Povežite se sa nama

MONITORING

VRHOVNI DRŽAVNI TUŽILAC, SIN I KRIMINAL: Zašto bi Ivica Stanković trebalo da podnese ostavku

Objavljeno prije

na

Opet se sin vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića, Aleksa našao u žiži javnosti. Scenografija uobičajena: tužiočev podmladak u provodu okružen bezbjednosno interesantnim osobama. Ovoga puta bar nije pretresan od strane policije. Samo se u Trokaderu javio Dušku Šariću, Pljevljaku nedavno pravosnažno oslobođenom optužbi da je oprao 20 miliona eura preko ovdašnjh banaka. Bratu Darka Šarića, koji je u prvostepenom postupku u Beogradu osuđen na 20 godina zatvora zbog međunarodne trgovine drogom.

Prošlog puta kad smo čitali o Aleksi bilo je to u ljeto 2017 , kada su pripadnici SAJ u istoj budvanskoj diskoteci, u koju navraćaju raznorazni ,,korektni momci”, pretresli zetsku ekipu, pripadnike škaljarskog klana, ali i sina ministra policije Mevludina Nuhodžića, Amara, sina bivšeg visokog policijskog funcionera Rajka Malovića, Nikolu i sina vrhovnog državnog tužioca. Njih trojica i njihovo obezbjeđenje navodno su se našli u separeu do onog u kom su bili pripadnici klanova i bezbjednosno interesantna lica.

Ima onih koji smatraju da bi zbog takvih Aleksinih „druženja”, državni tužilac trebalo da podnese ostavku. Kao i zbog toga što se novac poreskih obveznika troši da bi mladi Stanković išao na koncerte. U službenom automobilu i uz obezbjeđenje koje, prema navodima Uprave policije, uredno po zakonu pripada državnom tužiocu i članovima njegove porodice. Ako su po crnogorskim zakonima, kako to kreativno tumače ovdašnje institucije, policajci obavezni da sa Aleksom slušaju Lepu Brenu, možda su ipak možda mogli bar privatnim kolima, o trošku porodice Stanković, da se odvezu na to kulturno uzdizanje. No, da ne cjepidlačimo.

Bez obzira na argumente onih koji smatraju da bi zbog sinovog ponašanja i bezbjednosno interesantnog ambijenta u kom voli da naveče popije, VDT trebao da podnese ostavku, fakat je da mladi Stanković sjedi u društvu lica koja u Crnoj Gori nijesu osuđena. Koja, poput Duška Šarića, nemaju zvanično ni mrlju u CV-ju. Koje smo viđali na fotografijama sa proslava na kojima se veseli i bivša rektorka državnog Univerziteta Radmila Vojvodić. Koje je bivši gradonačelnik Pljevalja i istaknuti član vladajuće partije Filip Vuković nazvao „korektnim momcima”, kojima je Prva banka Crne Gore u vlasništvu porodice predsjednika države Mila Đukanovića izdavala milionske kredite, koje je sudija Šefkija Đešević u sudnici bjelopoljskog Višeg suda, oslovljavao sa gospodine a povremeno i prelazio na prisno „ti”. Zbog čega se onda sin državnog tužioca ne bi javio ovom uglednom građaninu? Nema razloga.

Vrhovni državni tužilac zato ne bi trebalo da podnese ostavku zbog noćnog provoda svog podmlatka i neke državne siće utrošene na službeni automobil. Nego upravo suprotno, zbog toga što je zahvaljujući tužilaštvu javiti se Dušku Šariću u diskoteci, pravno gledano, isto što i javiti se bilo kom drugom neosuđivanom građaninu ove zemlje. Što će nas to koštati milione eura odštete. Jer je optužnica protiv Duška Šarića pala. Što je, ispada, nevin čovjek ležao u zatvoru. Zbog toga što pravni stručnjaci govore o manjkavosti te optužnice, dok Stanković ne odgovara na pitanje zbog čega tužilaštvo nije utvrđivalo porijeklo novca za koje je tvrdilo da je Šarić oprao. Zbog toga što je takva optužnica pomogla da Duško Šarić bude oslobođen a da ostane sumnja i u njegovu krivicu i u njegovu nevinost. Ako se Stanković može možda i pozvati na to da je optužnica protiv mlađeg Šarića podignuta prije njegovog mandata, njegova odgovornost leži sasvim sigurno u tome što se nije pokrenulo utvrđivanje eventualne odgovornost nadležnih tužilaca u tom slučaju. Ali i u mnogim drugim.

Nije to jedini „grijeh” tužilaštva. Pala je i optužnica protiv Safeta Kalića, još jednog ovdašnjeg državljanina koji je optuživan da je narkobos, a crnogorski sudovi presudili da nije. Zbog toga bi trebalo ne samo da mu platimo milione eura odštete, nego i da zaboravimo snimak njegove svadbe koja je spojila pripadnike regionalnih kriminalnih klanova i visoke funkcionere ovdašnje Agencije za nacionalnu bezbjednost . Možda i to da je u Njemačkoj osuđen na četiri godine zatvora zbog saučesništva u proizvodnji i stavljanju u promet opojnih droga. Stanković, kao i u slučaju Šarić, nije ponudio odgovor na opravdano pitanje javnosti – šta je sa odgovornošću tužioca za taj slučaj.

Pa Limenka, Solana, i druge zastare koje su nas koštale nove desetine miliona. Niko u tužilaštvu nije zbog toga odgovarao. Iako je, kako je i sam Stanković, nakon što smo saznali da je zastarela i afera Limenka, zbog koje je bratu predsjednika države Acu Đukanoviću isplaćeno oko 10 miliona eura naših para, „postojala teoretska mogućnost da se preispita odluka u slučaju Limenka”. U praksi je očito nešto drugo. U praksi se zna ko je ko i šta se može.

Ima još razloga da Stanković podnese ostavku. Tu je slučaj torture Mija Martinovića od strane pripadnika Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ), tokom građanskih protesta u oktobru 2015, gdje do danas nijesmo saznali ko su bili batinaši maskirani u uniforme SAJ-a. Tužilaštvo nije postupalo proaktivno u tom slučaju, niti je adekvatno reagovalo na ponašanje komandanta SAJ-a Radosava Lješkovića koji je odbio da otkrije identitet svojih potčinjenih, tvrdeći da zbog maski nije mogao znati ko je ko i ko sjedi pored njega.

Da tužilaštvo nije postupalo kako je trebalo u tom slučaju, utvrdio je i Ustavni sud Crne Gore. Na osnovu ustavne žalbe koju je u Martinovićevo ime podnijela Akcija za ljudska prava (HRA) Ustavni sud je u svojoj odluci, naveo da su Martinoviću povrijeđena ljudska prava zbog ,,nedjelotvorne istrage Osnovnog državnog tužilaštva”. Je li neko odgovarao ? Znate odgovor.

Stanković bi mogao da podnese ostavku i zbog obećanja koja nije ispunio. Poput onog da su ratni zločini u vrhu liste njegovih prioriteta. Tokom prošle godine tužilaštvo je odbacilo sve krivične prijave za ratne zločine, a da o tome nije obavijestilo ni crnogorsku javnost, ni Evropsku komisiju.

Pa sve one prijave o stotinama miliona pronevjerenih naših para koje još čekaju u fiokama tužilaštva.

Već šest godina čeka se na odgovor hoće li neko odgovarati zbog 170 nezakonito izdatih garancija KAP-u, Željezari i Pobjedi. Državna revizorska institucija (DRI) u Izvještaju o reviziji državnih garancija za 2010. i 2011. godinu utvrdila je da su te garancije dodijeljene bez izrade procjene opravdanosti davanja pomoći, mimo propisa i bez kontragarancija. Stanković i njegovi nijesu još utvrdili ništa.

Tužilaštvo nema odgovor ni za slučaj dodjele državne pomoći Melgonija Primorki, a gdje se sumnja da je državni budžet oštećen za četiri miliona eura. Ne znamo ni šta se desilo sa 11 miliona eura koje je država pozajmila Prvoj banci, a koji, sumnja se, ipak nijesu vraćeni.

Možda je još gore kad Stanković i njegovi rade. Onda iz optužnica „ispadaju” članovi porodice Đukanović kao u slučaju Telekom, sklapaju se sporazumi sa šefovima kriminalnih grupa koji završe van zemlje, ljudi se sumnjiče preventivno, hapse i puštaju svako malo, nezakonito određuju pritvori, slučajevi vijeka baziraju na iskazima sumnjivih svjedoka, hapse advokati i opozicionari, javno im se objavljuju privatne prepiske….

To su razlozi zbog kojih bi Stanković trebalo da podnese ostavku. A Aleksa, nek je živ i zdrav, i nek uživa uz Sitnije, Cile, sitnije. Mi častimo.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMJENA MILENE POPOVIĆ – SAMARDŽIĆ: Kritika i kazna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Epidemiološkinja je smijenjena jer je, kao i za vrijeme prošle vlasti, nastavila da kritikuje ono što je za kritiku. Kompromis sa koronom pred Novu nazvala je polumjerama. Ministarka ove nedjelje kaže da su takve ,,mjere” dale pozitivne rezultate. U praksi imamo rekordan broj oboljelih

 

Dok novi soj korona virusa prouzrokuje rekordna oboljenja, zdravstvenim vlastima je sve više stalo do toga da se javnosti pokažu kao bezgrešni.

,,Potpuno je evidento da su mjere koje smo imali pred Novu godinu dale odgovarajuće pozitivne rezultate”, kazala je, ove srijede, ministarka zdravlja Jelena Borovinić – Bojović.

Podsjetimo, pred Novu je napravljen kompromis pa nije ispoštovan zahtjev stuke – Instituta za javno zdravlje da se zatvore ugostiteljski objekti i zabrane sva okupljanja. To je pravdano time da i pored očekivanog cunamija omikrona mora nešto da se zaradi.

Kao i mnogo puta do sada, bez dlake na jeziku, o tome da se radi o polumjerama javno je progovorila Milena Popović – Samardžić. Upozorila je i na scenario kojem sada pristustvojemo: svaki dan rekordni broj zaraženih.

,,U Crnoj Gori postoje dva paralelna svijeta – jedan je u bolnicama a drugi u Vladinom savjetu koji prekraja mjere. Ako to rade, a da ne dođu u bolnice i da vide kako to izgleda”, istakla je Popović – Samardžić.

To iskakanje iz sveopšte samohvale zdravstvenih vlasti, izgleda  je morala da plati. Početkom godine smijenjena je sa mjesta načelnice Odjeljenja za imunoprofilaksu, pripremu i kontrolu putnika u međunarodnom saobraćaju u Institutu za javno zdravlje. Utješno, ostala je da radi kao epidemiološkinja u Institutu. Odluku je donio direktor IJZ Igor Galić.

Smjena je uslijedila nakon što je portal CdM pisao da je doktorka Doma zdravlja Budva radila sa pacijentima uprkos tome što je kovid pozitivna, a to je odobrila Popović – Samardžić. 

Ona je objasnila da izolaciju uvodi i prekida sanitarni inspektor na preporuku epidemiologa nadležnog za zdravstvenu ustanovu, ali i da ona sanitarnom inspektoru nije uputila zahtjev za prekid izolacije koleginice te da to ne spada u njenu nadležnost.

Popović za Monitor kaže da je predložila da se inovira zastarjeli protokol za pacijente inficirane omikron sojem virusa, a po uzoru na protokol Centra za zarazne bolesti SAD-a, prema kome se vrijeme izolacije smanjuje na 5 dana, uz obavezno nošenje maske narednih 5 dana. Istakla je da koleginica koja je radila isključivo sa kovid pozitivnim pacijentima, osmoga dana od svog inficiranja, bez ijednog simptoma bolesti i sa tri primljene doze vakcine, nije mogla predstavljati epidemiološki rizik ni po sebe ni po već inficirane pacijente.

Navodi, Popović – Samardžić i da su Francuska, Kanada, SAD i još neke zemlje napravile izuzetak od pravila izolacije za medicinsko osoblje koje nema ili ima blaže simptome. Ta vanredna mjera ima za cilj da ublaži nedostatak osoblja u bolnicama i drugim medicinskim ustanovama izazvan dosad neviđenim rasplamsavanjem epidemije.

I u Crnoj Gori je od ove srijede samoizolacija skraćena sa deset na sedam dana.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SELEKTIVNA REAKCIJA AGENCIJE ZA ELEKTRONSKE MEDIJE: „Kabal“ diraju samo kada odgovara politici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predstavnici AEM-a dugo su govorili da nemaju velike nadležnosti da reaguju prema televizijama koje crnogorski građani gledaju posredstvom kablovskih operatera, ali skorašnje promptne reakcije pokazuju da mogu – ukoliko hoće ili ako nekome tako odgovara

 

Otkad se u crnogorskim domovima rasprostranila upotreba kablovskih televizija, građani sve više uživaju u stranim zabavnim TV programima. Najviše u emisijama koje se proizvode u Srbiji. A baš preko takvih programa sve se češće  plasira seksistički sadržaj i govor mržnje upakovan u smijeh i zabavu.

Sve je kulminiralo rijaliti programima. S druge strane, pojavile su se emisije koje se gledaocima predstavljaju kao informativni program, ali se kroz njih crtaju mete različitim „izdajnicima“ određenih ideologija, politika i nacija. Pritom se brutalno vrijeđaju pojedinci i širi govor mržnje prema određenim skupinama ljudi, koje vežu ista uvjerenja ili pripadnost.

Agencija za elektronske medije (AEM) kod nas je nadležna za poštovanje programskih standarda i principa, koju u našim zakonima i podzakonskim aktima zabranjuju „podsticanje na mržnju, netrpeljivost i diskriminaciju“. Agencija ima nadležnost da reaguje prema svim televizijama koje svoj program emituju u Crnoj Gori posredstvom nacionalnih frekvencija ili kablovskih operatera.

Njihova valjana reakcija dugo je izostajala. Tek povremeno su sankcionisane televizije sa nacionalnom frekvencijom kod kojih bi uočili kršenje programskih principa. Ubjedljivo najviše prigovora imala je televizija Pink, koja je nacionalnu frekvenciju imala i u Crnoj Gori. Kažnjavana je uglavnom nakon prigovora pojedinaca koji su vrijeđani i blaćeni u tzv. informativnim programima ove televizije. Pink je u većini slučajeva sankcionisan samo opomenom.

Agencija je imala još ležerniji pristup kada je riječ o programima koji emituju kablovske televizije. Tadašnji čelnici AEM-a pravdali su se kako zakoni daju više slobode „kablovskim televizijama“. Dok su pojedini članovi Savjeta AEM-a objašnjavali kako Agencija ne smije izigravati cenzora.

„Kada govorimo o kablu, to je obilje slobodnih programa koji su pod nadzorom Agencije ali uz nešto što se zove slobodni segmenti njihovog izbora od strane kablovskih operatora. To, međutim, ne znači beskrajnu slobodu i to znači da u određenim momentima regulator može da ukaže na problematične sadržaje i da od kablovskih operatora traži njihovo skidanje sa programskih kataloga“, govorio je  bivši direktor Agencije Abaz Džafić.

Međutim, u par navrata je regulatorna institucija ipak reagovala. Posljednji put  prije nekoliko dana kada je na pola godine sa crnogorskih kablovskih televizija skinut dio programske šeme srbijanske televizije Happy. To je bio drugi put da AEM reaguje „u kablu“.

Osuđeni ratni zločinac i dokazani huškač Vojislav Šešelj u jutarnjem programu sankcionisane televizije iznio je niz mizoginih uvreda na račun Cetinja i Cetinjanki. Šovinizmu ratnog zločinca pridružio se voditelj, ujedno i glavni urednik TV Happy Milomir Marić. Prethodno je AEM privremeno zabranio emitovanje programa TV Pink i TV Happy zbog anticrnogorske propagande uoči lokalnih izbora u Nikšiću.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo