Povežite se sa nama

Izdvojeno

VUK JANIĆ I POSLJEDNJA JUGOSLOVENSKA JEDANAESTORICA: O izgubljenim snovima

Objavljeno prije

na

Ivica Osim: ,,Politička situacija je postajala sve gora, a reprezentacija je igrala sve bolje i bolje”. Onda se zemlja raspala a zlatni dječaci iz Čilea 1987. rasuli su se svijetom. Režiser Vuk Janić od 1994. kao izbjeglica, živi u Amsterdamu. U holandskoj prijestonici sreli smo se neposredno nakon premijere njegovog filma 2000

 

Sada već davne 2000, film Vuka Janića, Poslednja jugoslovenska jedanaestorica prikazan je u Amsterdamu. Iste godine, nagrađen je prvim mjestom u konkurenciji dokumentarnog filma. Dirljivo svjedočenje fudbalera posljednje reprezentacije SFRJ-a, o njihovom doživljaju raspada zemlje i karijerama koje su nastavili rasuti po svijetu. Režiser, koji je i sam iskusio strahote rata u rodnom Sarajevu, proputovao je Evropom i razgovarao sa slavnim igračima ,,zlatne generacije”. Fudbalerima koji su 1987, u Čileu, ponijeli titulu omladinskog svjetskog prvaka. Sa Sinišom Mihajlovićem i Zvonimirom Bobanom u Italiji, Robertom Prosinečkim u Zagrebu, Predragom Mijatovićem u Madridu. Osim njih i sa Dejanom Savićevićem u Beču i Ivicom Osimom u Gracu.

Vuk Janić od 1994, kao izbjeglica, živi u Amsterdamu. U holandskoj prijestonici sreli smo se neposredno nakon premijere njegovog filma.

,,Ovo nije film samo o fudbalu”, objasnio je. ,,Ovo je metafora o raspadu Jugoslavije. O pokušaju da razumijem ono što razumjeti ne mogu. Do kraja života neću razumjeti šta se u mojoj zemlji desilo i zašto”.

Ringišpil se polagano okreće preko platna, a onda umorno lice Ivice Osima. Čuje se pitanje režisera Janića.,,Prvo su se otcijepile Hrvatska i Slovenija, ali vi nastavljate da igrate i borite se za Jugoslaviju?” ,,Ne bori se niko za Jugoslaviju. Borili smo se za igru. Igra je igra. Bilo je slučajeva u ratu kada je zatišje, pa je raja igrala na male golove, oni isti koji su se borili jedni protiv drugih. To je jedna fina vrsta rata, a ne onog krvavog”.

Poslije ovakvih scena, zbog kojih se bolno grči utoba, slijede nježni porodični detalji. Boban sa ćerkom dok zalivaju cvijeće, Prosinečki pokazuje slike iz mladih dana na kojima je sa Šukerom, Peđa Mijatović ubjeđuje sina da je hladno da se kupa napolju u bazenu i ponavlja: ,,Znaš da bi te tajo pustio…”

U kadru je JAT-ov avion na putu u Italiju na sjetsko fudbalsko prvenstvo, 1990. Drugi dnevnik Televizije Beograd počinje najavom: ,,…Momci u plavim majicama krče put ka svjetskim fudbalskim visinama… Trener Osim se ljubi sa igračima, jugoslovenske zastave vijore se na tribinama, masa navijača skandira ‘Jugoslavija’”.

Sarajevo iste noći. Sve živo je na ulicama. Automobili sa upaljenim sirenama, pjenuša šampanjac, Sarajlije slave pobjedu i pjevaju Jugoslaviji.

,,Bosna se nekako osjećala najbliža sa tom reprezentacijom. Još su gajili nadu, iako su opasnost i strah već bili tu. Vidjeli su u tom uspjehu reprezentacije šansu za popravak nečeg što se više nije dalo popraviti. Politički, stanje je postajalo sve gore, a reprezentacija je igrala sve bolje i bolje”, priča Osim.

Glas komentatora: ,,Prilika, Savićević i 2 : 0. Jugosloveni su nadmoćno završili kvalifikacije, osvojivši prvo mjesto sa samo jednim porazom i sedam pobjeda u osam susreta”.

Slovenački igrači ostali su do kraja postojanja reprezentacije. Osim u Gracu pred kamerama: ,,Pokušavao sam da taj tim zadržim na okupu… Don Kihot je bio malo dijete za nas”.

Nije uspio. Maja 1992, na konferenciji za štampu Ivica Osim doima se kao slomljen čovjek. ,,Teško mi je da kažem. Podnosim ostavku… Odlazim, gotovo je. Ovo je moj gest, moja lična odluka. Neću da govorim radi čega, neću da objašnjavam. Vi to dobro znate. Ako ništa drugo, činim što mogu da se bar sjetite da sam se rodio u Sarajevu, a znate šta se tamo dešava”.

U Sarajevu je počeo rat. Dokumentarni snimci minobacačkih granata, zgrade u plamenu, snimci improvizovanih utakmica tokom rata, stadion Koševo prekopan, hiljade svježih humki, izgorjela Zetra u pozadini…Posljednja oaza zajedništva se ruši.

Slike Vukovara. Tišina. Ovdje je već sve srušeno.

Filmska priča počeće najavom: ,,Dvije države, Hrvatska i SRJ, koje su ne tako davno bile u ratu, izvučene su žrijebom u istoj grupi za Evropsko fudbalsko prvenstvo 2000”.

Reditelj zumira Peđin lik dok govori: ,,Osamnaestog avgusta treba da se igra sa Hrvatskom i ja mislim da će to biti Beograd, bez obzira na sadašnju situaciju. Mislim da će se stvari do tada smiriti. Desilo nam se da smo sada rivali”.

Beograd je 1999, razvaljeni grad, ne samo po zgradama nego i u dušama. Trubači praćeni srpskim navijačima i Kebom, na ulicama. Usporeni snimak i igrači reprezentacije Hrvatske i SRJ ulaze na teren. Jedan pored drugog, ne gledajući se, ulaze Boban i Mijatović. Prvi put poslije rata ,,Čileanci” igraju zajedno, ovaj put na suprotnim stranama. Mijatović, Mihajlović i Savićević za SRJ, Boban, Šuker, Bokšić za Hrvatsku. Mihajlović ne prestaje da se čudi: ,,Do juče smo zajedno igrali za jednu reprezentaciju, slavili i tugovali. A, sad, jedni protiv drugih”.

Revanš u oktobru. Dejan Savićević ispred kamere: ,,Obezbjedjenje je na nivou. Nemam straha. A šta ko misli, to me najmanje interesuje. Oni misle da smo mi krivi, a mi mislimo da su oni krivi”. Hrvatski navijač između kordona obezbjeđenja dobacuje uvredu Savićeviću. Kamera zumira Savićevićeve oči koje plamte, dok i on izgovara psovku. Zatim se spokojnim glasom okreće Janiću. I dodaje: ,,Najvažnije je da se utakmica završi bez incidenata”.

Na zagrebačkim ulicama, oko ponoći, zabilježen je razgovor sa Zvonimirom Bobanom. Opet zastave, ovaj put šahovnica u krupnom planu. Boban sa širokim osmijehom, odgovara na Janićeva pitanja. ,,Normalno je da je sve oko ove utakmice puno žešće, puno bitnije, puno drugačije. Prvi put se sastajemo kao državne reprezentacije. Igrali smo zajedno, ali tako je život otišao, i povijest napravila, i to tako treba prihvatiti”.

Opet se intoniraju Lijepa naša i Hej Sloveni, ovaj put domaćini zvižde jugoslovenskoj zastavi. SRJ se kvalifikovala za Evropsko prvenstvo.

Kamera zumira lice Ivice Osima. Legendarni Švabo u svojoj kući, u austrijskim štajerskim brdima, posmatra snimak igre dvije reprezentacije. Janić je zabilježio i ovaj trenutak: dok navijači zaglušujućom vikom pozdravljaju svoje igrače, Šuker i Mihajlović se pogledaju u oči, prijateljski nasmiju i pozdrave. Oči Ivice Osima ožive, na tren postoji neki drugi svijet.

,,To je momenat nade i suština filma. Najznačajnija poruka. Da uprkos mržnji, koja se u masi osjeća, prijateljstvo pojedinaca može opstati”, priča mi Janić dok šetamo duž amsterdamskih kanala.

Osim je tada je trenirao Šturm iz Graca i od njih je napravio austrijske prvake. Janić objašnjava: ,,U kući u austrijskim koruškim brdima, izgledao mi je kao neko ko se baš tu namjerno izolovao”.

Umornim glasom Osim objašnjava. ,,Poslije događaja u Bosni, nisam jedini koji je pokušao da se negdje skloni, da pobjegne. Ali, ne možeš. I ako odeš, to je prisutno. Veliki problem nastaje kada se brutalno prekinu svi snovi i plamenovi… Mnogi ljudi čije su duše ubijene žive, a nisu više živi“.

Iako nije pripadao generaciji iz Čilea, Janić je Dejana Savićevića uvrstio  u film, jer je prijatelj sa Bobanom. Snimao ga je kada je tek došao u Beč.

,,Želio sam da snimam u njegovoj sobi, ali je rekao : ‘Nemoj majke ti, stvari su u stanu jedna preko druge i nemam volje da ih sada raspremam’. Želio sam da uhvatim miris njegovog života. Snimali smo u   jednom hotelskom apartmanu, ali miris Dejanovog života osjetio sam kad smo otišli na Prater, onaj veliki točak napravljen početkom ovog vijeka, odakle se vidi Beč kao na dlanu. Moja je ideja bila da zabilježim ono što je za njihove živote karakteristično u vremenu u kojem snimamo. Mislim da sam u tome na neki način uspio”.

Prosinečki je odveo Janića u selo gdje mu žive roditelji. Idilična slika igrališta na kojem je napravio prve fudbalske korake. Sinušu  Mihajovića snimao je dok je ,,ležao kao gospod Bog naslonjen na loptu”, a u pozadini ekipa Lacija trenirala.,,Imaš najskuplji tim u drugom planu, dok mi pričamo šta se dešavalo u Jugoslaviji”. Ispričaće da je kao dijete učen da je Jugosloven, ali da je postao Srbin zbog svega što se u ratu dogodilo. Njegovi roditelji, majka Hrvatica i otac Srbin, morali su napustiti Vukovar, u strahu od hrvatskih vojnika… “

Dogovor za snimanje sa Zvonimirom Bobanom Janić je napravio pred utakmicu u Beogradu. ,,Boban je obrazovan, jako puno zna. Ličnost”, kaže Janić. ,,Djelovao je perfektno smireno, pričao je o prijateljstvu sa Dejanom, o tome kako je kao klinac došao iz Imotskog u Zagreb, da bi stanovao u internatu za mlade fudbalere… “

Zavaljen u dubokom baroknom naslonjaču, obrubljenom zlatom, u salonu vile u Madridu, Peđa Mijatović, dječačkim osmijehom i sa  tugom u glasu: ,,Sa svima njima, sa kojima sam igrao Svjetsko prvenstvo 1987. u Čileu i danas sam u odličnim odnosima”.

Onda svako od nas dugo odvija svoj film u sebi.

 

Mogli smo biti pobjednici

U intervju za holandski nedeljnik Panorama Vuk Janić na pitanje da li je, zbog sopstvenog iskustva i emocija bilo teško napraviti ovakav film, odgovara:  ,,Jako. Kad sam napustio Sarajevo 1994, nisam želio da razmišljam o pošlosti i o svemu što sam ostavio iza sebe. Ali, kasnije, sjetio sam se grupe igrača moje zemlje u čijim sam igrama uživao. Generacija, koja je kao jugoslovenski tim mogla stići daleko. Mogli su biti pobjednici svjetskog kupa. Toliko su obećavali, ali zbog događaja u mojoj zemlji razdvojili su se i obećanja se nisu realizovala. Odlučio sam da napravim film o ‘zlatnoj generaciji’. Ovo je film o izgubljenim snovima

 Lidija SOLDO KOJAŠEVIĆ

Komentari

FOKUS

RASPAD VLASTI: Pet modela raspleta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nekoliko je načina razrešenja političke krize. Nema idealnog. Kad se sve sabere – koncentraciona vlada, po ugledu na onu koju je nekada predlagao Pokret Odupri se je  model koji bi omogućio da se smanje tenzije, i obezbijedi širok konsenzus neophodan za organizovanje izbora. Taj predlog nije na stolu

 

Nakon Inicijative za smjenu Vlade, koju je prethodne sedmice parlamentu podnijela lista Crno na bijelo (Građanki pokret URA i CIVIS) i dio opozicije – SDP, SD Bošnjačka stranka, Albanska lista, Albanska partija i dio poslanika DPS-a, premijer Zdravko Krivokapić ocijenio je da je u Crnoj Gori na djelu – ,,državni udar”. Ne znaš da li govori Krivokapić ili Milo Đukanović. Montiranu aferu državni udar, gledali smo kao odgovor Demokratske partije socijalista na realnu mogućnost da 2016. godine, izgubi vlast.

Đukanovićev DPS ipak je to doživio u avgustu 2020, ali je stanje ostalo – isto. U pokušaju da očuva Vladu, Premijer Krivokapić, poput Đukanovića, uzvratio je udarom na ,,izdajnike”. One koji ne staju uz njega. Smijenio je Sergeja Sekulovića sa pozicije v.d. ministra pravde, a samim tim i iz članstva Sudskog savjeta. I postavio – sebe. Tako je Krivokapić sada premijer, ministar pravde, i član Sudskog savjeta iako nije pravnik. Potom je smijenio Borisa Marića, direktora Direktorata za pravosuđe, i Danila Mrdaka, direktora Direktorata za zaštitu životne sredine. Ministra  spoljnih poslova Đorđa Radulovića povukao je nazad kući iz diplomatske posjete Makedoniji, što su tamošnji mediji okarakterisali diplomatskim skandalom.

Premijer se odrekao i nasleđa mitropolita Amfilohija, čiji je amanet po sopstvenom priznanju, kao premijer izvršavao. Sada, kada njegovoj Vladi prijeti smjena, Krivokapićeva Vlada je, bez dijela, ministara, poslala Patrijarhiji u Beograd izmijenjeni  Temeljni ugovor sa SPC-om, na potpis. U novom dokumentu umanjuje se, između ostalog,  istorijska uloga Mitropolije crnogorsko-primorske, i izbacuje termin Pravoslavna crkva, koji se vezuje za pokojnog mitropolita Amfilohija, odnosno njegove navodne namjere da Mitropoliju crnogorsko- primorsku učini autonomnom od SPC-a. Novim dokumentom dodatno je minimalizirana uloga države u upravljanju crkvenom imovinom.

Krivokapić je stigao i na čelo liste Zajedno za budućnost, potom i  na čelo Vlade,  o čemu je i sam više puta svjedočio, zahvaljujući uticaju Mitroplije crnogorsko- primorske, odnosno mitropolita Amfilohija, na dio tadašnje opozicije, koja sada čini parlamentarnu većinu. Uticaj litija – protesta koje je uoči izbora mjesecima organizovala Mitropolija, na rezultat izbora u avgustu 2020, bio je presudan. Kao i snažno pozicioniranje te crkve u politički život Crne Gore nakon izbora. Bliskost Mitropoliji, odnosno SPC-u, postala je ulaznica u državne strukture i pozicije, a njena želja prioritet. Predstavnici SPC-a stigli su čak i u vodeće tijelo državnog univerziteta.

U jeku političke krize u Crnoj Gori i potpredsjednik Vlade i lider Građanskog pokreta URA Dritan Abazović, otputovao je u posjetu srpskom partrijarhu Porfiriju u Beograd. O detaljima i razlozima  posjete,  nema zvaničnih detalja. Ona je okarakterisana kao – privatna. Abazović je nedavno gostujući na RTCG-u, kazao da Krivokapić ne bi bio premijer, da on nije na to uticao u razgovoru pod Ostrogom sa pokojnim mitropolitom Amfilohijem. Tako je samo dodatno potvrdio ono što se zna – da je Mitropolija imala direktan uticaj i na sastav Vlade.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMIJENJEN BORIS MARIĆ, PONOVO OKRNJEN TUŽILAČKI SAVJET: Krivokapić želi odlučujući glas u tužilaštvu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilački savjet je raspisao konkurs za novog vršioca dužnosti vrhovnog državnog tužioca, koji ujedno predsjedava i tim upravljačkim organom, ali zbog smjene jednog člana možda ne bude potrebne većine za izbor VD-a

 

Članovi Tužilačkog savjeta konačno su održali prvu sjednicu i verifikovali mandat.  Tako je poslije skoro pola godine krize u tužilaštvu zbog političkih prepucavanja oko jednog spornog pravnika, TS profunkcionisao. No, izgleda, u pogrešno vrijeme.

U Skupštini je pokrenuto pitanje (ne)povjerenja Vladi Crne Gore, a prema javnim istupima poslanika vladajućih i opozicionih partija, početkom februara aktuelna garnitura izvršne vlasti neće dobiti povjerenje. Takva situacija odrazila se i na Tužilački savjet.

Premijer Zdravko Krivokapić preuzeo je rukovodstvo nad Ministarstvom pravde, ljudskih i manjinskih prava i smijenio državnog sekretara Borisa Marića. Tim resorom ranije je rukovodio ministar unutrašnjih poslova Sergej Sekulović, nakon što je u Skupštini smijenjen bivši ministar Vladimir Leposavić.

Marića je ranije Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava odredilo za člana Tužilačkog savjeta ispred te organizacije. Monitoru je iz tog resora pojašnjeno da smjenom sa funkcije državnog sekretara, po automatizmu on više nije član Tužilačkog savjeta. Tako je nakon šest mjeseci peripetija i političkih kompromisa ovo upravljačko tijelo ponovo nepotpuno. Pitanje je da li će Krivokapić do 4. februara uspjeti da popuni Tužilački savjet, s obzirom na to da predsjednik Skupštine mora da verifikuje mandat.

Više sagovornika Monitora smatra da bi Krivokapićev kandidat za Savjet mogao biti novoimenovani sekretar u Ministarstvu pravde, ljudskih i manjinskih prava Andrej Milović. Nakon sada već izvjesnog „pada“ Vlade, on bi mogao biti Krivokapićev čovjek u Tužilačkom savjetu do izbora nove Vlade.

Marić je na konstitutivnoj sjednici Tužilačkog savjeta podržao kolegu – člana iz reda uglednih pravnika Sinišu Gazivodu, da se objavi poziv za vršioca dužnosti Vrhovnog državnog tužioca. On je bio jedan od šestorice koji su podržali taj predlog, dok je pet tužilaca bilo protiv. Bez Marića, odnosno predstavnika resornog ministarstva u Tužilačkom savjetu, neće se moći nadglasati tužioci.

Konstitutivna sjednica počela je zahtjevom Gazivode da se u što kraćem roku raspiše poziv kako bi se kandidati „ohrabrili da se prijave za krovno mjesto u tužilačkoj organizaciji”. Tužilački savjet ima zakonsku obavezu da na prvoj sjednici odredi VD VDT-a, ali Zakonom o državnom tužilaštvu nije precizirano na koji način bi to mogli učiniti. Gazivoda je naglasio da se to ne smije raditi kao do sada jer bi se u javnosti stvorila percepcija o netransparentnosti.

„Zbog toga smatram da je neophodno da proceduru učinimo transparentnom. Da je sprovedemo u skladu sa principom integriteta, omogućimo neku vrstu kompetitivnosti i pravnu prazninu popunimo tako što ćemo raspisati poziv koji bi bio konsultativnog karaktera, i iz kojeg bi vidjeli koja su lica zainteresovana za privremeno vršenje ove dužnosti”, predložio je Gazivoda.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MINISTARKA ZDRAVLJA KRŠI MJERE PROTIV KORONE: Politika joj preča od zdravlja građana

Objavljeno prije

na

Objavio:

Posljednji postupak ministarke zdravlja Jelene Borovinić – Bojović pokazuje da se nova vlast vratila na DPS postavke u kome je politika važnija od zdravlja

 

Partijski ciljevi i sumanuta poslijeizborna kombinatorika bili su važniji od zdravlja građana, pisao je Monitor nakon protestnog skupa u septembru 2020. na kome su se okupili tada nezadovoljni čelnici DPS-a i više hiljada ljudi u navodnoj odbrani države. Tadašnji predsjednik Nacionalnog koordinacionog tijela za borbu protiv zaraznih bolesti (NKT) Milutin Simović nije prisustvovao skupu ali ga je podržavao svim srcem.  

Sličan scenario, pravdan većim političkim interesima, ponovio nam se ove sedmice. ,,Sa mojim dragim kolegama ministrima idem i ja”, najavila je svoje prisustvo protestu ministarka zdravlja Jelena Borovinić – Bojović potrešena najavom mogućeg formiranja manjinske vlade.

Političke igre, opet su se pokazale kao sprešnije od zdravlja. Mjerama koje su na snazi do 2. februara zabranjeno je okupljanje stanovništva u zatvorenim i na otvorenim javnim mjestima, organizovanje javnih priredbi, političkih i drugih manifestacija na otvorenim javnim mjestima, osim uz prisustvo ne više od 50 lica, uz poštovanje propisanih mjera.

Ministarka se ipak nije skroz zaboravila, pa je apelovala: ,,Molim i građane koji iz različitih razloga protestuju da se okupljaju u grupama do 50 ljudi uz nošenje maske i držanje odstojanja. Zdravlje nema alternativu”.

Iz udruženja Ugostitelji Crne Gore poručili su da su ,,zgroženi najavom Borovinić – Bojović da će prisustvovati protestu sa kolegama ministrima”, koji su ih zatvorili pred Novu godinu zbog epidemiološke situacije. ,,Nemamo riječi za takvo ponašanje ministarke i ostalih članova Vlade, koji na ovaj način pokazuju gdje su im građani i privreda, kao i da, kada su u pitanju njihovi inreresi, ne poštuju mjere koje donose”, saopštili su iz Udruženja ugostitelja.

Zbog oštrih reakcija javnosti ministarka se nije pojavila na protest.

Građanska inicijativa 21. maj podnijela je Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici krivičnu prijavu protiv ministara Milojka Spajića, Jakova Milatovića, Ratka Mitrovića i ministarke Vesne Bratić, zbog kršenja zdravstvenih propisa o suzbijanju širenja korona virusa prilikom učešća na protestu protiv manjinske vlade.

U Krivičnom zakoniku propisano je – ko ne postupa po propisima, odlukama, naredbama ili nalozima kojima se određuju mjere za suzbijanje ili sprečavanju opasne zarazne bolesti kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine. Za ministre i ostale političare te mjere odavno ne važe.

Iz GI 21. maj poručili su da ,,ministri na taj način narušavaju povjerenje u institucije i rizikuju da je ostatak građana ne poštuje mjere”. Na pitanje zašto u krivičnoj prijavi nije ministarka zdravlja  koja je najavila da će biti na protestu tako motivisala građane da oni dođu, koordinator građanske inicijative Ljubomir Filipović, je kazao da ipak nije bila na licu mjesta pa je zbog toga i izostavljena iz krivične prijave.

Ministarka zdravlja je pokušala da objasni svoj postupak tvrdnjom da nije rođena u fotelji, da ne brani svoju poziciju već da izražava protest protiv namjere da se glasovima ljudi koji su protivnici nekadašnjeg režima sada upravo oni pokušavaju ,,nasilno vratiti na vlast”. Kazala je i da ,,vjeruje da to građani neće dozvoliti”, a da će ona sama, shodno svojim mogućnostima, biti brana za povratak DPS-a na vlast.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo