Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Zdravlje kao državni neprijatelj

Objavljeno prije

na

Sljedeće nedjelje biće tačno deset mjeseci od kako smo čitaoce Vijesti, Dana i Monitora pozvali da nas obavijeste ako u nekoj od ovdašnjih prodavnica vide ili kupe meso ili mesne prerađevine porijeklom iz Brazila.

Niko nam se, do danas, nije javio.

Dostupna dokumenta, ipak, pokazuju da je za godinu dana, od sredine 2008. godine do avgusta prošle godine ovdašnjim dobavljačima dozvoljen uvoz skoro 500 tona pilećeg mesa iz Brazila. Devet desetina odobrenog uvoza za koji imamo podatke odnosi se na LL Korać iz Podgorice. Gdje je to meso?

ČUVARI TAJNE: Na ovo pitanje odgovorila nam je, u ljeto prošle godine, Mirjana Drašković, dugogodišnji inspektor Veterinarske ustanove Crne Gore i specijalista za bezbjednost hrane. I zbog toga je dobila otkaz.

U najkraćem: Mirjana Drašković je otkrila kako se u mesarama LL Korać piletina uvezena iz Brazila prodaje odmrznuta, pod lažnom etiketom, kao svježi pileći fileti.

„Na staklenoj vitrini sa strane lijepili su stare deklaracije Agroživa ili domaćih proizvođača Franca i slični, i tako odmrznuti pileći file prodavali kao domaći”, navodi Mirjana Drašković u krivičnoj prijavi koju je krajem avgusta prošle godine predala Vrhovnom državnom tužiocu. I na koju, do danas, nije dobila nikakav odgovor. „Na taj način kupac je svjesno varan i dovođen u zabludu. Takva hrana je nebezbjedna za ljudsku potrošnju.”

U prvi mah, iz LL Korać su tvrdili da je zatečena piletina ostatak uvoza izvršenog u ljeto 2008. godine. Tek pošto ih je inspektorka Drašković uhvatila u laži (ispalo je da je meso uvezeno u Crnu Goru prije nego što je proizvedeno u Brazilu), iz LL Korać su obznanili da im je, u vrijeme globalne epidemije tzv. svinjskog gripa, odobren uvoz 55 tona mesa iz epicentra epidemije. Direktor Veterinarske uprave Crne Gore Ivan Popović naložio je uvoznicima da pileće filete obavezno prepakuju prije nego ih stave u promet u maloprodaji. ,,Po mom mišljenju ovo je urađeno da se potrošači dovedu u zabludu i da se pomogne uvozniku da prepakovanjem prikrije zemlju porijekla za uvezeno meso”, navodi Draškovićeva u prijavu predatoj kabinetu Ranke Čarapić.

Inspektorka je o svom otkriću obavijestila nadležne u Veterinarskoj upravi, Ministarstvu poljoprivrede, Upravi policije i Tužilaštvu. I svi su ignorisali njena upozorenja.

Tada je odlučila da o potencijalnoj opasnosti za njihovo zdravlje obavijesti i građane Crne Gore. Istovremeno, za razliku od svojih šefova iz Uprave i Ministarstava poljoprivrede i zdravlja Mirjana Drašković nije zaboravila kako je samo nekoliko mjesec ranije zvanično saopšteno: „ … do daljnjeg će se suspendovati saglasnosti za uvoz svih vrsta roba životinjskog porijekla iz Južne i Sjeverne Amerike…”. Zašto se ova zabrana nije odnosila i na LL Korać?

Potom su se saopštenjem oglasili i zvaničnici Veterinarske uprave. Ali ne da objasne nedoumice, već da zaprijete i presude: ,,Ograđujemo se apsolutno od svih navoda koje javnosti iznosi inspektorka Drašković i u najmanju ruku ih smatramo neprimjerenim državnom službeniku (!?) i preduzećemo sve zakonom predviđene mjere da spriječimo dalje neistinito i iskonstruisano obraćanje Mirjane Drašković u svojstvu inspektora u našem državnom organu”.

ZLOČIN I KAZNA: Rečeno – učinjeno. Rješenje o otkazu uručeno je Mirjani Drašković 18 septembra prošle godine. U obrazloženju odluke Disciplinske komisije VU navodi se da je inspektorka ,,prekoračila ovlašćenja davanjem izjava u medijima da se u Crnoj Gori brazilsko meso prodaje kao domaće”, te da je zbog toga “uzbuđivala javnost tokom ove turističke sezone”. Direktor Veterinarske uprave Ivan Popović potvrdio je da je potpisao rješenje o otkazu. ,,Sve je urađeno po zakonu, tako da nemam namjeru da s tom osobom polemišem preko novina”, saopštio je Popović ne precizirajući što to do svega što je Mirjana saopštila nije istina. Ili je za kaznu bilo dovoljno to što su njeni iskazi nekoga ljutili.

,,Sistem kontrole bezbjednosti hrane u Crnoj Gori postavljen je tako da u njemu nema mjesta za one koji znaju i žele da rade svoj posao”, tvrdila je Mirjana Drašković, “Ja nisam izgubila posao zato što ne umijem da radim, nego zato što sam pričala i ukazivala na propuste”.

Pokazalo se da za razliku od nje direktor Popović, ponovo, nije bio u pravu. Prvo je Komisija za žalbe Vlade Crne Gore poništila odluku o otkazu tražeći da se postupak ponovi. Potom je na stranu Mirjane Drašković stao i Upravni sud Crne Gore. Tako je ona krajem jula vraćena na posao.

Tu su je sačekali i svi oni kojima je zaštita nečijih privilegija i dobre zarade bila važnija od poštovanja zakona i bezbjednosti stanovnika Crne Gore. Mirjani Drašković preostaje da nastavi davno započetu borbu za kvalitet i bezbjednost hrane koje stiže u Crnu Goru. A to, dokazano, nije ni malo laka bitka.

Crnogorski mediji su zabilježili kako se Draškovićka, tada kao republički veterinarski inspektor, još u avgustu 2002. godine suprotstavila naumu moćnika da se laka zarada stavi ispred zdravlja ljudi. ,,Predlog Sektora za poljoprivredu u Ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva da se mlijeko od grla koja su bolesna od mastitisa otkupljuje u podgoričkoj Mljekari po cijenama nižim od 10 do 20 odsto od mlijeka zdravih grla, služba Veterinarske inspekcije ne može, niti će prihvatiti”, saopštila je Draškovićka uz opasku da je ,,veoma čudno da Ministarstvo kome je osnovni zadatak zaštita zdravlja ljudi, može uopšte da uzme na razmatranje ovakav predlog”.

Ministar Milutin Simović i njegovi saradnici nijesu javno polemisali sa njenim stavom.

Bez demantija ili adekvatnog objašnjenja prošli su i navodi Mirjane Drašković iz 2004. godine o trgovini leukoznim mesom iz Ulcinja. Ministar Simović je, tvrdi ona, dozvolio da se dio zaraženog mesa proda prerađivačima u Srbiji dok je ostatak navodno uništen u Crnoj Gori. Kasnije se ispostavilo da je vlasnicima ovdašnjih hladnjača za čuvanje leukoznog mesa isplaćeno preko 10 hiljada eura. Bez odjeka je prošle i afera teška 20-tak tona sira koji je, zbog nepropisne dokumentacije, vraćen proizvođačima u Zapadnoj Evropi i pored pritiska moćnog uvoznog lobija da se posao nesmetano nastavi, a Draškovićka – kao najveća smetnja unosnom biznisu – kompromituje i ukloni iz sistema kontrole.

Uslijedila je priča o uvozu mesa iz Brazila i Argentine. Ministar Milutin Simović je, krajem 2007. godine, u Skupštini Crne Gore demantovao sumnje Mirjane Drašković i ustvrdio kako se u Crnu Goru iz Brazila uvozi samo piletina. Poslanici nijesu povjerovali inspektorki iako im je ona predočila dva, doduše nepotpisana, rješenja o uvozu svinjskog i goveđeg mesa. Potom je isto potvrdio i Ivan Popović objašnjavajući da se brazilsko pileće i goveđe meso „uvozi u Crnu Goru u posljednjih deset godina i uvoziće se”. Ko je obmanuo javnost: ministar poljoprivrede ili direktor Veterinarske uprave? I zašto jedan ili drugi nijesu odgovarali za izrečenu neistinu?

Mirjana Drašković misli da zna odgovor na ovo pitanje: “Kod nas oni koji su odgovorni za pitanja bezbjednosti hrane koju jedemo jedno rade, drugo pričaju, treće misle – i pune džepove. To je suština”. Usput, tokom disciplinskog postupka koji je vođen protiv nje kao dokaz poslodavca pojavila su se i rješenja o uvozu goveđeg mesa iz Brazila (2003. i 2004. godine) na kojima je stajao potpis ministar Simovića.

NA RIJEČ: Za razliku od kolega iz Crne Gore, nadležni iz Srbije i BiH su, tokom godine na izmaku, na sva zvona obznanili kako su spriječili uvoz sumnjivog mesa iz Brazila i Argentine koje je prerađivano u tamošnjim sušarama i na tržište plasirano kao domaći proizvod. Iako je jedino domaće u tom poslu vazduh, greda o koju je meso obješeno, možda so i pamet koja je osmislila taj unosan posao. A riječ je, kažu, o biznisu koji godišnje vrijedi milione eura.

Nasuprot njima, crnogorski zvaničnici se nijesu potrudili da odgovora na jedno jedino pitanje koje se tiče bezbjednosti hrane koja se proizvodi ili uvozi u Crnu Goru. Umjesto toga oni su svoju energiju i trud uložili kako bi spriječili dobronamjerne da otkriju i obznane moguće nepravilnosti i njihov rizik po zdravlje stanovnika Crne Gore.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo