Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ZDRAVSTVENI RADNICI, ZABORAVLJENI HEROJI PROLJEĆA KORONE: Kad aplauzi utihnu

Objavljeno prije

na

Vlada je odbila da medicinarima poveća platu. Pored čuvenog nemanja para, objasnila je da bi to dovelo u neravnopravan položaj druge profesije. Zna se – Vladi je do pravde veoma stalo, posebno kada su u pitanju džepovi funkcionera

 

Vlada je protekle nedjelje odbila predlog da se zaposlenima u zdravstvu koeficijenti zarada povećaju za 15 odsto.  Em nema para, em su objasnili da su dva sindikata zdravstva već pristali na manje povećanje plata. Krivi su sindikati jer nijesu naslutili koronu

,,Od 1. marta 2020. stupio je na snagu izmijenjeni GKU za zdravstvenu djelatnost kojim su koeficijenti za zaposlene uvećani za 2020. godinu za 12 odsto i za 2021. još dodatnih tri odsto”, navedeno je u obrazloženju. Sindikati zdravstva tražili su od Vlade krajem prošle godine povećanje zarada za 30 odsto.

Povećanje koeficijenata zarada zaposlenih u zdravstvu za 15 i policiji za 10 odsto tražili su poslanici SDP-a kroz predlog izmjena Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru. Prema procjeni, ovo povećanje zarada godišnje bi iznosilo neto osam miliona eura. Taman koliko se godišnje potroši na gorivo za službene automobile.

Na ovaj predlog posebno je bio ljut ministar zdravlja Kenan Hrapović, koji je ispoljio kivnost prema svojim bivšim partijskim drugovima, i poručio da država ne može više da pruži. Obratio se i medicinarima: „Poštovani zaposleni u zdravstvu, njihova briga samo traje do izbora jer im vi, kao i zaposleni u prosvjeti, bezbjednosnom sektoru, nezaposleni, penzioneri služite samo u svrhu očigledno bezuspješnog pokušaja da zakuče cenzus kako bi par njih i dalje primali mnogo veću platu od svih vas i to iz državnog budžeta, što uostalom i rade evo već par decenija”. U pravu je ministar, on  godišnje zarađuje blizu 25.000 eura, govori njegov najnoviji imovinski karton.

Vlada ima „kreativne” izgovore – ne mogu povećati policiji jer bi to bilo nepravedno prema zaposlenima u Vojsci. A da se poveća zdravstvu i policiji, grijeh je prema onima koji rade u prosvjeti, nauci, kulturi, socijalnoj zaštiti.

„Aplauz”; „Dok ste valjali, valjali ste. Prošla korona. Al poranite kada budu izbori”, neki su od komentara na Fejsbuk stranici Sindikata doktora medicine. Jedna ljekarka je prokometarisala: „Svu našu pamet, umijeće, zalaganje, hrabrost i u konačnici i našu istrajnost da još vjerujemo da i ovoj zemlji trebaju ljekari, nadležni vrednuju do nekih 9 ili 15 odsto.
100 odsto će shvatiti koliko značimo kada prvo svi progovorimo istinu i preduzmemo nešto”.

To što je u jeku korone premijer Duško Marković proglasio zaposlene u zdravstvu i policiju herojima borbe protiv korone, podrazumijevalo je jednokratno povećanje zarada od 15 odsto. Ni to nije raspoređeno solidarno, na čemu Vlada u posljednje vrijeme insistira.

Predsjednica Sindikata doktora medicine Milena Popović-Samardžić izjavila je da su pojedini direktori zdravstvenih ustanova zloupotrebljavali sredstva namijenjena za povećanje plata medicinskim radnicima u toku epidemije. Dešavalo se da medicinske sestre i doktori dobiju uvećanje na platu od pet ili deset odsto, a nemedicinsko osoblje – baštovani, vozači i drugi po 15 odsto. Direktori zdravstvenih ustanova određivali su koliko će kome povećati platu.

Iz Sindikata doktora medicine su naglasili da specijalizantima, iako su bili angažovani, uopšte nijesu bile uvećavane plate tokom dva mjeseca epidemije. Za Monitor su potvrdili da ovaj problem, i pored obećanja, još nije riješen.

Ovi mladi ljekari, njih 167, su se, na poziv svojih matičnih ustanova, vratili iz inostranstva da pomognu borbi protiv epidemije. U pismu premijeru Markoviću Sindikat doktora medicine je upozorio da njima nije isplaćen ni dodatak po osnovu odvojenog života, za razliku od njihovih kolega koje su ostale u inostranstvu: „Sve kolege koje su se stavile na raspolaganje za rad u toku ove epidemije imaju potpisane ugovore za iznajmljene stanove u inostranstvu na period od godinu dana; svi su svoje stvari ostavili u tim iznajmljenim stanovima koje uredno plaćaju. Kako smo informisani, kolegama koje su se vratile u Crnu Goru nije isplaćen novac po osnovu odvojenog života sa aprilskom platom, a koji je namijenjen upravo troškovima iznajmljivanja stana i plaćanja redovnih mjesečnih režija”. Za razliku od kolega koji su ostali u inostranstvu i kojima je uplaćen odvojeni život čime su stavljeni u povlašćen položaj u odnosu na kolege koje su aktivno doprinosile zaustavljanju epidemije novim korona virusom u Crnoj Gori”.

Nakon 20 dana od pisma, krajem maja, Vlada je dala saglasnost da se ljekarima specijalizantima, kojima je usljed novonastale situacije uzrokovane korona virusom prekinut specijalistički staž, isplati naknada za odvojeni život u ukupnom bruto iznosu od 59.458,68 eura za april 2020.  Specijalizanti za odvojeni život od porodice primaju 333 eura. Odvojeni život jednog specijalizanta godišnje košta malo više od cijene četiri gume za majbaha kojim je predsjednik Đukanović došao u posjetu Bolnici u Nikšiću i pobrao aplauz.

U jeku epidemije, bilo je pokušaja da se izdejstvuje povećanje plata zdravstvenim radnicima. SNP je u Skupštini iznio podatke da se za  birokratiju (bez policije, vojske i ostalih službi) izdvaja 15,81 odsto budžeta, a za zdravstvo samo 15,9 odsto.  Predložili su da budžetska izdvajanja za zdravstvo ne budu manja od 25 odsto. Glatko su odbijeni od vladajuće koalicije, uz opasku da je prijedlog nerealan i populistički. Ni prijedlog opozicije da se do novca može doći kada bi vlast smanjila plate funkcionerima i direktorima državnih firmi, i skratila brojne privilegije, nije prošao.

Ni pokušaj Samostalnog sindikata zdravstva Crne Gore nije urodio plodom. Oni su početkom maja uputiti zahtjev premijeru u Markoviću, ministru zdravlja Hrapoviću i ministru finansija Darku Radunoviću da se zaposlenima u zdravstvu zarada trajno uveća do 25 odsto. Objasnili su da su u Srbiji trajno povećali plate ljekarima 10 odsto, te da su i u Sloveniji, Hrvatskoj i BiH u većem iznosu nagradili rad medicinskih radnika tokom trajanja epidemije.

Zahtjev nije razmatran, kaže za Monitor predsjednica Samostalnog sindikata zdravstva Ljiljana Krivokapić.

„Korona je omogućila svima da vide koliki je značaj zdravstvenih radnika. Kada treba da se valorizuje rad, onda je izgovor uvijek nedostatak sredstava. Plašim se da će mladi otići u zemlje EU, a to bi bio veliki problem za sistem zdravstva”, kaže Krivokapić.

Da mladi, posebno ljekari, odlaze, konačno je konstatovano i u jednom zvaničnom dokumentu. Nedavno je predstavljen izvještaj Istraživačkog centra Skupštine Crne Gore koji je sačinio, kako se navodi, kratku informaciju Odliv mozgova – trendovi i izazovi. U njoj se navodi da je, prema podacima nacionalnog udruženja medicinskih radnika, u BiH blizu 300 visokokvalifikovanih ljekara napustilo zemlju u 2016. godini, a od 2013. godine 525 ljekara starosti između 24–46 godina napustilo je Hrvatsku, dok se još blizu 1.215 priprema za odlazak. O odlasku ljekara iz Crne Gore ni slova. Mi takve podatke nemamo, ili se kriju.

U zemljama EU dodatno je posvećena pažnja zdrvastvu. Francuski predsjednik Emanuel Markon, koji u toku epidemije nije kao crnogorski od medicinskih radnika pobrao aplauze nego zvižduke i okretanje leđa, najavio im je povećanje plata.  Vodi se debata o tome zašto su bolničari i medicinske sestre u državnim bolnicama prinuđeni da rade privatno i na crno nakon radnog vremena. U javnosti evropskih zemalja sve su glasniji stavovi da se sa politikom ukidanja bolničkih kreveta u državnim bolnicama mora prestati, te da zdravstvo ne može više biti žrtva kresanja javnih troškova, privatizacije i neoliberalnog modela po kojem će tržište sve riješiti.

U državi u kojoj je prije prošlih parlamentarnih izbora vlast lansirala jedinstveni model privatizacije cjelokupnog javnog zdravstva, koji se izjalovio, ne razmišlja se na ovaj način. Igra se na kartu straha. Tako je ministar finansija Darko Radunović poručio da će biti zadovoljan ukoliko se do kraja godine, zbog uticaja korona virusa na ekonomiju, održi isplata zarada, socijalnih davanja i penzija. Htio je reći – ćuti i trpi.

 

Povratak virusa

Nakon 42 dana bez zaraze korona virusom u Crnoj Gori je proteklog vikenda registrovan pozitivan slučaj. Riječ je o građaninu koji je boravio u BiH i po povratku iz preventivnih razloga boravio u samoizolaciji. U utorak je u Infektivnoj klinici Kliničkog centra CG hospitalizovan i drugi pozitivni slučaj. Pacijent je nekoliko dana prije početka simptoma boravio u BiH.

U srijedu veče iz Instituta za javno zdravlje saopšteno je da je otkriveno još sedam novooboljelih. Četiri novooboljela su kontakti ranije potvrđenih slučajeva dok se kod tri novooboljela traga za izvorom infekcije.

Pola mjeseca od proglašenja kraja epidemije u Crnoj Gori je devet oboljelih – četiri iz Podgorice, po jedan iz Cetinja, Rožaja i Berana.

Nakon totalnog opuštanja, ponovo su krenula upozorenja o pridržavaju mjera prevencije. Boban Mugoša, direktor IZJZ je na ovonedjeljnom skupštinskom Odboru za zdravstvo, rad i socijalno staranje izjavio da je drugi talas korona virusa izvjesan na jesen, i da se zdravstvo za njega sprema.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

BUDVA: SELEKTIVNE ISTRAGE SPECIJALNOG TUŽILAŠTVA: Pozivanje na otpor nasilju – opasno krivično djelo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se SDT ekspresno bavi istragom blokada budvanskih saobraćajnica, mnoge afere o milionskim pronevjerama i špekulacijama sa opštinskom imovinom za vrijeme višegodišnje vladavine DPS-a Budvom, godinama su u fazi izviđaja

 

Prođe i jun a u Budvi se politička bura ne stišava. Zgrada lokalne samouprave i dalje je pod blokadom. Opština ne radi, na ulazu su pripadnici privatnog obezbjeđenja koji legitimišu zaposlene i dozvoljavaju ulazak samo osobama sa spiska koji je napravio novoproglašeni predsjednik Opštine Nikola Divanović.

Predsjednici Opštine i SO Budva Marko Carević i Krsto Radović svakoga jutra  dolaze na posao, ali im obezbjeđenje ne dozvoljava ulazak u kancelarije. Odigrana je još jedna besprizorna scena ispred Opštine. Oni koji su političkim, pravnim i policijskim nasiljem zaposjeli fotelje gradonačelnika Budve i predsjednika parlamenta, pokušali su da ponize Carevića i Radovića tako što im je privatno obezbjeđenje uručilo rješenja o njihovom razrješenju sa funkcija, koja nisu ni propisno ovjerena.

Time se pokazuje strah od suočavanja i politička nadmenost iza koje stoji policijska sila i Partija. Nasilno prekrajanje izborne volje građana u Budvi sinhronizovanim djelovanjem državnih institucija i upotrebom gole policijske sile, nastavljeno je progonima partijskih aktivista Demokrata i DF-a. Za to vrijeme, u njihove fotelje  ustoličeni su novi ljudi, predsjednik Nikola Divanović (DPS) i predsjednica Skupštine Anđela Ivanović iz Crnogorske. Ovo dvoje mladih ljudi nemaju, izgleda,  problem sa tim što njihove fotelje čuvaju policijski kordoni, što ispred zgrade, u kojoj su tobože glavni, stoje parkirane policijske marice, spremne za hapšenje građana koji pokažu otpor političkoj korupciji.

Nisu digli glas protiv bestijalnog prebijanja građana Budve koji su mirno protestovali. Pokazali su nedostatak empatije prema sugrađanima i ambiciju da po svaku cijenu zauzmu fotelje koje im ne pripadaju. Budva je mali grad, plemenski i bratstvenički definisan, pa se u javnost odašilju porodična neslaganja sa njihovim postupcima.

U političkom ratu koji se vodi u Budvi izdvojila su se dva lika, dva političara iste generacije srednje škole „Danilo Kiš“, Dragan Krapović i Nikola Divanović. Svaki na svoj način. Obojica rođeni Budvani, našli su se na suprotstavljenim političkim stranama.  Krapović je legalno postao dio vlasti u Budvi,  Divanović želi da mu vlast preotme. Pri tom ne bira sredstva. Divanović je bio dio prethodne DPS vlasti u Budvi, na funkciji sekretara za stambeno-komunalne poslove. „Proslavio“ se kao sekretar devastacijom drevnih bedema Starog grada, koji su varvarski izbušeni radi montiranja iluminacije po projektu poznatog dizajnera Karima Rašida. Ta neprikladna instalacija, po nalogu Uprave za zaštitu kulturnih dobara, morala je biti uklonjena. Šteta koja je vrijednom kulturno-istorijskom spomeniku kulture napravljena, procijenjena je na oko 200.000 eura potrebnih za sanaciju. Mjesna zajednica Stari grad podnijela je krivičnu prijavu protiv Divanovića zbog oštećenja zaštićenog spomenika kulture, čiji epilog nije poznat.

Branka PLAMENAC

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. jula ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VRELO LJETO: Umjesto sezone – kampanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prvi put od ozvaničenja višepartizma u Crnoj Gori, parlamentarni izbori biće održani tokom ljeta. Umjesto da se punim kapacitetom angažuje na spašavanju turističke privrede koja donosi četvrtinu BDP-a, vlast je odlučila da jul i avgust provede vodeći borbu za glasove. Kampanja uveliko traje

 

Parlamentarni izbori će biti održani krajem avgusta ili početkom septembra, saopštio je predsjednik države i vladajuće partije Milo Đukanović  nakon konsultacija na kojima se nije pojavio nijedan predstavnik opozicije. Tako su potvrđene najave da bi građani Crne Gore, ali i dio stanovnika zemalja u okruženju koji su i dalje upisani u naš birački spisak, na ovdašnja birališta mogli već 30. avgusta ili 6. septembra.

Đukanović bi, dakle, izbore mogao raspisati u narednih petnaestak dana. Prema ponašanju premijera i ministara u Vladi Duška Markovića jasno je da se  izborna kampanja već rasplamsala. Makar za zvaničnike vladajuće koalicije. U danu kada je započet ovaj tekst (srijeda 17. jun)  premijer i njegovi ministri –  Aleksandar Bogdanović, Milutin Simović, Nikola Janović i  Damir Šehović  špartali su Crnom Gorom uzduž i poprijeko, polažući temeljce i zidajući obećanja u pećinama, na školskim poligonima, pred Kućom meda… Već viđeno.

Novitet je to što će,  prvi put od ozvaničenja višepartizma u Crnoj Gori, parlamentarni i lokalni izbori u nekoliko opština biti održani tokom ljeta. U jeku turističke sezone koja je lani donijela tek nešto manje od četvrtine bruto društvenog proizvoda (1,1 milijardi eura). Pandemija je uslovila da ovog ljeta crnogorskoj turističkoj privredi, i svima onima koji od nje žive, prijeti katastrofa. Umjesto da se to pameti i snage sa kojom raspolažemo stavi u funkciju spašavanja onoga što bi se spasiti moglo, vlast je odlučila da jul i avgust provede vodeći ljutu borbu za glasove.

Ta odluka nije slučajnost ni posljedica nemara, već pažljivo proračunata operacija. Već je jasno da će DPS izbornu kampanju, odnosno onaj njen vidljivi i legalni dio, zasnivati na tvrdnji da su oni (Vlada i NKT) najzaslužniji što je Crna Gora kroz prvi talas epidemije prošla relativno jeftino. I, ponovo, na insistiranju da su baš oni najtvrđa linija odbrane „neprijateljima države“, za ovu priliku, oličenim u sveštenstvu SPC i njihovim sljedbenicima koji se od početka godine mirnim protestima bore protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti. I za još ponešto, da se ni mi ne pravimo slijepi i gluvi.

Ispod površine, DPS ne želi da se odrekne metoda koje mu tri decenije donose izbornu pobjedu. Afere Snimak, Državni udar, Koverta nijesu dobile sudski epilog iako za njih znamo od 18 mjeseci do osam godina. Sljedstveno, znani i neznani jelići i stijepovići i dalje su slobodni da glasove pribavljaju obećanjima o zapošljenju ili novcem koji lojalni biznismeni velikodušno i tajno daruju vladajućoj partiji. Dolazeća ekonomska kriza i porast broja nezaposlenih aktuelizuje računicu senatora DRI: jedan zaposleni – četiri glasa. Odbjegli biznismen Duško Knežević pokazao nam je, na konkretnom primjeru, kako izgleda ono što je Milo Đukanović koju sedmicu kasnije objasnio kao „interesnu dobrovoljnost“.

DPS tokom kampanje želi da pobjegne od priče o nepotizmu, kriminalu, korupciji i očiglednim ekonomskim promašajima. Gradnja prve dionice autoputa ulazi u šestu godinu; vlast ne želi da naplati poreski dug od tajnih sponzora po cijenu da proda/iznajmi najvrijednije državne resurse; brodovi državne kompanije umjesto prihoda donose dugove i bruku; DPS menadžeri urnišu preostala državna preduzeća uzimajući, kao naknadu za tu rabotu, mjesečne plate veće od prosječne godišnje neto zarade u Crnoj Gori (Plantaže ). Evropa se čudi i ruga pravosuđu i tužilaštvu u kojima vlada vanredno (v.d.) stanje. I bezakonje. Formalno i nezvanično.

Vlast  umjesto reformi nudi stare podjele. Đukanović je ukazao na SPC kao najvećeg (političkog) protivnika na narednim izborima. „SPC se odlučila da skine rukavice i razgovara iz pozicije političkog subjekta, usmjeravajući vjernike za koga će glasati“, konstatovao je. I optužio čelnike Mitropolije da „manipulišući vjerskim osjećanjima ljudi žele da promijene vlast u Crnoj Gori”. A to je, zna se, najveći od svih velikih grehova. Zato je Đukanović pred  DPS postavio „jasan zadatak“. Da na izborima pobijede SPC. I poručio: „Varaju se svi da litije mogu ugroziti temeljne vrijednosti našeg društva”.

Prošle nedjelje rektor Cetinjske bogoslovije Gojko Perović je, gostujući na jednoj tribini u Podgorici, prisutnima objašnjavao kako „nacionalizam ne može biti temelj crkvenog identiteta“. I da se o tome već „ozbiljno razgovara“ unutar crkve. „Srpska pravoslavna crkva nije najprimjereniji naziv za jednu prasvoslavnu crkvu, kao što nije ni ruska, ni bugarska. Ali nije na političarima da rješavaju kako da prevaziđemo te nacionalne nazive i kako ćemo doći do naziva i konstitucije crkve koja nas neće nacionalno opterećivati…“, kazao je Perović.  Te smirenosti se u stvari boji Đukanović. Možemo Perovićeve riječi tumačiti i ovako i onako, ali ih je nemoguće smjestiti u kontekst nedemokratskih prijetnji Crnoj Gori i njenim građanima. Zato je nemoguće ne primjetiti kako se institucije države pod nadzorom DPS – od policije i tužilaštva, do pojedinaca iz Nacionalnog koordinacionog tijela za zarazne bolesti i Instituta za javno zdravlje – selektivno i diskriminatorski odnose prema različitim okupljanjima i njihovim organizatorima.

Ako se 21. maja, na Dan nezavisnosti, pridružite pješačkim i motorizovanim kolonama sa obezbijeđenim zastavama, besplatnim gorivom i potrebnom dozom osvježavajućih napitaka i alkohola – čestitaće vam i zahvaliti se premijer Marković lično. Pa neka neko pomene zabranu okupljanja i kršenje mjera NKT. Kad se okupe neistomišljenici vlasti, strava od korone naraste do čudovišnih razmjera. Slijede stroge mjere. U pritvoru završe sveštenici kojima se na teret stavlja to što se na litijama okupilo više od „dozvoljenih“ 200 osoba.

Vlast se svojski trudi da pokaže kako je Crna Gora kojom oni upravljaju zemlja dvostrukih aršina. Haos, nasilje i u Budvi su posebna priča. Kad se sve  sabere, tačne su ocjene opozicionih prvaka da su uslovi za predstojeće izbore gori od bilo kojih od 2006. do danas. „Đukanović političku scenu u Crnoj Gori posmatra kao berzu na kojoj trguje poslaničkim i odborničkim mandatima, što ga čini direktnim krivcem za najgori izborni ambijent u Crnoj Gori od uvođenja višestranačja”, poručile su Demokrate objašnjavajući zašto se neće odazvati njegovom pozivu na konsultacije oko datuma izbora. I poslanik Neđeljko Rudović, u ime DEMOS-a, kaže da je Crnoj Gori prije svega neophodan dogovor o tome „da li je moguće u ovakvim okolnostima održati regularne izbore”.

Ali svakoga mora da začudi zašto, kad je to tako, među opozicionim liderima nema ozbiljnije inicijative da se makar razgovara o minimumu prihvatljivih uslova za izlazak na izbore. Neki od njih kao da se trude da zaborave na zajedničku obavezu koju su prihvatili, svi skupa, potpisujući u martu prošle godine sa građanima  Sporazum za budućnost. Tamo su  precizno navedeni uslovi koje je neophodno ispuniti da bi opozicija izašla na izbore. Onda su „zaboravljeni“.

Statističari su izbrojali da će predstojeći parlamanetarni izbori biti 11 u eri višepartizma i peti od obnove nezavisnosti. Građani čekaju na prve slobodne. Bez nade da će ih dočekati ove godine. Krhke su i nade da će opozicija odbiti da učestvuje u igri i da neće dati legitimitet režimu. I još jednoj turi nasilja.

Zoran RADULOVIĆ 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREDIZBORNI REBALANS: Samo para nema

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bilo bi mnogo dobro da se ostvare Vladine ekonomske projekcije iz predloženog rebalansa. I jednako neočekivano. Zato se treba pripremiti za drugi, postizborni, rebalans državnih prihoda i rashoda za 2020. godinu. I poprilično drugačiju sliku stvarnosti koju bi nam on mogao ponuditi

 

Dugo najavljivani prijedlog (prvog) ovogodišnjeg rebalansa budžeta konačno je u Skupštini. Ponuđene brojke kazuju kako tu neće biti velike priče kada, naredne nedjelje, započne rasprava. Dolazeća kriza je prevelika a izbori preblizu da bi se glasačima dozvolilo da jasno sagledaju blisku budućnost.

Tuda negdje, po kuloarima, šunja se i nacrt trećeg paketa državne pomoći građanima i privredi. I o njemu, za sada, sa sigurnošću znamo samo da uveliko kasni. Da će se bazirati na garancijama i kreditnim linijama. I da je Vlada već sada svjesna da to neće biti dovoljno da preduprijedi ono o čemu za sada niko ne želi da otvoreno govori.  „Ne može sve probleme rješavati Vlada sama”, prenijele su nadležne službe ključnu poruku premijera Duška Markovića. Uz parolu: ,,Ovo vrijeme traži saglasnost, solidarnost i zajedničku akciju socijalnih partnera“.

Ovakve apele iz Vlade ne čujemo kada međusobno dijele stanove, bespovratne stambene kredite ili mjesečne zarade veće od prosječne godišnje plate. Tada im na umu nijesu „saglasnost, solidarnost i zajednička akcija“. Pošto to mogu i sami. Zapravo, suprotno izrečenom, Vlada i o trećem paketu (baš kao i o prethodna dva)  razgovara sa svima osim sa socijalnim partnerima iz Unije  poslodavaca i reprezentativnih sindikata čijim je članovima ta pomoć, navodno, prevashodno namijenjena. Za raziku od, recimo, predstavnika Privredne komore. Koji su uvijek tu da  klimajući glavom potvrde mudrost i velikodušnost  izvršnih vlasti.

Prema novim prognozama  iz Vlade, u državnu kasu sliće se, do kraja godine, 285 miliona eura manje od ranije planiranog. Zato se ponuđenim rebalansom državni rashodi smanjuju za 110 miliona, ali se planiraju i dodatna zaduženja. U zemlji i inostranstvu. Tako će Crna Gora, umjesto planiranih 100, do kraja godine uzajmiti skoro 340 miliona. Možda i više ukoliko to budu zahtijevale potrebe izvršenja budžeta. „Vlada će u 2020. koristiti depozite od 540 miliona eura (taj novac je uglavnom potrošen – primjedba Monitora), dok će preostala sredstva do 338 miliona eura biti obezbijeđena kroz zaduženje, kao i kroz donacije“, navedeno je u obrazloženju predloženog rebalansa.

Kao i prije 20 godina, ponovo planove o finansiranju države pravimo oslanjajući se na donatore i njihovu spremnost da pripomognu. Samo što nam je tada za izgovor služio Slobodan Milošević i njegovi ovdašnji sljedbenici, a sada novi virus i pandemija.

Nadležnima se to prijateljsko darivanje toliko dopalo da se povremeno i pohvale, onako kako je to prije neki dan uradio premijer. „Ovom izuzetno vrijednom donacijom zdravstveni sistem Crne Gore obezbijeđen je neophodnom zaštitnom opremom na duži vremenski period”, obavijestio  je Marković ponosne građane, zahvaljujući se vladaru Dubaija, njegovoj supruzi, porodici i prijateljima na poklonjenoj opremi vrijednoj dva miliona dolara. Dodatno se predsjednik Vlade zahvalio i biznismenima koji su „koordinisali otpremanje opreme iz Dubaija“. U pitanju su, znamo od ranije, njegovi prijatelji i poslovni partneri države u problematičnim građevinsko-turističkim poslovima sa obale Jadrana.

I, da, gdje je tu država kada zdravstvenom sistemu treba obezbijediti neophodnu zaštitnu opremu?

Da ne pobjegnemo od teme: Predloženi rebalans budžeta pokazuje da je Vlada do sumornih brojki koje ukazuju (ili bi makar trebalo da to rade) na ekonomsku sadašnjost i blisku budućnost stanovnika i privrede Crne Gore, došla kalkulišući sa mnogo optimističkih očekivanja i prognoza.

Tako se očekuje da će turistička privreda, naša glavna privredna djelatnost koju od početka godine statistika evidentira samo u tragovima (a korona nije isključivi krivac – sjetite se propasti zimske turističke sezone), uspjeti da do kraja godine iščupa skoro dvije trećine prošlogodišnjih prihoda (zvanično 1,1 milijardu eura). Kako?

Vlada, kažu, očekuje da će tokom jula i avgusta turistička privreda bilježiti prihode na nivou 60 odsto prošlogodišnjih da bi onda, u septembru i četvrtom kvartalu 2020. turistički promet rastao za 10 odsto. Gdje su u tim kalkulacijama najave drugog talasa epidemije korona virusa? Možda u Vladi računaju da će jesenas snijeg poraniti na ovdašnja skijališta, ili će turiste u Crnu Goru dovesti predstojeći izbori. Koliko aktuelne političke svađe i haos u turističkoj prijestonici pomažu spašavanju loše započete sezone? A koliko će doprinijeti nastavak protestnih litija i rast tenzija koje je već proizvela njihova najava. Tu ponovo prednjači direktor Uprave policije Veselin Veljović, demonstrirajući svoju spoznaju epidemiološke situacije u zemlji.

Kalkuliše li se u Vladi sa sve izvjesnijim odsustvom turista iz zemalja EU makar tokom prve polovine ljeta? Registruje li neko od nadležnih da je hrvatska turistička ponuda u ovom trenutku jeftinija od naše? Iako se oni, kao članica EU, uveliko nadaju i turistima na koje mi u ovom trenutku ne možemo računati u ozbiljnijoj mjeri… Bilo bi, uglavnom, mnogo dobro da se ostvare Vladine ekonomske projekcije iz predloženog rebalansa. I jednako neočekivano. Zato se treba pripremiti za drugi, postizborni, rebalans državnih prihoda i rashoda za 2020. godinu. I bitno drugačiju sliku stvarnosti koju će nam on ponuditi.

Do tada,  evo nekoliko podataka koji pokazuju da Vlada, možda, i ne shvata u postpunosti situaciju u kojoj se svi skupa nalazimo.

Treći put u šest godina iz Vlade pokušavaju da kašnjenje izgradnje prioritetne dionice auto-puta predstave kao uštedu u državnom budžetu. Dok i dalje nemaju jasnu ideju kako da završe započeti projekat. Prvo je Vujica Lazović objašnjavao kako je država sačuvala 100 miliona zato što prve godine gradnje dionice Smokovac – Mateševo nije urađeno ništa. Baš  ništa, pa smo tek naredne godine saznali da ugovoreni posao, zapravo, i ne obuhvata petlju Smokovac i pristupne puteve iz Podgorice. Kao ni struju i vodu duž saobraćajnice. Sad smo stigli do priznanja da izgradnja puta neće kasniti godinu nego dvije. Možda i više, obistine li se obećanja da dionica neće biti puštena u saobraćaj prije pribavljanja svih, zakonom propisanih, dozvola. Pošto se tamo, prema nezvaničnim informacijama koje do nas stižu, sve više fušeriše. Kako bi se uštedjeli vrijeme i novac a zadovoljili rastući apetiti privilegovanih.

Vlada je predočila plan po kome će, uz 50 miliona koje će uštedjeti kasneći sa gradnjom auto-puta, nešto novca ušparati i među drugim budžetskim rashodima. Recimo plate. Iznos neto zarada zaposlenima u javnoj upravi biće smanjen za dva miliona. Sa nepunih 300 na 297 miliona, ili približno za jedan odsto. Još tri miliona država će, do kraja godine, da uštedi na troškovima izrade i održavanja softvera. Pa će u tu svrhu, umjesto planiranih 20,4 miliona potrošiti samo 17,5 miliona. Ima još: Vlada će  na račun konsultantskih usluga uštedjeti čak 23 miliona. I potrošiti samo 28. Pošto je u orginalnom budžetu u ovu svrhu bilo opredijeljeno više od 50 miliona. Štedjeće se i na ostalim ličnim primanjima, reprezentaciji, gorivu, službenim putovanjima, subvencijama, ostalim troškovima

Neke će budžetske stavke, zato, značajno porasti. Budžetska rezerva će sa 20 biti povećana na 131 milion. Eto novca za investicije u – glasače. I novi mandat DPS-a i njenih satelita. Budžetska rezerva, godinama , predstavlja Ali-babinu pećinu ovdašnjih vlasti. Tu se skladišti  novac namijenjen favorizovanim i podmitljivim, nakon što je vlast ozakonila svoje pravo da tim parama raspolaže mimo volje i znanja ovdašnje javnosti.

„Ministarstvo finansija je za četiri mjeseca… iz budžetske rezerve pravnim licima isplatilo oko 6,3 miliona, ali kriju kome su proslijedili čak 70 odsto tog novca, odnosno 4,8 miliona eura“, stoji u jednoj od zajedničkih objava medija i NVO sektora za vrijeme Markovićeve Vlade. „Za ovako netransparentan rad Ministarstvo se poziva na Zakon o slobodnom pristupu informacijama (SPI), pa je veći dio isplata označen stepenom tajnosti interno…“.

Da nije u pitanju propust nego naum vlasti da za svoj račun raspolažu našim novcem, pokazala je prošlogodišnja odluka Ministarstva javne uprave koje nije odobrilo pokretanje elektronske peticije kojom je deset nevladinih organizacija, pod sloganom Naš novac, njihovi stanovi i tajni fondovi od Vlade tražilo da objavljuje informacije o trošenju sredstava iz budžetske rezerve i stanovima koje dijeli funkcionerima. Nije prošlo. Vlada u taj zabran javnost ne pušta.

Uz 340 miliona novih kredita, izvršna vlast računa da će privreda, u odnosu na prošlu godinu, izgubiti nešto više od 320 miliona prihoda. I još neodređen broj radnih mjesta (u hiljadama). To će usloviti pad društvenog proizvoda za 6,8 odsto. Naredne godine, kažu, slijedi rast BDP-a od nepunih pet odsto. To znači da ćemo se, ekonomski, na početak ove godine vratiti tek negdje sredinom 2022. Pod uslovom da neko, opet, nije omanuo u prognozama. Na našu štetu.

„Treći paket ekonomskih mjera, koji priprema Vlada, omogućiće očuvanje i restrukturiranje crnogorske ekonomije, održavanje postojećih investicija i stvaranje pretpostavki za podršku novim investicijama i diversifikaciju naše ekonomije“, poručeno je, nedavno, sa nekog od Vladinih sastanaka. Kratak prevod: crnogorska ekonomija nije dobro. Treba je  hitno ozdraviti i suštinski mijenjati. Makar dok ne počne predizborna kampanja. Onda ćemo opet slušati samohvalisave ode lideru u regionu. Uz javnu zahvalnost donatorima. I tajne dilove.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo