Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Za krivce – doživotna funkcija

Objavljeno prije

na

Okreni, obrni, ali nema hljeba bez motike. Tri decembarska događaja precizno definišu aktuelno stanje i daju percepciju budućih dešavanja na crnogorskom tržištu hartija od vrijednosti. Mjesta za optimizam nema.

Parlamentarni Odbor za ekonomiju, finansije i budžet nije prihvatio izvještaj o radu Komisije za hartije od vrijednosti (KHOV) za 2012. godinu. KHOV je, prethodno, donijela odluku kojom će od učesnika na tržištu kapitala u narednoj godini naplaćivati naknade koje su i do sedam puta veće od ovogodišnjih. To bi, stižu upozorenja sa druge strane, moglo dovesti do gašenja još nekog od preostalih (malobrojnih) posrednika na crnogorskom tržištu kapitala. Konačno, prodajući akcije Montenegroberze koje su bile u vlasništvu njihove Monte Adria broker diler (ukupno 13,6 odsto akcija) Istambulskoj berzi, sa ovdašnjeg tržišta kapitala zvanično su se povukli njegovi utemeljivači i kreatori važećih pravila – pisanih i nepisanih – okupljeni oko utemeljivača crnogorske ekonomske škole profesora Veselina Vukotića.

Krenimo iz parlamenta. Izvještaj o radu KHOV za prošlu godinu pokazuje da je regulator tržišta kapitala 2012. završio sa gubitkom većim od 400 hiljada eura (prihodi su bili oko 600 hiljada dok je potrošeno više od million eura). Istovremeno, nastavljen je i tržišni sunovrat.

,,Imamo pad obima prometa i transakcija”, konstatovao je na sjednici Odbora poslanik SNP-a Aleksandar Damjanović. ,,Primarno tržište učestvuje svega sa šest miliona eura ili 18 odsto ukupnog prometa. Da nije bilo emitovanja obveznica Fonda rada ne bi bilo ni primarnog tržišta”, zaključio je on analizirajući ponuđene podatke.

Isti podaci naveli su Mladena Bojanića, poslanika Pozitivne Crne Gore, na predviđanje: ,,Nakon propasti velikog broja učesnika na tržištu kapitala, brokera i investicionih fondova, na red je došla i KHOV koja je sasjekla granu na kojoj sjedi”.

Nebojša Medojević u ime DF, na sve to, pridodaje kako tržište kapitala u Crnoj Gori, praktično, ne postoji pošto se nalazi u nekoj vrsti stečaja. ,,To je bilo jednosmjerno tržište u kojem su veliki broj malih prodavaca svoje akcije prodavali malom broju ljudi bliskih predsjedniku DPS-a”, ocijenio je Medojević.

Čast i obaveza da brani KHOV pripala je Zoranu Đikanoviću, njenom predsjedniku (od prošle godine u trećem mandatu) i članu sa više od 13 godina iskustva u KHOV. ,,Na smanjenje prometa na tržištu kapitala uticalo je i to što je veliki dio imovine, posebno najkvalitetnije hartije od vrijednosti, založen kod banaka za kredite koji su i dalje aktivni, tako da su i te akcije van obrta”, pokušavao je da objasni Đikanović pravdajući se kako tržište kapitala ,,ne može biti bolje od privrede, kao ni od kupaca i prodavaca”.

Nekad je, zapamtili su i poslanici, Đikanović pričao bitno drugačiju priču. ,,Tržište kapitala je najveći reformski uspjeh u Crnoj Gori, na kojem je do sada zaradilo 400 hiljada crnogorskih građana”, zorio se predsjednik KHOV-a prije nekih pet-šest godina, u vrijeme kada mu nije bilo mrsko da se i preko plaćenih oglasa pohvali: „Oni koji su uložili na tržište kapitala jedan euro 2000. godine, u maju 2007. imali su 400 eura”.

Na stranu što to nije bilo tačno. Malo neistine nije smetalo ni Đikanoviću, ni njegovim poslodavcima i nalogodavcima. Zapravo, o umišljenosti i samozadovoljstvu koje je u to vrijeme vladalo među tranziciono-berzanskim pobjednicima (suštinski, u pitanju je bila ista ekipa) svjedoči i sljedeća anegdota. Kada su novinari zamolili Zorana Đikanovića da, sredinom 2008. godine, prokomentariše ocjenu MMF-a po kojoj je zakonska regulativa tržišta kapitala i njena primjena u Crnoj Gori na nivou Njemačke, on je odgovorio: ,,Ne znam da li je to baš neki upoređujući parametar. Njemačka je po mnogim stvarima razvijena zemlja, ali naši ciljevi su malo viši”.

Samo par mjeseci kasnije krenuo je strmoglav pad vrijednosti akcija ovdašnjih preduzeća. Đikanović je, isprva, to tumačio kao korekciju. Onda je pad cijena pravdao privremenom seobom kapitala na susjedna tržišta. Slijedila je priča o navodnoj pometnji koju je proizvela odluka da se Termoelektrana u Pljevljima ne proda (pokloni) Olegu Deripaski… I od tada, zvanično, iz KHOV-a vlada muk. Uz povremene, uglavnom iznuđene, nastupe u kojima se dešavanja na tržištu kapitala pravdaju višom silom.

A nijesu svi ćutali. Samo što nije imao ko da ih čuje. „Neadekvatan tretman manjinskih akcionara, asimetrična informisanost o poslovanju društava, propusti u radu tržišta, neažurno rješavanje sudskih sporova, mala emisija novih akcija i sklonost ka insajderskom trgovanju su problemi prisutni i danas, jer period rapidnog rasta interesovanja za tržište kapitala u periodu od 2001. do 2007. nije iskorišćen za ispravljanje grešaka”, upozoravao je Mladen Bojanić još 2008. godine. I precizirao kako je jedini način da se nanovo oživi berza „vraćanje povjerenja u regulatora, dosljedna primjena zakona i sankcionisanje zloupotreba”. Prošle godine je dopunio dijagnozu: „Umjesto zaštite manjinskih akcionara, KHOV se uglavnom bavi zaštitom pojedinih investitora koji su ostvarivali profit na uštrb ostalih, a to se vremenom urušilo jer nije moglo da funkcioniše tržište u kome samo grupica ljudi može da zaradi novac, dok svi ostali trpe štetu zbog zloupotreba i neefikasnog nadzora”, kazao je Bojanić. Lijek za ozdravljene ostao je isti.

„Treba dovesti ljude koji će da rade svoj posao”, ponovio je Bojanić i nedavno, na sjednici Odbora, kada je odbijen godišnji izvještaj KHOV-a.

Nije to, podrazumijeva se, baš mnogo potreslo Đikanovića i njegove saradnike. Njih mnogo više tišti pitanje gdje će namaći novac kako bi očuvali vlastiti komfor. Tako su došli na ideju da preostalim posrednicima na tržištu kapitala – Montenegroberza, Centralna depozitarna agencija, 10-ak brokerskih kuća sa 30-ak zapošljenih, (nekada se tim poslom bavilo 150 brokera organizovanih u 33 brokerske kuće), fondovi i kastodi odjeljenja pri 7-8 ovdašnjih banaka, podignu propisane namete. Nekima i sedam puta. I baš ih briga za to što u Đikanovićevoj (Vukotićevoj?) KHOV danas radi (31) više ljudi nego što u Crnoj Gori ima aktivnih brokera. Mogu li oni obezbijediti tih milion eura koje KHOV potražuje kako bi sastavio kraj sa krajem?

Predsjednik KHOV, u trećem predsjedničkom mandatu, ne brine za tuđu muku. Radije govori o vlastitim žrtvama: „I do sada smo vodili računa o racionalizaciji troškova. Smanjivali smo zarade, a službena putovanja su svedena na minimum. Nijesmo išli ni tamo gdje je trebalo”.

A možda su, za početak, trebali da odu makar u SAD da na licu mjesta provjere zašto je kontrolorima berze u Njujorku smetalo ono što nije njima u Podgorici. Pa su nepravilnosti počinjene na teritoriji Crne Gore Dojče Telekom i njegove ćerke firme – Matav i Telekom Crne Gore – u SAD platile više nego što ih je koštao većinski paket akcija nekada najprofitabilnije crnogorske kompanije. Pitanje je, doduše, da li bi onda parlamentarna većina tako lako glasala za nove reizbore.

Izlazak Veselina Vukotića iz vlasničke strukture Montenegroberze i prošlogodišnje pokretanje postupka dobrovoljne likvidacije u Monte Adria broker dileru (preko nje su Vukotić, Đikanović i Petar Ivanović kontrolisali i naplaćivali praktično sva dešavanja na crnogorskom tržištu kapitala) pokazuje da je i glavnim planerima koji su doveli do ovakvog stanja dogorjelo do nokata. Još kada bi se nekome pružila prilika da zavede malo reda na ovom tržištu – ponovo bi oživjela i nada. I investitora i preduzetnika koji su na tržištu kapitala željeli pronaći novac za razvoj svojih preduzeća.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo