Povežite se sa nama

OKO NAS

ZABORAVLJENA SELA GORNJE MORAČE: Sami protiv nebrige države

Objavljeno prije

na

moraca-selo

Gornjomoračani su odavno naučili da političari, iz koje god stranke da dolaze, brzo zaboravljaju obećanja data tokom predizbornih kampanja. U devet sela Gornje Morače predstavnici lokalne i državne vlasti svrate samo dok traje bitka za glasove. Tako je bilo i minule godine. Od velikih planova, perspektive i boljeg standarda –ništa. I danas se u tom dijelu kolašinske opštine živi kao u pretprošlom vijeku, tvrde mještani.

Struje nema više od dvije sedmice, a zbog stotinak porušenih stubova ne očekuju je prije ljeta. Puteve su čistili sami, kako ne bi bili potpuno odsječeni od svijeta. I dalje su neke ceste u zaseocima zavijane. Zimnica ostavljena u zamrzivačima, zbog nedostatka struje, neupotrebljiva je, do grada se teško stiže.

Slično je bilo i 2005. godine kada su pola godine bili u mraku. Strahuju da će i ove godine biti kao tada. Ne sjećaju se kada su prestali da vjeruju političarima, ali Gornjomoračani nijesu zaboravili da su nekada imali poštu, tri prodavnice i ambulantu. Da je do vlasti, tvrde, u gornjomoračkim selima više ne bi bilo žive duše. Na sreću, ističu, život ih je naučio da se drže one ,,u se’ i u svoje kljuse”.

,,Propast crnogorskih sela, možda je najočiglednija u ovom kraju. U Gornjoj Morači je nekad bilo sedam škola sa 750 učenika, sada samo dvije, jedna, do devetog razreda u Polju i druga do petog razreda u Ljevištima. U njima je svega sedam đaka. U devet gornjomoračkih sela sada je tek 450 stanovnika”, objašnjava Saša Dragović, predsjednik Udruženja mladih Gornje Morače.

I pored surove statistike Gornju Moraču drugačijom od ostatka ruralnog dijela Crne Gore, između ostalog, čini , upravo to Udruženje i entuzijazam njegovih 50-ak članova. Mladi tog kraja odlučni su u namjeri da ostanu u rodnim selima i stvore bolje uslove za svoje komšije, ali i perspektivu sa sebe. Svjesni su da su se latili preteškog posla, naročito s obzirom na činjenicu da se svi odgovori na njihove zahtjeve od lokalne uprave i države , svode na rečenicu: ,,Para nema”.

,,Osnovali smo NVO SOS SS, čiji je cilj da spriječi odlazak mladih sa sela u sjevernom dijelu Crne Gore. Imamo mnogo planova i ideja, a vjerujem i kapaciteta da ih realizujemo. Ponekad obeshrabri što ko god da je na vlasti u Kolašinu, prema Gornjoj Morači ima isti stav – ne postojimo za njih. Ipak, s obzirom da ovdje planiramo budućnost, nećemo imati mnogo vremena za osvrtanje na neodgovornost političara”, kaže Dragović.

Gornjomoračanima bi najviše pomoglo ulaganje u putnu infrastrukturu. Asfalt do neiskorištenih i neafirmisanih prelijepih planina Lola i Javorja učinio bi mnogo za taj kraj. Bolji put do Ljevišta, otvorio bi nove mogućnosti za tamošnje mještane, koji su među najuspješnijim kolašinskim stočarima.

,,Stočarima u selu Ljevišta rijetko ko može parirati po brojnosti stada, ali i po načinu na koji se bave poljoprivredom. Sve to uz, zaista, minimalne uslove”, tvrde u Udruženju.

Falinke Elektroprivrede Crne Gore, takođe, kažu mladi Gornjomoračani najbolje se vide u njihovim selima. Od ranih 80-ih prošlog vijeka, kaže Dragović, kada je u taj kraj dovedena struja niko nikad nije zamijenio nijedan stub ili radio išta na unapređenju elektroprenosnog sistema.

,,U pravnoj državi neko bi sigurno snosio odgovornost za ovo. Nije samo nevrijeme porušilo stubove u našim selima, već je odgovornost EPCG očigledna. Stubovi imaju rok trajanja, kao i sve, a ovi naši nijesu mijenjani od 1982. godine. To preduzeće pošalje ekipe na teren samo kad stubovi padnu. Da li iko u Crnoj Gori kontroliše rad EPCG “, pita Dragović.

Iako revoltirani odnosom nadležnih prema njihovim selima mladi u Gornjoj Morači radije pričaju o svojim planovima. Napominju da su neki od njih, iako su rođeni i živjeli u Podgorici, odlučili da se vrate na imanja svojih predaka.

,,Za sve što radimo osnovni cilj je da se stvore uslovi da se ljudi koji su se vratili na selo ne pokaju i ne vrate u grad. Imamo mnogo ideja, a osnovna je razvoj agroturizma, za što postoje idealni uslovi. Osnovali smo i sportsko-ribolovno društvo, očekujemo dobijanje koncesije za rijeku Moraču. To je značajno iz više razloga, a na taj način bi se otvorila i tri radna mjesta, za lovočuvare”, objašnjava Dragović.

U dogovoru sa vlasnikom turističke agencije Eksplorer Lukom Bulatovićem, Dragović i njegove kolege iz Udruženja privode kraju pripreme za otvaranje turističkog kampa. Tokom realizacije tog projekta, pored turističke valorizacije Gornje Morače, takođe, zaposlilo bi se nekoliko mještana. Planiraju i da iskoriste to što je iznad sela Ljevišta, kako tvrde, jedna od turističkih atrakcija – pješačka staza kroz kanjon Morače.

Dragović tvrdi da bi bar deset poljoprivrednih proizvoda iz tog kraja mogli da postanu brend u regionu, ali i šire. Pored već čuvene šljivove rakije, mjesto na tržištu, kaže on mogli bi da nađu i domaće kukuruzno brašno, lisnati sir, ljekovito bilje…

,,Sve to su naše šanse. Recimo, zanimljivo je da se ovdje sjeme za kukuruz nije mijenjalo preko 100 godina. Očekujem da ćemo uskoro uspjeti da uredimo prostor na kojem bi bilo moguće organizovati pazarni dan, ali i da ćemo u budućnosti naći sredstva za mini pogone u kojima bi se pakovalo ljekovito bilje i gljive, kojih je na ovom prostoru u izobilju”.

U planu je da se obnovi dom mladih, koji bi u budućnosti postao centar turističke organizacije. Mladi će volonterski očistiti neke od pješačkih staza, ali i pokušati da od Mioske pa dalje postave putokaze, kako bi turisti što lakše došli do brojnih atraktivnih lokacija Gornje Morače. Sve to, nadaju se u tom kraju, trebalo bi da im obezbijedi budućnost u kojoj neće biti mnogo brige bar oko osnovnih uslova za život.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo