Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ZABRINJAVAJUĆE STANJE U PODGORIČKIM VRTIĆIMA: Rekorderi po prebukiranosti

Objavljeno prije

na

U vrtiću Suncokrili u podgoričkom naselju Blok pet u mlađoj jaslenoj grupi upisano je 70 djece, a zakon kaže da je osam mališana maksimalan broj. Upis devet puta više djece nego što to predviđa zakon, samo je jedan u nizu alarmantnih podataka koji su nedavno objelodanjeni zahvaljujući Izvještaju o stanju u javnim predškolskim ustanovama Đina Vrbica i Ljubica Popović u Podgorici. Izvještaj je napravljen nakon što su tokom aprila, predstavnici Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, Ministarstva prosvjete i Savjeta roditelja obišli četiri vrtića u Podgorici.

Suncokrili je jedan od novoizgrađenih vrtića. Njegov problem je prebukiranost, ali pruža adekvatne uslove smještaja djece. A ima vrtića, kao što je Poletarac 1 na Zabjelu, gdje su pomoćne prostorije, hodnici i kancelarije prenamijenjeni u ,,učionice”. U njima se koriste zajednički toaleti i kupatila. A u nedostatku kreveta djeca spavaju na dušecima, koji se polažu na pod tek nakon što se dio namještaja iznese iz ,,učionice”. Namještaj se nakon odmora vraća nazad.

,,Moje dijete ide u Poletarac 1. U grupi ih je 65, a 20 krevetića. Po tri djeteta u jednom krevetiću. Kada spoje sve te krevete, možete zamisliti tu sliku. I kaže slabo spavao”, jedan je od komentara nakon objavljivanja Izvještaja na društvenim mrežama. ,,Zamislite dvije vaspitačice na 60-70 djece. Samo da se vrate zdravi kući ogroman je uspjeh”, primijetio je neko.

Na pitanja zašto je stanje u vrtićima ovakvo i šta preduzimaju tim povodom iz Ministarstva prosvjete nam do izlaska ovog broja niko nije odgovorio. Ovo ministarstvo već godinama nije u stanju da ispoštuje zakonske norme koje su jasne: u vaspitnoj grupi za uzrast do jedne godine može biti do osmoro djece, a za uzrast do dvije godine dvanaestoro. Zakon predviđa u grupi za uzrast dvije do tri godine može biti najviše 14-oro djece, od tri do četiri godine – 20, od četiri do pet godina 24, a od pet do šest – 25. Već godinama prosječan broj djece po vaspitnim grupama u podgoričkim vrtićima je – 35,4. To je više i od crnogorskog prosjeka koji je 28,8 djece u jednoj grupi.

Posljednji Izvještaj je pokazao da je stanje u vrtićima gore i od statističkog prosjeka: ,,U jednoj od mlađih vaspitnih grupa, na prostoru od 40 metara kvadratnih, upisano je čak 75-oro djece. Nije mnogo bolje ni u jaslenoj grupi – na 20 kvadrata upisano je 31 dijete, a na spavanju ih je zatečeno 18”.

Kristina Mihailović iz Udruženja Roditelji za Monitor kaže: ,,Od podsjećanja na stanje nemamo ništa. Pod hitno je potrebno da uradimo nešto konkretno u velikom broju opština gdje prebukiranost postoji, a to nije samo Podgorica, mada je u njoj problem najizraženiji”.

Ona napominje da je važno naglasiti da je Izvještaj pokazao izuzetnu predanost vaspitača i zaposlenih u vrtićima ,,što nas sve dodatno obavezuje na unaprijeđenje stanja”. ,,Kao što ni djetetu koje nema gdje da spava jer nema svoj krevet ne može biti dobro, tako isto ne može biti dobro ni vaspitačici ili medicinskoj sestri koja radi u tolikoj grupi”, kaže.

Ombudsman je nakon Izvještaja sačinio svoje mišljenje u kom daje preporuke nadležnima da riješe probleme: da se za prelazni period do gradnje novih objekata nađu dodatni prostori za smještaj djece, da se unaprijedi transparentnost ustanove u segmentu pružanja podataka relevantnih za javnost i roditelje, da se analizira upisna politika i ograniči upis djece u najopterećenijim jedinicama.

Na ranije preporuke Ombudsmana i nevladinog sektora, Ministarstvo prosvjete se nije, sem deklarativno, obaziralo.

Umjesto da ministar Predrag Bošković konkretno djeluje, iz njegovog ministarstva se plasiraju otkrića da su istraživanja iz oblasti neuronauke pokazala kako učenje tokom godina prije polaska u školu ima najjači efekat na razvoj budućih mentalnih funkcija kod djeteta. I da su shodno tome ulaganja u predškolsko obrazovanje jedna od najisplativijih investicija kada je riječ o unapređenju života pojedinca, ali i društva u cjelini. I pored ovako visoke svijesti, iz Ministarstva, ni Vlade, nema odgovora zašto se, kad već tako stvari stoje, ne ulažu pare u predškolsko obrazovanje.

Krajem 2012. preko šest i po hiljada građana potpisalo je onlajn peticiju u kojoj se tražila hitna gradnja ili dogradnja vrtića. Tada je Vlada odlučila da zatraži kredit od 10 miliona eura kojim bi se finansirala gradnja sedam novih vrtića u Podgorici, Baru, Pljevljima i Ulcinju. Uglavnom su ostala – obećanja.

,,Prema našim informacijama problem je tenderska procedura, cijeli proces je prilično spor. Koliko znamo počela je gradnja samo jednog, u Podgorici odnosno u Zagoriču i on bi trebalo da bude završen do kraja godine”, kaže Mihailovićeva.

Iz Institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Monitoru su kazali da su djelimično obaviješteni o razlozima kašnjenja u tenderskim i drugim procedurama, kao i dinamici korišćenja kreditnih sredstava za ove namjene, ali da smatraju da se jedino relevantne informacije mogu dobiti od resornih ministarstava.

Pored Podgorice, u kojoj je problem prebukiranosti najizraženiji, vrtića nedostaje u Baru, Pljevljima, Ulcinju, Herceg Novom i Kotoru.

Ministarstvo prosvjete je licence za rad izdalo za 15 privatnih vrtića u Crnoj Gori, od kojih je sedam u Podgorici. Za one sa dubljim džepom privatni vrtići su rješenje, ali mnogi mjesečno ne mogu da priušte preko 100 eura, čak ni za djecu.

I pored toga što u Podgorici radi 17 vrtića, skoro svake godine preko 2000 mališana ostaje neupisano.

Iz Ministarstva su najavili da će do 2018. godine biti izgrađeno sedam vrtića za 1.594 djece u Podgorici, Ulcinju, Baru, i Pljevljima.

U glavnom gradi četiri, i to u naseljima: Stari aerodrom za smještaj 375 djece, Zagoriču za smještaj 200 djece, Blok VI za smještaj 216 djece i Tuzima za smještaj 243 djece. Istovremeno, Strateškim planom razvoja Glavnog grada planirano je da se u Podgorici izgradi osam vrtića.

Ako sve bude teklo po planu, što do sada nije bila praksa, u školskoj 2019/20, Podgorica će imati povećanje od oko 1000 mjesta u vrtićima. Opet će nedostajati najmanje još toliko.

Najsvježija iskustva govore da gradnja vrtića i nije toliko skupa. U februaru je ministar Bošković otvorio dva vrtića u Nikšiću, u naseljima Kočani i Župa. Mediji su prenijeli da je prvi vrtić u blizini Krupačkog jezera od 80 kvadrata koštao Ministarstvo prosvjete samo 11.000 eura, Optina Nikšić je ustupila prostor, a ostatak od oko 9.000 eura je obezbjedila JPU Dragan Kovačević iz sopstvenih sredstava. Vrtić u Župi površine 216 kvadrata, koji može da primi 120 mališana, koštao je oko 69.000 eura.

Opozicija u podgoričkom parlamentu odavno predlaže da treba predvidjeti da svaki investitor mora, u sklopu bloka stambenih zgrada, obezbijediti i prostor za vrtić, školu.

,,Osim gradnje novih objekata, koji se predugo čekaju i ne mogu biti jedini način rasterećenja postojećih kapaciteta, trebalo bi uvesti popodnevni rad vrtića u opštinama gdje postoji prebukiranost, što smo i nekoliko puta predlagali Ministarstvu.Takođe, iznajmljivanje prostora je jedno od prelaznih rješenja. Tu je i gradnja novih vrtića po modelu privatno-javnog partnerstva”, kaže Mihailovićeva.

Rješenja ima. Prioriteti su u pitanju.

Gdje su pare

Izvještaj Državne revizorske institucije (DRI), u jesen prošle godine, pokazao je da je cijena od 40 eura, koju roditelji plaćaju za ishranu djece u vrtićima, previsoka u odnosu na stvarne troškove. Te da su samo dvije podgoričke predškolske ustanove Ljubica Popović i Đina Vrbica prihodovale po tom osnovu skoro 1,1 milion eura tokom 2014. U Izvještaju se precizira da je u podgoričku ustanovu Ljubica Popović 2014. upisano 3.145 djece svih uzrasta i da je od razlike u cijeni ishrane djece zarađeno čak 558 hiljada eura. Kontrola ustanove Đina Vrbica pokazala je da su roditelji za ishranu djece uplatili 843.348 eura, a da su ,,realni troškovi” iznosili 309.186, odnosno 534.161 euro manje. Na ovaj način i cetinjska ustanova Zagorka Ivanović prihodovala je od roditelja 111.465, a nikšićka Dragan Kovačević 222.748 eura… DRI je utvrdila da je zarađeni novac, mimo zakona, iskorišćen za finansiranje izdataka – pojedinih kategorija ličnih primanja, rashoda za materijal i usluge, tekuće održavanje ,,koje je trebalo obezbijediti iz sredstva budžeta Crne Gore, shodno Opštem zakonu o obrazovanju i vaspitanju”. Vrtići su morali da se snalaze jer Ministarstvo prosvjete, za vrijeme ministrovanja Slavoljuba Stijepovića, podgoričkoj ustanovi Ljubica Popović duže od četiri godine nije uplaćivalo novac za troškove električne energije, komunalnih usluga i vode. S druge strane Stijepovićeva administracija je istoj ustanovi od 2012. dužna i 270.000 eura, koje je prosvjetni resor, na osnovu zaključka Vlade, pozajmio od vrtića. Ministarstvo je, stoji u Izvještaju DRI, od 2011. i ustanovi Đina Vrbica dužno 230.000 eura, što je takođe trebalo da bude pozajmica.

Bojana DRAGAŠ
Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

MOŽE LI  PAD VLADE ZAUSTAVITI PROGRAM EVROPA SAD: Stare slabosti i novi rizici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar Milojko  Spajić brine da će nasljednici upropastiti njegov program. Iz vlasti i opozicije uvjeravaju suprotno. Veći je problem što mi, do danas, o Evropi sad i realizaciji tog projekta ne znamo dovoljno. A i ono što znamo, možda nije tačno

 

Ministar finansija Milojko Spajić skoknuo je u srijedu do Pljevalja, da na protestu podrži sebe i svoju Vladu. Onda je tvitnuo: ,,Moji Pljevljaci su već osjetili benefite projekta Evropa sad! Nisu krili zadovoljstvo zbog toga, ali ni strah da će politička previranja vratiti njihove plate na staro. Mi smo im, zato, obećali da ćemo se boriti da do toga ne dođe”.

Zahuhtala politička borba ne može biti alibi za očitu neistini: Pljevljaci, kao i svi ostali građani Crne Gore koji imaju posao i valjan ugovor o radu, tek treba da osjete benefite Spajićevog programa. Sa januarskom platom koja će im, uz povišicu, biti isplaćena u februaru, ukoliko se nešto ne iskomplikuje. A ima dosta toga što bi moglo krenuti naopako, posebno budu li nadležni, umjesto javnog interesa, brinuli svoje brige. Samo što bi neke posljedice osjetili prije, a neke kasnije.

Nakon političara i ekonomskih analitičara, na temu rizika koje nosi program Evropa sad počeli su naglas razmišljati poslodavci. Dragan Bokan, vlasnik Volija i član Odbora udruženja za trgovinu u Privrednoj komori, pred usvajanje budžeta je upozorio da će ishitreno obećana povišica dovesti do zatvaranja jednog broja preduzeća, dok bi neka mogla ,,izlaz tražiti u sivoj ekonomiji”.

Ubrzo nakon novogodišnjih praznika, sindikalci su upozorili na kontrapaket mjera kojima su nesavjesni poslodavci naumili zadržati novac koji bi morao završiti na računima njihovih radnika. Jedni su se odlučili za potpisivanje aneksa ugovora o radu kojim zapošljeni prihvataju (samo formalno) skraćenje radnog vremena, a time i proporcionalno smanjenje plate. Drugi su radnicima predočili obavezu da dio uvećane zarade koja će se isplaćivati preko računa, poslodavcima vrate u kešu. Šta su smislili treći, četvrti… tek treba da vidimo kada dođe vrijeme za isplatu zarada po novom obračunu.

Dosta je, naravno, i onih koji neće posezati za raznoraznim trikovima. Zato što žele da posluju legalno i radnicima omoguće pristojnu zaradu i penziono osiguranje. Ili zato što nemaju problema sa povećanjem plata pošto njihovi radnici, u manjem ili većem broju, nemaju ugovore o radu već ugovore o djelu kojih se povišica ne dotiče. Porazno je saznaje da se država, njene institucije i preduzeća u njenom vlasništvu, nalazi među takvima (vidjeti boks).       

Onda su se Evrope sad ponovo dohvatili političari. Pa se i ministar finansija pridružio onima koji sve češće i glasnije postavljaju pitanje šta će biti sa obećanim povećanjem zarada. Iako je ono, u međuvremenu, postalo dio zakonskih rješenja usvojenih krajem prošle godine, skupa sa Zakonom o budžetu za 2022. Dileme su ostale. Do kada će povišica  trajati? Koliko će koštati državu, poslodavce i radnike koji bi umjesto najavljenog uvećanja zarade mogli dobiti otkaz ili, makar formalno, skraćenje radnog vremena?

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VIDRA, DIVOKOZE I MI: Nemoćnom sistemu džaba zakoni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vidra koja je u subotu iz okoline Crnog jezera usnimljena u urbanoj sredini, pronađena je, odmah sjutradan, mrtva i ostavljena pored kontejnera. Ni na ovaj događaj, kao ni na brojne prije njega, nadležni nijesu adekvatno odgovorili. Pažnju javnosti izazvala je i vijest da su poslije 40 godina na Orjenu primijećene divokoze. Ostaje nada da neće proći kao bezazlena, i zakonom zaštićena vidra

 

Prije nekoliko dana na Žabljaku je usnimljena vidra koja je iz svog staništa, okoline Crnog jezera, došla u urbanu sredinu. Taj snimak je podijeljen preko društvenih mreža, a propratili su ga oduševljeni komentari građana. Sjutradan, ta plašljiva, bezazlena i zakonom zaštićena vidra, pronađena je mrtva pored kontejnera. Ni na ovaj događaj, kao ni na brojne prije njega, nadležni nijesu adekvatno odgovorili.

„Slučaj stradale vidre govori o nivou društvene svijesti u Crnoj Gori. Nevjerovatno je kako je obesmišljen odnos ljudi prema drugim živim bićima i kako je od oduševljenja pojavom vidre došlo do njenog tragičnog kraja”, kaže za Monitor direktor Ekološkog pokreta Ozon Aleksandar Perović.

On ukazuje da je proganjanje i maltretiranje vidre snimanjem i praćenjem, samo po sebi, vid terora nad živim bićem. „Odavno govorimo o tome koliko je važno u obrazovni sistem uključiti, na primjer, humanu ekologiju, kako bi se shvatila odgovornost ljudi u ekosistemu i neophodnost brige za sva živa bića. Ili, ekološku psihologiju koja bi mogla uticati na unapređenje ekološke svijesti i bolje razumijevanje suživota u ekosistemu”.

Iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) kažu da su preduzeli radnje u okviru svojih nadležnosti. „Nalazom veterinara utvrđeno je da vidra nema prostrijelne, ubodne rane, niti bilo kakve fizičke povrede. U cilju rješavanja slučaja, na našu inicijativu, a uz podršku Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Centra za ekotoksikološka ispitivanja, izvršiće se toksikološke analize kako bi se utvrdilo eventualno trovanje”.

To nije u potpunosti tačno. Falila je pravovremena reakcija nadležnih službi, koje su, svjesne opasnosti, bile dužne da vidru odmah bezbjedno vrate u njenu prirodnu sredinu. Kao što je to učinjeno, isto prije par dana, u slučaju divojareta koje se spustilo na put Mojkovac – Đurđevića Tara, a na koje su nadzornici Nacionalnog parka Durmitor, odnosno služba zaštite, naišli, preuzeli ga i odnijeli  u njegovo stanište.

I biološkinja Belma Šestović, stručna saradnica za zaštitu faune sisara u JP NPCG, ocijenila je da je mrtva vidra još jedan dokaz da ne umijemo da se odgovorno ponašamo prema raznolikosti biodiverziteta. „Ne dešava nam se prvi put ovakav  slučaj. Ubrzo će biti poznato kako je životinja stradala. Evroazijska vidra je poluakvatični sisar, pa nije čudno što je viđena na kopnu. Za nju je poznato da prelazi velike površine u potrazi za hranom prelaskom iz jednog vodotoka u drugi”, istakla je ona.

Iz JP NPCG još tvrde da prate stanje populacije ove vrste, i da je ono za sada stabilno.

Poslije 40 godina, na Orjenu su primijećene divokoze. Hercegnovljanin Ćiro Preočanin je jednu snimio i tako donio dokaz o njihovom povratku u taj park prirode. Divokoze su u tom predjelu često viđane do početka druge polovine 20. vijeka. Iz Lovačkog društva Orjen, Agencije za razvoj i zaštitu Orjena, Planinskog kluba Munika, Alpinističkog kluba Niskogorci i Planinarskog kluba Subra ovim su povodom upozorili na obavezu čuvanja zaštićenih vrsta divljači, i kazali da se nadaju da se naoružani ljudi, koji se kreću kroz prirodu, neće usuditi da zajednicu sablazne ubistvom ove životinje. „U suprotnom, objavićemo javno imena onih koji naprave to krivično djelo. Od Uprave policije (UP) zahtijevati trajno oduzimanje oružja toj osobi i svima koji sa njom budu u društvu, a potom ćemo javnost obavijestiti o sadržini krivične prijave i izvještavati o kvalitetu postupanja policije, tužilaštva i suda po toj prijavi”, kazali su u zajedničkom saopštenju.

Direktor Ozona upozorava na rizike od medijskog eksponiranja ugroženih vrsta. „Današnja brzina širenja informacija može da bude kontraproduktivna, naročito u zemljama u kojima ekokriminal ima višedecenijski trend rasta. Vjerujem da je mnogo više nas koji se obradujemo kada se na nekim lokacijama pojave ili vrate određene vrste. Na, nažalost, nije zanemarljiv broj ni onih kojima to daje motiv za nezakonite radnje”.

Iako nadležne institucije poput NPCG-e javnost informišu o stabilnosti brojnosti, pa čak i trendovima rasta, Perović kaže da je stanje veoma zabrinjavajuće. „Recimo, kada su medvjed, vuk, divokoza ili srne u pitanju, gotovo svake godine imamo slučajeve brutalnog krivolova vrsta koje imaju zakonsku zaštitu. I one, koje su dozvoljene za lov, tokom zabrana postaju žrtve kriminalaca koji koriste neefikasan rad u većini nadležnih institucija, naročito sudske vlasti koja je najznačajnija u  sistemu. Zabrinuti smo zbog ignorantskog odnosa institucija prema onima koji prijave problem i pruže dokaze za ekokriminal”.

Primjer za to je i krivolov na Skadarskom jezeru, koji se i dalje dešava, iako su ga prijavljivale brojne NVO organizacije koje se bave zaštitom prirode.

Odgovarajuće reakcije nije bilo ni kada je, prethodnog ljeta na teritoriji Opštine Nikšić, kao posljedica većinom namjerno izazvanih požara, došlo do raseljavanja značajnog broja vrsta sa prostora Pustog lisca.

Valja podsjetiti i na krivolov na planinama Golije, kada su pronađeni odstrijeljeni srndaći, tj. njihove glave u namjenski pripremljenom prostoru, što je dokaz organizovanog ekokriminala. Ni taj užasan prizor nije alarmirao nadležne.

Ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Aleksandar Stijović u februaru prošle godine, u slučaju ubistva mečke u Beranama obećao je da će preduzeti konkretne mjere da se problem riješi. Gotovo godinu kasnije, plana za subijanje krivolova nema, a spisak žrtava raste.

Evroazijska vidra je zaštićena vrsta i na pojedinim listama međunarodnih konvencija i direktiva, kao što su Bernska konvencija ili Evropska direktiva o staništima. Jedna je od Natura 2000 vrsta. Prema Crvenoj listi Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN), na mediteranskom dijelu Evrope označena je kao skoro ugrožena.

„Jednom smo dobili i snimke srne koja preplivava vještačku akumulaciju Slano jezero i traži spas na ostrvu, što je bilo veoma potresno za gledati. Mnogo je primjera, a bojim se da ćemo ih imati još. Dok god su N.N. lica prisutna u simulacijama procedura, sve su vrste ugrožene u šumama i vodama Crne Gore”, zaključuje Perović.

Nemoćnom sistemu, džaba zakoni.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ROMI I DISKRIMINATORNI ZAKON O IZBORU ODBORNIKA I POSLANIKA: Od margine do margine  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o izboru odbornika i poslanika diskriminiše Rome. Na izjašnjenje nadležnih na inicijativu NVO Romska organizacija mladih (ROM) Koračajte sa nama – Phiren amenca za donošenje izmjena i dopuna tog zakona, kojima bi se obezbijedilo njihovo učešće u političkom životu Crne Gore, moraće da čekaju još. Manipulacija tom zajednicom traje decenijama

 

,,Sve dok romska zajednica ne bude imala autentičnog predstavnika u  Skupštini Crne Gore, domu gde se kroji njihova sudbina, ako se tamo ne čuje njihov glas, ne možemo očekivati suštinske promjene od kojih će ona  dugoročno imati koristi”, kaže za Monitor Serđan Baftijari, jedan od osnivača NVO Romska organizacija mladih (ROM) Koračajte sa nama – Phiren amenca i student na master studijama na Centralnoevropskom univerzitetu u Beču.

Iz Phiren amence krajem prošle godine podnijeli su inicijativu Skupštini Crne Gore za donošenje izmjena i dopuna Zakona o izboru odbornika i poslanika kako bi se obezbijedilo učešće u raspodjeli mandata izbornih lista za izbor poslanika romske manjinske nacionalne zajednice. Kako su objasnili, sadašnja verzija zakona diskriminiše Rome.

Ta se inicijativa oslanja na odredbe Okvirne Konvencije za zaštitu nacionalnih manjina kojom se zemlje ugovornice, među kojima je i Crna Gora, obavezuju da će jemčiti prava nacionalnim manjinama i ravnopravnost pred zakonom. Ta konvencija zabranjuje bilo koji oblik diskriminacije u oblasti ekonomskog, socijalnog, političkog i kulturnog života, i obavezuje države potpisnice da usvajaju odgovarajuće mjere u te svrhe.

Crna Gora, imajući u vidu kako je romska zajednica godinama tretirana na svim nivoima, ne ispunjava preuzete obaveze. Ne poštuje ni Ustav, koji propisuje da su zajamčena prava pripadnicima manjinskih naroda i drugih manjinskih zajednica na autentičnu zastupljenost u Skupštini Crne Gore i skupštinama lokalnih samouprava u kojima čine značajan dio stanovništva, shodno principu afirmativne akcije.

Prema sadašnjem Zakonu o izboru odbornika i poslanika izborne liste pripadnika manjinskih naroda ili zajednice stiču pravo na raspodjelu mandata ukoliko su osvojile najmanje 0,7 odsto ukupno važećih glasova na izborima. Još niži cenzus određen je za hrvatsku nacionalnu manjinu, zbog malog broja Hrvata koji žive u Crnoj Gori (6021). Ta lista treba da osvoji 0, 35 odsto od ukupno važećih glasova.

Isto pravilo ne važi i za Rome, kojih u Crnoj Gori, prema zvaničnim statističkim podacima – posljednjem popisu stanovništva, ima tek nešto više – 6251. ,,Prema svim istraživanjima, Romi  žive na margini društva. Ukoliko bude postojala volja nadležnih organa da rade na ostvarivanju ciljeva koji su predviđeni novom Strategijom za socijalnu inkluziju Roma i Egipćana za period od 2021. do 2025. godine, a koja prepoznaje problem anticiganizma, realno je za očekivati da će položaj romske zajednice biti znatno bolji”, ističe Baftijari.

Uzimajući sve to u obzir, iz Phiren amence tražili su od Skupštine da se ista zakonska pravila primijene i na romsku nacionalnu manjinu.

Da bi do toga i došlo, prvo bi, kaže Baftijari, Odbor za sveobuhvatnu reformu izbornog zakonodavstva trebalo da reaguje na njihov dopis, i da se potom, u plenumu Skupštine, usvoje izmjene i time otkloni diskriminatorna norma Zakona prema romskoj zajednici.

Iz PR službe Skupštine Monitoru objašnjavaju kako izgleda pravni tok tog procesa. Nakon što dobije inicijativu za donošenje zakona, predsjednik parlamenta je dostavlja poslanicima i Vladi, radi eventualnog podnošenja predloga zakona. ,,Zakonodavni odbor nije nadležan da razmatra akte podnesene u formi inicijative, već je shodno nadležnostima koje su za ovo radno tijelo utvrđene Poslovnikom Skupštine Crne Gore, ovlašćen da razmatra predloge zakona, drugih propisa i opštih akata koje donosi Skupština sa stanovišta njihove usklađenosti sa Ustavom i pravnim sistemom Crne Gore“, kažu.

Na 27. sazivu na Sedmoj sjednici Drugog redovnog zasjedanja, krajem decembra prošle godine, donijeta je Odluka o izmjeni Odluke o obrazovanju Odbora za sveobuhvatnu izbornu reformu, kojom je  rad tog privremenog radnog tijela produžen do 31. jula 2022. Do tada je ono, kako preciziraju, dužno da pripremi i podnese Skupštini na usvajanje predloge pristiglih zakona i drugih akata. ,,Između ostalog, tom je Odlukom propisano da Odbor ima zadatak definisanja Predloga Zakona o izboru odbornika i poslanika“, navode još iz Skupštine.

Drugim riječima, Romi će, na konačno izjašnjenje nadležnih, još morati da čekaju.

,,Sve dok pomenuti Odbor ne organizuje i uvrsti u tačku dnevnog reda ovo pitanje, ne možemo očekivati da će ono doći na red. Želim da verujem da će i predstavnici nove Vlade imati sluha da se pitanje političke participacije Roma konačno nađe na agendi. Na taj način poslali bi poruku, kako romskoj, tako i međunarodnoj zajednici da zaista žele da rade na inkluziji Roma u našem društvu”, napominje Baftijari.

Na zadatku je i Ustavni sud, koji, takođe po inicijativi NVO Phiren amenca, treba da odluči o ustavnosti jednog od članova Zakona o izboru odbornika i poslanika, kojim se, između ostalog, u privilegovan položaj stavljaju pripadnici onih nacionalnih i etničkih zajednica koji postignu zakonom definisano učešće do 15 odsto od ukupnog stanovništva na državnom nivou i od 1,5 do 15 odsto na lokalnom. Malo je vjerovatno da Romi svoja politička prava, primjenom takvog zakonskog rješenja, mogu ostvariti u svim opštinama gdje žive. Osim u Podgorici i Beranama, gdje ih ima 2,14 odsto od ukupnog broja stanovnika, odnosno 1,56 odsto.

Kada rastumačimo pravni jezik, zaključak se sam nameće – Rome ni zakoni ne štite.

,,Ukoliko se romskoj zajednici ne omogući da imaju svog autentičnog predstavnika u najvišem domu, šaljemo poruku da je anticiganizam  znatno zastupljeniji kod nas nego kod susjednih zemalja, i da se Romi tretiraju kao građani drugog reda. Svjedoci smo da se sa   raznih adresa šalju poruke da ne treba da prebrojavamo krvna zrnca, no, ako samo jedna zajednica ne može da ostvari zagarantovana prava, stiče se utisak da to zapravo i radimo”, upozorava Baftijari.

Bilo je sličnih inicijativa i ranije. I iz NVO Mladi Romi više puta su isticali da se sve dok Crna Gora ne bude garantovala Romima njihova prava, govori  o simulaciji, a ne stimulaciji njihove integracije  u društvo. ,,Osim simboličnog zapošljavanja u državnoj upravi, i to na pozicijama koje su bez uticaja, romska zajednica ne učestvuje u tijelima političkog odlučivanja. U resorima bitnim za poboljšanje položaja romske populacije, kao što su unutrašnji poslovi, obrazovanje, rad i socijalno staranje, nema zaposlenih Roma”, kazao je medijima Samir Jaha, izvršni direktor te NVO, mjesecima nakon što su i sami uputili zahtjev o izmjeni Zakona o izboru odbornika i poslanika u Skupštini.

Do sada svaka je bila bez uspjeha. Romska zajednica žrtva je manipulacija godinama.

,,Pored pitanja političke participacije treba raditi na smanjenju etničke distance prema romskoj zajednici. Jedan od načina da se to uradi je kroz obrazovanje i zapošljavanje. Vrijeme je da napravimo iskorak i pošaljemo jasnu poruku da u Crnoj Gori svi uživaju jednaka prava i da načelo nediskriminacije važi za sve. Ovo je trenutak da pokažemo da smo kao društvo sazreli i da zaista baštinimo evropske vrijednosti”, zaključuje Baftijari.

A Romima, pokraj nas, vrijeme i život teku – od margine do margine.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo