Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Zdravlje kao državni neprijatelj

Objavljeno prije

na

Sljedeće nedjelje biće tačno deset mjeseci od kako smo čitaoce Vijesti, Dana i Monitora pozvali da nas obavijeste ako u nekoj od ovdašnjih prodavnica vide ili kupe meso ili mesne prerađevine porijeklom iz Brazila.

Niko nam se, do danas, nije javio.

Dostupna dokumenta, ipak, pokazuju da je za godinu dana, od sredine 2008. godine do avgusta prošle godine ovdašnjim dobavljačima dozvoljen uvoz skoro 500 tona pilećeg mesa iz Brazila. Devet desetina odobrenog uvoza za koji imamo podatke odnosi se na LL Korać iz Podgorice. Gdje je to meso?

ČUVARI TAJNE: Na ovo pitanje odgovorila nam je, u ljeto prošle godine, Mirjana Drašković, dugogodišnji inspektor Veterinarske ustanove Crne Gore i specijalista za bezbjednost hrane. I zbog toga je dobila otkaz.

U najkraćem: Mirjana Drašković je otkrila kako se u mesarama LL Korać piletina uvezena iz Brazila prodaje odmrznuta, pod lažnom etiketom, kao svježi pileći fileti.

„Na staklenoj vitrini sa strane lijepili su stare deklaracije Agroživa ili domaćih proizvođača Franca i slični, i tako odmrznuti pileći file prodavali kao domaći”, navodi Mirjana Drašković u krivičnoj prijavi koju je krajem avgusta prošle godine predala Vrhovnom državnom tužiocu. I na koju, do danas, nije dobila nikakav odgovor. „Na taj način kupac je svjesno varan i dovođen u zabludu. Takva hrana je nebezbjedna za ljudsku potrošnju.”

U prvi mah, iz LL Korać su tvrdili da je zatečena piletina ostatak uvoza izvršenog u ljeto 2008. godine. Tek pošto ih je inspektorka Drašković uhvatila u laži (ispalo je da je meso uvezeno u Crnu Goru prije nego što je proizvedeno u Brazilu), iz LL Korać su obznanili da im je, u vrijeme globalne epidemije tzv. svinjskog gripa, odobren uvoz 55 tona mesa iz epicentra epidemije. Direktor Veterinarske uprave Crne Gore Ivan Popović naložio je uvoznicima da pileće filete obavezno prepakuju prije nego ih stave u promet u maloprodaji. ,,Po mom mišljenju ovo je urađeno da se potrošači dovedu u zabludu i da se pomogne uvozniku da prepakovanjem prikrije zemlju porijekla za uvezeno meso”, navodi Draškovićeva u prijavu predatoj kabinetu Ranke Čarapić.

Inspektorka je o svom otkriću obavijestila nadležne u Veterinarskoj upravi, Ministarstvu poljoprivrede, Upravi policije i Tužilaštvu. I svi su ignorisali njena upozorenja.

Tada je odlučila da o potencijalnoj opasnosti za njihovo zdravlje obavijesti i građane Crne Gore. Istovremeno, za razliku od svojih šefova iz Uprave i Ministarstava poljoprivrede i zdravlja Mirjana Drašković nije zaboravila kako je samo nekoliko mjesec ranije zvanično saopšteno: „ … do daljnjeg će se suspendovati saglasnosti za uvoz svih vrsta roba životinjskog porijekla iz Južne i Sjeverne Amerike…”. Zašto se ova zabrana nije odnosila i na LL Korać?

Potom su se saopštenjem oglasili i zvaničnici Veterinarske uprave. Ali ne da objasne nedoumice, već da zaprijete i presude: ,,Ograđujemo se apsolutno od svih navoda koje javnosti iznosi inspektorka Drašković i u najmanju ruku ih smatramo neprimjerenim državnom službeniku (!?) i preduzećemo sve zakonom predviđene mjere da spriječimo dalje neistinito i iskonstruisano obraćanje Mirjane Drašković u svojstvu inspektora u našem državnom organu”.

ZLOČIN I KAZNA: Rečeno – učinjeno. Rješenje o otkazu uručeno je Mirjani Drašković 18 septembra prošle godine. U obrazloženju odluke Disciplinske komisije VU navodi se da je inspektorka ,,prekoračila ovlašćenja davanjem izjava u medijima da se u Crnoj Gori brazilsko meso prodaje kao domaće”, te da je zbog toga “uzbuđivala javnost tokom ove turističke sezone”. Direktor Veterinarske uprave Ivan Popović potvrdio je da je potpisao rješenje o otkazu. ,,Sve je urađeno po zakonu, tako da nemam namjeru da s tom osobom polemišem preko novina”, saopštio je Popović ne precizirajući što to do svega što je Mirjana saopštila nije istina. Ili je za kaznu bilo dovoljno to što su njeni iskazi nekoga ljutili.

,,Sistem kontrole bezbjednosti hrane u Crnoj Gori postavljen je tako da u njemu nema mjesta za one koji znaju i žele da rade svoj posao”, tvrdila je Mirjana Drašković, “Ja nisam izgubila posao zato što ne umijem da radim, nego zato što sam pričala i ukazivala na propuste”.

Pokazalo se da za razliku od nje direktor Popović, ponovo, nije bio u pravu. Prvo je Komisija za žalbe Vlade Crne Gore poništila odluku o otkazu tražeći da se postupak ponovi. Potom je na stranu Mirjane Drašković stao i Upravni sud Crne Gore. Tako je ona krajem jula vraćena na posao.

Tu su je sačekali i svi oni kojima je zaštita nečijih privilegija i dobre zarade bila važnija od poštovanja zakona i bezbjednosti stanovnika Crne Gore. Mirjani Drašković preostaje da nastavi davno započetu borbu za kvalitet i bezbjednost hrane koje stiže u Crnu Goru. A to, dokazano, nije ni malo laka bitka.

Crnogorski mediji su zabilježili kako se Draškovićka, tada kao republički veterinarski inspektor, još u avgustu 2002. godine suprotstavila naumu moćnika da se laka zarada stavi ispred zdravlja ljudi. ,,Predlog Sektora za poljoprivredu u Ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva da se mlijeko od grla koja su bolesna od mastitisa otkupljuje u podgoričkoj Mljekari po cijenama nižim od 10 do 20 odsto od mlijeka zdravih grla, služba Veterinarske inspekcije ne može, niti će prihvatiti”, saopštila je Draškovićka uz opasku da je ,,veoma čudno da Ministarstvo kome je osnovni zadatak zaštita zdravlja ljudi, može uopšte da uzme na razmatranje ovakav predlog”.

Ministar Milutin Simović i njegovi saradnici nijesu javno polemisali sa njenim stavom.

Bez demantija ili adekvatnog objašnjenja prošli su i navodi Mirjane Drašković iz 2004. godine o trgovini leukoznim mesom iz Ulcinja. Ministar Simović je, tvrdi ona, dozvolio da se dio zaraženog mesa proda prerađivačima u Srbiji dok je ostatak navodno uništen u Crnoj Gori. Kasnije se ispostavilo da je vlasnicima ovdašnjih hladnjača za čuvanje leukoznog mesa isplaćeno preko 10 hiljada eura. Bez odjeka je prošle i afera teška 20-tak tona sira koji je, zbog nepropisne dokumentacije, vraćen proizvođačima u Zapadnoj Evropi i pored pritiska moćnog uvoznog lobija da se posao nesmetano nastavi, a Draškovićka – kao najveća smetnja unosnom biznisu – kompromituje i ukloni iz sistema kontrole.

Uslijedila je priča o uvozu mesa iz Brazila i Argentine. Ministar Milutin Simović je, krajem 2007. godine, u Skupštini Crne Gore demantovao sumnje Mirjane Drašković i ustvrdio kako se u Crnu Goru iz Brazila uvozi samo piletina. Poslanici nijesu povjerovali inspektorki iako im je ona predočila dva, doduše nepotpisana, rješenja o uvozu svinjskog i goveđeg mesa. Potom je isto potvrdio i Ivan Popović objašnjavajući da se brazilsko pileće i goveđe meso „uvozi u Crnu Goru u posljednjih deset godina i uvoziće se”. Ko je obmanuo javnost: ministar poljoprivrede ili direktor Veterinarske uprave? I zašto jedan ili drugi nijesu odgovarali za izrečenu neistinu?

Mirjana Drašković misli da zna odgovor na ovo pitanje: “Kod nas oni koji su odgovorni za pitanja bezbjednosti hrane koju jedemo jedno rade, drugo pričaju, treće misle – i pune džepove. To je suština”. Usput, tokom disciplinskog postupka koji je vođen protiv nje kao dokaz poslodavca pojavila su se i rješenja o uvozu goveđeg mesa iz Brazila (2003. i 2004. godine) na kojima je stajao potpis ministar Simovića.

NA RIJEČ: Za razliku od kolega iz Crne Gore, nadležni iz Srbije i BiH su, tokom godine na izmaku, na sva zvona obznanili kako su spriječili uvoz sumnjivog mesa iz Brazila i Argentine koje je prerađivano u tamošnjim sušarama i na tržište plasirano kao domaći proizvod. Iako je jedino domaće u tom poslu vazduh, greda o koju je meso obješeno, možda so i pamet koja je osmislila taj unosan posao. A riječ je, kažu, o biznisu koji godišnje vrijedi milione eura.

Nasuprot njima, crnogorski zvaničnici se nijesu potrudili da odgovora na jedno jedino pitanje koje se tiče bezbjednosti hrane koja se proizvodi ili uvozi u Crnu Goru. Umjesto toga oni su svoju energiju i trud uložili kako bi spriječili dobronamjerne da otkriju i obznane moguće nepravilnosti i njihov rizik po zdravlje stanovnika Crne Gore.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

EU I MI: Člastvo do 2030. pod upitnikom 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska stabilizaciona inicijativa (ESI), vodeća ekspertska institucija za pitanja jugoistočne Evrope i procesa proširenja je objavila 15. januara  detaljnu analizu o procesu proširenja, koji je odavno izgubio na dinamici.  ESI smatra da je, ukoliko ne dođe do promjene u metodologiji i ritmu pristupanja,  malo  vjerovatno da će i jedna zemlja zapadnog Balkana biti spremna za članstvo u EU do 2030.

 

Nedavni veto Francuske na početak pristupnih pregovora ka članstvu u EU sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom je negativno odjeknuo u čitavom regionu. U Skoplju je vlada Zorana Zaeva podnijela ostavku i raspisala vanredne izbore za april ove godine. Sa druge strane vode se polemike da li je na proces proširenja stavljena tačka na duže vrijeme ili će se nastaviti uz određene modifikacije.  Evropska stabilizaciona inicijativa (ESI), vodeća ekspertska grupa i institucija za pitanja jugoistočne Evrope i procesa proširenja je objavila 15. januara ove godine detaljnu analizu o dosadašnjem procesu proširenja, koji je svakako odavno izgubio na dinamici, i izašla sa prijedlozima koji bi revitalizirali proces. ESI smatra da ukoliko ne dođe do promjene u metodologiji i ritmu pristupanja malo je vjerovatno da će i jedna zemlja zapadnog Balkana biti spremna za članstvo u EU do 2030.

Stav Francuske je da se proces pregovaranja mora promijeniti. Analiza Evropske stabilizacione inicijative je saglasna jer čak i da su Albanci i Makedonci dobili zeleno svjetlo za pregovore, proces pristupanja ne bi daleko odmakao ni do 2030.

Kako bi objasnili o čemu je riječ, analiza se poziva na zloslutni primjer Crne Gore koja je tokom 8 godina pregovaranja uspjela zatvoriti svega 3 poglavlja. Od toga su dva poglavlja otvorena i zatvorena isti dan.

Evropska komisija je ocijenila napredak Crne Gore 2015-2019. U tom periodu u čak 23 poglavlja nije bilo napretka. U 9 poglavlja je ostvaren neki napredak dok je u jednom poglavlju nazadovala (intelektualna svojina). Najbolju ocjenu (well advanced) Crna Gora nije ostvarila ni u jednom poglavlju. Kad je Crna Gora sa ovakvim rezultatima „lider“ u pregovorima šta se tek može očekivati od drugih zemalja.

Crna Gora već sada pregovara duže od Hrvatske sa neuporedivo lošijim rezultatima. Na EU samitu u Sofiji u maju 2018. države članice su odbile podržati nastojanja Evropske komisije da se da uslovni prospekt članstva u EU iza 2025. za Crnu Goru i Srbiju koje sada vode u procesu u odnosu na druge aspirante. Crna Gora nije otvorila samo jedno poglavlje  Od tri zatvorena poglavlja dva se odnose na nauku i istraživanje, i obrazovanje i kulturu, koja su otvorena i zatvorena isti dan. Treće poglavlje se odnosi na vanjske odnose koje je zatvoreno nakon traženog donošenja akcionog plana. Ista dva poglavlja je zatvorila i Srbija i u narednih pet godina nije uspjela niti jedno drugo poglavlje zatvoriti. ESI postavlja pitanje zašto se ne zatvaraju ostala poglavlja, da li se kvalitet života promijenio (na bolje) za obične crnogorske građane i u čemu je srž problema.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. januara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

TRENIRANJE STROGOĆE NAD MEDIJIMA: Pokazno hapšenje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon nesporne profesionalne greške, tužilaštvo, na poziv Vlade, ekspresno hapsi novinarku Anđelu Đikanović. Ne osvrću se organi mnogo na pravila kada treba trenirati strogoću. Izuzimaju iz regula sve one koji za njih lažu i uzbunjuju javnost

 

U poplavi huškanja i predviđanja sukoba koji su prije Božića objavljivali  prorežimski i neki opozicioni mediji, informacija da će pripadnici specijalne kosovske specijalne jedinice ROSU biti na raspolaganju u Crnoj Gori za Badnji dan izazvala je posebnu pozornost.

Pola sata nakon što ju je objavio portal FOS media Vlada je demantovala  vijest, uz tvrdnju da lažna infomacija ima za cilj da uznemiri javnost i izazove nerede. Vlada je zatražila od tužilaštva da hitno reaguje. Tužilaštvo je, na poziv Vlade, ekspresno reagovalo, i ubrzo je glavna urednica tog portala, Anđela Đikanović, inače autorica teksta, uhapšena zbog krivičnog djela izazivanje panike i nereda. Preventivno da ne bi ponovila krivično djelo određeno joj je zadržavanje do 72 sata. Đikanović je nakon hapšenja dala otkaz na mjesto glavne urednice.

Puštanje novinarke iz zatvora tražili su Društvo profesionalnih novinara Crne Gore, Udruženje novinara Crne Gore, Sindikat medija, Centar za istraživačko novinarstvo… Uprkos objavljivanju lažne vijesti, hapšenje  novinara ne može biti opravdano, naveli su na svom Tviter nalogu Reporteri bez granica, a portparolka Evropske komisije Ana Pisonero-Hernandez saopštila je da je Evopska komisija upoznata sa slučajem hapšenja Đikanović i prati ga.

Sudija za istragu podgoričkog Osnovnog suda Miladin Pejović ukinuo je 6. januara pritvor Đikanović. Obrazložio je da ne postoje posebne okolnosti koje ukazuju da će osumnjićena ponoviti krivično djelo.

,,Tokom nepotrebnog hapšenja koleginice i treniranja strogoće nad novinarima, policija je ponovo dovela u pitanje novinarsku obavezu na zaštitu izvora time što je oduzela telefon i kompjuter koleginici. Njeno pravo da ne oda izvore, garantovano i Zakonom o medijima, povređeno je”, ističe u izjavi za Monitor Mila Radulović, predsjednica Društva profesionalnih novinara.

Ta priča prerasta jedan slučaj. Zaštita izvora informacija predstavlja osnovni uslov za rad novinara i slobodu medija. Pravo novinara da ne otkrije svoje izvore dio je prava na slobodu izražavanja u skladu sa članom 10 Konvencije, navodi se u obrazloženju Ministarstva kulture koje priprema novi Zakon o medijima.

Ne dešava se ništa slučajno. U  novom zakonu predviđen je izuzetak od dosadašnjeg pravila, koji glasi da je novinar dužan da otkrije izvor informacija kada je to neophodno radi zaštite interesa nacionalne i javne bezbjednosti, teritorijalne cjelovitosti, zaštite zdravlja i otkrivanja krivičnih djela zaprijećenih kaznom od pet godina godina ili više.  Kako je kod nas nacionalna bezbjednost veoma širok i proizvoljan pojam, novinari bi kada se ovaj zakon usvoji mogli da dođu pod još jači pritisak revnosnih tužilaca.

S druge strane odgovornost novinara i urednika mora biti sve veća u poplavi lažnih informacija koje sve češće plasiraju različiti centri moći. Uz sve to ide i tabloizacija medija čije najgore primjere imamo priliku da pratimo ove nedjelje u srpskim tabloidima koji na naslovnoj strani prenose ispovjest pedofila o tome koliko je puta silovao svoju žrtvu.

Marijana Camović, predsjednica Sindikata medija, kaže za Monitor da je nejasno koja poruka je poslata hapšenjem Đikanovićke i zašto je do toga uopšte došlo: ,,Nikakva panika nije nastala objavljivanjem te vijesti tako da sve vezano za ovaj slučaj djeluje iskonstruisano i nadrealno. Problematično je i to što je Vlada, kada je demantovala vijest, pozvala tužilaštvo da radi svoj posao i na taj način makar indirektno izvšila pritisak na njih očigledno polazeći od pretpostavke da tužilaštvo ne radi dovoljno dobro svoj posao i da im ovaj slučaj može promaći”.

Novinar Duško Vuković je na svom FB profilu izrazio nadu ,,da će vlast u budućem periodu biti jednako stroga prema svim uzbunjivačima javnosti u javnoj sferi, posebno prema onima koji lažu masno ili polumasno u interesu vlasti’’.

Bloger i jedan od čelnika pokreta Odupri Omer Šarkić je u svom blogu napisao da  je ovo jedan u moru prekršaja koji se svakodnevno dešavaju u crnogorskom novinarstvu, a koji prolaze bez sankcija: ,,Godinama su Informer i Pink televizija u Crnoj Gori, očigledno svjesno i sa namjerom, širili najbrutalnije laži, targetirali pojedince, društvene grupe i pojedine političke partije, izazivajući uznemirenje i kontaminaciju javnosti, ali sankcija, osim par benignih, forme radi, nije bilo. To i danas svakodnevno rade neki mediji i portali, a sankcija nema’’.

Laži i uzbunjivanja javnosti naslušali smo se početkom ove godine sa obje strane medijskih polova, od prorežimskih i proopozicionih, prosrpskih medija. Uz najveći problem što ova država nema javni medijski servis već partijski. Na kojem ne možete vidjeti sliku onoga se dešava na ulicama gdje protestuje više hiljada ljudi. Slika toga na javnom servisu mogla bi biti tretirana kao ugrožavanje bezbjednosti.

Sistemsko nasilje prozivodi loše novinarstvo. Solidarnost prema Đikanović, zbog hapšenja, je moralno obavezujuća, ali obavezujuć je i jasan stav  da je objavljivanje lažnih vijesti u uslovima visoko podignute temperature, unižava dostojanstvo profesija. Naravno tužioci koji su dali nalog za hapšenje unižavaju dostojanstvo tužilačke profesije. Niko se sa te strane nije oglasio.

Servilni mediji u atmosferi društvene pometnje napade na novinare često pokušavaju predstaviti kao ,,pravedni’’ gnijev moćnika.  Sjetimo se nedavnog  napada na novinaara Dana Vladimira Otaševića  i snimka koji je objavila Televizija CG, na kome se napad ne vidi. Vlast je godinama  lomila javni servis. U posljednjoj turi nije stala dok iz uprave i savjeta nije uspjela da ukloni one koji joj nijesu bili po volji. Sud je tokom prošle godine presudio da su te smjene bili nezakonite, ali nikom ništa. Za generalnog direktora je u međuvremenu ustoličen Božidar Šundić koji je na javni servis prešao sa Pinka. I sada besjedi da je ,,Dužnost javnog servisa da čuva mentalno zdravlje nacije’’.

Sve to u zemlji u kojoj je 90 odsto dosadašnjih napada na novinare ostalo neriješeno. Ministar pravde Zoran Pažin je prošle godine javno kazao da ubistvo glavnog urednika Dana Duška Jovanovića neće biti rješeno, zbog grešaka nadležnih organa.

Sve veće nepoštovanje i ignorisanje profesionalnih standarda, idealan je teren da vlast krene sa daljim restrikcijama medijskih sloboda. Ideal im je društvo u kojem mogu hapsiti novinare zbog pisanja istinitih vijesti. One najviše bole silnike.

Pranje ruku

Portal FOS media je nedugo nakon objavljivanja, povukao sporni tekst, a potom se redakcija izvinila zbog lažne vijesti. Na Badnji dan, inspektori Odsjeka za borbu protiv privrednog kriminala ušli su u prostorije Fos media i izuzeli poslovne knjige.

,,Medij koji je objavio spornu vijest ‘pere ruke’ od novinarke koja im je i glavna urednica i ograđuje se od cijelog slučaja iako u svemu ovome postoji i njihova odgovornost, jer Đikanović se nije samozaposlila i samoprozvala glavnom urednicom. Sjutradan inspektori za privredni kriminal počinju da provjeravaju poslovanje portala FOS media’‘ , kaže Marijana Camović, i pita se: ,,Otkud su odjednom, za vrijeme praznika, oni upleteni u cijeli slučaj? Ako su predstavnici Vlade znali neke nepravilnosti vezane za poslovanje te firme zašto o tome ranije nisu obavijestili javnost i nadležne institucije?”, pita se Camović.

 

Nezakonito prikupljeni dokazi

Mila Radulović skreće pažnju da je Đikanović sama dala svoj telefon i lap top sa namjerom da pokaže dobru volju da će sarađivati, međutim ističe da je tužilaštvo bilo dužno da poštuje njena prava kao poslenika javne riječi: ,,To je drugi javnosti poznat slučaj ovakvog ponašanja policije. Savjet za građansku kontrolu rada policije ranije je utvrdio da je to pravo povrijeđeno novinaru Vladimiru Otaševiću, kada su mu oduzeli telefon sa koga je pozivao brata premijera Duška Markovića. Nadamo se da nakon vještačenja telefona, protiv koleginice neće biti pokrenuta još neka istraga na osnovu nezakonitog prikupljanja dokaza iz aparata – kao u slučaju  advokata Gorana Rodića”.

 

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

GUBICI NA VODOVODNOJ MREŽI: Curi na sve strane  

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Podgorici svake godine mimo cijevi istoči vode u vrijednosti od oko sedam miliona eura. U podgoričkom Vodovodu  kažu da godinama rade na smanjenju gubitaka na mreži, ali sporo ide. Gubici su sa blizu 62 odsto  2010. smanjeni na 49 odsto. U ostalim gradovima gubici dostižu nevjerovatnih 70 odsto

 

U Podgorici se svake godine zbog velikih gubitaka na mreži prospe vode u tržišnoj vrijednosti od oko sedam miliona eura. U posljednjih sedam godina  prosuli smo više od 40 miliona eura vode, iznio je računicu Zoran Mikić, odbornik URA u Skupštini Glavnog grada.  Dodatno je pojasnio da se od vode koju smo prosuli, zbog gubitaka na mreži, moglo napuniti više od 50.000 olimpijskih bazena.

I dok se mnoge zemlje u svijetu suočavaju sa nedostatkom pijaće vode, a sva predviđanja govore da će ona u budućnosti imati vrijednost tečnog zlata, kod nas se ona ne samo ne štedi već se i obilato prosipa. ,,Vizionarski” sada djeluje ideja bivšeg predsjednika Filipa Vujanovića koji se za svojih mandata više puta trudio da vodu, koju ionako prosipamo, prodajemo arapskim zemljama za naftu. Kako ta, kao ni mnoge druge, ideja nije zaživjela voda nam i dalje sve više teče mimo cijevi.

Smanjenje gubitaka na vodovodnoj mreži je izazov i jedan od prioritetnih zadataka, kaže za Monitor  Filip Makrid, izvršni direktor doo Vodovod i kanalizacija Podgorica.

On ističe da je ovo preduzeće uspjelo da ukupne gubitke smanji sa nevjerovatnih 61,77 odsto, koliko su iznosili u 2010. godini na sadašnjih između 48 i 49 odsto.

Iz podgoričkog vodovoda objašnjavaju da svaki vodovodni sistem u svijetu ima tehničke gubitke, na koje utiču starost i kvalitet ugrađene vodovodne mreže. Tehnički gubici se u razvijenim zemljama kreću od 18-22%. U Podgorici tehnički gubici iznose 25-28%.

 

Pročitajte više u štampanom izanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo