Povežite se sa nama

MONITORING

Za koga igra Veselin Veljović

Objavljeno prije

na

Zbog bezazlene tuče na košarkaškom igralištu, u kojoj je slučajno povrijeđen sin Nebojše Medojevića, lidera PzP (kako se događaj može tumačiti iz saopštenja Uprave policije) crnogorski ministar inostranih poslova Milan Roćen zaratio je sa Njemačkom i Velikom Britanijom. Događaj, po svemu sudeći, nije tako bezazlen kako ga nadležni pokušavaju predstaviti. Roćena je naljutilo to što su ambasadori, Ketrin Najt Sends i Peter Plate, u zajedničkom saopštenju za javnost osudili napad na sina lidera PzP, uz napomenu da taj događaj zahtijeva temeljnu policijsku istragu. Ministar je ocijenio da su ambasadori tako prekršili dobru diplomatsku praksu da se prije saopštenja o konkretnom slučaju informišu u MIP-u. Tamo bi im valjda dali uputstvo da ne treba osuditi napad i da ne treba sprovesti temeljnu policijsku istragu?

Roćenovo ministarstvo izdalo je saopštenje iz kog bi se moglo pomisliti da je Crna Gora postala velesila: ,,Ukoliko bude potrebno Ministarstvo će dati instrukciju svojim ambasadorima u Berlinu i Londonu da ovim povodom obave razgovore na odgovarajućem nivou u ministarstvima inostranih poslova ovih zemalja”. U Berlinu i Londonu se tresu…

Da li su saopštenja za javnost ambasadora Njemačke i Velike Britanije kršenje dobre diplomatske prakse manje je važno. Roćenu nijesu smetala dosadašnja saopštenja i ocjene ambasadora. Pitanje je, šta je to Roćen, kojeg je Medojević optužio da direktno stoji iza napada na njegovog sina, skupa sa premijerom Milom Đukanovićem i direktorom Uprave policije Veselinom Veljovićem, u stvari htio da kaže?

Zatrašivanje i glumljenje velesile nije, smatra Milan Popović, profesor Pravnog fakulteta u Podgorici, bilo okrenuto spolja.

,,Roćen vrlo dobro zna kolika je Crna Gora, i vjerujem da te prijetnje služe isključivo za unutrašnju upotrebu. Oni će izgladiti odnose sa ambasadorima, ali će poruka za unutra ostati”, komentariše Popović.

Zaista, MIP je ubrzo poslao pomirljivo saopštenje, stvari su se izgladile. Ali ostalo je, kako je to građanima pojasnio Miodrag Vuković, visoki funkcioner DPS-a, da Roćenovo ministarstvo nije ,,mekano i da ima kičmu”. Popović smatra da je to samo dio kontinuiranog zastrašivanja neistomišljenika od strane crnogorskog režima.

VELJOVIĆ, SPORT I KRALJEVI ZAGORIČA: Zastrašujuće je svakako to da crnogorska policija zna, bez sprovedene istrage, a tek na osnovu iskaza napadača, da prebijanje sina Nebojše Medojevića nije politički motivisano.

Kako to zna Veselin Veljović? Da li to direktor Uprave policije vjeruje na riječ napadačima, pitali su iz NVO Anima. Interesantno je da je kada je saopštenje pušteno u javnost, a prije nego je Medojević državni vrh optužio da stoji iza napada, novinarima iz Uprave policije napomenuto da je napadnuti dječak sin lidera PzP. Novinari to iz inicijala u saopštenju nijesu mogli zaključiti.

Da je takvo ponašanje Uprave policije neprofesionalno ocijenili su i iz Akcije za ljudska prava i Mreže za afirmaciju nevladinog sektora. Iz MANS-a su upozorili da je napad na Medojevićevog sina ,,poruka organizovanog kriminala svima koji se usuđuju da traže uspostavljanje vladavine prava”. Napad na sina lidera PzP osudili su pojedinci iz medija, NVO sektora i opozicije. Pridružio im se i predsjednik parlamenta Ranko Krivokapić. Ništa ga ne košta.

Policija uvjerava da je bilo ovako: mladići (misli se na napadače koji sebe na Facebooku zovu krunisanim kraljevima Zagoriča i mjere se težinom krivičnih djela koje su počinili ) su samo htjeli da igraju košarku. Maloljetni sin Nebojše Medojevića i njegov drug nijesu htjeli da im prepuste teren, pa su ih krunisani kraljevi, braća Stanišić – Radoslav zvani Gile, Vidoje zvani Vile, i Saša – napali. Veljoviću su pripomogli iz Pobjede. Ta dnevna novina sprovela je istraživanje o nepisanim pravilima prvenstva na košarkaškim igralištima, pojašnjavajući čitaocima da je pravilo da se mlađi sklone kad dođu stariji.

Na stranu to što kraljeve Zagoriča, dobro poznate u tom dijelu Podgorice, komšije ne viđaju često sa loptom u ruci. Fotografije Gila, Vila i Saše Stanišića dovoljne su da uvjere da je malo onih koji im se ne bi sklonili sa puta. Tetovaže zmajeva, Vasilija Ostroškog, i prezimena na leđima, i pištolji ispod miške, dovoljan su razlog da se onaj ko ih na igralištu sretne, a ne pripada istom miljeu, skloni a da ga samo zamole. Medojevićev sin nagrađen je Lučom kao jedan od stotinu najboljih svršenih osnovaca u Podgorici. Objavljeno i u Pobjedi.

Nebojša Medojević za Monitor objašnjava da njegov sin nije ni dobio priliku da izbjegne Stanišiće. ,,Moj sin je na igralištu bio sa bratom od tetke i njegova dva druga. Igrali su košarku. Prišla su im neka mala djeca i zamolila da igraju. Odgovorili su im da će brzo završiti, za koji minut. Utoliko su se Stanišići obrušili na mog sina, udarali ga svuda, po glavi, leđima…Ostale dječake nijesu dirali”.

Medojević tvrdi da iza napada direktno stoje dva visoka funkcionera ANB ,,ogrezla u kriminal”. ,,Ta dvojica ANB funkcionera kontrolišu mrežu narkodilera u Podgorici, a među njima i braću Stanišić”.

Braća Stanišić su, sudeći bar po arhivima crne hronike, osuđivani za teško nasilništvo, narušavanje reda i mira i krađu. Radoslav Gile Stanišić je u julu 2004. godine osuđen na dvije i po godine zatvora zbog pokušaja ubistva. U vrijeme kada je trebalo da bude u zatvoru, u maju 2005. godine, napao je sugrađanina, zbog čega je osuđen za nasilničko ponašanje. Šta je radio na slobodi, policija nije objašnjavala. Njegov brat Vidoje takođe je osuđivan za nasilničko ponašanje, a bio je i među desetak ,,huligana” koje je policija zbog narušavanja javnog reda i mira uhapsila nakon protesta opozicije zbog priznanja nezavisnosti Kosova. Opozicija je tada optužila tajnu policiju da je instruisala ,,hiligane” da organizuju nerede.

Lider PZP tvrdi da mu je jedan od dvojice funkcionera ANB prethodno slao ,,neartikulisane poruke upozorenja”.
Nekoliko dana prije napada na njegovog sina, Medojević je javno ustvrdio da postoje snažne indicije da su ,,neki službenici ANB-a uključeni u specijalnu akciju sakrivanja Darka Šarića od pravosudnih organa”, i pozvao nadležne da ispitaju ,,kako su neki ljudi iz državnog establišmenta i bezbjednosnih agencija postali vlasnici imovine koja je višestruko veća od njihovih redovnih primanja”.
ČIJI SU POLICIJA I TUŽILAŠTVO: Umjesto toga, policija i tužilaštvo pokrenuli su istragu o tome ko je na Jutjubu postavio snimak svadbe Safeta Kalića, na kom se vidi da su svadbi prisustvovali i funkcioneri ANB-a Zoran Lazović i njegov tadašnji kolega Ljubiša Mijatović. Policija je tim povodom saslušavala novinara TV Vijesti i Monitora Petra Komnenića pod obrazloženjem da je TV Vijesti prva objavila snimak, i Veselina Bajčetu, finansijskog direktora MANS-a, uz objašnjenje da je on od strane tužilaštva nasumično izabrani građanin.

Komnenić i Bajčeta su nakon saslušanja ocijenili da je nevjerovatno da policiju i tužilaštvo interesuje ko je postavio snimak, a ne šta su funkcioneri ANB radili na svadbi Kalića, kojeg srpska policija smatra jednim od regionalnih narkobosova i kojeg je crnogorska policija označila kao saradnika u kriminalnim djelatnostima Pljevljaka Darka Šarića. Zbog toga je reagovala švedska organizacija Civil Rights Defenders. U pismu premijeru i ministru unutrašnjih poslova Ivanu Brajoviću ocijenili su da je to pritisak na one koji izražavaju kritičko mišljenje u vezi sa borbom protiv korupcije i organizovanog kriminala.

Lider PzP-a je tada istragu okarakterisao skandaloznom, i podsjetio da je sporni snimak tužilaštvu predao još 2008. godine, ali da je postupak izostao. On je kazao da saslušanja nijesu ,,iz Veljovićeve glave te da mu je to naredio Đukanović”, i da očekuje Veljovićevu smjenu.

Veselin Veljović, znamo, nije smijenjen. Uslijedio je napad na Medojevićevog sina. Šef policije, koji je posljednjih mjesec dana učestao sa saopštenjima u kojima se bori protiv domaćih izdajnika, od Medojevića preko neidentifikovanih medija i NVO organizacija, što, piše i u udžbenicima o političkom sistemu, nije njegov posao, nije naučio na odgovornost. Baš ovih dana sudi se njegovim potčinjenima za zločine u Bukovici. Veljović je tek svjedok.

Šef policije zna da iza Medojevićevog sina ne stoji politički motiv, zna ,,da hobotnica Darka Šarića nema pipke u Crnoj Gori”, zna da zemunci nijesu uživali zaštitu crnogorske bezbjednosne službe, zna da se kriminal iz Srbije prebacuje u Crnu Goru, zna da Dudićevo ubistvo nije obračun klanova. Šef policije nikako da nam kaže šta jeste.

Portparol PzP Koča Pavlović zapitao se otuda da li to što se Veljović upušta u demantovanje onoga što uhvaćeni zemunci pričaju policijama Hrvatske i Srbije, znači da Veljović govori kao glasnogovornik organizovanog kriminala.

POČETAK KRAJA: Napad na Medojevićevog sina, šta god ko mislio o slučajnostima i mogućnostima, nije prvi fizički napad na opozicionog lidera i njegovu porodicu. Medojevića je nedavno fizički napao Nenad Mićunović, rođak Branislava Mićunovića, nakon što je lider PzP Branislava Mićunovića javno označio kao bosa Crne Gore. Uslijedila je medijska hajka na Medojevića, koju je predvodio Televizija Crne Gore, ali kojoj su neizmjeran doprinos dali portal Analitika te Živa istina Darka Šukovića. Veselin Veljović je Medojevića tada saopštenjima predstavio kao crnogorskog izdajnika.

Konačno, skoro, na premijerskom satu u Skupštini Đukanović je Medojevića upozorio: ,,Nemojte da zebete kada su u pitanju naši partneri. Ja uvijek zebem kad vi odete u Beograd, jer se plašim vaših ranih radova iz Beograda. I plašim se da, slučajno, nekome ne padne na pamet da prevrednuje i vaš doprinos u glasilu zloglasnog zemunskog klana”.

Iz Pokreta za promjene upozorili su da je premijer tako nacrtao metu na leđima lidera PzP, te da je zbog toga direktno odgovoran za napad na njegovog sina. Prethodno je Đukanović, opet u Skupštini, upozorio Medojevića da nemaju svi demokratski kapacitet kao on.

,,Ako se premijer tako ponaša pred upaljenim svjetlima, na pozornici, gdje ga gleda domaća i međunarodna javnost, zamislite kakve naloge izdaje u užem kabinetu”, komentariše profesor Milan Popović. On smatra da je napad na Medojevićevog sina, ostavljajući malu mogućnost da nije direktno naložen iz vrha vlasti, značajan jer pokazuje da je crnogorski režim ušao u posljednju fazu. ,,Tako se Milošević ponašao pred kraj. Onda kada je njegova policija tukla djecu, srednjoškolce, a isto tako se ponašao prema spolja, kao što je to saopštenje MIP-a”. Represija se može samo pojačavati, upozorava on.

Popović napominje da se čini paradoksalnim da režim strahuje za opstanak taman poslije dobijenih izbora, ali da ,,oni mnogo bolje znaju na čemu počiva njihova vlast i koliko je krhka”.

Zato je potrebno da crnogorski građani, i svi oni kritičari vlasti, oni koji ne vjeruju u priču o Crnoj Gori kao ,,lideru u regionu” strahuju za svoju djecu. I da ih nauče kako da pognute glave prepuste igralište krunisanim kraljevima.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo