Povežite se sa nama

INTERVJU

ZARIJA PEJOVIĆ, POSLANIK PZP: Finansijski sistem je u opasnosti

Objavljeno prije

na

U regulaciji finansija jako je bitno da umijete da predviđate i prepoznajete ekonomsku dinamiku. Kad se problem manifestuje šteta je već napravljena. Zato je Savjetu Centralne banke Crne Gore neophodna nezavisnost i kompetentnost. Poslije neustavne smjene prethodnog Savjeta Centralne banke ne možemo govoriti o nezavisnosti. Izvršene smjene u Centralnoj banci su, takođe, izvedene na uštrb kompetentnosti, kaže na početku razgovora za Monitor poslanik Zarija Pejović. PEJOVIĆ: Prošlonedjeljni nastup guvernera Radoja Žugića u parlamentu može se podvesti pod maksimu kako ćemo- lako ćemo. Bio je, preciznije, u duhu politike 24 sata koja ga je i kandidovala i imenovala za tu odgovornu funkciju.

Guverner Žugić je očekivao da se izvještaj usvoji bez velike priče, uzdajući se u ograničeno stručno znanje poslanika (koje je prevashodno posljedica nepostojanja savjetodavnih kapaciteta Skupštine), kao i očekivano ćutanje i odobravanje parlamentarne većine. Guverner nije pokušao da odgovori na konkretno postavljena pitanja. Posebno je izbjegavao ona koja su se ticala Prve banke i rezultata njene kontrola, pravdajući se (ne)uznemiravanjem javnosti. Mada je intencija regulacije banaka puna transparentnost, na koju svi mi kao potencijalni i postojeći deponenti imamo pravo.

MONITOR: Očigledno je da ne dijelite optimizam zvaničnika CBCG. Kako Vi ocjenjujete stanje u crnogorskom finansijskom sistemu u ovom trenutku?
PEJOVIĆ: Regulator donosi kontradiktorne odluke na štetu stabilnosti finansijskog sistema. Nekvalitetna aktiva se uvećava sa tri odsto koliko je iznosila u 2007. godini na 18 odsto u 2010. godini, dok u prvoj polovini tekuće godine, krediti koji kasne sa otplatom iznose gotovo trećinu (29 odsto) ukupnih kredita. U takvoj situaciji regulator mora da zahtijeva veći nivo kapitala kako bi se apsorbovali mogući gubici. Međutim, novi Savjet Centralne banke donosi suprotnu odluku i smanjuje rezervacije za kreditne gubitke, čime se smanjuje i pritisak na banke da podižu nivo kapitala.

To je omogućilo da Prva banka izvrši dokapitalizaciju sa svega 13 miliona eura, dok su sljedstveno prethodnim pravilima, tokom mandata bivšeg Savjeta Centralne banke, dvije sistemske banke izvršile dokapitalizaciju sa 35, odnosno 45 miliona eura. Na ovaj način se stvara nelojalna konkurencija, jer je kapital najskuplji izvor finansiranja. Na drugoj strani, zbog jedne banke se smanjuje nivo zahtijevanog kapitala u čitavom sistemu. Finansijski stručnjaci sa kojima sam se konsultovao tvrde da smo najslabije kapitalizovani sistem u regionu. To je opasnost.

Skupština Crne Gore, ipak, nije prihvatila zaključak koji sam predložio uz Izvještaj Centralne banke, po kome se Centralnoj banci preporučuje veća kapitalizovanost bankarskog sistema. Ovo je, da podsjetim, bila i preporuka Evropske komisije u izvještaju za 2010. godinu.

MONITOR: Vjerujete li da CBCG drži potrebne konce u svojim rukama?
PEJOVIĆ: Kada politički moćnici uđu u sektor bankarstva, kompetencije regulatora slabe. To kaže teorija, a naša praksa u potpunosti potvrđuje. Kada je izabran novi Savjet satirično sam konstatovao kako ,,umjesto da Centralna banka uvede Prvoj banci mjeru privremene uprave, dešava se suprotno – Prva banka uvodi Centralnoj prinudnu upravu”. Smjenom direktorki sektora u Centralnoj banci, zaduženih za regulaciju, satira je postala zbilja.

Smatram da je promjena u Centralnoj banci izvršena upravo da bi se održala Prva banka. Međunarodni finansijski autoriteti, ne bez razloga, ukazuju na potrebu principijelnog sprovođenje Zakona o bankama.

MONITOR: Pošto je bilo kakva priča o crnogorskom finansijskom sistemu nemoguća bez osvrta na porodičnu banku braće Đukanović – u kojoj je fazi, prema vašim ocjenama, slučaj Prva banka?
PEJOVIĆ: Imate situaciju da bivši Predsjednik Savjeta Centralne banke, gospodin Ljubiša Krgović početkom prošle godine kaže da bi ,,oporavak Prve banke bio jednak svjetskom čudu”. Kada od guvernera Žugića pokušam da dobijem podatke o Prvoj banci, koji potiču od izvršenih revizija, ili kada pitam da li je Prva u prilici da servisira eventualni zahtjev Elektroprivrede za isplatom depozita, nailazim na ćutanje. Za to vrijeme viceguverner Velibor Milošević izriče pohvale Prvoj banci kao da nije viceguverner, već portparol Prve.

Čitava me situacija podsjeća na septembar 2008. godine kada su zvaničnici tvrdili da je Prva likvidna i solventna. Potom je uslijedio Zakon o zaštiti bankarskog sektora, pa kredit od 44 miliona. Znamo kako je vraćen. Nedugo potom u parlamentu me gospodin Milo Đukanović upitao zašto nisam u biznisu umjesto što se bavim politikom. Nemamo svi mogućnost da prodamo državu zarad biznisa.

MONITOR: Pominjete depozite EPCG. I Monitor je prošle nedjelje pisao o namjerama Terne i Prenosa da povuku dio deponovanog novca, preprekama pred kojima su se našli i o mogućim posljedicama tog čina. Šta bi nam taj potez mogao donijeti i kolika je uopšte vjerovatnoća da do njega dođe?
PEJOVIĆ: Logična je mogućnost da deponovana sredstva budu povučena, budući da je i svrha tog novca investiranje u proizvodnju i distribuciju električne energije.

Međutim, mislim da se prije radi o zatezanju od strane menadžmenta A2A i Terne, kako bi se ostvarili neki drugi interesi ovih kompanija. Slikovito rečeno – Elektroprivreda je taoc biznisa familije. Ukoliko se povlačenje sredstava desi, Ministarstvo finansija će primijeniti jedinu mjeru za koju znaju. Zadužiti se, a sredstva u vidu depozita položiti u Prvu banku. To tako funkcioniše. Pitanje je samo – do kada…?

MONITOR: Pred članovina Odbora za finansije, čiji ste član, nalazi se izvještaj o državnoj pomoći za 2010. godinu. Šta govore podaci koji su vam predočeni?
PEJOVIĆ: Izvještaj o državnoj pomoći je svojevrsni epitaf jedne politike privatnih i simulacije javnih interesa.

Početkom prošle decenije stav Vlade je bio da država ne treba da se miješa u privredu. Velika preduzeća su privatizovana uz mantru ,,privatni kapital će bolje upravljati”. Sada državna pomoć iznosi 1,4 odsto BDP-a i uz pomoć koju je dodijelila Malta, najveća je u Evropi. U apsolutnom iznosu skoro 72 miliona eura. Privatni vlasnici nisu investirali u proizvodnju – odnosili su profit. KAP je samo u prvoj godini odbacio profit jednak cijeni koju je kupac za njega platio.

Naravno posebno je pitanje ko je kupac KAP-a. Odnosno, ko je vlasnik kompanije MNSS, koja je upravljala Željezarom. Da li su suvlasnici i domaći moćnici? Kako god, država je KAP-u i Željezari udijelila značajnu državnu pomoć i kreditne garancije od kojih su neke već aktivirane. I dalje su bez odgovora aktuelna pitanja: po kom se kriterijumu dodjeljuje državna pomoć, odnosno, ko vrši evaluaciju rezultata dodijeljene pomoći?

Na drugoj strani, kako sektor malog i srednjeg biznisa nije ozbiljnije podstican od strane države, nema apsorpcione kapacitete da primi radnike koji, nakon privatizacije državnih preduzeća, gube posao u tim firmama. Zato smo svjedoci dramatičnih štrajkova.

MONITOR: Može li se postaviti pitanje odgovornosti ljudi koji su dio državnog novca, kroz pomenute oblike pomoći, preusmjerili u sada već propala preduzeća?
PEJOVIĆ: Postavlja se, zapravo, putanje legitimiteta čitave vladajuće strukture, koja je izbore raspisala da bi brodila krizom. Na žalost, jedine pobjede ove vlasti su one izborne. Plašim se da smo svi mi gubitnici. Politički sistem je zarobljen i ne može da odgovori izazovima ekonomske krize. Kako komesar Štefan File lijepo kaže ,,stavite državne ispred ličnih interesa”. Bez političke nema ni ekonomske kompetitivnosti. Bez kompetitivnosti nema održivog rasta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo