Povežite se sa nama

DRUŠTVO

VOJNI BESKUĆNICI NAJAVLJUJU TUŽBU PROTIV CRNE GORE: Uzalud ulagali u stambene fondove

Objavljeno prije

na

Nevladina organizacija Udruženje vojnih beskućnika tužiće državu Crnu Goru ukoliko se vojnim penzionerima koji nijesu stambeno zbrinuti ne priznaju ranije stečena prava vezana za rješavanje stambenog pitanja ili im se ne isplati novac koji su tokom radnog vijeka izdvajali za Stambeni fond, najavio je za Monitor Dragomir Rajačić, predsjednik Udruženja, koje na teritoriji opštine Herceg Novi broji oko 50, a na teritoriji Crne Gore oko 250 članova.

„Prinuđeni smo da kroz sudske institucije tražimo ostvarivanje stečenih prava, a koja nam državni organi uporno osporavaju”, kaže Rajačić za Monitor.

U nastojanjima da ostvare svoja prava , članovi Udruženja vojnih beskućnika uputili su nedavno i otvoreni poziv penzionisanim generalima i admiralima, tražeći od bivših visokih oficira da ih podrže u zahtjevu da riješe stambeno pitanje.

,,Tražimo da se odmah oglasite i reagujete na odnos Ministarstva odbrane i državnih organa na neadekvatno postupanje prema vojnim beskućnicima i njihovim porodicama. Pozivamo vas da se svojim imenom, bivšom funkcijom i autoritetom javno oglasite i iznesete mišljenje i predloge za rješavanje stambene problematike vojnih beskućnika, te u skladu sa tim preduzmete neke mjere prema Ministarstvu odbrane i Vladi Crne Gore za rješavanje tog pitanja”, navodi se u otvorenom pismu Udruženja.

,,Gdje su nestala naša novčana sredstva uplaćivana čitav radni vijek u zakonom obavezni Stambeni fond JNA, kao i sredstva od otkupljenih stanova koja se i danas slivaju na neki državni račun”, pita se za Monitor Rajačić.

„Zašto je država dozvolila da se oko 18.000 vojnih stanova nakon raspada SFRJ prepusti novonastalim državama bez ikakve naknade, a te države su te stanove prodale svojim građanima. Pitamo se i zašto država od prodaje nekada vojne, a sada državne imovine, nije dio sredstava opredijelila i ubuduće ne opredjeljuje za stambeno zbrinjavanje vojnih beskućnika”, navodi on.

Raspadom SFRJ, Crna Gora, kao i sve ostale bivše republike, naslijedila je i bogatu imovinu JNA. Tom imovinom i njenom privatizacijom upravljaju i raspolažu državni organi koji su u posljednjoj deceniji značajan broj bivših vojnih objekata prodali ili dali na dugoročni zakup svojim partnerima, uz priču da se time podstiče ekonomski razvoj cijele zemlje i svih njenih građana.

Rajačić za Monitor objašnjava da su članovi Udruženja, njih 250, penzioneri koji imaju od 60 godina pa naviše i koji nemaju svoj dom, već žive u kolektivnim smještajima, kasarnama, nužnim smještajima ili su podstanari. On objašnjava da su mnogi od članova Udruženja izbjegli sa prostora bivše Jugoslavije.

„Izbjegle porodice vojnih i civilnih lica na službi u vojsci nemaju, međutim, zvaničan status izbjeglica. Na njih nijesu obraćali pažnju ni međunarodne organizacije, ni država Crna Gora. Zato su bili prinuđeni da se 2013. godine organizuju i oforme NVO Udruženje vojnih beskućnika, kako bi pokušali da se izbore za svoja prava”, kaže predsjednik Udruženja.

,,Žalosno je što 24 godine čekamo na krov nad glavom i što nas tretiraju kao da smo na početku vojne karijere. Zbog čega Ministarstvo odbrane ne uvažava stečena prava vojnih penzionera, naročito pravo na izbor mjesta stanovanja i pravo stambenog obezbjeđenja udovica vojnih penzionera i članova njihovih porodica?”, pita se Rajačić. ,,Pune 24 godine tražimo od Ministarstva da nam obezbijedi stanove prodajom bivše vojne imovine i izdvajanjem tog novca za izgradnju stanova za vojne penzionere”, kaže on i napominje da je poražavajuće što Vlada ove godine nije izdvojila niti jedan euro za izgradnju stanova.

Rajačić se pita i gdje je novac koji je išao u Stambeni fond: „Da li su sredstva prikupljena u Stambeni fond državna ili na njih polaže pravo pojedinac koji je uplaćivao sredstva u taj fond. Indirektno i sada država priznaje pojedincu pravo na sredstva iz fonda. Dokaz za to je pravo pojedinca da mu se kada dobije stan, prilikom otkupa, umanji vrijednost stana za određeni procenat na ime sredstava uloženih u Stambeni fond. Predlažemo da se i naša sredstva uložena u fond tretiraju kao naš ulog i učešće u izgradnji stanova i analogno tome da se da prioritet u izgradnji i dodjeli stanova za nas”.

U moru problema u koje ih je dovela država, na čijem su, kako kažu, braniku stajali kada je to od njih traženo, članove Udruženja dodatno boli činjenica da je Poslovnikom o raspodjeli stanova, koji je od osamostaljenja Crne Gore četiri puta mijenjan, članom 9, propisano da u slučaju smrti vojnog lica, supružnice nemaju pravo na stambeno zbrinjavanje.

,,Osnov za ukidanje tog prava nama je nepoznat. Za utjehu i pokriće da vode tobožnju brigu o nama, od strane Ministarstva odbrane, dodjeljivani su nam devastirani stanovi u Ulcinju, u Pinješu, i to isključivo garsonjere u prosjeku od 12 do 13 odsto od ukupno raspoloživih stanova za dodjelu. Koliko je to potcjenjivački i omalovažavajući odnos prema nama, potvrđuje i tekst oglasa za dodjelu ovih devastiranih stanova u kojem iz Ministarstva predlažu da iste sredimo o svom trošku i da za njih ne trebamo platiti otkup, već ih uknjižiti u lično vlasništvo. Postavlja se pitanje ko ima pravo da mijenja odredbe Zakona kada je u pitanju dodjela i otkup stanova, što dovoljno govori o samovolji i odnosu Ministarstva odbrane prema penzionerima”, ogorčen je Rajačić.

Nebojša MANDIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo