila sijala je smrt po gradu pod Goricom. ” Jedanaestogodišnji Vlado Keković bio je u to vrijeme kod tetke na selu.” Šta je bombardovanje”, pitao je dječak.Odgovorili su mu: ” Ajde kući kod majke pa ćeš da vidiš”.Vidio je i zapamtio. Grad urušen, iskopani rovovi, mrtvi i ranjeni. Pola porodičnog doma  bombardovanjem je uništeno. Otac teško ranjen. Povrijedjenu nogu liječio je sam. Dugo.  Pamti i dane italijanske okupacije i batine koje je dobio od  italijanskog vojnika. Pustio je kozu koju je čuvao da brsti travu u jednom dvorištu. Onako mali, nije ni obraćao pažnju na bačve koje su u dvorištu ležale, niti je shvatio da su napunjene benzinom, a on  osumjničen  kao neko ko prebrojava i špijunira dragocjeno gorivo.

U dom Kekovića uselili su italijanski vojnici. „Bahati i osorni“, tako ih pamti.  Jedan od njih krenuo je da odvali dio drvene ograde u domu Kekovića, kako bi  njim naložio vatru. Talijan je bio na ljestvama, a majka žestoko se protiveći drmala  stube i vikala: ”Skloni se”. Talijan je krenuo sjekirom da je udari po glavi. Zločin je spriječio drugi Italijan koji se tu zatekao…Privedeni su na saslušanje i otac i majka. Pušteni su.  Vladov otac je sve do Prvog svjetskog rata živio u Argentini. Lako se, na jeziku te zemlje sličnom talijanskom, sporazumio sa Italijanima. Ispratili su ga sa vrećama pasulja, brašna, oriza i pašte…

„Kraljevina  Jugoslavija je kapitulirala, otac je ostao u kući da čuva to malo sirotinje što smo imali, brat je bio u ilegali, a mi smo sa majkom pošli u selo Komane i ostali tamo do kraja rata ”, objašnjava  Keković.

U Komanima su bila dva odbora, jedan civilnih, a drugi partizanskih vojnih vlasti. „ Miloje Radulović došao je jedan dan i pitao moju majku: ‘Da  li bi ovaj mali’ mogao da dodje i radi za mene kao kurir’. Odmah sam odgovorio da hoću i da jedva čekam. Tako sam postao kurir. E kako su samo te godine padale kiše, kakvo je blato bilo na putevima, ako se one kozje staze i mogu zvati putem…”

Sa još dvojicom drugova,  kurira,  Keković je prenosio informacije od štaba do seljana, upozoravao ih na opasnost od četničke ili njemačke najezde. „ Dolazili smo da ih obavijestimo da se spreme da bježe, a zauzvrat dobijali malo ognja da se ogrijemo i osušimo, ili da nešto pregrizemo”, sjeća se Vlado Keković.

Znao je, kaže,  da je opasno to što je radio. „ Četnici bi me zaklali da su me uhvatili, a ko zna kako bih prošao i sa Njemcima. Ali, ako bježiš, imaš šansu da pobjegneš, ako čekaš ubiće te”, sumira svoje iskustvo.

Najavljivao je Keković i njegovi drugovi kuriri i obavijesti  da će kroz selo proći partizanska jedinica. Da se zakolje stoka, pripreme kotlovi i ručkovi za gladne drugove. Od četnika se bježalo  u brda. „ Ako odstupamo vodimo i stoku sa sobom. Jednom smo uzeli da vodimo nekom seljaku  tele i kravu.Sjećam se jedno tele se uporno vraća u štalu. Pustim ga i mislim, ajde ti Vlado, spasavaj glavu…’ dočarava mučne dane.

Keković je tih ratnih godina prevodio do Primorja partizane iz jedinica koje su do tada bile stacionirane oko Podgorice,. Formirana je ratna mornarica, pa su svi  koji su služili u mornarici pozvani da se jave u Boku. „ Po bogazama i kozjim  stazama vodio sam te momke i predavao ih na unaprijed dogovoreno mjesto.”

Sjećanja na te godine i dogadjaje naviru. Čika Vlado priča: „ Pun sam vaški. Poskidam sve sa sebe, potopim da se operem i legnem go. Kad stiže kurir iz Komande mjesta i obavještava da dolaze četnici i da se povlačimo. Iscijedim džemper i čarape i sve ono mokro opet obučem.Ujutro ne mogu na noge da stanem, groznica me trese.Oktobar je ‘44, kiša lije kao iz kabla, a ja po zadatku idem u selo da nadjem nekog čovjeka koji namješta prelome. Ne znam put, zapnem na neko kamenje i dobro se povrijedim.Sav sam u krvi, boli, ali ne plačem, jer partizan ne smije da se žali…”

Pamti čika Vlado i ” drska  četnička zlodjela”. Pamti  i da  su ih Njemci ponekad sprječavali u tome. „ Povežu mlade skojevce oko stoga sijena pa hoće da pucaju u njih.A,  onda ih njemački oficir  upozori riječima, nemojte to raditi, jer sudiće vam se posle rata…” Pamti i četničog komandanta,  Jakova Jovovića, pomorskog oficira. Nije razumio  zašto su oko njega stalno neki ljudi, pa su mu objasnili da je to Jovovićeva zaštita.

Rat se završio. Vlado Keković je nastavio  školovanje. Mala matura, a potom srednja ekonomska škola. U to vrijeme,  u istoriji zapisano kao doba Rezolucije  IB-a,  postao je omladinski rukovodilac, brigadir i udarnik na radnim akcijama u Crnoj Gori i Makedoniji.

Osjetio je  svu nesigurnost i strah tog vremena. Školski drug i doušnik UDBE   prijavio ga je. Ni danas ne zna šta je pogrešno rekao, ali zna da su ga ispitivali i da se, samo zahvaljujući intervenciji Branka Nilevića koji je vodio Komitet, spasio dalje istrage. Stariji brat ga je tada upozorio da pogleda kako su neki od drugova prošli osudjeni po Ib-u.” Pa ako misliš da prodješ kao oni i dalje ponavljaj, nije mi jasno ovo ili ono…” rekao je.

Bratovo upozorenje je  vrlo ozbiljno shvatio. Bez imalo volje nastavio je školovanje na vojnoj školi  za intendante u Somboru.” Želio sam da odustanem,  ali nije se moglo. Majka je bila očajna. ‘Ubi’ i mene i oca, pa onda idi gdje god hoćes’, rekla mi je. Pokunjim se i nastavim školovanje”.

Bilo je mnogo teških godina. Ljudi su ostavljali tragove. Mnogo poznatijeg  mladjeg rodjaka i imenjaka Vladimira Kekovića, glavnog operativca i šefa  crnogorske DB sretao je na porodičnim proslavama i žalostima.”Pisao je pjesme i knjige i bio jedan od onih koji je razgovarao sa ljudima tokom ispitivanja, a ne mučio ih”, tvrdi Vlado za svog rodjaka. Ali, napominje nije ni očekivao,  ni  tražio pomoć od njega.

Bez previše pitanja nizale su se godine života i rada na poslovima intendanta pri JNA. Nije pitao ni da li je trogodišnja služba na ostrvu Lastovo bila kaznena mjera. Ali,  založio se za  sudbinu jedne krave,  koju je jedan od njegovih vojnika muzao i nosio mlijeko  porodicama kolega koji su imali malu djecu. Naredbu da se krava zakolje i da se komanda o tome izvijesti, ignorisao je. Komandi je javio da je zadatak izvršen.

Major Vladimir Keković unapredjen je u čin potpukovnika odlaskom u penziju 1985.

Lidija KOJAŠEVIĆ SOLDO

Komentari

FOKUS

POPIS POČINJE TREĆEG DECEMBRA: Pobjeda bez poraženih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnogo je toga što govori da popis u Crnoj Gori nije bio i neće biti samo tehničko/statističko pitanje prikupljanja podataka neophodnih za planiranje budućih javnih politika. Zato je još važnije da u taj proces uđemo uz najveći mogući dogovor o načinu prikapljanja, unosa i upotrebe dobijenih podataka

 

U nedjelju koja prva dođe počeće popis stanovnika, domaćinstava i stanova.  Valjda. Nakon odlaganja od, ukupno, dvije godine i trideset tri dana. Prilično je izgledno da će popis trajati duže od planiranih 15 dana. Razloge znamo: manjak popisivača i moguće vremenske neprilike uobičajene za ovo doba godine.

U srijedu ujutro govorilo se o tome da su svi uslovi iz prošlonedjeljnog sporazuma vlade, opozicije i nacionalnih savjeta ispunjeni i da popis počinje u četvrtak 30. novembra. Čak je i Monstat (Uprava za statistiku) počeo podjelu popisnog materijala popisivačima.

Popisivači sjutra izlaze na teren, saopštio je direktor Monstata Miroslav Pejović pozivajući građane „da im otvore vrata“. On je insistirao da se popis može sprovesti sa postojećih 3.300 popisivača (Monstat je, u nekoliko puta ponavljanim, konkursima tražio njih 3.800) a da su svi uslovi iz Sporazuma o popisu ispunjeni. “Posljednji preduslov je specifikacija za softver (za kontrolu unijetih podataka – prim. Monitora) koji se najavljuje. Specifikacija je pripremljena od strane Uprave za statistiku. Sopstvenim kapacitetima, samoinicijativno, izradili smo ovu specifikaciju i dostavićemo je  vladinoj komisiji, koja će biti formirana u narednim danima”, kazao je Pejović.

Iza podna saznajemo da ništa nije gotovo. Iz DPS – a   su poručili da dogovoreno u Sporazumu nije realizovano, iako „nema sporenja oko uslova koje treba ispuniti“. Po njihovom tumačenju, manjak popisivača u odnosu na priželjkivani broj i „činjenica da do danas nemamo specifikaciju projektnog rješenja softvera“ su dovoljan razlog da od vlade zatraže da se popis odloži za još nekoliko dana. U suprotnom, zaprijetili su iz DPS, oni neće učestvovati u popisnom procesu „nego će ga obesmisliti“.

Danijel Živković, v.d. predsjednika te partije, tražio je od vlade da početak popisa još jednom odloži  “za pet ili sedam dana” kako bi do kraja završili započeti posao. “Šta je problem da sjednu komisije, pripreme specifikaciju softvera, da vidimo šta nedostaje i na kraju završimo sve kako dolikuje ozbiljnim ljudima”, poručio je Živković ne osvrćući  se na činjenicu da opozicija, do tog trenutka, nije imenovala predstavnika koji bi, prema postignutom dogovoru, bio i predsjednik vladine Komisije za praćenje uspostavljanja softvera za kontrolu popisnih podataka.

Pokazalo se da zahtjev DPS-a “nije problem”. I da kucaju na otvorena vrata. U srijedu poslije podne premijer Milojko Spajić izlazi sa konačnom ponudom: “Ja ću danas obaviti razgovor sa predstavnicima partija skupštinske većine i u cilju inkluzivnosti koju Crna Gora nikada nije vidjela, a mislim da smo jako blizu tome, poslao bih poruku DPS-u, odnosno predstavnicima opozicije, da (popis) odložimo na tri dana, odnosno do 3. decembra i da vidimo da li su njihove namjere dobre ili loše. Ovo je mjera kompromisa i da se stvarno svi kao društvo okupimo da taj popis prođe kao jedna tehnička stvar. Ukoliko se ne prihvati 3. decembar kao početak, mi počinjemo sjutra”, saopštio je Spajić uz najavu da će nekoliko sati kasnije izaći sa konačnim rješenjem.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VESNA MEDENICA VRHOVNA PRESUDITELJKA IZVAN SUDNICE: SMS pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

U medijima objavljeni sadržaji preuzeti iz telefona Vesne Medenice potvrdili su  ono što je  odavno javna tajna – državno pravosuđe bilo je  pod vladarskom kućom Đukanović, podređeno ličnim interesima uskog kruga ljudi na vrhu

 

Javnost je ovih dana iznenadio dodatak na već ustaljenu praksu objavljivanja SKY ECC kriptovanih prepiski između kriminalnih grupa i visokih operativaca policije koji su zajednički švercovali drogu i borili se protiv neprijatelja “države”, “Šefa” režima, i “poslovne” konkurencije. Prilikom hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore Vesne Medenice na podgoričkom aerodromu u aprilu 2022. godine, oduzet joj je i mobilni telefon. Nakon godinu i po mediji su počeli objavljivati sadržaje sa Whatsapp aplikacije koji su pronađeni na telefonu.

Treba imati u vidu da ti sadržaji nisu bili predmet optužnice koju je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) podignulo sredinom oktobra prošle godine protiv bivše šefice pravosuđa, njenog sina Miloša kao organizatora kriminalne grupe i ostalih članova. Gro optužnice se bazira na SKY prepiskama koje su crnogorskim istražiteljima dostavili Europol francuski Apelacioni sud putem međunarodne pravne pomoći.

Sadržaji koji su objavljeni, pod uslovom da su vjerodostojni i tačni, svakako su zavrjeđivali pažnju javnosti u interesu javnosti. Potvrdili su ono što je odavno javna tajna –  državno pravosuđe pod vladarskom kućom Đukanović bilo je podređeno ličnim interesima uskog kruga ljudi na vrhu.

U ispovijesti portalu Press Ana Pešukić (koja je radila u kući Aca Đukanovića, brata bivšeg predsjednika države) je u detalje opisala kako je predsjednica Vrhovnog suda Medenica dolazila na kafenisanje i raporte kod Prvog brata koji ju je dočekivao u pidžami u preuređenom podrumu njegove zgrade. Osim Medenice raportirali su i mnogi drugi uključujući i tadašnjeg direktora crnogorske policije Veselina Veljovića koji je  u pritvoru zbog zloupotrebe službenog položaja.

Procurjele Whatsapp prepiske, na kojima su se do sada pojavile Jelena Perović, direktorica Agencije za sprječavanje korupcije (ASK) i ranija šefica cetinjskog osnovnog suda, i sudija Suzana Mugoša, najpoznatija po javno prenošenoj telenoveli Afera Državni udar i presudi liderima tada opozicionog Demokratskog fronta (DF), su pokazale hijerarhiju tadašnjeg sistema. Kako se Medenica ponašala prema vladaru zemlje i njegovom bratu (i sestri) tako su se i njoj podređeni u pravosuđu ponašali prema njoj – podnosili raporte i tražili mišljenja uz teferič na koji bi ih ona pozivala. Potčinjeni su predlagali i nove poslušnike i podobne za radna mjesta.

Jelena Perović je u poruci od 15. juna 2020,  pomenula svoju savjetnicu J.J. koja je između ostalog i  “Crnogorka…Sva je na svom mjestu”. Medenici je godilo da ima osobu kojoj je jedan od pluseva u karijeri trebalo biti i nacionalna pripadnost – što se kosi sa svakim mogućim zakonom. Isti Medeničin  kurs vidio se i u njenoj poruci nakon presude Apelacionog suda kojom je ukinuta prvostepena osuđujuća presuda u Državnom udaru. Da li sudijama apelacionog vijeća ili optuženima ili svima, opsovana je “majka četnička” od šefice pravosuđa koja je početkom 90-tih podržavala ratnike koji su vodili  borbu za stvaranje  Velika Srbije. U istom poslu je zdušno učestvovao i Šef,  tadašnji premijer Milo Đukanović.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

JEMSTVO U CRNOJ GORI: Odbijeni milioni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iznos ponuđenog jemstva samo u posljednje četiri odbijene ponude prelazi 10 miliona, što u novcu što u nekretninama

 

Samo tokom ove godine Viši sud u Podgorici odbio je kao neosnovane najmanje četiri ponude advokata odbrane da njihovi klijenti budu pušteni da se u daljem postupku brane sa slobode. Iznos ponuđenog jemstva u cjelokupnim slučajevima prelazio je 10 miliona, što u novcu što u nekretninama.

Tako je nedavno Viši sud u Podgorici, odbio je kao neosnovano jemstvo od 1,3 miliona eura za ukidanje pritvora predsjedniku Opštine Budva Milu Božoviću, koji je prema navodima optužnog akta, učestvovao u švercu tri pošiljke kokaina ukupne težine oko tonu i po.

Odbrana je, za slobodu okrivljenog Božovića nudila 1.185.110 eura u nekretninama koje su za njega ponudile porodice dvije sestre njegovog pokojnog oca kao i 120.000 eura u gotovini koji je položila firma ,,Zlatar“ iz Nikšića u vlasništvu njegovih prijatelja.

Svoju odluku  iz Višeg suda obrazlažu odluku time da se jemstvo kao mjera za obezbjeđenje prisustva okrivljenog i za nesmetano vođenje krivičnog postupka može odrediti samo ako je pritvor određen po pritvorskim osnovima iz člana 175 stava 1 tačka 1 i 5 ZKP.

Uz to pojašnjenje stiglo je još jedno – pritvor okrivljenom Božoviću je određen, a zatim i produžavan rješenjima Višeg suda u Podgorici zbog postojanja okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva i nesmetanog vođenja postupka, s obzirom na to da je u pitanju krivično djelo za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna i koje je posebno teško zbog načina izvršenja ili posljedica.

Nešto manji iznos jemstva ponudila je porodica bivšeg direktora Veselina Veljovića. Riječ je o iznosu od 928.000 eura u nekretninama i gotovini kako bi se Veljović branio sa slobode optužbi Specijalnog tužilaštva da je zloupotrijebio službeni položaj.

Na tu odluku se još čeka, ali valja podsjetiti da je Viši sud krajem oktobra odbio prethodni prijedlog, kada je za njegovu slobodu ponuđeno jemstvo u nekretninama u vrijednosti od 585.000 eura.

Veljović je uhapšen 24. jula na Žabljaku zbog sumnje da je osumnjičenom vođi kriminalne grupe Aleksandru Mrkiću, koji se tereti za krijumčarenje cigareta, odavao službene informacije o tome kada su planirani pretresi.

I nekoliko bliskih prijatelja uhapšenog Dejana Kneževića založili su svoju imovinu u vrijednosti od oko 770.000 eura, kao garanciju da taj bivši pomoćnik direktora Uprave policije neće pobjeći ako mu sud ukine pritvor. U tom slučaju na odluku Višeg suda i dalje se čeka, ali se čeka i stav Višeg suda nakon što je Apelacioni ukinuo rješenje kojem je Kneževiću produžen pritvor.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo