Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Zamršenim putevima droge

Objavljeno prije

na

dudici

Novac koji je klan Darka Šarića zarađivao od prodaje droge u Evropi prebacivan je u Sloveniju, izjavio je Draško Vuković, bivši član ove kriminalne grupe. Vuković je svjedočio prošle nedjelje iz zatvora u Beogradu putem video linka, tokom suđenja u Ljubljani slovenačkim pripadnicima Šarićevog kokainskog kartela. Prema slovenačkim medijima, Vuković, koji je svjedok-saradnik na suđenju grupi Darka Šarića pred Specijalnim sudom u Beogradu, rekao je da su novčanice s manjim apoenima koje su iz Evrope prebacivane u Sloveniju, razmjenjivane za novčanice od 500 eura i potom nošene u Južnu Ameriku za nabavku nove droge. Vuković je u sudnici u Ljubljani prepoznao trojicu od 17 optuženih, koji su pred sudom odbacili krivicu nakon što su uhapšeni u okviru međunarodne policijske operacije Balkanski ratnik. On je kazao da je trojicu optuženih – Tadeja Poljaka, Jakoba Remškara i Dragana Bjelkaša – ranije sreo u Argentini. Poljak je u Argentinu donosio novac za nabavku kokaina, rekao je svjedok-saradnik.

Vuković je sudu opisao put droge narko kartela, navodeći primjer jahte Maui, na kojoj je kriminalna grupa razotkrivena, pošto je na njoj u oktobru 2009. urugvajska policija pronašla 2.174 kilograma kokaina. Prema optužnici srpskog Suda za organizovani kriminal, grupu odgovornu za šverc kokaina pronađenog u Urugvaju predvodili su Šarić, zajedno s izvjesnim Bojanom Stanojkovićem, te rođakom Željkom Vujanovićem i zemljakom Goranom Sokovićem.

Vuković je u decembru 2011. na suđenju u Beogradu podrobno svjedočio o aktivnostima Šarićeve grupe od 2008. do oktobra 2009. ,,Darko Šarić je bio nesporni vođa i svi smo ga zvali Drug,” svjedočio je Vuković, opisujući kako je vodio pisanu evidenciju o svakoj isporuci droge.

Vuković je na procesu u Ljubljani, izjavio da je novcem zarađenim od prodaje droge u Evropi kokain kupovan u Argentini. No, u toj kupovini, prema njegovim saznanjima, nije učestvovao nijedan državljanin Slovenije.

Grupa je, dodao je Vuković, na jahtu Maui u Južnoj Americi tovarila kokain, koji bi se kasnije, na okeanu, pretovarao u prekookeanski brod na putu za južnu Afriku. Kada bi kokain stigao u južnu Afriku, opet bi se utovarao na brod koji bi ga prenio do Evrope, opisao je Vuković.

U Sloveniji je 2010. takođe sprovedena akcija Balkanski ratnik. Tada je uhapšeno 17 osoba pod sumnjom da su pripadnici balkanskog kokainskog kartela. Među osumnjičenima iz te grupe je i Dragan Tošić, jedan od optuženih na suđenju u Ljubljani. On se tereti da je vođa slovenačkog ogranka kriminalne grupe narko bosa Darka Šarića.

Tošič, porijeklom iz Pljevalja, uhapšen je 25. maja 2010. u akciji Emona i optužen da je s još 16 optuženih bio umiješan u promet 2.174 kilograma kokaina koji je zaplijenjen u Urugvaju. Prema optužnici, ista grupa je bila zadužena za preprodaju kokaina u sjevernoj Italiji, a prema navodima austrijskih organa bezbjednosti, bila je aktivna i u toj zemlji gdje se pripremala za skladištenje veće količine droge u Beču.

Zadatak ovog kraka kartela bio je i da prenose novac za narkotike. Kao šef ispostave označeni Tošić, prema optužnici je kontrolisao transport, prodaju i prijenos gotovine iz Evrope u Srbiju.

Tošić, koji je uoči hapšenja važio za uspješnog biznismena i vlasnika prestižnih kafića u centru glavnog grada Slovenije, i njegovi saradnici uhapšeni su u Ljubljani, Kranju i Kopru. Tokom akcije hapšenja pretreseno je više od 30 kuća i zaplijenjena je veća količina droge, novca i oružja.

Optuženi su se pod lupom slovenačke policije našli u drugoj polovini 2008. godine, kada su u Italiji uhapšeni Dragan Gaćeša, Milorad Stijepović i Stanislav Udrih. Slovenački policajci tako su otkrili da se sprema veći prevoz kokaina u čemu bi učestvovali Tošić i ostali iz Šarićeve ,,slovenačke veze”.

Mediji u Srbiji pišu kako se od jeseni punom parom nastavlja postupak protiv Darka Šarića. Od sredine septembra, kad se pred Posebnim odjeljenjem beogradskog Višeg suda nastavlja postupak protiv Darka Šarića i njegovih saradnika zbog optužbi da su preprodavali kokain, planirano je održavanje tri glavna pretresa tokom svake nedjelje. To znači, da bi, ukoliko se ispoštuje ovaj tempo, prvostepena presuda mogla da bude izrečena do kraja godine, objavile su beogradske Večernje novosti.

Prema tom mediju, početkom jula iznova je pokrenut krivični postupak, pošto su prvobitnoj optužnici pridodate još tri zbog šverca narkotika iz Južne Amerike.

Prva optužnica, kojom je, osim Šarića, obuhvaćeno još 20 optuženih, podignuta je 12. aprila 2010. godine i njome se on tereti za šverc kokaina zaplijenjenog u Urugvaju. U septembru 2011. na pravnu snagu stupila je optužnica podignuta zbog šverca 1,1 tone kokaina u Brazilu, a u oktobru zbog krijumčarenja 990 kilograma kokaina nabavljenog u Brazilu, za koji se sumnja da je dio od 2.174 tone kokaina zaplijenjenog na brodu Maui u Urugvaju 15. oktobra 2009. godine. Posljednja je podignuta zbog šverca kokaina u Italiji.

Na optuženičkoj klupi trenutno se nalazi šestoro optuženih, dok je pored Šarića, još njih četvoro u bjekstvu. Ostali okrivljeni, njih sedmorica, sklopili su s Tužilaštvom za organizovani kriminal sporazum o priznavanju krivice, što je Specijalni sud prihvatio. Riječ je o Milošu Pandrcu, Marku Vorotoviću, Dejanu Rakiću, Nikoli Pavloviću, Aleksandru Miodragu, Milošu Krpoviću i Mirku Miodragoviću. Njima su izrečene kazne od četiri do deset godina zatvora, a pojedinima od njih trajno je oduzet dio imovine koju su stekli vršeći krivična djela.

Status svjedoka saradnika dobili su Radan Adamović, Nebojša Joksović i Draško Vuković. Oni će se opet naći pred sudom ovog mjeseca, kad će ponoviti sve što im je poznato o poslovanju Darka Šarića i ostalih.

Mediji u regionu pišu i da je tužilaštvo u Atini predložilo podizanje optužnice protiv crnogorskih državljana, sina i kćerke pokojnog Dragana Dudića Frica – Damjana (25) i Srđane (20), i još dvojice Kotorana Saše Samardžića (21) i Đura Kapetanovića (20). Njih četvoro se terete za pranje novca od trgovine narkoticima, za šta im prijeti kazna od šest do deset godina zatvora.

Četvoro crnogorskih državljana uhapšeno je 29. novembra 2011. u Atini.

Prilikom hapšenja u atinskom predgrađu Vula, prema navodima grčke policije, prilikom pretresa pronađeno je u kešu 65.000 eura, kao i izvodi s računa iz više banaka koji potvrđuju transfer više miliona eura. Prema grčkim istražnim organima, grupa je novac narkokartela ulagala u kupovinu nekretnina u Grčkoj, posebno placeva u Vuli, predgrađu Atine. Svi osumnjičeni su nakon par dana pušteni na slobodu.

Takođe je otrkiveno da je grupa, zajedno sa spoljnim saradnicima u Amerikama i Evropi, ustanovila četiri of-šor kompanije na Maršalskim ostrvima na ime crnogorskog državljanina Dragana Dudića, prema kojima je između marta 2009. i aprila 2010, usmjereno 20 miliona eura od poslova s kokainom.

Dudić je ubijen nakon što je na njega pucao Ivan Vračar 30. maja 2010. u Kotoru. Vračar, iz Nikšića, bio je tjelohranitelj ubijenog Dejana Đukovića, vlasnika kotorskog Red taksija, koga su mediji dovodili u vezu sa Darkom Šarićem i njegovim klanom.

Beogradski Blic kasnije je pisao kako je ,,crnogorska policija tada saopštila da je Dudić ubijen zbog navodne osvete za ranije ubistvo Dejana Đukovića.”

Dudić je bio suvlasnik kotorske diskoteke Maksimus, a njegove firme su pod lupom crnogorskog tužilaštva, zbog sumnje da je preko njih prao novac zarađen preprodajom kokaina. Naime, Dudić je bio poznat kao bliski saradnik Darka Šarića.

Svjedok-saradnik Draško Vuković je u decembru 2011. u sudu u Beogradu imenovao Dragana Dudića, kao najvažnijeg saradnika Darka Šarića.

Na zvaničnom sajtu grčke policije je poslije hapšenja mladih Kotorana navedeno da se sumnjiče da su prali novac koji je grupa Darka Šarića, Rodoljuba Radulovića i Gorana Sokovića, od 2005. zaradila švercom droge prekookeanskim brodovima iz Latinske Amerike.

Prema pisanju medija, crnogorska policija je, takođe, otvorila istragu protiv Zoje Dudić, udovice Dragana Dudića Frica, kako bi se ispitalo porijeklo imovine koju porodica posjeduje. U okviru te istrage provjeravaju se i poslovanje i imovina kotorskog biznismena Smiljana Samardžića, koji je jedno vrijeme bio u poslovnim vezama s pokojnim Dudićem.

Policija dalje sumnja da je Damjan, sin Dragana Dudića, dok je studirao u Sjedinjenim Američkim Državama jedno vrijeme bio na vezi s Rodoljubom Radulovićem.

Crnogorac, porijeklom iz Kotora, zvani Mišel Amerikanac, već dugo živi u SAD, a do većine dokaza o njegovoj umiješanosti u nezakonite poslove došlo se kroz razmjenu podataka s američkom DEA. Prema tim podacima, Radulović je bio mozak operacije narkoklana, koji nije lično prljao ruke, već je uveo Šarića u poslove kojima je Pljevljak kasnije zagospodario.

Radulović se sumnjiči da je postavio logistiku klana i povezao Darka Šarića sa značajnim političkim i biznis krugovima u Srbiji tokom 2008. i 2009, na osnovu čega je pljevaljski narkobos napravio moćan međunarodni kanal trgovine narkoticima. Kada je prvi put spomenut u medijima kao glavna Šarićeva karika, Radulović je rekao da poznaje odbjeglog Pljevljaka, da ga niko nije zvao iz Srbije, ali da je spreman da dođe i sve ispriča.

Još jedna zatvorska kazna na suđenju saradnicima Darka Šarića izrečena je početkom avgusta. Tada je Okružni sud u Banjaluci osudio Zorana Ćopića na pet godina zatvora zbog pranja novca stečenog od trgovine drogom narkobosa Darka Šarića.

U presudi se potvrđuju navodi optužnice koja je teretila Ćopića da je od 2008. do polovine 2010. udruživanjem sa Darkom Šarićem i drugim osobama iz Srbije, protiv kojih se vodi krivični postupak pred Višim sudom u Beogradu, novac od preprodaje droge ubacivao u privredne tokove Republike Srpske i Srbije.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo