MONITORING
VRHOVNI DRŽAVNI TUŽILAC, SIN I KRIMINAL: Zašto bi Ivica Stanković trebalo da podnese ostavku

Opet se sin vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića, Aleksa našao u žiži javnosti. Scenografija uobičajena: tužiočev podmladak u provodu okružen bezbjednosno interesantnim osobama. Ovoga puta bar nije pretresan od strane policije. Samo se u Trokaderu javio Dušku Šariću, Pljevljaku nedavno pravosnažno oslobođenom optužbi da je oprao 20 miliona eura preko ovdašnjh banaka. Bratu Darka Šarića, koji je u prvostepenom postupku u Beogradu osuđen na 20 godina zatvora zbog međunarodne trgovine drogom.
Prošlog puta kad smo čitali o Aleksi bilo je to u ljeto 2017 , kada su pripadnici SAJ u istoj budvanskoj diskoteci, u koju navraćaju raznorazni ,,korektni momci”, pretresli zetsku ekipu, pripadnike škaljarskog klana, ali i sina ministra policije Mevludina Nuhodžića, Amara, sina bivšeg visokog policijskog funcionera Rajka Malovića, Nikolu i sina vrhovnog državnog tužioca. Njih trojica i njihovo obezbjeđenje navodno su se našli u separeu do onog u kom su bili pripadnici klanova i bezbjednosno interesantna lica.
Ima onih koji smatraju da bi zbog takvih Aleksinih „druženja”, državni tužilac trebalo da podnese ostavku. Kao i zbog toga što se novac poreskih obveznika troši da bi mladi Stanković išao na koncerte. U službenom automobilu i uz obezbjeđenje koje, prema navodima Uprave policije, uredno po zakonu pripada državnom tužiocu i članovima njegove porodice. Ako su po crnogorskim zakonima, kako to kreativno tumače ovdašnje institucije, policajci obavezni da sa Aleksom slušaju Lepu Brenu, možda su ipak možda mogli bar privatnim kolima, o trošku porodice Stanković, da se odvezu na to kulturno uzdizanje. No, da ne cjepidlačimo.
Bez obzira na argumente onih koji smatraju da bi zbog sinovog ponašanja i bezbjednosno interesantnog ambijenta u kom voli da naveče popije, VDT trebao da podnese ostavku, fakat je da mladi Stanković sjedi u društvu lica koja u Crnoj Gori nijesu osuđena. Koja, poput Duška Šarića, nemaju zvanično ni mrlju u CV-ju. Koje smo viđali na fotografijama sa proslava na kojima se veseli i bivša rektorka državnog Univerziteta Radmila Vojvodić. Koje je bivši gradonačelnik Pljevalja i istaknuti član vladajuće partije Filip Vuković nazvao „korektnim momcima”, kojima je Prva banka Crne Gore u vlasništvu porodice predsjednika države Mila Đukanovića izdavala milionske kredite, koje je sudija Šefkija Đešević u sudnici bjelopoljskog Višeg suda, oslovljavao sa gospodine a povremeno i prelazio na prisno „ti”. Zbog čega se onda sin državnog tužioca ne bi javio ovom uglednom građaninu? Nema razloga.
Vrhovni državni tužilac zato ne bi trebalo da podnese ostavku zbog noćnog provoda svog podmlatka i neke državne siće utrošene na službeni automobil. Nego upravo suprotno, zbog toga što je zahvaljujući tužilaštvu javiti se Dušku Šariću u diskoteci, pravno gledano, isto što i javiti se bilo kom drugom neosuđivanom građaninu ove zemlje. Što će nas to koštati milione eura odštete. Jer je optužnica protiv Duška Šarića pala. Što je, ispada, nevin čovjek ležao u zatvoru. Zbog toga što pravni stručnjaci govore o manjkavosti te optužnice, dok Stanković ne odgovara na pitanje zbog čega tužilaštvo nije utvrđivalo porijeklo novca za koje je tvrdilo da je Šarić oprao. Zbog toga što je takva optužnica pomogla da Duško Šarić bude oslobođen a da ostane sumnja i u njegovu krivicu i u njegovu nevinost. Ako se Stanković može možda i pozvati na to da je optužnica protiv mlađeg Šarića podignuta prije njegovog mandata, njegova odgovornost leži sasvim sigurno u tome što se nije pokrenulo utvrđivanje eventualne odgovornost nadležnih tužilaca u tom slučaju. Ali i u mnogim drugim.
Nije to jedini „grijeh” tužilaštva. Pala je i optužnica protiv Safeta Kalića, još jednog ovdašnjeg državljanina koji je optuživan da je narkobos, a crnogorski sudovi presudili da nije. Zbog toga bi trebalo ne samo da mu platimo milione eura odštete, nego i da zaboravimo snimak njegove svadbe koja je spojila pripadnike regionalnih kriminalnih klanova i visoke funkcionere ovdašnje Agencije za nacionalnu bezbjednost . Možda i to da je u Njemačkoj osuđen na četiri godine zatvora zbog saučesništva u proizvodnji i stavljanju u promet opojnih droga. Stanković, kao i u slučaju Šarić, nije ponudio odgovor na opravdano pitanje javnosti – šta je sa odgovornošću tužioca za taj slučaj.
Pa Limenka, Solana, i druge zastare koje su nas koštale nove desetine miliona. Niko u tužilaštvu nije zbog toga odgovarao. Iako je, kako je i sam Stanković, nakon što smo saznali da je zastarela i afera Limenka, zbog koje je bratu predsjednika države Acu Đukanoviću isplaćeno oko 10 miliona eura naših para, „postojala teoretska mogućnost da se preispita odluka u slučaju Limenka”. U praksi je očito nešto drugo. U praksi se zna ko je ko i šta se može.
Ima još razloga da Stanković podnese ostavku. Tu je slučaj torture Mija Martinovića od strane pripadnika Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ), tokom građanskih protesta u oktobru 2015, gdje do danas nijesmo saznali ko su bili batinaši maskirani u uniforme SAJ-a. Tužilaštvo nije postupalo proaktivno u tom slučaju, niti je adekvatno reagovalo na ponašanje komandanta SAJ-a Radosava Lješkovića koji je odbio da otkrije identitet svojih potčinjenih, tvrdeći da zbog maski nije mogao znati ko je ko i ko sjedi pored njega.
Da tužilaštvo nije postupalo kako je trebalo u tom slučaju, utvrdio je i Ustavni sud Crne Gore. Na osnovu ustavne žalbe koju je u Martinovićevo ime podnijela Akcija za ljudska prava (HRA) Ustavni sud je u svojoj odluci, naveo da su Martinoviću povrijeđena ljudska prava zbog ,,nedjelotvorne istrage Osnovnog državnog tužilaštva”. Je li neko odgovarao ? Znate odgovor.
Stanković bi mogao da podnese ostavku i zbog obećanja koja nije ispunio. Poput onog da su ratni zločini u vrhu liste njegovih prioriteta. Tokom prošle godine tužilaštvo je odbacilo sve krivične prijave za ratne zločine, a da o tome nije obavijestilo ni crnogorsku javnost, ni Evropsku komisiju.
Pa sve one prijave o stotinama miliona pronevjerenih naših para koje još čekaju u fiokama tužilaštva.
Već šest godina čeka se na odgovor hoće li neko odgovarati zbog 170 nezakonito izdatih garancija KAP-u, Željezari i Pobjedi. Državna revizorska institucija (DRI) u Izvještaju o reviziji državnih garancija za 2010. i 2011. godinu utvrdila je da su te garancije dodijeljene bez izrade procjene opravdanosti davanja pomoći, mimo propisa i bez kontragarancija. Stanković i njegovi nijesu još utvrdili ništa.
Tužilaštvo nema odgovor ni za slučaj dodjele državne pomoći Melgonija Primorki, a gdje se sumnja da je državni budžet oštećen za četiri miliona eura. Ne znamo ni šta se desilo sa 11 miliona eura koje je država pozajmila Prvoj banci, a koji, sumnja se, ipak nijesu vraćeni.
Možda je još gore kad Stanković i njegovi rade. Onda iz optužnica „ispadaju” članovi porodice Đukanović kao u slučaju Telekom, sklapaju se sporazumi sa šefovima kriminalnih grupa koji završe van zemlje, ljudi se sumnjiče preventivno, hapse i puštaju svako malo, nezakonito određuju pritvori, slučajevi vijeka baziraju na iskazima sumnjivih svjedoka, hapse advokati i opozicionari, javno im se objavljuju privatne prepiske….
To su razlozi zbog kojih bi Stanković trebalo da podnese ostavku. A Aleksa, nek je živ i zdrav, i nek uživa uz Sitnije, Cile, sitnije. Mi častimo.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Komentari
Izdvojeno
VLADA PREUZIMA PROFITABILNE PRIVATNE POSLOVE: Pare preče od zakona

Aktuelna nacionalizacija profitabilnih privatnih biznisa djeluje kao politički revanšizam ili alibi priča odlazeće Vlade. Mnogo je skupa. Nije se bez razloga država početkom mjeseca zadužila uz kamate koje su dvostruko veće od onih koje plaćaju uspješnije crnogorske firme u privatnom vlasništvu
Vlada Dritana Abazovića, koja će za koji dan proslaviti šest mjeseci trajanja u tehničkom mandatu, ima naum da nastavi ljetos proces ,,nacionalizacije” privatizovane imovine i preuzimanja profitabilnih poslova koji su se našli u privatnim rukama.
Počelo je preuzimanjem imovine Željezare od strane državne Elektroprivrede, pa se nastavilo jednako neobrazloženom kupovinom akcija Luke Bar. Uslijedila su, skoro pa nasilna, preuzimanja trajektnog prevoza na liniji Kamenari – Lepetani, Luka Budva i tivatskog pristanište Pine. Makar neke od tih priča epilog će dobiti na sudu. Nakon toga, predviđaju stručnjaci, uslijediće plaćanje odštete iz državnog budžeta.
,,Postoje kompanije koje su od vitalnog strateškog značaja za Crnu Goru. Država će ( u njima) imati mogućnost ekskluzivnog prava da za svoju kritičnu infrastrukturu bira partnera, uvodi partnera i pravi poslove”, pojasnio je Abazović u Vijestima najavljujući nove trendove. ,,Tajkunska politika mora da se završi. Nemamo ništa protiv privatnog sektora. Naprotiv, mi smo Vlada koja podržava sve privatne inicijative svih investitora koji hoće da rade fer”. Onda, shvatili smo, dolazi ali.
Tako dođemo u (ne)priliku da trajektima u Bokokotorskom zalivu upravlja JP Morsko dobro, državna kompanija koja nije bila registrovana za taj posao, pa nije imala trajekte, pa joj sada nedostaju posade, a karte za prevoz preko zaliva se još ne naplaćuju. To znači da država, uz neplanirane troškove, svakodnevno gubi PDV i koncesionu naknadu koju je dobijala od Pomorskog saobraćaja, dok se putnici prevoze na vlastiti rizik, bez obaveznog osiguranja i mogućnosti da nadoknade nastalu štetu. Koja na trajektu Vasilije nije bilo rijetka.
Slično je i sa kupovinom akcija Luke Bar. Država je do sada za taj posao izdvojila preko 10 miliona eura, akcija ponuđenih za otkup ima još pa će i troškovi rasti, a javnost još nije upoznata sa Vladinim motivima za ulazak u taj posao. U trenutku kada nedostaje novca za oživljavanje preduzeća koja su u državnom vlasništvu, ili bi to morala biti: Too Montenegro, Plantaže, bolnica u Meljinama… Ako već iz Vlade u taj posao nijesu ušli sa ciljem da namire pojedine manjinske akcionare Luke, odnosno, omoguće dobru zaradu onima koji su ljetos kupovali njene akcije i po cijeni tri puta manjoj od one koju je ponudila država.
Dosadašnje upravljanje Lukom i njena segmentacija se pokazala katastrofalnom, poručio je premijer. ,,Pretpostavljam da je razlog takvog odnosa to što je trebalo da služi kao i do prije godinu dana – isključivo za šverc i za neke nelegalne aktivnosti, a da sve ostalo što ona radi bude samo nekakva potpora da se potpuno ne ugasi”, precizirao je Abazović naglašavajući da je prava trgovačka luka u Crnoj Gori postala slijepo crijevo.
Preciznije bi, ipak, bilo reći da je Luka Bar svojevrsno pusto ostrvo pošto, bez saobraćajne infrastrukture koja je povezuje sa većim privrednim centrima u ovom dijelu Evrope, tereti u značajnijim količinama ne mogu ni u nju ni iz nje. Toga su svjesni i u odlazećoj Vladi. ,,Luka Bar sama po sebi ne znači ništa. Ona mora da ima povezanost željeznice i auto-puta”, zna Abazović.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
SLUČAJ MONTENEGRO PETROLA PRED USTAVNIM SUDOM: Zaštićeni uzurpatori

Osnovni sud u Podgorici preinačio je svoju prvobitnu odluku u slučaju Montenegro petrola, kada je toj kompaniji zabranjeno da preduzima sve radnje na uzurpiranom državnom zemljištu, i odredio privremenu mjeru, po kojoj može da nastavi sa proizvodnjom šljunka i betona. Na tu odluku žalbu je uložio Zaštitnik države, koji insistira da Ustavni sud što prije reaguje
Uz najviše državne zvaničnike 13. februara su srušeni nelegalni objekti za proizvodnju šljunka Montenegro petrola. Javno vidljivi početak borbe protiv, kako premijer Dritan Abazović kaže, građevinske mafije, ima svoju sudsku predistoriju koja trenutno čeka razrješenje pred Ustavnim sudom.
Naime, Zaštitnik imovinsko pravnih odnosa Crne Gore podnio je ove sedmice Ustavnom sudu žalbu na odluku Vijeća Osnovnog suda u Podgorici, od 6. februara, u slučaju Montenegro petrola.
Sudska zavrzlama počinje kada je Osnovni sud u Pogorici, sudija Vesna Banjević, 21. decembra 2022, donijela rješenje kojim se određuje privremena mjera zabrane Montenegro petrolu da preuzima sve radnje na dvije državne katastarske parcele u Mahali. Državu je u sporu zastupao Zaštitnik imovinsko pravnih interesa Crne Gore, a Montenegro petrol advokat Nikola Martinović.
Sud je utvrdio da je država vlasnik spornih parcela, da to ne spori ni zastupnik Montenegro petrola, isto tako da tužena kompanija nije dostavila „dokaz da za državinu ima bilo kakvog pravnog osnova, a posebno ne zasnovanog na ugovoru o kupoprodaji ili (produženom) zakupu“.
U obrazloženju se navodi izvještaj Uprave za katastar i državnu imovinu o uzurpaciji na državnim parcelama na kojima s vrši iskop-eksploatacija. Montenegro petrol, dodaje se, nijednim navodom ne spori ovu činjenicu, osim uopštenih navoda da je svaki tužbeni zahtjev kojim bi se dokazalo njihovo nesavjesno ili nezakonito poslovanje lišen pravnog osnova.
Rješenje se poziva i na zaključke okruglog stola o regionalnom vodovodu koji je održan u oktobru, na kome su članovi državnih institucija, lokalnih samouprava, vodovodnih društava, stručne, akademske zajednice, nevladinih porganizacija, upozorili na alarmantno stanje vodoizvorišta Bolje sestre. „S tim u vezi, sud je posebno imao u vidu da su prema zaključcima sa tog događaja sve naučne analize pokazale da, pored evidentnih klimatskih promjena, direktan uticaj na trend pada izdašnosti vodoizvorišta Bolje sestre imaju radovi koji se izvode u koritu i na obalama rijeke Morače“. Citirana je i naučna studija Monitoring, kontrola i zaštita vodoizvorišta Bolje sestre koju je uradio Geoprojekt, u kojoj je zaključeno da je neophodno zaustaviti svaku eksploataciju pijeska i šljunka, kako u koritu rijeke Moraće, tako i u njenom priobalnom dijelu, kao i sve radove na regulaciji korita rijeke Morače…
U kontekstu toga sud je zabranio Montenegro petrolu da preduzima sve radnje na uzurpiranom državnom zemljištu. Privremena mjera je određena na teret i rizik države.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
NEZAŠTIĆENO PRAVOSUĐE: Bomba koja je eksplodirala

Sudovi i tužilaštva godinama traže sredstva za formiranje vlastite službe bezbjednosti, ali nijedna Vlada nije odobrila sredstva da se nešto učini u vezi sa bezbjednošću zaposlenih u pravosuđu
Bilo je skoro podne, minulog petka, kada je tridesetdevetogodišnji Podgoričanin Mladen Bulatović ušao u zgradu Osnovnog suda u Podgorici. Otvorio je prva staklena vrata suda, ali ne i druga koja vode do hola gdje se nalaze šalteri i sto za kojim obično sjede službenici Uprave policije. Bio je sam u hodniku između dva ulaza kada je aktivirao ručnu bombu. Od ekspolozije bombe Mladen Bulatović je poginuo. Još pet osoba, koje su se u tom trenutku nalazile u blizini je povrijeđeno.
Od svih lažnih dojava u posljednje vrijeme ova bomba je eksplodirala. Bez najave, i bez prijetnje. Usred bijela dana. Ovaj slučaj je ponovo pokrenuo pitanje bezbjednosti zaposlenih u sudovima i tužilaštvima, kroz čije prostorije mjesečno prođe stotine osoba osumnjičenih za najteža krivična djela. Sličan događaj ovom dogodio se prije više od dvije godine u zgradi Osnovnog tužilaštva na Cetinju, kada je stanovnik prijestonice takođe izvršio samoubistvo ručnom bombom. Niko drugi nije stradao u ovom slučaju.
U sudovima i tužilaštvima zabilježena su i ubistva. U novembru 2002. godine u hodniku Suda za prekršaje u Podgorici Rajko Stajović je usmrtio Miomira Ćetkovića iz Podgorice i teško ranio Smiljanu Jovićević. Tri godine kasnije u barskom Osnovnom sudu ubijena je sutkinja Milorija Pejović. Nju je usmrtio Baranin Batrić Đuković, a nakon toga je ranio advokata Đorđa Jankovića. Poslije ubistva Đuković je otrčao do kancelarije sudije Željka Šupljeglava, pištolj nije opalio, pa ga je izudarao po glavi.
Od 2015. godine zakon predviđa plan formiranja Službi obezbjeđenja sudova i tužilaštava, ali te službe unutar pravosuđa nikada nijesu zaživjele. Većinu sjedišta sudova i tužilaštava obezbjeđuju službenici Uprave policije, ali je to decenijama rađeno na neadekvatan način i bez dovoljno kadra i tehničkih sredstava – detektora metala, na loše uređenim pozicijama unutar sudova i tužilaštava. Uprava policije je još 2013. godine namjeravala da povuče policiju iz zgrada sudova i tužilaštava kada je došlo do izmjene Zakona o unutrašnjim poslovima, jer im to više nije bila izričita zakonska obaveza, nakon čega je Ministarstvo pravde imalo plan da angažuje privatne agencije za obezbjeđenje.
Do povlačenja policije iz pravosudnih institucija nikada nije došlo zbog prećutnih dogovora između tadašnjih čelnika policije i pravosuđa. Formiranje službi obezbjeđenja kočile su brojne vlade koje tokom određivanja novca za te budžetske jedinice nijesu od 2015. godine odobravale ništa za formiranje sudskih i tužilačkih straža. Inače, vladina Uredba o određivanju ličnosti, objekata i prostora koje obezbjeđuje UP, predviđa da policija treba da obezbjeđuje samo objekte u kojima privatno ili službeno borave štićene ličnosti.
Sudski savjet kasnije i Tužilački savjet gotovo su svake godine, kako se vidi u izvještajima o radu, dostavljali predlog da im se odobri novac za formiranje službi za obazbjeđenje, ali to nijedna vlada nije učinila. Uprava policije, na osnovu vladine uredbe, godinama adekvatno prema planu obezbjeđenja, štiti samo sjedišta Vrhovnog, Višeg i Apelacionog suda u Podgorici, i zgradu u centru Podgorice u kojoj su smještene kancelarije Višeg državnog tužilaštva, SDT-a i vrhovnog državnog tužilaštva. U tim institucijama službenici UP koriste detektore i legitimišu svaku stranku.
Direktor UP Zoran Brđanin objašnjava da bi policajci pretresli Bulatovića koji je aktivirao bombu da je stigao do njih. Kaže da je u ovom slučaju upitno da li bi bilo dovoljno i da je postojala služba obezbjeđenja sa svim sredstvima i opremom, jer se sve desilo na samom ulazu, prije dolaska do mjesta kontrole na kojem se nalaze službenici policije.
Ministar pravde Marko Kovač kaže da je pojačano prisustvo policije u Osnovnom sudu u Podgorici, a i na ostalim mjestima „gdje je neophodno“. Ocjenjuje da je o prevenciji slučaja koji se dogodio prošle sedmice u Podgorici teško govoriti sa aspekta bezbjednosti koliko god da je bilo prisutno obezbjeđenje i kakve god mjere da su bile. Tvrdi da ova osoba tehnički nije ni ušla u zgradu da bi mogla biti kontrolisana.
Ministar Kovač je najavio da će Palata pravde biti građena u podgoričkom naselju Stari aerodrom. Rekao je da je predviđeno da ta zgrada bude izgrađena u naredne četiri godine.
„Plan je da se u roku od 30 dana urade određene procjene i da se obezbijedi adekvatan broj ljudi za tužilaštva i sudove kako bi se pokrile sve neuralgične tačke“, kaže Kovač
Predsjednica podgoričkog Osnovnog suda Željka Jovović smatra da je ono što se desilo ispred Osnovnog suda „poražavajuće za državu, društvo i sistem“. Kazala je da redovno sa predstavnicima vlasti razgovaraju o bezbjednosti sudija i zaposlenih u sudovima.
„Više puta smo tražili rendgen na vratima, povećanje prostornih kapaciteta, pisala sam zahtjeve i ja i moji prethodnici, imala sam mnogo sastanaka sa predstavnicima Uprave za imovinu i Glavnog grada. I uvijek je bio problem novčanih sredstava“, objašnjava Jovović.
Rukovoditeljka Višeg državnog tužilaštva u Podgorici Lepa Medenica tvrdi da u zgradi koju koristi Specijalno državno tužilaštvo, Više i Vrhovno državno tužilaštvo četiri godine ne radi rendgen aparat. Kaže da se aparat ne može popraviti, jer je riječ o starom dotrajalom modelu. Pojašnjava da policijsko obezbjeđenje kontroliše osobe koje ulaze u tu zgradu. Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju i još sedam tužilaštva, imaju bar po jednog policijskog službenika koji obezbjeđuje zgrade.
„Tužilaštva u Kotoru, Nikšiću, Kolašinu, Plavu i Pljevljima nemaju ni tog jednog policajca. Nema kontrole i bezbjednosti. Sa tim je upoznato Vrhovno državno tužilaštvo, Tužilački savjet…“, rekla je Medenica.
Vijeće za nacionalnu bezbjednost donijelo je na posljednjoj sjednici odluku da zaduži Upravu policije (UP) i Agenciju za nacionalnu bezbjednost (ANB) da u saradnji sa pravosudnim institucijama i radnom grupom za implementaciju zakona o sudovima i državnom tužilaštvu, nastave sa aktivnostima obezbjeđivanja pravosudnih institucija. To će, kako je saopšteno, sprovoditi uz „moguće izmjene radnih procesa, prilagođavanja načina rada i obima angažovanja policijskih službenika, u periodu preduzimanja srednjoročnih i dugoročnih aktivnosti i potpune implementacije odredbi koje se odnose na bezbjednost pravosudnih institucija“.
Direktor Uprave policije Zoran Brđanin posebno naglašva da je policija dovedena u situaciju da nekoliko godina obezbjeđuje uslove za bezbjedan rad u sudnicama, iako za to ne postoje zakonski uslovi.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Komentari
-
Izdvojeno2 sedmice
ANKETA: Favoriti i saputnici
-
FOKUS2 sedmice
PRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
FOKUS3 sedmice
ĐUKANOVIĆ I PREDSJEDNIČKI IZBORI: Nagovoren?
-
OKO NAS1 sedmica
ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
DRUŠTVO3 sedmice
18 GODINA NAKON UBISTVA INSPEKTORA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Suđenje bez kraja
-
INTERVJU2 sedmice
BETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
ALTERVIZIJA3 sedmice
Veliki prelom
-
Izdvojeno2 sedmice
OPET O POZAJMICI I SUMNJIČENJU MILOJKA SPAJIĆA: Agenda za izbore i posao za tužilaštvo