Povežite se sa nama

ZNACI PREPOZNAVANJA

Zašto nam treba cinizam

Objavljeno prije

na

cinizam

Ovih je dana Simon Critchley, filozofska zvijezda u usponu, u International Herald Tribuneu čitaoce podsjetio na Diogena. Znate tipa – stari Grk sa bijelom bradom, koji je usred bijela dana nosio upaljenu lampu, pa kada su ga pitali šta to radi, odgovorio – tražim iskrenog čovjeka u politici. Critchley se vraća na izvorni cinizam, koji je, kako piše, „u osnovi moralni protest protiv hipokrizije u politici”. On se nada da ćemo napokon prozrijeti korupciju, pohlepu i interese, „da će ova recesija od svih nas načiniti cinike”. Diogen je, nesumnjivo, bio sjajan lik. Kada je vidio da ljudi piju iz ruke, odbacio je šolju. Umjesto u kući, živio je u buretu. Nije kuvao, jer se hrana može jesti i svježa. Kada su ga prodali u roblje, ismijao je prodavca.

Zašto je onda cinizam izašao na tako loš glas? Baš zato što cinizam znači odbacivanje iluzije, na što system koji je zaštićen iluzijom odgovara moralnom diskreditacijom cinizma. To ide ovako: kada uvidimo da je moć cinična i odbijemo učestvovati u ritualima i pjevati u horu koji slave političke prakse kojima se moć održava, bićemo otpisani kao cinici.

Nedavni performans The Books Of Knjige, koji su najavili izlazak na izbore i onda, navodno u šali, u par dosjetki razotkrili čitav set razloga zbog kojih se ljudi inače bave politkom, imao je u sebi nešto diogenovsko. Saopštivši da se politikom žele baviti zato da bi krali, obogatili se i uživali u privilegijama, The Books Of Knjige su saopštili šta zapravo znače fraze: „zaštita nacionalnih interesa”, „Evropska unija”, „interes građana”… Ali, bespovratno je šteta što nisu izašli na izbore.

Na prigovor da politika nije proctor za ludiranje, nije karneval, treba odgovoriti sa – ona baš to jeste. Politika je prostor u kojem svi nose maske, a izbori su glasanje za najbolju masku. Da su se pojavili na izborima, The Books Of Knjige bi bili savršeno maskirani time što ne bi bili maskirani.

U demokratiji, vlast čine izabrani predstavnici naroda. Izbori su pučka svečanost. Na kojoj puk rado učestvuje – o čemu svjedoči visoka izlaznost na svim izborima u Crnoj Gori. Budući da se na izborima ništa ne mijenja i da je pobjednik unaprijed poznat, budući da izbori ne služe kao sredstvo za promjenu vlasti, proizilazi da se na izbore izlazi zbog izvjesnog užitka koji taj ritual sobom nosi.

Stvar funkcioniše, sistem se drži na okupu ukoliko se pretvarate da „slobodno izražena volja naroda” doista uređuje političke odnose, onako kako se građani pretvaraju da na izborima „određuju svoju sudbinu”. Nevolje nastaju onda kada neko uistinu povjeruje u to. Ono što tome slijedi jeste razočarenje – građani po pravilu negativno odgovore na njegovu političku ponudu, nakon čega, po pravilu, dolazi faza „ruženja naroda” – faza u kojoj onaj ko na izborima nije uspio prodati svoju političku ponudu upućuje moralni prijekor onima koji tu ponudu nisu pristali da kupe. Izbori najednom postaju gnostički fenomen, a građani se optužuju da su između dobra i zla izabrali zlo, za što će ispaštati naredne četiri godine. Obratite pažnju na izjave zvaničnika crnogorskih opozicionih partija – oni nakon objave izbornih rezultata po pravilu prihvataju volju građana, ali ih proročki upozoravaju na posljedice njihovog izbora. U toj interpretaciji, ono što će se građanima desiti u naredne četiri godine zapravo je kazna za njihov pakt sa zlom. Takvom retorikom oni koji gube čin glasanja svode na moralni izbor sakatastrofalnim posljedicama i čine ga u najmanju ruku napornim. Sa druge strane, pobjednici ponavljaju lepršave, neobavezujuće fraze o „slobodnoj volji”.

Na izborima se nekoliko grupa, od kojih je svaka nosilac hegemonije, bori za glasove građana. Vještina je u tome da se vlastiti interesi građanima predstave i kao njihovi interesi. Izbori su prostor iluzije. Na izborima ne pobjeđuje istina – ona, istina, je incident. Rezultat izbora je konsenzualna iluzija da je sa našim društvom sve u redu I da demokratija funkcioniše. Ona doista i funkcioniše – jer je njen zadatak da održi iluziju da građani, preko izbornog procesa, slobodno izraženom voljom, upravljaju svojom sudbinom.

Cinizam je iznimno opasan po sistem, i on to prepoznaje na svim razinama. Nedavno sam za državnu televiziju odgovarao na neka nevina pitanja o književnosti. Jedno od pitanja ticalo se cinizma u tekstu. Moja pohvala cinizmu je izrezana, odgovor je emitovan bez disruptivne teze o subverzivnom potencijalu cinizma.

Cinično se odnositi prema demokratiji znači razumjeti demokratiju i ne pristati na iluziju koja skriva nosioce hegemonije. Sami politički akteri cinično se odnose prema demokratiji, očekujući od nas, glasača, da stvar prihvatimo bez ciničnog odmaka. To što su cinični, daje im odlučujuću prednost u odnosu na glasače – zato system radi za njih, a glasači rade za sistem. Moja slobodna volja ne izražava se na izborima, nego u mom odnosu prema ideološkoj mreži koju sistem postavlja između mene i onoga što leži u središtu političkog sistema. Cinizam je izraz moje slobodne volje. Ako je naš politički izbor da li ćemo biti revolucionarne lude ili konzervativne hulje, nije li očito da je najbolji izbor – odbiti izbor? Tek takva odluka otvara proctor za akciju – već odluka da odbijam da budem predmet izborne manipulacije znači aktivnu poziciju. Zato su istinski pobjednici ovih crnogorskih izbora oni koji nisu glasali.

Andrej NIKOLAIDIS

Komentari

nastavi čitati

ZNACI PREPOZNAVANJA

Ajmo iz početka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Lani, petnaestog oktobra svečano je obilježen početak radova na autoputu Bar-Boljare. Vrpcu su presjekli predsjednici vlada Crne Gore, Srbije i Hrvatske Milo Đukanović, Mirko Cvetković i Jadranka Kosor. Zajedno su se pohvalili da je taj projekat najbolja preporuka evropskim partnerima i poručili da to znači otvaranje granice novog povjerenja i regionalne saradnje triju zemalja. (više…)

Komentari

nastavi čitati

ZNACI PREPOZNAVANJA

Čovjek, trojno biće

Objavljeno prije

na

Objavio:

durmitor

Održivost, uz podršku srca, počinje i završava u glavi. Oni zajedno pokreću volju za slobodno postupanje, uz razumijevanje tijesne povezanosti čovjeka kao dijela prirode, socijalnog bića i “homo oeconomicusa”. Održivost dugoročno služi opštem dobru, jer se ne postavlja pitanje malom egu kakvu neposrednu korist od toga ima. (više…)

Komentari

nastavi čitati

ZNACI PREPOZNAVANJA

Život u retrovizoru

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pokazna vježba

Dosta djece u polukrugu čeka da policajci izvedu pokaznu vježbu s psom dresiranim da otkriva drogu. Vučjak je izuzetan, a vidi se da se i s policajcima radilo. Najzad, jedan od dvojice policajaca, okružen velikim brojem djece, objašnjava da će paketić droge, koji je maločas izvadio iz džepa, sakriti na neko mjesto i da će ga pas vrlo brzo pronaći. Sve ide po planu – dok vučjaka jedan policajac zamajava, drugi krije paketić droge u automobil parkiran pored. Vučjak kreće, uznemireno njuši vozilo sa svake strane i nepogrešivo grebe šapama tamo gdje je sakrivena droga. Svi smo oduševljeni. U međuvremenu jedan od policajaca objašnjava mi da je donio pravu drogu i da se ona za ovakve prilike dobija na revers. Pošto su djeca bila vidno oduševljena vježbom, jedan od policajaca obraća se prisutnima: Hoćete li da ponovimo vježbu? Ima li neko ko bi želio da sakrije drogu? Nastaje vriska, djeca dižu ruke i uglas viču: Evo ja! Mogu li ja da je krijem! Pokazna vježba otkrivanja pretvara se u vježbu skrivanja droge… Kada je po drugi put vježba uspjela, policajci su bili spremni da odgovaraju na pitanja publike. Jedan oštroumni mladić upita: Kako to da pas nije reagovao dok Vam je droga bila u džepu? Policajac mirno odgovara: ,,Aaa, oni nisu obučeni da traže drogu kod policajaca!”.

Istraživačko novinarstvo

Čovjek treba da je kao opruga – možeš ga sabiti do određenog nivoa, a kada taj prag pređeš, on uzvrati. Misao nije moja, ali iskustvo jeste. Na sjednici Odbora direktora, zbog teškog kršenja postupka vođenja i glasanja o tačkama Dnevnog reda neočekivano reagujem bijesom jer predsjedavajući okreće mobilni telefon prema nama prisutnima, uključuje spikerfon i dozvoljava da se nepoznato lice s ulice obrati članovima Odbora i utiče na tok sjednice i odlučivanje. Moj bijes izaziva bijes druge strane. Ubrzo se sve stišava… Popodne zove novinar M.M., primjećujem detaljno informisan, i raspituje se o tom incidentu. Kažem: ,,Ništa interesantno za medije. Lični sukob bez posljedica. Kome je to važno?” ,,Ali, ja sam predstavnik javnosti”, kaže M.M. ,,Ja se bavim istraživačkim novinarstvom i moram da pišem o tome”. Kažem ,,U redu, pišite”. I pisao je. Međutim, njegovo istraživanje stiglo je samo do toga šta je ko kome u bijesu rekao. Istraživanje novinara M.M. nije podrazumijevalo traganje za identitetom i namjerom N.N. osobe, koja je pokušala da manipuliše sjednicom. Posle se pitam kako ne opsovah N.N.-a, pa da pravilno usmjerim novinara M.M..

Videći jezik

U jednoj informativnoj TV emisiji pažnju mi nakratko privlači prilog o uručivanju Konvencije Ujedinjenih nacija o pravima djeteta, štampanoj na Brajevom pismu, slijepoj djeci Crne Gore. Prisutni su predstavnici Vlade i UNICEF-a. Novinarka intervjuiše jednu djevojčicu koja ima stopostotno oštećenje vida. Djevojčica objašnjava da je srećna što slijepa djeca, zahvaljujući Brajevom pismu, sada mogu sama da čitaju Konvenciju. ,,Ranije su nam je čitali drugi”, kaže ona. Novinarka me probode pitanjem: ,,Na kojem jeziku?”. Djevojčica se malo zbuni i reče: ,,Pa, na videćem!”.

Iskra i mrak

Na svečanoj ceremoniji uručivanja nagrade za filantropiju i dobročinstvo, između ostalih, nagradu Iskra dobila je i Lidija Leovac iz Herceg Novog, samohrana majka koja je svoju ušteđevinu poklonila drugoj ženi, čija je egzistencija usljed gubitka posla postala ugrožena. Lidija, ganuta, prima nagradu i, kao svi iskreni dobročinitelji, kaže da joj nije cilj da drugima pokaže svoju velikodušnost, te da joj je malo neprijatno što prima nagradu za to, ali, s druge strane, raduje je što se ovom nagradom potvrđuje da nije luda. Kakvi su to ljudi koji su joj prebacivali da je luda zbog toga što je učinila? Kako je gust mrak u kojem živimo!

Šeherezada

Na proslavi 1.000-og broja Monitora novinar Đ. V. traži da mu odgovorim na jedno pitanje. Stajemo pred kameru: ..Na šta Vas asocira broj 1.000?”. ,,Mene”, kažem, ,,broj 1.000 asocira na Šeherezadu iz Hiljadu i jedne noći, na taj neobični lik iz arapske literature”. ,,Šeherezada se”, podsjećam, ,,pričom spašava od smrti. Ona hiljadu i jednu noć strašnog cara Šahrijara odvraća od njegove sulude navike da svake noći spava s djevicom i ubije je, pošto je obeščasti”. Đ.V. završava intervju, ostaje malo zamišljen, a onda kaže: ,,A, dobro ti je ovo!”. Biće da je nešto prepoznao.

Saša POPOVIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo