Povežite se sa nama

MONITORING

Za koga igra Veselin Veljović

Objavljeno prije

na

Zbog bezazlene tuče na košarkaškom igralištu, u kojoj je slučajno povrijeđen sin Nebojše Medojevića, lidera PzP (kako se događaj može tumačiti iz saopštenja Uprave policije) crnogorski ministar inostranih poslova Milan Roćen zaratio je sa Njemačkom i Velikom Britanijom. Događaj, po svemu sudeći, nije tako bezazlen kako ga nadležni pokušavaju predstaviti. Roćena je naljutilo to što su ambasadori, Ketrin Najt Sends i Peter Plate, u zajedničkom saopštenju za javnost osudili napad na sina lidera PzP, uz napomenu da taj događaj zahtijeva temeljnu policijsku istragu. Ministar je ocijenio da su ambasadori tako prekršili dobru diplomatsku praksu da se prije saopštenja o konkretnom slučaju informišu u MIP-u. Tamo bi im valjda dali uputstvo da ne treba osuditi napad i da ne treba sprovesti temeljnu policijsku istragu?

Roćenovo ministarstvo izdalo je saopštenje iz kog bi se moglo pomisliti da je Crna Gora postala velesila: ,,Ukoliko bude potrebno Ministarstvo će dati instrukciju svojim ambasadorima u Berlinu i Londonu da ovim povodom obave razgovore na odgovarajućem nivou u ministarstvima inostranih poslova ovih zemalja”. U Berlinu i Londonu se tresu…

Da li su saopštenja za javnost ambasadora Njemačke i Velike Britanije kršenje dobre diplomatske prakse manje je važno. Roćenu nijesu smetala dosadašnja saopštenja i ocjene ambasadora. Pitanje je, šta je to Roćen, kojeg je Medojević optužio da direktno stoji iza napada na njegovog sina, skupa sa premijerom Milom Đukanovićem i direktorom Uprave policije Veselinom Veljovićem, u stvari htio da kaže?

Zatrašivanje i glumljenje velesile nije, smatra Milan Popović, profesor Pravnog fakulteta u Podgorici, bilo okrenuto spolja.

,,Roćen vrlo dobro zna kolika je Crna Gora, i vjerujem da te prijetnje služe isključivo za unutrašnju upotrebu. Oni će izgladiti odnose sa ambasadorima, ali će poruka za unutra ostati”, komentariše Popović.

Zaista, MIP je ubrzo poslao pomirljivo saopštenje, stvari su se izgladile. Ali ostalo je, kako je to građanima pojasnio Miodrag Vuković, visoki funkcioner DPS-a, da Roćenovo ministarstvo nije ,,mekano i da ima kičmu”. Popović smatra da je to samo dio kontinuiranog zastrašivanja neistomišljenika od strane crnogorskog režima.

VELJOVIĆ, SPORT I KRALJEVI ZAGORIČA: Zastrašujuće je svakako to da crnogorska policija zna, bez sprovedene istrage, a tek na osnovu iskaza napadača, da prebijanje sina Nebojše Medojevića nije politički motivisano.

Kako to zna Veselin Veljović? Da li to direktor Uprave policije vjeruje na riječ napadačima, pitali su iz NVO Anima. Interesantno je da je kada je saopštenje pušteno u javnost, a prije nego je Medojević državni vrh optužio da stoji iza napada, novinarima iz Uprave policije napomenuto da je napadnuti dječak sin lidera PzP. Novinari to iz inicijala u saopštenju nijesu mogli zaključiti.

Da je takvo ponašanje Uprave policije neprofesionalno ocijenili su i iz Akcije za ljudska prava i Mreže za afirmaciju nevladinog sektora. Iz MANS-a su upozorili da je napad na Medojevićevog sina ,,poruka organizovanog kriminala svima koji se usuđuju da traže uspostavljanje vladavine prava”. Napad na sina lidera PzP osudili su pojedinci iz medija, NVO sektora i opozicije. Pridružio im se i predsjednik parlamenta Ranko Krivokapić. Ništa ga ne košta.

Policija uvjerava da je bilo ovako: mladići (misli se na napadače koji sebe na Facebooku zovu krunisanim kraljevima Zagoriča i mjere se težinom krivičnih djela koje su počinili ) su samo htjeli da igraju košarku. Maloljetni sin Nebojše Medojevića i njegov drug nijesu htjeli da im prepuste teren, pa su ih krunisani kraljevi, braća Stanišić – Radoslav zvani Gile, Vidoje zvani Vile, i Saša – napali. Veljoviću su pripomogli iz Pobjede. Ta dnevna novina sprovela je istraživanje o nepisanim pravilima prvenstva na košarkaškim igralištima, pojašnjavajući čitaocima da je pravilo da se mlađi sklone kad dođu stariji.

Na stranu to što kraljeve Zagoriča, dobro poznate u tom dijelu Podgorice, komšije ne viđaju često sa loptom u ruci. Fotografije Gila, Vila i Saše Stanišića dovoljne su da uvjere da je malo onih koji im se ne bi sklonili sa puta. Tetovaže zmajeva, Vasilija Ostroškog, i prezimena na leđima, i pištolji ispod miške, dovoljan su razlog da se onaj ko ih na igralištu sretne, a ne pripada istom miljeu, skloni a da ga samo zamole. Medojevićev sin nagrađen je Lučom kao jedan od stotinu najboljih svršenih osnovaca u Podgorici. Objavljeno i u Pobjedi.

Nebojša Medojević za Monitor objašnjava da njegov sin nije ni dobio priliku da izbjegne Stanišiće. ,,Moj sin je na igralištu bio sa bratom od tetke i njegova dva druga. Igrali su košarku. Prišla su im neka mala djeca i zamolila da igraju. Odgovorili su im da će brzo završiti, za koji minut. Utoliko su se Stanišići obrušili na mog sina, udarali ga svuda, po glavi, leđima…Ostale dječake nijesu dirali”.

Medojević tvrdi da iza napada direktno stoje dva visoka funkcionera ANB ,,ogrezla u kriminal”. ,,Ta dvojica ANB funkcionera kontrolišu mrežu narkodilera u Podgorici, a među njima i braću Stanišić”.

Braća Stanišić su, sudeći bar po arhivima crne hronike, osuđivani za teško nasilništvo, narušavanje reda i mira i krađu. Radoslav Gile Stanišić je u julu 2004. godine osuđen na dvije i po godine zatvora zbog pokušaja ubistva. U vrijeme kada je trebalo da bude u zatvoru, u maju 2005. godine, napao je sugrađanina, zbog čega je osuđen za nasilničko ponašanje. Šta je radio na slobodi, policija nije objašnjavala. Njegov brat Vidoje takođe je osuđivan za nasilničko ponašanje, a bio je i među desetak ,,huligana” koje je policija zbog narušavanja javnog reda i mira uhapsila nakon protesta opozicije zbog priznanja nezavisnosti Kosova. Opozicija je tada optužila tajnu policiju da je instruisala ,,hiligane” da organizuju nerede.

Lider PZP tvrdi da mu je jedan od dvojice funkcionera ANB prethodno slao ,,neartikulisane poruke upozorenja”.
Nekoliko dana prije napada na njegovog sina, Medojević je javno ustvrdio da postoje snažne indicije da su ,,neki službenici ANB-a uključeni u specijalnu akciju sakrivanja Darka Šarića od pravosudnih organa”, i pozvao nadležne da ispitaju ,,kako su neki ljudi iz državnog establišmenta i bezbjednosnih agencija postali vlasnici imovine koja je višestruko veća od njihovih redovnih primanja”.
ČIJI SU POLICIJA I TUŽILAŠTVO: Umjesto toga, policija i tužilaštvo pokrenuli su istragu o tome ko je na Jutjubu postavio snimak svadbe Safeta Kalića, na kom se vidi da su svadbi prisustvovali i funkcioneri ANB-a Zoran Lazović i njegov tadašnji kolega Ljubiša Mijatović. Policija je tim povodom saslušavala novinara TV Vijesti i Monitora Petra Komnenića pod obrazloženjem da je TV Vijesti prva objavila snimak, i Veselina Bajčetu, finansijskog direktora MANS-a, uz objašnjenje da je on od strane tužilaštva nasumično izabrani građanin.

Komnenić i Bajčeta su nakon saslušanja ocijenili da je nevjerovatno da policiju i tužilaštvo interesuje ko je postavio snimak, a ne šta su funkcioneri ANB radili na svadbi Kalića, kojeg srpska policija smatra jednim od regionalnih narkobosova i kojeg je crnogorska policija označila kao saradnika u kriminalnim djelatnostima Pljevljaka Darka Šarića. Zbog toga je reagovala švedska organizacija Civil Rights Defenders. U pismu premijeru i ministru unutrašnjih poslova Ivanu Brajoviću ocijenili su da je to pritisak na one koji izražavaju kritičko mišljenje u vezi sa borbom protiv korupcije i organizovanog kriminala.

Lider PzP-a je tada istragu okarakterisao skandaloznom, i podsjetio da je sporni snimak tužilaštvu predao još 2008. godine, ali da je postupak izostao. On je kazao da saslušanja nijesu ,,iz Veljovićeve glave te da mu je to naredio Đukanović”, i da očekuje Veljovićevu smjenu.

Veselin Veljović, znamo, nije smijenjen. Uslijedio je napad na Medojevićevog sina. Šef policije, koji je posljednjih mjesec dana učestao sa saopštenjima u kojima se bori protiv domaćih izdajnika, od Medojevića preko neidentifikovanih medija i NVO organizacija, što, piše i u udžbenicima o političkom sistemu, nije njegov posao, nije naučio na odgovornost. Baš ovih dana sudi se njegovim potčinjenima za zločine u Bukovici. Veljović je tek svjedok.

Šef policije zna da iza Medojevićevog sina ne stoji politički motiv, zna ,,da hobotnica Darka Šarića nema pipke u Crnoj Gori”, zna da zemunci nijesu uživali zaštitu crnogorske bezbjednosne službe, zna da se kriminal iz Srbije prebacuje u Crnu Goru, zna da Dudićevo ubistvo nije obračun klanova. Šef policije nikako da nam kaže šta jeste.

Portparol PzP Koča Pavlović zapitao se otuda da li to što se Veljović upušta u demantovanje onoga što uhvaćeni zemunci pričaju policijama Hrvatske i Srbije, znači da Veljović govori kao glasnogovornik organizovanog kriminala.

POČETAK KRAJA: Napad na Medojevićevog sina, šta god ko mislio o slučajnostima i mogućnostima, nije prvi fizički napad na opozicionog lidera i njegovu porodicu. Medojevića je nedavno fizički napao Nenad Mićunović, rođak Branislava Mićunovića, nakon što je lider PzP Branislava Mićunovića javno označio kao bosa Crne Gore. Uslijedila je medijska hajka na Medojevića, koju je predvodio Televizija Crne Gore, ali kojoj su neizmjeran doprinos dali portal Analitika te Živa istina Darka Šukovića. Veselin Veljović je Medojevića tada saopštenjima predstavio kao crnogorskog izdajnika.

Konačno, skoro, na premijerskom satu u Skupštini Đukanović je Medojevića upozorio: ,,Nemojte da zebete kada su u pitanju naši partneri. Ja uvijek zebem kad vi odete u Beograd, jer se plašim vaših ranih radova iz Beograda. I plašim se da, slučajno, nekome ne padne na pamet da prevrednuje i vaš doprinos u glasilu zloglasnog zemunskog klana”.

Iz Pokreta za promjene upozorili su da je premijer tako nacrtao metu na leđima lidera PzP, te da je zbog toga direktno odgovoran za napad na njegovog sina. Prethodno je Đukanović, opet u Skupštini, upozorio Medojevića da nemaju svi demokratski kapacitet kao on.

,,Ako se premijer tako ponaša pred upaljenim svjetlima, na pozornici, gdje ga gleda domaća i međunarodna javnost, zamislite kakve naloge izdaje u užem kabinetu”, komentariše profesor Milan Popović. On smatra da je napad na Medojevićevog sina, ostavljajući malu mogućnost da nije direktno naložen iz vrha vlasti, značajan jer pokazuje da je crnogorski režim ušao u posljednju fazu. ,,Tako se Milošević ponašao pred kraj. Onda kada je njegova policija tukla djecu, srednjoškolce, a isto tako se ponašao prema spolja, kao što je to saopštenje MIP-a”. Represija se može samo pojačavati, upozorava on.

Popović napominje da se čini paradoksalnim da režim strahuje za opstanak taman poslije dobijenih izbora, ali da ,,oni mnogo bolje znaju na čemu počiva njihova vlast i koliko je krhka”.

Zato je potrebno da crnogorski građani, i svi oni kritičari vlasti, oni koji ne vjeruju u priču o Crnoj Gori kao ,,lideru u regionu” strahuju za svoju djecu. I da ih nauče kako da pognute glave prepuste igralište krunisanim kraljevima.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

 

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DPS FENOMENOLOGIJA: Između štitonoša i insajdera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. Brane ga, ako treba i “radikalno”, mladi nasljednici koji nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione. Ponašanje novih čelnika DPS  svjedoči da oni,  uprkos onom prividu neposrednih izbora, nijesu  izabrani  već – zaglavareni. Vođa je  i dalje vođa

 


Danijel Živković
, lider Demokratske partije socijalista zacementirao je ove sedmice mogućnost da ta stranka sa novim rukovodstvom krene putem reformi. U razgovoru za podgoričku Antenu M, Živković je poručio da će odgovor na eventualno hapšenje Đukanovića biti- “radikalan”.

“Ako postoji ta i takva namjera, i ako neko misli da će političkim uticajem ili instrumentalizacijom pravosuđa da pokrene i nastavi spiralu revanšizma ili da kroz iskazanu namjeru eventualno krene u takav naum, onda nemojte da imate dilemu da će odgovor biti radikalan. To znači da ćemo se organizovati dovoljno dobro da ćemo takve naume spriječiti”, saopštio je mladi Đukanovićev nasljednik.

I ranije se vidjelo da novo rukovodstvo DPS-a ne namjerava da napravi otklon od Đukanovićevog nasleđa i suštinski reformiše stranku. Jedan od nedavnih očiglednih znakova bio je i onaj kada je Živković  stao iza  Đukanovićevih opasnih poruka da  hapšenja bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića i nekadašnjeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora Zorana Lazovića mogu rezultirati osvetama.  Istih dana mlado rukovodstvo DPS-a stajalo je uz Đukanovića i na sahrani Nikšićanina Brana Mićunovića, sa kojim je višedecenijski vođa svojevremeno dijelio međunarodnu optužnicu za šverc cigareta. To je onaj zvanični dio. Nezvanično, dijelili su još toga.

Živkovićeve najnovije poruke govore ne samo da ova stranka pod novim rukovodstvom institucije poštuje samo ako ih kontroliše, već i da se zarad bespogovorne lojalnosti Đukanoviću, odriče i svoje evropske maske.

Sa Živkovićem se slažu i ostali u stranci. Potpredsjednik DPS-a Jevto Eraković saopštio da je Živkovićeva izjava primjerena i da je njom poslata poruka da “niko neće mirno posmatrati da se nešto dešava nezakonito, protivustavno i selektivno…, nego da želimo svim sredstvima da branimo ono što je u okvirima zakona i Ustava Crne Gore”.  Po Erakoviću je normalno da Đukanović bude izvan zakona. Nedodirljiv.  Po onoj, svi smo jednaki, samo su neki jednakiji.

Sve zajedno to svjedoči da novo vođstvo DPS- a, uprkos onom prividu neposrednih izbora, nije izabrano  već – zaglavareno. Vođa je  i dalje vođa.

Živkovićeva najava radikalnog odgovora na eventualno Đukanovićevo hapšenje  uslijedila je nakon prošlonedeljne objave hrvatskog Jutarnjeg lista  da bi Đukanović mogao biti lišen slobode “sljedećih dana”, i da su to saznali “iz dobro obaviještenih izvora u Podgorici bliskih tom nekadašnjem crnogorskom lideru”.

„Dakle, kako se priča po Podgorici, državno tužilaštvo, koje je sada pod kapom vladajuće prosrpske koalicije, to bombastično hapšenje priprema nakon što se navodno dogovorilo s nedavno iz Velike Britanije izručenim ‘biznismenom’ Duškom Kneževićem koji je navodno pristao da sarađuje i bude ‘zaštićeni svedok pokajnik'”, navodi Jutarnji list.

Duško Knežević saslušan je u tužilaštvu povodom afera Ničija kuća i Prvi milion, koje se vezuju za Đukanovića,  a za koje Knežević tvrdi da ima dokaze. On je, međutim, odbio da ih iznese „dok mu se ne pruže određene garancije“.

Analitičari ukazuju  da posljednje izjave iz DPS-a nesporno predstavljaju prijetnje i pritisak na tužilaštvo, i da imaju za cilj da “delegitimizuju” rad te institucije. Takođe, smatraju da je u pozadini zebnja Đukanovića od Kneževićevih insajderskih informacija koje bi mogao saopštiti tužilaštvu. Specijalani tužilac Vladimir Novović je tako bio tema kritika poslanika DPS- a  na ovonedjeljnoj sjednici o IBAR zakonima.

“Prisutan je  narativ o Skaj tužiocu (Novoviću), ‘političkim tasterima’ i slično. Ovim se podriva povjerenje javnosti ili bar dijela javnosti u rad ovog organa, s jasnom porukom da su otvoreni postupci nepravedni i da će i ovo proći. Time se šalju i poruke kojima će se podići moral u svojim redovima, odnosno da politička snaga i dalje stanuje u ‘njihovim’ redovima”, ocjenjuje Sergej Sekulović, analitičar i bivši ministar unutrašnjih poslova.  

Direktorica Akcija za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević ocijenila je da je pozadina ovakvih izjava  uvijek ili pokušaj uticaja na tužilaštvo ili dodvoravanje onome kome se nudi zaštita. Ona smatra  da na tužilaštvo te prijetnje ne bi trebale da utiču. “Osim da se eventualno pripreme za procesuiranje svih tih najavljenih krivičnih djela ako ona budu izvršena”.

Većina vladajućih partija oštro je reagovla na poruke Živkovića, osim iz Nove srpske demokratije. Funkcioner te stranke Jovan Vučurović saopštio je da  ne vidi problem u tome i da „svi imaju pravo da brane svoje ljude“ . I od zakona valjda.

U svakom slučaju, zanimljiva je aktuelna  DPS fenomenologija.  Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. A brane ga, ako treba i “radikalno”, oni koji iza sebe nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione.

Neki od dugogodišnjih Đukanovićevih saboraca postaće i njegova politička konkurencija.  Bivši DPS premijer i dugogodišnji šef tajne policije u doba Đukanovića, Duško Marković bi u  narednih petnaestak dana, javili su mediji,  trebalo da objelodani program i osnivače partije koju osniva. Marković je nedavno podnio ostavku na članstvo u DPS-u.

Duško Marković se povezuje sa brojnim aferama prethodnog režima, između ostalog sa švercom cigareta i tzv. mojkovačkim kriminalnim klanom, što je on više puta negirao, tvrdeći da su te optužbe “najobičnija” glupost”. Markovićev kum Veselin Veljović, još jedan od stubova bivšeg režima čije se ime takođe vezivalo za mojkovački klan, uhapšen je u julu prošle godine. Tužilaštvo ga tereti ga da je povjerljivim informacijama pomagao šefu kriminalne organizacije Aleksandru Mrkiću da švercuje cigarete. Marković je bo na čelu tajne policije u vrijeme ubistva urednika Dana Duška Jovanovića.  Deceniju nakon ubistva saopštio je da je dok je bio na čelu tajne službe upozoravao MUP  da je Duško Jovanović  ugrožen.  Tadašnji urednik Dana Nikola Marković podnio je zbog te izjave krivičnu prijavu tražeći da se Duško Marković „ odrekne imuniteta i progovori o svemu što je kao načelnik Službe državne bezbjednosti znao, a što se tiče ubistva Duška Jovanovića, odnosno da nam kaže ko je to prijetio i od koga je bio ugrožen život tadašnjem glavnom i odgovornom uredniku lista Dan.“  Marković se nije odrekao imuniteta i do danas na tu temu više nije rekao ništa. Zbog afere  trgovinom ženama S. Č, SDP je 2003. godine odbio da podrži njegovo imenovanje za ministra policije.

Marković se danas predstavlja kao budući lider nove partije koji nikad nije bio “ničije oruđe – pojedinaca, interesnih grupa, medija, pa ni DPS-a”, kako je napisao na mreži X.

Programski manifest i osnivači Markovićeve partije, biće, kako se najavljuje, predstavljeni na konferenciji za medije u narednih desetak dana. Stranka će se navodno temeljiti na evropskim vrijednostima i građanskom konceptu društva, a inicijativni odbor partije broji oko 50 članova koji su predstavljeni kao  – “doktori nauka, profesori, ljekari, inženjeri, ugledni pravnici, ekonomisti”. Za sada se samo zna da je među njima bivša ministarka nauke u Markovićevoj vladi  Sanja Damjanović.

Novo rukovodstvo DPS-a sa posljednjim izjavama pomaže  da  Duško Marković, „crna kutija“ Đukanovićevog režima, nastupa kao nekakav reformista. Baš kao što su za Đukanovićev rejting i dobre rezultate DPS-a na izborima najzaslužnije nove vlasti.  Prema nedavnom istraživanju DAMAR-a Đukanović je treći najpopularniji političar (iako to zvanično nije)u Crnoj Gori, odmah nakon Jakova Milatovića i Milojka Spajića. Isto istraživanje pokazuje da bi u slučaju samostalnog nastupa partija na izborima PES imao  22,8 odsto glasova,a DPS – 21, 1 odsto. Na lokalnim izborima u Budvi DPS je osvojio sedam mandata, a u Andrijevici 11 mandata i najbolji pojedinačni rezultat, bolji nego na parlamentarnim izborima.

Srećne promjene.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo