Povežite se sa nama

OKO NAS

Zaboravljena obećanja

Objavljeno prije

na

fitim-pajazitaj

Fitim Pajazitaj (21), jedan od stanovnika Kampa 1 na Koniku, riješio je da iskoristi oktobarske sunčane dane i ispuni obećanje dato sebi. On je sa trošnim materijalom počeo izgradnju dodatne prostorije ispred svojeg kontejnera. Kaže da za vrijeme svake kiše mora da u tu jednu prostoriju u kojoj boravi unosi sve stvari koje ima, od obuće do hrane.

 

„Obećali su nam izgradnju stanova početkom januara, evo bližimo se kraju godine a radovi nijesu još ni počeli”, priča mladi Pajazitaj dok pokušava da ispravi iskrivljeni ekser.

Kaže da su navikli na lažna obećanja. ,,Zato sam ja obećao sebi da ću dogradit neku dodatnu prostoriju. I evo ispunjavam dato obećanje”, kaže Pajazitaj. Objašnjava usput da će dograđenu ostavu prekriti ceradom.

Pajazitaj nije jedini koji tako pokušava da riješi problem nedostatka prostora. Gotovo svaki stanovnik Kampa svojim je rukama sklepao nekakvu građevinu ispred kontejnera.

„Zima dolazi, ako se ne snađemo sami, ništa”, dobacuje Pajazitajev komšija, takođe u radnoj atmosferi.

Nakon požara koji je prošle godine u julu mjesecu zahvatio Kamp 1 na Koniku, kada je oko 800 stanovnika ostalo bez krova nad glavom, donacije od međunarodnih organizacija su stizle sa svake strane. Tako je, jedan od njih, turski Crveni polumjesec donirao preko stotinu šatora u kojima su stanovnici kampa pokušavali da bar na trenutak zaborave kroz šta su prošli i šta su sve izgubili.

Tada je na osnovu procjene stanja na terenu, Operativni tim na čelu sa Željkom Šofrancem utvrdio da je najbolje prelazno rješenje za smještaj stanovnika iz Kampa Konik 1 nabavka kontejnera. Vlada im je obezbijedila kontejnere ,,dok se ne pronađe dugoročnije rješenje”. Ostalo je na tome.

Jedan od najvažnijih koraka, definisan Akcionim planom u okviru 23. poglavlja Pravosuđe i temeljna prava i 19. poglavlja Socijalna politika i zapošljavanje, odnose se na izgradnju stanova za 1177 porodica raseljenih i interno raseljenih osoba.

U martu 2012. godine, Evropska unija i Crna Gora su potpisale sporazum prema kojem će se izdvojiti tri miliona eura za finansiranje izgradnje 90 stambenih jedinica i višenamjenskog centra za stanovnike Kampa na Koniku.

Planirano je da, uz pomoć međunarodne zajednice, izbjeglički kampovi Konik 1 i 2 budu zatvoreni do 2016. godine, kada bi na njihovom mjestu trebalo da budu izgrađeni stambeni blokovi.

U tu svrhu na Sarajevskom procesu, balkanskom međunarodnom donatorskog projektu pokrenutog prošle godine na konferenciji u Sarajevu, prikupljena su značajna sredstva iz nacionalnog programa IPE za 2012 godinu. Izdvojen je milion eura za doprinos Regionalnom programu stambenog zbrinjavanja za izbjeglice iz Kampa.

Obećana izgradnja, prvobitno planirana početkom ove godine, započeće u 2014. godini u blizini deponije za otpad glavnog grada, iako je Strategijom predviđeno da se naselja neće nalaziti u blizini deponije.

Direktor uprave za zbrinjavanje izbjeglica Željko Šofranac saopštio je ranije da će izgradnja stambenih jedinica započeti u septembru mjesecu ove godine.

No, i septembar je prošao pa se stanovnici kampa ipak nadaju da će u 2014. početi izgradnja njihovih domova. A dok se novi domovi ne završe, većina Roma i Egipćana iz kampa će i dalje živjeti u metalnim kontejnerima i sa zavišću gledati na susjedne kuće od cigle i cementnih blokova.

Eva Smit, predsjedavajuća Evropske komisije protiv rasizma i netolerancije (ECRI), tijela Savjeta Evrope, kaže da će smještanje svih izbjeglica na jedno mjesto značiti da oni ostaju pod segregacijom umjesto integrisani u crnogorsko društvo. To crnogorska vlast zna.

Ona je dodala da bi bolje rješenje, kao što je predloženo u izvještaju iz 2011. godine, bio normalan smještaj za izbjeglice širom grada ili države.

Druga opcija bila bi da se polovina planiranih stanova popuni neromskim porodicama koje su pripremljene za zajednički život sa romskim susjedima, kazala je Smit.

Crna Gora od juna 2013. godine predsjedava na Dekadi uključivanja Roma 2005-2015, jednoj od inicijativa koje se bave izazovima s kojima se Romi u Evropi danas suočavaju.

Crna Gora je kao prioritete tokom predsjedavanja definisala: pravni status, antidiskriminacija, rodna ravnopravnost, ekonomsko osnaživanje, kulturni i jezički identitet i uključivanje mladih.

No, umjesto stanova stigli su polovni kontejneri. U okviru donacije za poboljšanje uslova u Kampu Konik 2 Ambasada Amerike u Podgorici isporučila je u avgustu prvih 16 kontejnera od ukupno 100, koji su dopremani sa Kosova, saopšteno je iz Vladinog biroa za odnose s javnošću.

Kontejneri su već korišćeni, pa je Operativni tim za koordinaciju i praćenje aktivnosti postavljanja kontejnerskog naselja formirao komisiju za prijem i procjenu oštećenja, koju čine predstavnici Vojske Crne Gore i Direkcije za imovinu.

Kontejneri su privremeno postavljeni u krugu kasarne Masline do završetka neophodnih opravki i obezbjeđenja potrebnih sadržaja za njihovo funkcionisanje (klima, kreveti, dušeci, ormari itd…).

Projekat Vlade i američke ambasade predviđa izmještanje Kampa 2 sa sadašnje lokacije. Gdje, još se ne zna.

Sve aktivnosti oko postavljanja novog kontejnerskog naselja vršiće Direkcija za javne radove, uz obezbijeđena sredstva od strane Ministarstva rada i socijalnog staranja i Ministarstva finansija”, pojasnili su iz Vladinog biroa.

Gradonačelnik Miomir Mugoša je ranije najavio da će se na lokaciji Kampa 2, nakon premještanja kampa, izgraditi stanove i raščistiti prostor za realizaciju autoputa koji treba tuda da prođe.

Aktivnosti premještanja kampa 2 na Koniku još uvijek nijesu počele. Hoće li stanovnici tog kampa ovu zimu dočekati u boljim uslovima ili će i ova donacija biti samo jedna u nizu, na papiru?

Elvis BERIŠA

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo