Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Zamršenim putevima droge

Objavljeno prije

na

Novac koji je klan Darka Šarića zarađivao od prodaje droge u Evropi prebacivan je u Sloveniju, izjavio je Draško Vuković, bivši član ove kriminalne grupe. Vuković je svjedočio prošle nedjelje iz zatvora u Beogradu putem video linka, tokom suđenja u Ljubljani slovenačkim pripadnicima Šarićevog kokainskog kartela. Prema slovenačkim medijima, Vuković, koji je svjedok-saradnik na suđenju grupi Darka Šarića pred Specijalnim sudom u Beogradu, rekao je da su novčanice s manjim apoenima koje su iz Evrope prebacivane u Sloveniju, razmjenjivane za novčanice od 500 eura i potom nošene u Južnu Ameriku za nabavku nove droge. Vuković je u sudnici u Ljubljani prepoznao trojicu od 17 optuženih, koji su pred sudom odbacili krivicu nakon što su uhapšeni u okviru međunarodne policijske operacije Balkanski ratnik. On je kazao da je trojicu optuženih – Tadeja Poljaka, Jakoba Remškara i Dragana Bjelkaša – ranije sreo u Argentini. Poljak je u Argentinu donosio novac za nabavku kokaina, rekao je svjedok-saradnik.

Vuković je sudu opisao put droge narko kartela, navodeći primjer jahte Maui, na kojoj je kriminalna grupa razotkrivena, pošto je na njoj u oktobru 2009. urugvajska policija pronašla 2.174 kilograma kokaina. Prema optužnici srpskog Suda za organizovani kriminal, grupu odgovornu za šverc kokaina pronađenog u Urugvaju predvodili su Šarić, zajedno s izvjesnim Bojanom Stanojkovićem, te rođakom Željkom Vujanovićem i zemljakom Goranom Sokovićem.

Vuković je u decembru 2011. na suđenju u Beogradu podrobno svjedočio o aktivnostima Šarićeve grupe od 2008. do oktobra 2009. ,,Darko Šarić je bio nesporni vođa i svi smo ga zvali Drug,” svjedočio je Vuković, opisujući kako je vodio pisanu evidenciju o svakoj isporuci droge.

Vuković je na procesu u Ljubljani, izjavio da je novcem zarađenim od prodaje droge u Evropi kokain kupovan u Argentini. No, u toj kupovini, prema njegovim saznanjima, nije učestvovao nijedan državljanin Slovenije.

Grupa je, dodao je Vuković, na jahtu Maui u Južnoj Americi tovarila kokain, koji bi se kasnije, na okeanu, pretovarao u prekookeanski brod na putu za južnu Afriku. Kada bi kokain stigao u južnu Afriku, opet bi se utovarao na brod koji bi ga prenio do Evrope, opisao je Vuković.

U Sloveniji je 2010. takođe sprovedena akcija Balkanski ratnik. Tada je uhapšeno 17 osoba pod sumnjom da su pripadnici balkanskog kokainskog kartela. Među osumnjičenima iz te grupe je i Dragan Tošić, jedan od optuženih na suđenju u Ljubljani. On se tereti da je vođa slovenačkog ogranka kriminalne grupe narko bosa Darka Šarića.

Tošič, porijeklom iz Pljevalja, uhapšen je 25. maja 2010. u akciji Emona i optužen da je s još 16 optuženih bio umiješan u promet 2.174 kilograma kokaina koji je zaplijenjen u Urugvaju. Prema optužnici, ista grupa je bila zadužena za preprodaju kokaina u sjevernoj Italiji, a prema navodima austrijskih organa bezbjednosti, bila je aktivna i u toj zemlji gdje se pripremala za skladištenje veće količine droge u Beču.

Zadatak ovog kraka kartela bio je i da prenose novac za narkotike. Kao šef ispostave označeni Tošić, prema optužnici je kontrolisao transport, prodaju i prijenos gotovine iz Evrope u Srbiju.

Tošić, koji je uoči hapšenja važio za uspješnog biznismena i vlasnika prestižnih kafića u centru glavnog grada Slovenije, i njegovi saradnici uhapšeni su u Ljubljani, Kranju i Kopru. Tokom akcije hapšenja pretreseno je više od 30 kuća i zaplijenjena je veća količina droge, novca i oružja.

Optuženi su se pod lupom slovenačke policije našli u drugoj polovini 2008. godine, kada su u Italiji uhapšeni Dragan Gaćeša, Milorad Stijepović i Stanislav Udrih. Slovenački policajci tako su otkrili da se sprema veći prevoz kokaina u čemu bi učestvovali Tošić i ostali iz Šarićeve ,,slovenačke veze”.

Mediji u Srbiji pišu kako se od jeseni punom parom nastavlja postupak protiv Darka Šarića. Od sredine septembra, kad se pred Posebnim odjeljenjem beogradskog Višeg suda nastavlja postupak protiv Darka Šarića i njegovih saradnika zbog optužbi da su preprodavali kokain, planirano je održavanje tri glavna pretresa tokom svake nedjelje. To znači, da bi, ukoliko se ispoštuje ovaj tempo, prvostepena presuda mogla da bude izrečena do kraja godine, objavile su beogradske Večernje novosti.

Prema tom mediju, početkom jula iznova je pokrenut krivični postupak, pošto su prvobitnoj optužnici pridodate još tri zbog šverca narkotika iz Južne Amerike.

Prva optužnica, kojom je, osim Šarića, obuhvaćeno još 20 optuženih, podignuta je 12. aprila 2010. godine i njome se on tereti za šverc kokaina zaplijenjenog u Urugvaju. U septembru 2011. na pravnu snagu stupila je optužnica podignuta zbog šverca 1,1 tone kokaina u Brazilu, a u oktobru zbog krijumčarenja 990 kilograma kokaina nabavljenog u Brazilu, za koji se sumnja da je dio od 2.174 tone kokaina zaplijenjenog na brodu Maui u Urugvaju 15. oktobra 2009. godine. Posljednja je podignuta zbog šverca kokaina u Italiji.

Na optuženičkoj klupi trenutno se nalazi šestoro optuženih, dok je pored Šarića, još njih četvoro u bjekstvu. Ostali okrivljeni, njih sedmorica, sklopili su s Tužilaštvom za organizovani kriminal sporazum o priznavanju krivice, što je Specijalni sud prihvatio. Riječ je o Milošu Pandrcu, Marku Vorotoviću, Dejanu Rakiću, Nikoli Pavloviću, Aleksandru Miodragu, Milošu Krpoviću i Mirku Miodragoviću. Njima su izrečene kazne od četiri do deset godina zatvora, a pojedinima od njih trajno je oduzet dio imovine koju su stekli vršeći krivična djela.

Status svjedoka saradnika dobili su Radan Adamović, Nebojša Joksović i Draško Vuković. Oni će se opet naći pred sudom ovog mjeseca, kad će ponoviti sve što im je poznato o poslovanju Darka Šarića i ostalih.

Mediji u regionu pišu i da je tužilaštvo u Atini predložilo podizanje optužnice protiv crnogorskih državljana, sina i kćerke pokojnog Dragana Dudića Frica – Damjana (25) i Srđane (20), i još dvojice Kotorana Saše Samardžića (21) i Đura Kapetanovića (20). Njih četvoro se terete za pranje novca od trgovine narkoticima, za šta im prijeti kazna od šest do deset godina zatvora.

Četvoro crnogorskih državljana uhapšeno je 29. novembra 2011. u Atini.

Prilikom hapšenja u atinskom predgrađu Vula, prema navodima grčke policije, prilikom pretresa pronađeno je u kešu 65.000 eura, kao i izvodi s računa iz više banaka koji potvrđuju transfer više miliona eura. Prema grčkim istražnim organima, grupa je novac narkokartela ulagala u kupovinu nekretnina u Grčkoj, posebno placeva u Vuli, predgrađu Atine. Svi osumnjičeni su nakon par dana pušteni na slobodu.

Takođe je otrkiveno da je grupa, zajedno sa spoljnim saradnicima u Amerikama i Evropi, ustanovila četiri of-šor kompanije na Maršalskim ostrvima na ime crnogorskog državljanina Dragana Dudića, prema kojima je između marta 2009. i aprila 2010, usmjereno 20 miliona eura od poslova s kokainom.

Dudić je ubijen nakon što je na njega pucao Ivan Vračar 30. maja 2010. u Kotoru. Vračar, iz Nikšića, bio je tjelohranitelj ubijenog Dejana Đukovića, vlasnika kotorskog Red taksija, koga su mediji dovodili u vezu sa Darkom Šarićem i njegovim klanom.

Beogradski Blic kasnije je pisao kako je ,,crnogorska policija tada saopštila da je Dudić ubijen zbog navodne osvete za ranije ubistvo Dejana Đukovića.”

Dudić je bio suvlasnik kotorske diskoteke Maksimus, a njegove firme su pod lupom crnogorskog tužilaštva, zbog sumnje da je preko njih prao novac zarađen preprodajom kokaina. Naime, Dudić je bio poznat kao bliski saradnik Darka Šarića.

Svjedok-saradnik Draško Vuković je u decembru 2011. u sudu u Beogradu imenovao Dragana Dudića, kao najvažnijeg saradnika Darka Šarića.

Na zvaničnom sajtu grčke policije je poslije hapšenja mladih Kotorana navedeno da se sumnjiče da su prali novac koji je grupa Darka Šarića, Rodoljuba Radulovića i Gorana Sokovića, od 2005. zaradila švercom droge prekookeanskim brodovima iz Latinske Amerike.

Prema pisanju medija, crnogorska policija je, takođe, otvorila istragu protiv Zoje Dudić, udovice Dragana Dudića Frica, kako bi se ispitalo porijeklo imovine koju porodica posjeduje. U okviru te istrage provjeravaju se i poslovanje i imovina kotorskog biznismena Smiljana Samardžića, koji je jedno vrijeme bio u poslovnim vezama s pokojnim Dudićem.

Policija dalje sumnja da je Damjan, sin Dragana Dudića, dok je studirao u Sjedinjenim Američkim Državama jedno vrijeme bio na vezi s Rodoljubom Radulovićem.

Crnogorac, porijeklom iz Kotora, zvani Mišel Amerikanac, već dugo živi u SAD, a do većine dokaza o njegovoj umiješanosti u nezakonite poslove došlo se kroz razmjenu podataka s američkom DEA. Prema tim podacima, Radulović je bio mozak operacije narkoklana, koji nije lično prljao ruke, već je uveo Šarića u poslove kojima je Pljevljak kasnije zagospodario.

Radulović se sumnjiči da je postavio logistiku klana i povezao Darka Šarića sa značajnim političkim i biznis krugovima u Srbiji tokom 2008. i 2009, na osnovu čega je pljevaljski narkobos napravio moćan međunarodni kanal trgovine narkoticima. Kada je prvi put spomenut u medijima kao glavna Šarićeva karika, Radulović je rekao da poznaje odbjeglog Pljevljaka, da ga niko nije zvao iz Srbije, ali da je spreman da dođe i sve ispriča.

Još jedna zatvorska kazna na suđenju saradnicima Darka Šarića izrečena je početkom avgusta. Tada je Okružni sud u Banjaluci osudio Zorana Ćopića na pet godina zatvora zbog pranja novca stečenog od trgovine drogom narkobosa Darka Šarića.

U presudi se potvrđuju navodi optužnice koja je teretila Ćopića da je od 2008. do polovine 2010. udruživanjem sa Darkom Šarićem i drugim osobama iz Srbije, protiv kojih se vodi krivični postupak pred Višim sudom u Beogradu, novac od preprodaje droge ubacivao u privredne tokove Republike Srpske i Srbije.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLOUPOTREBE DJECE U POLITIČKE I VJERSKE SVRHE SVE UČESTALIJE: Pošast pred kojom žmurimo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavni slučaj zloupotrebe djece u političke i vjerske svrhe na Cetinju nije prvi te vrste u našoj državi. Slično se događalo i tokom trajanja litija prošle godine, kao i za vrijeme predizbornih kampanja. Pa čak i u školama. Na sve brojnije  primjere kršenja osnovnih prava djeteta institucije ne reaguju

 

Fotografija koja je osvanula na društvenim mrežama sa protesta građana na Cetinju minulog vikenda, kojim su tražili ostavku premijera Zdravka Krivokapića, sablaznula je javnost u Crnoj Gori. Na njoj su dječak i djevojčica, obučeni u majice sa političkim porukama: Pucaj! Ne možeš mi ništa. Ja sam šćer (sin) Crne Gore, mene metak neće! Meni pancir ne treba, ja imam crnogorsko srce. Nije to prvi slučaj zloupotrebe djece u političke i vjerske svrhe u našoj državi. Ta pojava zabrinjavajuće raste.

Kristina Mihailović, izvršna direktorica Udruženja roditelja   upozorava da se, već neko vrijeme u Crnoj Gori ne vodi računa o ovakvim i sličnim zloupotrebama djece. ,,Da i ne govorimo o tome kakve im poruke šaljemo našim ponašanjem koje pokazuje neuvažavanje drugih. Sve to zajedno je već trebalo da nam upali crvenu lampicu, da se dobro preispitamo i promijenimo ponašanje, ako ni zbog čega drugog ili ni zbog koga drugog, onda upravo zbog njih – naše djece”, kaže ona u izjavi za Monitor

Nešto slično se na Cetinju dogodilo i tokom protesta 4. i 5. septembra povodom ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija. Tada je zabilježen snimak, na kom su glavni protagonisti djevojčica, ogrnuta zastavom Crne Gore, i policajac iz kordona koji je obezbjeđivao manastir. Djevojčici je neko  sugerisao da policajcu pruži ruku, nakon čega su okupljeni iščekivali da li će joj on  uzvratiti pozdrav. Jeste. Potom su pojedini mediji, bliski bivšem režimu, snimak objavili sa senzacionalističkim naslovima. Na kraju joj je ipak, pružio ruku – jedan je od njih. Zaštita identiteta i interesa djeteta, o kojima su novinari posebno dužni da vode računa prilikom izvještavanja, potpuno su izostali.

Niko od nadležnih nije reagovao – ni u jednom od dva sporna slučaja. Monitor se obratio Ministarstvu finansija i socijalnog staranja, kojim rukovodi ministar Milojko Spajić, a u čijoj je nadležnosti dječja zaštita, sa pitanjem koji su sve pravni mehanizmi koje to ministarstvo može da iskoristi kako bi zaštitilo djecu od zloupotrebe u političke i vjerske svrhe. Pitali smo i da li su do sada preduzimali neke radnje sličnim povodima. Odgovore, do zaključenja ovog broja, nijesmo dobili.

,,Naš načelan stav je nepromjenjiv – odluku o pojavljivanju djece na javnim skupovima i u aktivnostima koje nisu primarno njima namijenjene, trebalo bi donijeti u odnosu na njihov uzrast, zrelost, odnosno sposobnost da razumiju kontekst događaja, vodeći računa o najboljem interesu djeteta, što mislimo da nije bio slučaj u datoj situaciji. Važno je napomenuti da takvu odluku donose njihovi roditelju, odnosno staratelji”, kazali su Monitoru iz Sektora za prava djece, mladih i socijalnu zaštitu Institucije zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsmana) povodom sporne fotografije sa početka teksta.

U konkretnom slučaju, kako objašnjavaju iz Kancelarije ombudsmana, odgovorost je na roditeljima ili starateljima, kao i u brojnim sličnim situacijama – uključujući i primjere da roditelji putem svojih profila na društvenim mrežama učine javno dostupnim fotografije ili video zapise u kojima njihova djeca propagiraju političke, vjerske, nacionalne i druge stavove.

Zloupotrebe djece događale su se i tokom trajanja litija 2020.  Brojne su fotografije na kojima se vide djeca sa transparentima na kojima su natpisi sa političkim ili vjerskim porukama. Ni tada niko iz nadležnih institucija nije reagovao.

Djeca su iskorišćavana i u svrhe predizbornih kampanja. U aktivnostima koalicije Za budućnost Nikšića, pred izbore u tom gradu u martu ove godine, na pultovima na glavnom gradskom trgu angažovan je veći broj djece koja su ulazila u političku komunikaciju sa građanima i dijelila im različiti propagandni materijal, direktno i otvoreno agitujući za partije okupljene oko te koalicije.

Posebno je opasno kada se ulična prepucavanja prenesu u škole.  Učiteljica Osnovne škole Jugoslavija u Baru, Rada Višnjić zadala je prošle godine djeci da crtaju trobojke, i to djelo objelodanila na društvenim mrežama. Monitor je pisao o njenom slučaju.

Tokom nedavnih protesta na Cetinju, litija, izbora u Nikšiću, pa i u slučaju Višnjićeve, mediji su  se , većinski, selektivno bavili ovim problemom. Jedni su  kritikovali  zloupotrebu djece na litijama, a drugi  na protestima na Cetinju.

Prema Konvenciji o pravima djeteta Ujedinjenih nacija (UN), koju je ratifikovala Crna Gora, dijete ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti, a dužnost je roditelja, odnosno zakonitih staratelja, da ga usmjeravaju u ostvarivanju prava na način koji je u skladu sa njegovim razvojnim sposobnostima. Sloboda ispoljavanja ubjeđenja, kako to propisuje ta UN-ova konvencija, može da podliježe samo onim ograničenjima koja su neophodna radi zaštite javne sigurnosti, reda, zdravlja ili morala ili osnovnih prava i sloboda drugih. Svi nacionalni i međunarodni propisi obavezuju sve društvene subjekte da vode računa o zaštiti najboljeg interesa djeteta, da ga zaštite od štetnih sadržaja i materijala, i da zabrane njegovu zloupotrebu u bilo koje svrhe.

Zavod za socijalnu i dječju zaštitu Crne Gore (ZSDZCG), prema Zakonu o socijalnoj i dječjoj zaštiti, ima obavezu da istražuje socijalne pojave i probleme, kao i da izrađuje analize i izvještaje i predlaže mjere za unaprjeđenje u oblasti dječje zaštite. Isti zakon propisuje novčanu kaznu u iznosu od 500 do 5 hiljada eura ukoliko pravno lice ne obavlja djelatnost za koju je osnovano. Ta institucija se, do sada, nije oglašavala povodom sve učestalijih slučajeva u kojima se djeca  iskorišćavaju u političke ili vjerske svrhe.

Izvršna direktorica Udruženja roditelja smatra da se, ako već ne umijemo sami,  moraju uključiti institucije koje će  da utiču i na djecu i na roditelje, kao i na cjelokupni sistem.

Da bismo djecu zaštitili od loših uticaja potrebno je ozbiljnije raditi na edukaciji. Odraslih.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SRPSKA POLICIJA TRENIRA STROGOĆU NAD KOMŠIJAMA: Vulin disciplinuje crnogorske političare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pretres  sina premijera Krivokapića u Beogradu uz repetiranje pištolja vrhunac je neprijatnosti koje crnogorski državljani povezani sa politikom i državnim strukturama, doživljavaju od strane policije u Srbiji

 

U kasnim večernjim satima, dok je bio u posjeti sestri u Beogradu, dva policajca  Republike Srbije uperila su pištolj u sina premijera Crne Gore Zdravka Krivokapića. Na snimku koji su objavili mediji čuju se krici njegove kćerke Jelene koja policajce pita zašto to rade i obavještava ih da je riječ o štićenoj ličnosti. Iz srbijanskog Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) saopštili su da je riječ o rutinskoj kontroli, a Krivokapićeva porodica je nakon toga, uplašena,  napustila Srbiju.

To je bio posljednji u nizu događaja, gdje su pripadnici srbijanskog MUP-a, maltretirali crnogorske zvaničnike. Prethodno su na granici priveli i podnijeli prijavu protiv poslanice Demokratske partije socijalista (DPS) i bivše ministarke ekonomije Dragice Sekulić jer je posjedovala nekoliko tableta lijeka bromazepam. Zbog toga je srbijanska policija tereti za posjedovanje psihoaktivnih supstanci. Nešto ranije na granici su zaustavljani i zadržavani poslanici iz Crne Gore Draginja Vuksanović-Stanković (SDP), Suada Zoronjić (URA), Božena Jelušić (URA), Damir Šehović (SD), Ervin Ibrahimović (BS).

Sagovornici Monitora iza ovih dešavanja vide aktuelnog minista unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina. On je nakon usvajanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici u crnogorskom parlamentu javno pozvao na zabranu ulaska u Srbiju poslanicima i poslanicama koji su za rezoluciju glasali.

Iz njegovog resora nijesu se izvinili premijerovoj porodici zbog neprijatnosti, već su održali predavanje vlastima u Crnoj Gori o nadležnostima policije. Navodno je premijerov sin pretresan jer je policija primila prijavu da se u vozilu nalaze naoružana lica.

,,Naši pripadnici umiju da povise i ton dok prilaze naoružanim licima i nadamo se da to nije mnogo uznemirilo legitimisanu gospodu. Pripadnici Policijske uprave za grad Beograd ne znaju i ne treba da znaju da li je na našoj teritoriji sin predsjednika Vlade Crne Gore, niti da li ima obezbjeđenje. Nijedan pripadnik MUP-a Srbije takođe ne kontroliše kretanje članova porodice Krivokapić i njihovog obezbjeđenja. Niti imamo tu želјu, niti imamo to pravo. Da tako nešto radimo bez saglasnosti porodice Krivokapić bili bismo optuženi da ih uhodimo i ometamo”, navodi se u saopštenju srbijanskog MUP-a. Odiše cinizmom.

Advokat i bivši ministar pravde Dragan Šoć za Monitor kaže da policija u Srbiji ima ovlašćenja da reaguje i da pretrese sumnjive osobe i da niko ne treba da bude pošteđen toga. Međutim, kod aktuelnih događaja kaže da je bilo očito da su učinjeni kako bi se dobio publicitet i poslala poruka.„Neko je to, čini mi se, uradio sa namjerom da se dođe do medija i izazove incident. Očito su poslate poruke, kakve ja ne znam. Očigledno je da se poruka šalje samo onima koji se na ovaj ili onaj način ne slažu sa politikom vlasti u Srbiji“, kazao je Šoć.

Iz crnogorskog MUP-a saopštili su da su srbijanske vlasti na vrijeme bile obaviještene o posjeti Krivokapićevog sina i da je riječ o štićenoj ličnosti. Više izvora Monitora koji se razumiju u policijske procedure, pojašnjavaju da su na osnovu registarskih oznaka policajci mogli vidjeti kome vozilo pripada, dok bi sigurno znali o kome je riječ kada se policajac u pratnji premijerovog sina legitimisao. Takođe kada štićena ličnost putuje u stranu državu, Crna Gora je dužna da tu državi obavijesti u kom svojstvu dolazi, koja će vozila koristiti i ko će im biti pratnja. Takođe obavještava da li će pratnja biti naoružana.

Iz Vlade Crne Gore saopšteno je da su srpski policajci ,,atakovali” na Krivokapićevog sina dok je dolazio u posetu jednoj od svojih sestra koja živi u glavnom gradu Srbije. Tvrde da policajci nijesu pokazali  pisani nalog.

„U pratnji premijerovog sina, koji je štićena ličnost, bio je policijski službenik UP Crne Gore. Policijski službenici Republike Srbije, repetirajući pištolje, zatražili su od premijerovog sina, u trenutku kada je izlazio iz automobila, da stavi ruke na glavu, pa na krov automobila, pravdajući svoj postupak naredbom koju su dobili, ne pokazavši pri tom nikakav pisani nalog“, saopšteno je tada iz Krivokapićevog kabineta.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić kazao je da ,,nema šta da doda” saopštenju Vulinovog resora povodom navoda saopštenih iz Vlade Crne Gore o ponašanju srpskih policajaca prilikom legitimisanja osoba iz pratnje njegovog sina. Vučić je pravdao postupak time da je vozilo imalo crnogorske tablice – države iz koje potiču takozvani škaljarski i kavački klan.

Iz Ministarstva vanjskih poslova (MVP) su saopštili da izražavaju ,,veliku zabrinutost” i apeluju da ovakav odnos srbijanskih vlasti – ,,zemlje koju smatramo prijateljskom i sa kojom želimo najbolje odnose, odmah prestane”.  Nakon stava MUP-a Srbije da nije riječ o maltretiranju već o profesionalnom postupanju i u skladu sa zakonom, iz MVP navode da žele ,,da vjeruju da je po srijedi bila ‘neophodna provjera’, kako je to saopšteno”.

Ministasrtvo vanjskih poslova  nastaviće komunikaciju sa vlastima Srbije, kako kažu, u dobroj vjeri da se dogodio veliki propust, a ne ,,još jedno nekorektno postupanje prema državljanima Crne Gore, ili poruka Vladi ili premijeru”. Kako Vulin ne prestaje da svojim izjavama ponižava Crnu Goru i njene državne institucije, postoji opravdana sumnja da će ovakvo ,,slanje poruka” prestati.

 

Vučićeve garancije

Kćerke premijera Jelena i Milena Krivokapić su krajem juna, nakon hajke koja je pokrenuta u beogradskim tabloidima, kazale da se ne osjećaju bezbjedno u Srbiji i da je njihova porodica izložena nezapamćenom medijskom linču. Nakon što su napustile Beograd, Vučić je pozvao Krivokapićeve kćerke da dođu u Srbiju i poručio im da su dobrodošle da žive tamo.

,,Garantovaćemo im bezbjednost, Srbija je zemlja dobrih domaćina i dobrih ljudi i kod nas suprotno ne smije da se dešava”, kazao je tada Vučić. One su potom saopštile da su odlučile da se vrate u Beograd. Nakon nove neprijatnosti ponovo su ga napustile.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DPS I CETINJE: Decenije raznog nasilja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Cetinje i magistrala do Podgorice vidjeli su opsadu policije  14. januara 1998.  u vrijeme prvog ustoličenja predsjednika Mila Đukanovića. Bila je to ceremonija  visokog rizika jer su nezadovoljne pristalice poraženog predsjednika Momira Bulatovića najavile proteste u Podgorici i blokadu puta do Cetinja gdje je Đukanović trebao položiti zakletvu u Vladinom domu.Velike zasluge što je on tada i postao predsjednik imao je tadašnji mitropolit Amfilohije koji mu je obezbijedio podršku SPC-a uz prijem kod patrijarha Pavla

 

Nedavno ustoličenje novog mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija u Cetinjskom manastiru i sukob policije sa demostrantima koji su se protivili ustoličenju na pomenutom mjestu je ponovo dovelo Cetinje u medijski fokus glavnih regionalnih i evropskih medija. Poljednji put  kada su Cetinje i magistrala sve do Podgorice vidjeli takvu opsadu policije je bilo 14. januara 1998. god. u vrijeme prvog ustoličenja predsjednika Mila Đukanovića. I tadašnja ceremonija je bila skup visokog rizika jer su nezadovoljne pristalice poraženog predsjednika Momira Bulatovića najavile proteste u Podgorici i blokadu puta do Cetinja gdje je Đukanović trebao položiti zakletvu u Vladinom domu. Nesporno je da se novoizabrani predsjednik osjećao sigurnijim na Cetinju nego u Podgorici zbog izrazito procrnogorskog sentimenta kojim je grad odisao još od početka krize i ratova u bivšoj Jugoslaviji. Velike zasluge što je Đukanović tada uopšte i postao predsjednik imao je tadašnji mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije koji mu je obezbijedio podršku Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Crnoj Gori uz prijem i slikanje kod patrijarha srpskog Pavla. Amfilohijevi napori su na kraju doveli da Đukanović pobijedi Bulatovića sa nešto preko pet hiljada glasova razlike i spasi sebe od političke smrti, a možda i zatvora. Zauzvrat, kako to često biva u politici, petog septembra ove godine je Đukanović preko svojih udbaško-partijskih struktura sve učinio da onemogući Amfilohijevog nasljednika Joanikija da sjedne na duhovni tron Svetog Petra Cetinjskog u istoimenom manastiru.

Kao što je Crkva ranije iskorištena da pomogne Đukanoviću u osvajanju apsolutne vlasti tako je i prijestoni grad postao žrtva Đukanovićevih i DPS manipulacija i demagogije i to ne jednom ili dvaput.

Cetinje je kao opština na popisu 1991. godine imalo 20.171 stanovnika. U grad se dolazilo u potrazi za poslom. Fabrika obuće Košuta je imala 1.200 radnika, Elektroindistrija Obod koja je proizvodila rashladne uređaje i frižidere je zapošljavala 4.200 radnika od kojih je preko 1.500 došlo iz sjevernih nerazvijenih opština. Obodovi proizvodi su bili dio inventara maltene svake kuće u Crnoj Gori i izvoženi su na tržišta dvanaest evropskih zemalja što je dokazivalo njihov kvalitet.

Na Cetinju je bila i velika prevozna kompanija – Tara. Tara je u svoje doba imala preko 170 autobusa koji su saobraćali diljem bivše zemlje. Međutim, devedesete donose crne dane cetinjskoj privredi. Ono što su započele sankcije UN-a zbog Miloševićevih ratnih pohoda koje je podržavao vrh tada jedinstvene Demokratske partije socijalista (DPS) dovršila je Vlada Crne Gore sa svojim privatizacijama i „reformama privrede“. Prilikom posjete Obodu 1996. godine, tada premijer Đukanović je okupljenim radnicima izjavio „da nema Oboda, ponovo bi ga gradili“. Na kraju je od izjave ostalo samo prvi dio – da nema fabrike dok je poslovna zgrada Oboda kasnije postala zvanična rezidencija predsjednika države za vrijeme mandata Filipa Vujanovića u koju je rijetko svraćao ali u čiju rekonstrukciju je uloženo oko 1.300.000 eura poreskih obveznika. Takođe i Plavi dvor je postao predsjednikova rezidencija, izgrađen za potrebe prijestolonasljednika i sina kralja Nikole I.

Vlada Crne Gore i njeni tajkuni ne samo da su uništili velika preduzeća već ono što su kanili zadržati za sebe sele u Podgoricu i druge gradove. Fabrika lijekova, preduzeće za promet istih, očna klinika koja je donirana Cetinju iz Italije se preseljavaju u Podgoricu. Takođe se sele i Poštanski muzej, Kinoteka i Cetinjski forum. U Budvu će se preseliti sjedište Fondacije Svetog Petra.

To neće smetati DPS vlasti da osvaja glasove većine Cetinjana koji (kao i ostatak zemlje) tokom crnih 90-ih glasa Mila i Momira u vrijeme kada se razaraju Dubrovnik, Mostar, Sarajevo… DPS je forsirao narodsko logiciranje je da ih „treba glasati da ne bi bilo gore“. Međutim javlja se i jaka opozicija ratnim pokličima iz Beograda i Podgorice, prije svega predvođena Slavkom Perovićem i Liberalnim savezom Crne Gore (LSCG). Liberali postaju glavni protivnici srbijanizacije Crne Gore i šverc-komerca vrha DPS-a koji se tada transformiše od  komunista u mafijaške bosove slične onima u Italiji. Cetinjska opozicija će se otvoreno suprotstaviti i ulozi DPS-ovog „duhovnog partnera“ mitropolita Amfilohija čija je tada glavna misija da se Crna Gora što više utopi u Veliku Srbiju čiji obrisi su se naslućivali.

Đukanovićeva policija će surovo prebijati cetinjske momke zbog nošenja crnogorskih zastava i obilježja i pjevanja slobodoljubivih pjesama kojima će se isti Đukanović ogrnuti prošle nedjelje na protestima. Slavko Perović će biti pod stalnom obradom tajne policije koja je par puta optužena i za organizovanje napada na maloljetnu djecu Perovića dok su se vraćala kući iz škole.

Ostaće zapamćen događaj iz septembra 1993. godine tokom naučnog skupa Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) i njene tada crnogorske filijale (CANU) koja je prekinuta protestima grupe građana predvođene Bobom Bogdanovićem i pjevanjem Oj svijetla majka zoro koja će kasnije postati himna Crne Gore. Tada je na skupu akademika bio prisutan i mitropolit Amfilohije koji je ustao i sa Cetinjanima zajedno pjevao buduću himnu. Demonstranti su onda prešli u skandiranje protiv mitropolita. Crnogorski predsjednik Momir Bulatović i njegovo obezbjeđenje su takođe bili meta psovki nakon što im je Bulatović pokazao srednji prst a oni njemu da je „izdajnik i kopile Slobodana Miloševića“. Šestorica mladića su na kasnijem suđenju dobili ukupno 17 godina zatvora zbog napada na predsjednika i prekidanja skupa. „Nezavisni“ sud je uzeo u obzir samo izjave ljudi bliskih vlasti i policiji.

Razdor u DPS-u 1997. godine oko kontrole poslova šverca cigareta i druge akcizne robe će javnosti biti predstavljen kao borba između „reformski orjentisanog“ Đukanovića, koji se tada sjetio da su pored njegovih unosnih privatnih poslova ugroženi i interesi Crne Gore, i Momira Bulatovića koji je zagovarao bezuslovnu poslušnost porodičnoj kriminalnoj organizaciji Slobodana Miloševića pod vidom borbe za očuvanje Jugoslavije. Ogromna većina Cetinjana se tada upecala na propagandu da je Đukanović borac za slobodnu i demokratsku Crnu Goru i da će donijeti konačni boljitak gradu pa su ga nastavili glasati. Kako su „reforme“ napredovale tako se sve više počelo osipati i stanovništvo grada. Mnogo mladih se iselilo a jedan broj njih je otišao vani „u šanu“ povremeno se vraćajući sa skupim odijelima, naočarima za sunce i satovima koje su prodavali upola cijene. Od jednog broja „šanera“ kasnije će se profilirati grupa koju će Interpol nazvati Pink Panteri. Njihova umješnost u krađama skupocjenih dijamanata po svjetskim metropolama će im donijeti popularnost u javnosti ali i kod inostranih policija. Oni će se pravdati inostranim medijima da ih je nemaština i nevolja natjerala to da rade, ali da paze da niko ne bude povrijeđen tokom pljački. Takođe Panteri tvrde da ukradeni novac donose u Crnu Goru, za razliku od Pink Pantera u Vladi Crne Gore i DPS-u koji ukradeni novac od običnih građana iznose vani.

Cetinje od industrijskog grada postaje grad penzionera i lažnih obećanja DPS-a o budućem prosperitetu. U opštini je 2007. godine živjelo preko 4.500 penzionera od kojih je preko trećine imalo penziju manju od 100 eura. U takvim okolnostima DPS-ova ponuda od 50 eura za glas na izborima je mnogima bila prihvatljiva.

Kako su se smjenjivale opštinske DPS vlasti ponavljana su obećanja o revitalizaciji grada. Najavljivana je ukrajinska fabrika čokolade u halama zatvorenog Oboda, te fabrika konoplje, da će Vlada uložiti 20 miliona samo u razvoj kulture, da će se mnoge državne institucije preseliti na Cetinje. Od svih obećanja život običnih građana se sveo na, popularno nazvano, tri K – kapela, kafić i kladionica. Na popisu stanovništva 2011,  broj stanovnika opštine je pao na 16.657 (skoro 20 posto manje u 20 godina). Broj mladog radno sposobnog stanovništva pao je za 40 posto.

Cetinjski kadar DPS-a u opštini i privredi sve više napreduje u državnoj hijerarhiji uprkos katastrofalnim rezultatima njihovog rada u opštini. Bivši direktor Oboda Miroslav Ivanišević je obećavao da će sačuvati Obod jer ga „boli muka radnika i muka građana Cetinja“. Sam Ivanišević će napredovati u Vladi i biće njen vicepremijer, ministar finansija i kasnije predsjednik Senata Državne revizorske institucije (DRI). Drugi direktor Oboda Branko Vujović je kasnije dobio šansu da svoje „uspješno“ menadžersko iskustvo dalje primjenjuje kao ministrar trgovine, pa direktor Agencije za restrukturiranje privrede i strana ulaganja i ministar ekonomije. Svaki projekat privatizacije koji je vodio završavan je brojnim kontroverzama i optužbama za korupciju dok je njegov privatni imetak rastao bez objašnjenja i prikazanih prihoda što je bio u obavezi da prijavljuje kao funkcioner. Džabe su nevladine organizacije i policija pisali krivične prijave protiv Vujovića za razne korupcionaške ili sumnjive projekte. Đukanovićevo „nezavisno pravosuđe“ je spremno sve dočekivalo i odbacivalo.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo