Povežite se sa nama

MONITORING

VLAST NA ČETIRI TOČKA: Prijavljuju stara auta, a voze luksuzne limuzine

Objavljeno prije

na

Privatni vozni park ministara i poslanika DPS-a, bar prema zvaničnim podacima, odiše skromnošću. No, dok Agenciji za sprečavanje korupcije ne prijavljuju automobile, ili tvrde da voze auta s kraja devedesetih ili početka dvijehiljaditih, java je drugačija. Najčešće voze limuzine, o našem trošku

 

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović nema u svom vlasništvu ni automobil. Tako bar kaže njegov imovinski karton koji je dostavio Agenciji za sprječavanje korupcije (ASK). Koliko je katron precizan, govori i to da u njemu nema ni skupocjenih satova po kojima je nadaleko poznat. Mnogi će reći da mu i ne treba auto, kada se evo već 30 godina vozi u audijima o državnom trošku. Njegova supruga Lidija kupila je audi A3 iz 2006, a u kartonu se navodi i audi A6 iz 2007. vlasništvo Đukanovićeve firme Capital Invest.

I premijer Duško Marković slično. Supruga Nata kupila ford fiestu iz 2005, a on prijavio sedam komada pištolja i jedan revolver. Auto nema iako ima garažu na svoje ime. A i što će mu privatni automobil, početkom prošle godine Markoviću je MUP bio Deda Mraz pa je za potrebe premijera kupio tri mercedesa, za nešto manje od 200.000 eura.

Ni potpredsjednici Vlade u kartonu nemaju prijavljenih svojih prevoznih sredstava. Supruga  Milutina Simovića, Ljiljana posjeduje golf 1 iz 1988, piše amortizovan, a na kredit je 2007. kupila opet golf ali cross iz 2007. Drugi potpredsjednik Zoran Pažin, prijavio je da je njegova supruga Nataša vlasnica mercedesa B iz 2008. Potpredsjednik Rafet Husović nije prijavljivao automobile, a koristi državni mercedes E 250 iz 2009. Njegov kolega Simović isti model mercedesa samo noviji iz 2010. Ovo se može vidjeti na spisku službenih vozila kabineta predsjednika Vlade i Generalnog sekretarijata Vlade, koji je ažuriran početkom aprila. Iako bi i ministarstva trebalo da ažuriraju svoje spiskove, ona to ne rade, pa su za pojedina izvještaji o službenim automobilima stari i preko pet godina.

Pomenuti spisak daje pregled 27 limuzina – najviše mercedesa, poneki audi, pasat, škoda… Tokom prošle godine kupljena je škoda superb za potrebe Kancelarije za evropske integracije i škoda karoq koju koristi Služba za odnose sa javnošću.

Ugledajući se na svoje nadređene ni ministri uglavnom nijesu prijavljivali privatne automobile. Tako, na primjer, ministar zdravlja Kenan Hrapović nema prijavljen automobil, a prošle godine je zabilježen slučaj da je ispred svoje zgrade parkirao službeni džip škoda, koji je 2017, kupljen za potrebe ,,iznenadne kontrole intrahospitalnih infekcija”.

Jedan od rijetkih ministara koji je prijavio automobile je Kenan Purišić i to golf iz 1987. i pasat iz 2007. Oldtajmer je prijavila i Sanja Damjanović, BMW Z3 iz 1999.

Za razliku od starijih kolega mlađi se diče svojim voznim parkom – ministar kulture Aleksandar Bogdanović posjeduje crysler iz 2005, za koji u kartonu piše da je već van upotrebe, a njegova supruga Milena ima mercedes iz 2004. Ministar sporta Nikola Janović vozi yamahu iz 2013, a supruga Kristina nisan isto godište. Najnovija auta ima ministar Pavle Radulović BMW 520xd touring iz 2014. I nisan x-trail iz 2011, a njegova supruga Nina citroen cactus (2015).

Vozni park Skupštine ne može se naći na sajtu ove institucije. A ni u imovinskom kartonu predsjednika Skupštine Ivana Brajovića nema pomena o pokretnoj imovini.

Privatni vozni park poslanika DPS-a, onaj prijavljeni, odiše skromnošču. Tako je poslanik Mirsad Murić prijavio mercedes iz 1991. i zastavu iz 1978. Poslanički veteran Miodrag Vuković RAV 4 iz 1996. Podmladak DPS-a slijedi taj primjer, pa poslanici Andrija Nikolić, Nikola Rakočević i Miloš Nikolić nemaju prijavljenih automobila. I ostali mladi primjereno – Dragutin Papović ima golfa 4 iz 2003, Danijel Živković pasat iz 2008, a Aleksandra Vuković fiat punto iz 2004. Nikoli Divanoviću supruga ima audi A6, a on je u kartonu, u rubrici ostala pokretna imovina, prijavio ručni časovnik od 8.000 eura. E sad što šef partije nije prijavio svoje satove koji imaju duplo više nula, nikom ništa. U suštini imovinski karton ASK-a je ko spomenar. Upišeš što ti je volja, što nećeš, na primjer simpatiju, sakriješ.

Pa se uvidom u imovinske katrone, bar što se tiče automobila, stiče utisak da poslanici opozicije žive duplo bolje od kolega iz vladajuće koalicije. Opozicionari, za razliku od DPS-ovaca, uglavnom nisu krili svoje četvorotočkaše. Tako je lider NOVE Andrija Mandić, prijavio da njegova supruga Sanja ima dva auta citroen C4 iz 2007 i pežo spitfigter iz 2008, Branko Radulović audi A4 i bora (2001) i mercedes ML (2013), Miodrag Lekić opel astra (2017), Aleksa Bečić reno megan (2010), Janko Vučinić lada niva (2011)… Slaven Radunović prijavio je čak pet automobila, a Veljko Vasiljević četiri…

Sudovi su nešto ažurniji u spiskovima službenih automobila. Tako se na njihovim sajtovima može naći da je tokom protekle godine za sudije Ustavnog suda kupljeno pet novih opel astri. Vesna Medenica prijavila je tri pištolja i da je naslijedila grand cherokee iz 1998. Na spisku službenih vozila Vrhovnog suda piše da koristi mercedes E klase iz 2015.

Milivoje Katnić vozi škodu iz 2012, a njegova supruga Nataša reno (2010). Ivica Stanković nema automobil, u kartonu piše da je supruga Draginja Vuksanović 2014. kupila džip KIA sportage.

A ne samo o automobilima govori i epizoda iz 2017. kada su se pritisnuti ljetnjom žegom u budvanskoj diskoteci našli Stankovićev sin Aleksa, sin ministra policije Mevludina NuhodžićaAmar i sin bivšeg visokog policijskog funcionera Rajka MalovićaNikola. Kada je SAJ upao u diskoteku, oni su se provodili u separeu tik do bezbjednosno interesantnih lica i pripadnika kriminalnih klanova. Nakon toga je isplivalo da tužiočev sin ide u provod i na koncerte službenim automobilom. Iz Uprave policije je javnosti jasno objašnjeno da službeni automobil po zakonu pripada državnom tužiocu i članovima njegove porodice, a pride i obezbjeđenje.

Pomenuti Amar, nedavno se pljuvanjem ,,istakao” na košarkaškoj utakmici, pa je otac ministar morao da se izvinjava. Amar je kao službenik Uprave carina prijavio u svom imovinskom kartonu imovinu, piše da nema automobil.

Prema evidenciji ASK-a imovinske kartone dostavilo je 7.900 javnih funkcionera, a u Crnoj Gori je oko 4.000 službenih automobila. Ispada po jedan automobil na dva fukcionera. Pretijesno im je i to pa je sa 8,7 miliona eura za gorivo 2017, iz budžeta za prošlu godinu izdvojeno 8,9 miliona. Ovogodišnjim budžetom predviđeno je da nas gorivo košta 9,3 miliona eura!

Da podsjetimo, Crna Gora sa nešto više od 600.000 stanovnika ima oko 4.000 službenih automobila. Njemačka sa 80 miliona ima oko hiljadu službenih auta, a Švedska sa preko osam miliona stanovnika oko desetak službenih automobila. U toj Švedskoj pojedini ministri odlaze na posao biciklom, a kod nas ministri ili nemaju ili ne prijavljuju privatne automobile. A i ne trebaju im, voze i njih i porodicu službenim. I tako po dubini i širini državne uprave, a sve po našem džepu.

No i ovoj pošasti ima lijeka. Direktor ASK-a Sreten Radonjić nedavno je najavio da bi dio podataka iz imovinskih kartona trebalo sakriti od javnosti. Podržao ga je i premijer Marković rekavši da mediji često zloupotrebljavaju lične podatke, uz dodatak da njemu lično nije sporno što je njegova imovina dostupna javnosti. Najbolje bi bilo da i ovo malo podataka što dostavljaju sakriju. Lakše bi im bilo da se voze i nas da vozaju.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

SELEKTIVNO PAMĆENJE 1999.: Vide se NATO bombe ali ne i Miloševićevi masovni zločini

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori  i Srbiji obilježen je početak NATO  udara  na SRJ.  Zvaničnici su pominjali žrtve, pale u odbrani SRJ.   Niko nije pomenuo albanske žrtve niti činjenicu da je rat na Kosovu bio četvrti Miloševićev rat devedesetih i da je njegov režim dugo 90-tih prizivao vojnu intervenciju sa strane svojim postupcima i ratnom politikom

 

U nedjelju 24. marta se navršilo 25 godina od intervencije NATO pakta protiv Miloševićeve krnje Jugoslavije koju su činile Srbija i Crna Gora. Do ove godine nijedna zvanična vlast u Crnoj Gori nije obilježavala godišnjice, niti je otvarala vrata kasarni u Danilovgradu , Maslinama i Podgorici, kako bi delegacije Nove srpske demokratije (NSD) i drugih sličnih stranaka položile vijence nastradalima tokom 78-dnevnog sukoba sa Alijansom. Vlada Milojka Spajića takođe nije organizovala zvanične ceremonije, akademije i skupove, ali je napravila malu promjenu. Ovaj put je lider NSD-a Andrija Mandić, sada u svojstvu predsjednika Skupštine Crne Gore, prošao kapiju kasarne u Danilovgradu i položio vijenac u prisustvu garde. Na vijencu je pisalo „Herojskim braniocima Crne Gore 1999. godine“ dok je u saopštenju kabineta navedeno da se predsjednik Mandić poklonio prvoj žrtvi NATO bombardovanja – vojniku Saši Stajiću, i da je ovo prvi put da visoki državni funkcioner Crne Gore odaje poštovanje nevinim žrtvama i herojima odbrane zemlje 1999. god. Vijenac sa malo drugačijim natpisom – „Herojima odbrane naše zemlje 1999. godine“ i bez pominjanja Crne Gore, je položen i u Maslinama. Ova put je to urađeno u „znak sjećanja na nevine žrtve i junake koji su prije 25 godina branili nebo, kopno i more Savezne Republike Jugoslavije“. Mandić je istakao  da se sa ponosom sjeća junaka koji su dali sve, uključujući i vlastiti život „u odbrani naše zajedničke zemlje“.

Vijence u obje kasarne je položio,  u odvojenoj ceremoniji, i ministar odbrane Dragan Krapović. Krapovićeva poruka je bila značajno drugačija od Mandićeve. Rekao je da je Crna Gora , premda kroz bol i patnju, pronašla put ka boljoj budućnosti. „Odbili smo da dozvolimo da nas mržnja i strah parališu, birajući umjesto toga put mira, i put saradnje“ rekao je Krapović uz naglasak da smo „postali kredibilna članica Sjevernoatlantske alijanse, uzimajući u svoje ruke kormilo sudbine“. Za njega je članstvo afirmacija odlučnosti da se gradi „društvo, utemeljeno na univerzalnim vrijednostima, multietničkom skladu, bezbjednosti, miru i prosperitetu za sve“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podgorica, Budva, sukob u Vladi zbog bezbjednosnog sektora, optužbe na relaciji predsjednik države premijer. Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost

 

 

Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost.  Na državnom nivou Spajićev Pokret Evropa Sad (PES)  optužuje svog doskorašnjeg potpredsjednika i predsjednika CG Jakova Milatovića da radi protiv njih.  Sukob oko bezbjednosnog sektora zahladio je odnose između Demokrata i PES-a.  U Budvi se naširoko optužuju dva krila nekadašnjeg DF-a, pa DF i Demokrate. U Podgorici rascjep  PES-a ostavlja posljedice.

Da krenemo od posljednje vijesti. PES je nakon kritike Milatovića na račun ekonomskih reformi, optužio predsjednika države da radi protiv dojučerašnje partije, te da se udružio sa Građanskim pokretom URA i Pokretom za promjene (PzP) .

“Kampanja koju predsjednik države Jakov Milatović nastavlja da vodi protiv izvorne ideje svoje nekadašnje partije vidljivija je svakog dana”, saopštili su iz PES-a. “Nekadašnji zamjenik predsjednika PES-a se sada udružio sa Nebojšom Medojevićem, koji je najviše kritikovao program Evropa Sad 1 i sa Dritanom Abazovićem koji najviše osporava program Evropa Sad 2”.

Milatović je, navode dalje njegovi politički saborci, kritike  usmjerio “isključivo na formalno svoju partiju i 44. Vladu, čak i zbog imenovanja Predraga Drecuna koga je uključio u svoju kampanju i sa kojim je zajedno proslavljao izborne pobjede.”

Milatović je prethodno saopštio da smatra da je, bez dodatnih reformi u administraciji i obrazovanju, kao i smislenih razvojnih politika utemeljenih na sređenoj planskoj dokumentaciji i unaprijeđenom investicionom ambijentu, dugoročni održiv ekonomski razvoj, koji sa sobom donosi povećanje plata i penzija –  upitan.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

USVOJEN BUDŽET ZA 2024. GODINU: Više novca, manje koristi za proizvođače

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poljoprivrednici kažu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova

 

 

Vlada je 14. marta usvojila agrobudžet za 2024. godinu. Konačno, kažu poljoprivrednici navodeći kako je samo jednom, 2001. godine, agrobudžet usvojen kasnije. U julu. Što je značajno doprinijelo da to, po ostvarenim rezultatima, za crnogorsku poljoprivredu bude najgora godina u ovom vijeku.

“Agrobudžet je donešen u zakonskom roku i nije bilo kašnjenja”, odgovara na primjedbe ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vladimir Joković. Ministar insistira da je u pitanju rekordan iznos izdvojen za mjere agrarne politike što bi, po njegovom mišljenju, “trebalo da dodatno unaprijedi ovaj sektor”.

“Ovim budžetom zadovoljni su samo ministri poljoprivrede i finansija”, kaže  za Monitor Budimir Mugoša, inženjer agronomije, proizvođač hrane, bivši ministar (2016.) i državni sekretar u Ministarstvu poljoprivrede. Agrobudžet je usvojen sa velikim zakašnjenjem, u martu umjesto u decembru, dok se predviđene premije i subvencije isplaćuju još kasnije, u novembru i decembru, obrazlaže Mugoša.

Prema njegovom mišljenju, problematičan je i rekordan iznos agrobudžeta. “Tu su uračunata i sredstva koja nijesu dio agrarne nego socijalne, zdravstvene  ili neke treće politike. Na primjer: staračke naknade, bezbjednost hrane i obavezna zdravstvena zaštita životinja, ispunjenje mjerila za zatvaranje pregovaračkog poglavlja 12, projekti razvoja ruralne i putne infrastrukture, program besplatne distribucije voća, povrća i mliječnih prizvoda u školama… Oni, suštinski, nijesu dio agrobudžeta. Ali s njima on izgleda veći…”, navodi Mugoša uz ocjenu da agrobudžet vlastima, sadašnjim i bivšim, služi kao alat za “najjeftinije legalno kupljeni glas u Crnoj Gori”.

Iz Vlade se zaklanjaju iza brojeva. Ukupno, ovogodišnji  agrobudžet iznosi 75 miliona. Iz državne kase opredijeljeno je 51,35 miliona eura (“to je pravi agrobudžet”, tvrde kritičari), donacije donose još 15,55 a krediti 8,15 miliona eura. Samo što se pokazalo kako njih nije tako lako “zaraditi” i iskoristiti.

Imamo primjer programa IPARD II kroz koji je iz budžeta EU 2015. izdvojeno 37 miliona za crnogorsku poljoprivredu. Uz uslov: šta se ne potroši u dogovorenom roku vraća se. Iako je trajanje programa dva puta produžavano, još nije opredijeljeno više od trećine dostupnog novca (14,3 miliona). “Crna Gora će do kraja godine prema projekcijama Ministarstva poljoprivrede, unutar IPARD II programa potrošiti oko 11,7 miliona eura, dok će ostatak vratiti u budžet EU”, saopštio je ministar Joković krajam januara u parlamentu. Sada kaže da će EU biti vraćen “minimalan dio sredstava”, iako program ističe ove godine. Direktor Direktorata za plaćanje u Ministarstvu poljoprivrede Marko Radonjić još je veći optimista, pa očekuje da će do kraja godine biti utrošena sva preostala sredstva.

Kad već pominjemo EU, tamo postoje računice koje kažu da primarna poljoprivredna proizvodnja na svaki euro subvencija njihovoj ekonomiji vraća tri puta više. Naš ministar poljoprivrede je iznio podatak da nam  poljoprivreda donosi  preko 600 miliona godišnje. Tu nije uračunat  kumulativni efekat kroz plasman domaće hrane i pića u hotelima, restoranima i drugim ugostiteljskim objektima. Po tome ispada kako, na svaki euro kojim poljoprivreda doprinese crnogorskoj ekonomiji, država kroz subvencije, podsticaje, staračke naknade i sva druga davanja, proizvođače pomogne sa osam centi (12 ako računamo donacije i kredite uključene u agrobudžet). Ili 3-4 puta manje od EU.

Može i ovako: mada poljoprivreda donosi više od 10 odsto društvenog proizvoda, crnogorski proizvođači hrane jedini su u regionu i zemljama EU koji državi plaćaju punu cijenu za gorivo koje pokreće njihovu mehanizaciju. Nije isključeno da tako, plaćajući akcizu na dizel gorivo, državi ne obezbijede najveći dio prihoda koji ona, kasnije, izdvaja za agrobudžet.

“Mislim da nema poljoprivrednika koji vjeruje da će akcize na gorivo biti vraćene za 2024. godinu jer od 2016. godine kada su poslednji put vraćene akcize, iako se svake godine obećava i najavljuje ista mjera”, ubijeđen je Mugoša. Naš sagovornik upozorava kako se, u potpunosti, ne može vjerovati ni onome što je zapisano u agrobudžetu. “Za livade i pašnjake prošle godine je obećano do 60, odnosno, 80 a isplaćeno – četiri eura”.

Jednako je nelogično da je PDV na mliječne proizvode veći od stope koja se naplaćuje na mlijeko. Time se,    zapravo, suprotno proklamovanim ciljevima, destimuliše prerada poljoprivrednih proizvoda. Potrošači se, faktički, primoravaju da kupuju i jedu uvezene proizvode.

Komentarišući ovogodišnji agrobudžet ratari ističu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova. Stočari se nadovezuju na priču. “Nekad sam sa 37 centi otkupne cijene mlijeka i premijom od devet centi mogao da zaradim. Sada, sa otkupnom cijenom od 48 centi i premijom od 20 poslujem sa gubitkom, pošto su troškovi rasli brže i više”, kaže jedan od sagovornika Monitora, vlasnik farme krava. Napominjući kako se u tom poslu “neće zadržati još dugo”. Nema računice.

Ministar Joković i te podatke komentariše iz druge perspektive: “Ovogodišnje premije uvećane su za gotovo sve pojedinačne stočarske kategorije. Tako je sada osnovna naknada za priplodne krave i junice, za one koji najmanje sedam mjeseci drže jedno i više grla te vrste, po grlu 100 eura, dok je prethodno bila 85. Na 150 eura je uvećana premija u sistemu držanja krava-tele…”. Ipak, već u susjednoj Srbiji premije su neuporedivo veće. Za kvalitetnu mliječnu kravu vlasnik od države dobija godišnju premiju veću od 360 eura (40.000 dinara). Farmeri traže da se ona poveća na makar 450 eura (55.000 dinara). U Srbiji su veće i premije po litru mlijeka. Pa, ko izdrži.

Listajući Agrobudžet za 2024. godinu lako je primijetiti da se neke stavke ponavljaju iz godine u godinu iako je riječ o jednokratnim troškovima. To znači da se posao ne završava. Tako opet – drugu, treću ili četvrtu godinu za redom – čitamo o kućama poljoprivrede u Beranama i Pljevljima, pogonu za zbrinjavanje životinjskih konsfikata (hrana isteklog roka trajanja, uginule životinje, nejestivi ostaci zaklanih životinja…) kome se još uvijek traži lokacija, izgradnji dvije ribarske luke na primorju (ulcinjska Porto Milena i Boka).

Iz agrobudžeta, na razočarenje zainteresovanih poljoprivrednika, isključene su makar tri mjere: podrška za preradu na gazdinstvu (mali pogoni za proizvodnju sira, džemova, sokova…); finansijska pomoć za nabavku junica tovnih rasa i podrška za nabavku traktora. Negdje je, nezvanično, razlog slabo interesovanje poljoprivrednika, a negdje zaključak da su pojedinci zloupotrebljavali taj vid pomoći. Pa su kažnjeni svi.

“Farmeri plaćaju nesposobnost države”, zaključuje Mugoša. Crna Gora je prošle godine uvezla hrane u vrijednosti 750 miliona eura. Deset ovogodišnjih agrobudžeta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo