Povežite se sa nama

INTERVJU

ZARIJA PEJOVIĆ, POSLANIK PZP: Finansijski sistem je u opasnosti

Objavljeno prije

na

U regulaciji finansija jako je bitno da umijete da predviđate i prepoznajete ekonomsku dinamiku. Kad se problem manifestuje šteta je već napravljena. Zato je Savjetu Centralne banke Crne Gore neophodna nezavisnost i kompetentnost. Poslije neustavne smjene prethodnog Savjeta Centralne banke ne možemo govoriti o nezavisnosti. Izvršene smjene u Centralnoj banci su, takođe, izvedene na uštrb kompetentnosti, kaže na početku razgovora za Monitor poslanik Zarija Pejović. PEJOVIĆ: Prošlonedjeljni nastup guvernera Radoja Žugića u parlamentu može se podvesti pod maksimu kako ćemo- lako ćemo. Bio je, preciznije, u duhu politike 24 sata koja ga je i kandidovala i imenovala za tu odgovornu funkciju.

Guverner Žugić je očekivao da se izvještaj usvoji bez velike priče, uzdajući se u ograničeno stručno znanje poslanika (koje je prevashodno posljedica nepostojanja savjetodavnih kapaciteta Skupštine), kao i očekivano ćutanje i odobravanje parlamentarne većine. Guverner nije pokušao da odgovori na konkretno postavljena pitanja. Posebno je izbjegavao ona koja su se ticala Prve banke i rezultata njene kontrola, pravdajući se (ne)uznemiravanjem javnosti. Mada je intencija regulacije banaka puna transparentnost, na koju svi mi kao potencijalni i postojeći deponenti imamo pravo.

MONITOR: Očigledno je da ne dijelite optimizam zvaničnika CBCG. Kako Vi ocjenjujete stanje u crnogorskom finansijskom sistemu u ovom trenutku?
PEJOVIĆ: Regulator donosi kontradiktorne odluke na štetu stabilnosti finansijskog sistema. Nekvalitetna aktiva se uvećava sa tri odsto koliko je iznosila u 2007. godini na 18 odsto u 2010. godini, dok u prvoj polovini tekuće godine, krediti koji kasne sa otplatom iznose gotovo trećinu (29 odsto) ukupnih kredita. U takvoj situaciji regulator mora da zahtijeva veći nivo kapitala kako bi se apsorbovali mogući gubici. Međutim, novi Savjet Centralne banke donosi suprotnu odluku i smanjuje rezervacije za kreditne gubitke, čime se smanjuje i pritisak na banke da podižu nivo kapitala.

To je omogućilo da Prva banka izvrši dokapitalizaciju sa svega 13 miliona eura, dok su sljedstveno prethodnim pravilima, tokom mandata bivšeg Savjeta Centralne banke, dvije sistemske banke izvršile dokapitalizaciju sa 35, odnosno 45 miliona eura. Na ovaj način se stvara nelojalna konkurencija, jer je kapital najskuplji izvor finansiranja. Na drugoj strani, zbog jedne banke se smanjuje nivo zahtijevanog kapitala u čitavom sistemu. Finansijski stručnjaci sa kojima sam se konsultovao tvrde da smo najslabije kapitalizovani sistem u regionu. To je opasnost.

Skupština Crne Gore, ipak, nije prihvatila zaključak koji sam predložio uz Izvještaj Centralne banke, po kome se Centralnoj banci preporučuje veća kapitalizovanost bankarskog sistema. Ovo je, da podsjetim, bila i preporuka Evropske komisije u izvještaju za 2010. godinu.

MONITOR: Vjerujete li da CBCG drži potrebne konce u svojim rukama?
PEJOVIĆ: Kada politički moćnici uđu u sektor bankarstva, kompetencije regulatora slabe. To kaže teorija, a naša praksa u potpunosti potvrđuje. Kada je izabran novi Savjet satirično sam konstatovao kako ,,umjesto da Centralna banka uvede Prvoj banci mjeru privremene uprave, dešava se suprotno – Prva banka uvodi Centralnoj prinudnu upravu”. Smjenom direktorki sektora u Centralnoj banci, zaduženih za regulaciju, satira je postala zbilja.

Smatram da je promjena u Centralnoj banci izvršena upravo da bi se održala Prva banka. Međunarodni finansijski autoriteti, ne bez razloga, ukazuju na potrebu principijelnog sprovođenje Zakona o bankama.

MONITOR: Pošto je bilo kakva priča o crnogorskom finansijskom sistemu nemoguća bez osvrta na porodičnu banku braće Đukanović – u kojoj je fazi, prema vašim ocjenama, slučaj Prva banka?
PEJOVIĆ: Imate situaciju da bivši Predsjednik Savjeta Centralne banke, gospodin Ljubiša Krgović početkom prošle godine kaže da bi ,,oporavak Prve banke bio jednak svjetskom čudu”. Kada od guvernera Žugića pokušam da dobijem podatke o Prvoj banci, koji potiču od izvršenih revizija, ili kada pitam da li je Prva u prilici da servisira eventualni zahtjev Elektroprivrede za isplatom depozita, nailazim na ćutanje. Za to vrijeme viceguverner Velibor Milošević izriče pohvale Prvoj banci kao da nije viceguverner, već portparol Prve.

Čitava me situacija podsjeća na septembar 2008. godine kada su zvaničnici tvrdili da je Prva likvidna i solventna. Potom je uslijedio Zakon o zaštiti bankarskog sektora, pa kredit od 44 miliona. Znamo kako je vraćen. Nedugo potom u parlamentu me gospodin Milo Đukanović upitao zašto nisam u biznisu umjesto što se bavim politikom. Nemamo svi mogućnost da prodamo državu zarad biznisa.

MONITOR: Pominjete depozite EPCG. I Monitor je prošle nedjelje pisao o namjerama Terne i Prenosa da povuku dio deponovanog novca, preprekama pred kojima su se našli i o mogućim posljedicama tog čina. Šta bi nam taj potez mogao donijeti i kolika je uopšte vjerovatnoća da do njega dođe?
PEJOVIĆ: Logična je mogućnost da deponovana sredstva budu povučena, budući da je i svrha tog novca investiranje u proizvodnju i distribuciju električne energije.

Međutim, mislim da se prije radi o zatezanju od strane menadžmenta A2A i Terne, kako bi se ostvarili neki drugi interesi ovih kompanija. Slikovito rečeno – Elektroprivreda je taoc biznisa familije. Ukoliko se povlačenje sredstava desi, Ministarstvo finansija će primijeniti jedinu mjeru za koju znaju. Zadužiti se, a sredstva u vidu depozita položiti u Prvu banku. To tako funkcioniše. Pitanje je samo – do kada…?

MONITOR: Pred članovina Odbora za finansije, čiji ste član, nalazi se izvještaj o državnoj pomoći za 2010. godinu. Šta govore podaci koji su vam predočeni?
PEJOVIĆ: Izvještaj o državnoj pomoći je svojevrsni epitaf jedne politike privatnih i simulacije javnih interesa.

Početkom prošle decenije stav Vlade je bio da država ne treba da se miješa u privredu. Velika preduzeća su privatizovana uz mantru ,,privatni kapital će bolje upravljati”. Sada državna pomoć iznosi 1,4 odsto BDP-a i uz pomoć koju je dodijelila Malta, najveća je u Evropi. U apsolutnom iznosu skoro 72 miliona eura. Privatni vlasnici nisu investirali u proizvodnju – odnosili su profit. KAP je samo u prvoj godini odbacio profit jednak cijeni koju je kupac za njega platio.

Naravno posebno je pitanje ko je kupac KAP-a. Odnosno, ko je vlasnik kompanije MNSS, koja je upravljala Željezarom. Da li su suvlasnici i domaći moćnici? Kako god, država je KAP-u i Željezari udijelila značajnu državnu pomoć i kreditne garancije od kojih su neke već aktivirane. I dalje su bez odgovora aktuelna pitanja: po kom se kriterijumu dodjeljuje državna pomoć, odnosno, ko vrši evaluaciju rezultata dodijeljene pomoći?

Na drugoj strani, kako sektor malog i srednjeg biznisa nije ozbiljnije podstican od strane države, nema apsorpcione kapacitete da primi radnike koji, nakon privatizacije državnih preduzeća, gube posao u tim firmama. Zato smo svjedoci dramatičnih štrajkova.

MONITOR: Može li se postaviti pitanje odgovornosti ljudi koji su dio državnog novca, kroz pomenute oblike pomoći, preusmjerili u sada već propala preduzeća?
PEJOVIĆ: Postavlja se, zapravo, putanje legitimiteta čitave vladajuće strukture, koja je izbore raspisala da bi brodila krizom. Na žalost, jedine pobjede ove vlasti su one izborne. Plašim se da smo svi mi gubitnici. Politički sistem je zarobljen i ne može da odgovori izazovima ekonomske krize. Kako komesar Štefan File lijepo kaže ,,stavite državne ispred ličnih interesa”. Bez političke nema ni ekonomske kompetitivnosti. Bez kompetitivnosti nema održivog rasta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo