Povežite se sa nama

Izdvojeno

ŽENE IZ MANJINSKIH NARODA RIJETKOST U SKUPŠTINI CRNE GORE: Daleko od poslaničke klupe

Objavljeno prije

na

U aktuelnom sazivu parlamenta od 81 poslanika, 24 ili 29,63 odsto su žene. U skupštinskoj službi, koja nema evidenciju o nacionalnoj pripadnosti, više od dvije trećine zaposlenih su žene, ali su za njih rezervisana mjesta savjetnica, pomoćnica…

 

Od dvije stolice koje u parlamentu pripadaju Bošnjačkoj stranci, u jednu bi uskoro, u preostalom dijelu ovog mandata, trebalo da sjedne žena.

Izuzetak, koji u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) najavljuje donedavni funkcioner Bošnjaka Neđžad Drešević neće značajno promijeniti utisak o nedovoljnoj, tačnije nikakvoj zastupljenosti žena iz redova manjinskih naroda u najvišem zakonodavnom tijelu. Trenutno, zajednički Klub poslanika Bošnjačke stranke, Koalicije Albanci odlučno i Hrvatske građanske inicijative ima četiri poslanika.

,,Bošnjačka stranka vodi računa da u svim svojim organima žene budu zastupljene. Ovaj princip nam je važan ne samo formalno, već suštinski, jer smatramo da žene iz našeg korpusa svojim kvalitetima doprinose značajno svim uspjesima koje postižemo. Na posljednjim izborima 2016. godine osvojili smo dva poslanička mandata, a naša članica Kenana Strujić je bila četvrta na listi”, objašnjava Drešević.

Veličina poslaničkog kluba određuje učešće žena u radu parlamenta Crne Gore. Zakon trenutno predviđa da među četiri imena na izbornoj listi mora biti jedna žena. Niko ne brani da ih bude i više, ali se to uglavnom ne dešava.

Na pitanje o nedovoljnoj zastupljenosti žena iz manjinskih naroda u parlamentu, iz Hrvatske građanske inicijative (HGI) i koalicije Albanci odlučno, nije stigao odgovor.

Mali broj predstavnica stranaka nacionalnih manjina u Skupštini Crne Gore snižava već nedovoljan procenat žena. Poslanica DPS-a Nada Drobnjak i članica Ženske političke mreže, u razgovoru za CIN-CG, smatra da je to jedan od argumenata zbog čega bi trebalo promijeniti Zakon o izboru odbornika i poslanika i ojačati ženske grupe u političkim partijama, kako bi one uspjele da se izbore za bolju poziciju.

U radu Skupštine Crne Gore trenutno učestvuju 24 poslanice, što iznosi 29,63 odsto. Među njima nema pripadnica manjinskih naroda ni u jednom poslaničkom klubu.

Najviše žena je u poslaničkom klubu DPS-a, 13 od ukupno 35 poslanika. U Demokratskom frontu od 17 poslančkih mjesta, pet zauzimaju žene, Demokrate imaju dvije poslanice od ukupno osam mjesta, SDP ima predsjednicu stranke Draginju Vuksanović u poslaničkim klupama sa još tri poslanika ove partije. Klub SD-a i LP čine tri poslanika. Posebni klub poslanika, nastao od onih koji su se proglasili nezavisnim u odnosu na stranke i koalicije na čijim listama su bili, ima pet članova od kojih su dvije žene. Klub poslanika SNP-DEMOS ima četiri člana i jedini je kome je šef žena – Danijela Pavićević.

Napori da se poboljša zastupljenost žena u politici i na mjestima odlučivanja daju rezultate, ali očigledno nedovoljnom brzinom, jer je Crna Gora u tome i dalje na začelju u regionu.

Istraživanje o globalnom jazu između polova koje je 2018. godine sproveo Svjetski ekonomski forum, prema položaju žena u politici na svjetskoj listi od 149. Zemalja svrstao je Crnu Goru na 83. mjesto.

Skupština Crne Gore izglasala je 8. septembra 2011. godine kvote za manje zastupljeni pol. Tada je od 81 poslanika bilo samo devet žena, ili svega 11 odsto. Kvote su znatno doprinijele da se to promijeni. Tokom dva izborna ciklusa učešće žena se povećalo, ali ne do zadovoljavajućeg nivoa.

Nada Drobnjak kaže da su se kvote pokazale kao neophodan mehanizam za povećanje učešća žena u politici: ,,One pomažu da se jedna vjekovna i civilizacijska nepravda prema ženama, njihova nemogućnost da podjednako žive u političkom životu, ispravi. Kvote imaju temporalno dejstvo i u trenutku kada se izbalansira učešće muškaraca i žena, izgubiće se i potreba za njihovim postojanjem, ali se pokazalo da je njihovo uvođenje bilo neophodno. Crna Gora do ovog mandata nije uspjela da prekorači kvotu od 20 odsto žena u parlamentu, dok sada njihovo učešće iznosi 29,63 odsto. Možemo samo da evidentiramo napredak, ali još moramo da se borimo za ravnopravnost.”

Dobra volja za unapređenje pozicioniranja žena na izbornim listama, ističe ona, iskazana je predloženim izmjenama i dopunama Zakona o izboru odbornika i poslanika, kojima je predviđeno da se zakonska kvota, koja je u ovom trenutku 30, poveća na 40 odsto.

,,To je poruka da crnogorsko društvo treba da razumije da ženski glas mora više da se čuje i uvažava i da žene promišljaju o politici podjednako kao muškarci”, kaže Nada Drobnjak.

U izvještaju Evropske komisije (EK) o napretku Crne Gore za 2019. godinu navodi se da žene nisu dovoljno zastupljene na visokim položajima u Skupštini, gdje od 14 stalnih skupštinskih odbora one vode samo tri (Zakonodavni odbor, za rodnu ravnopravnost i za politički sistem, pravosuđe i upravu), da ih nema među liderima političkih partija (u međuvremenu je Draginja Vuksanović-Stanković izabrana za predsjednicu SDP) i da ih je malo i u partijskim rukovodstvima. Ocjenjuje se i da je političko učešće žena i dalje nisko i na lokalnom nivou. Od 24 opštine, samo u jednoj je gradonačelnica žena, a u lokalnim parlamentima je svega 26 odsto odbornica.

Pozivajući se na nalaze Organizacije za evropsku bezbjednost i saradnju (OEBS) i Kancelarije za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR), Evropka komisija je u nedostatke u pravnom okviru čije bi otklanjanje ojačalo povjerenje u izborni sistem, pored finansiranja stranaka i kampanje i neriješene afere Koverta, istaklo i problem nedovoljnog učešća žena u političkom životu

Puževim korakom, one su do sada stigle do predvorja skupštinske plenarne sale, a njihova funkcija je uglavnom da zakonodavnoj vlasti  pripreme sve što je neophodno. U odnosu na parlament, u obrnutoj srazmjeri je struktura zaposlenih u Službi Skupštine Crne Gore. Od ukupno198 zaposlenih žena je 141, ili 71,2 odsto. Prema podacima Kancelarije generalnog sekretara  i Sekretarijata Odbora za rodnu ravnopravnost Skupštine Crne Gore, one zauzimaju i mjesta zamjenice i pomoćnice generalnog sekretara, šefice Kabineta predsjednika Skupštine, savjetnice predsjednika Skupštine… U Kancelariji generalnog sekretara Skupštine Crne Gore od četvoro zaposlenih sve su žene.

Do podataka o zastupljenosti žena iz manjinskih naroda u skupštinskim službama, međutim, teško je doći. U Službi Skupštine kao i u Birou za upravljanje ljudskim resursima ne vodi se evidencija o nacionalnoj pripadnosti, a to ne bi bilo ni po zakonu. Ministarstvo za ljudska i manjinska prava i Uprava za kadrove nijesu više saznali o tome ni kada su su 2018. godine sproveli istraživanje o zastupljenosti manjina u državnim organima i organima državne uprave. U anonimni upitnik, od tada 189 zaposlenih u Službi Skupštine, na pitanje o nacionalnoj pripadnosti upisan je samo 21 odgovor. Tako se 19 zaposlenih, 12 žena i 7 muškaraca izjasnilo kao Crnogorac/ka, a preostalo dvoje kao Bošnjaci.

Učešće žena u politici Crne Gore pitanje je šireg državnog društvenog-kulturnog konteksta, ali i vjekovne neravnopravne raspodjele moći, saglasni su sagovornici CIN-CG. Promjena leži u razumijevanju da one, kao i muškarci imaju jednako pravo da biraju i budu birane.

 

Što južnije, to tužnije

Izvještaj Svjetskog ekonomskog foruma (SEF) iz 2018. godine, koji je obuhvatio 149 država, pokazao je da se Crna Gora nalazi na 83. mjestu na skali za učešće žena u politici. Ispred nje su sve zemlje regiona: Slovenija na 22. mjestu, Bosna i Hercegovina na 33. mjestu, Albanija na 34, Srbija na 37, Sjeverna Makedonija na 45. i Hrvatska na 62. mjestu.

Žene su najravnopravnije u nordijskim zemljama. Island je već deset godina uzastopno svjetski šampion u rodnoj ravnopravnosti i ta zemlja je, prema izvještaju, uklonila 86 odsto razlika između žena i muškaraca. U grupi zemalja sa najvećom stopom ravnopravnosti polova su i Norveška, Švedska i Finska, a poslije nordijskog bloka slijede Nikaragva i Ruanda koje imaju bolje performanse od mnogih razvijenih zemalja.

U izvještaju se navodi da su žene i dalje nedovoljno zastupljene u radnoj snazi i politici. Samo 17 zemalja na čelu države ima ženu, a 18 odsto ministara i 24 odsto poslanika u svijetu su žene. Ukoliko jaz izmedju žena i muškaraca nastavi da se smanjuje ovim tempom, biće potrebno 108 godina za rodnu ravnopravnost na svim nivoima, a 202 godine da bi se dostigao ekonomski rodni paritet, procjenili su stručnjaci SEF-a.

U izvještaju Svjetske banke za 2019. godinu, pod nazivom Žene, posao i zakon, praćena je rodna diskriminacija u 187 država. Samo šest je dobilo najvišu ocjenu. Zemlje na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi najviše zaostaju za drugima kada je riječ o rodnoj ravnopravnosti. Najveći nivo polne diskrimanacije bilježi Jemen. Filipini su jedan od najvećih prestupnika među zemljama jugoistočne Azije.

Andrea JELIĆ
Maja BORIČIĆ

 

Komentari

DRUŠTVO

PROPAST VEKTRE MONTENEGRO: DRŽAVI RADNICIMA I OPŠTINAMA OSTAVILA MILIONSKE DUGOVE

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dragan Brković postao je sinonim za crnogorske novokomponovane biznismene koji uprkos privilegijama, izdašnoj podršci bivšeg režima i državnih institucija, nisu bili u stanju da uspješno posluju koristeći vrijedne prirodne i izgrađene resurse kojih su se domogli

 

U jednoj od najvećih privatnih kompanija u Crnoj Gori, Vektri Montenegro, koja je donedavno bila u vlasništvu podgoričkog biznismena Dragana Brkovića, proglašen je bankrot. Potpuna finansijska propast odnosi se kako na glavnu kompaniju tako i na ćerke firme u čijem su posjedu bila mnoga privredna preuzeća i vrijedne nekretnine, „sakupljene“ tokom procesa kumovske privatizacije crnogorske privrede. Konačni bankrot proglasio je Privredni sud 31. marta. Određen je i stečajni upravnik Radojica Grba, koji će pokušati da izmiri milionske dugove mnogobrojnim povjeriocima prodajom imovine ili cijele firme kao pravnog lica.

Sedam mjeseci nakon što je Demokratska partija socijalista izgubila vlast, kao kula od karata srušila se poslovna imperija Dragana Brkovića, kuma predsjednika Mila Đukanovića. Spektakularno je propao posao biznismena čije je djelovanje obilježilo prošlu deceniju, koji je posjedovao šume, fabrike, hotele, zemljišne posjede, poslovne zgrade, restorane,  na najatraktivnijim lokacijama Crne Gore, od sjevera pa do mora. Podizao je na stotine miliona kredita u raznim domaćim i stranim bankama. Kupovao avione, kamione, stanove i vile, i ostalo što spada u život na visokoj nozi. Do jednog trenutka, posljednjeg stečaja u kome je sve nestalo.

Brković je postao sinonim za crnogorske novokomponovane biznismene koji uprkos privilegijama, izdašnoj podršci bivšeg režima i državnih institucija, nisu bili u stanju da uspješno posluju koristeći vrijedne prirodne i izgrađene resurse kojih su se domogli.

Kompanija Vektra Montenegro promijenila je vlasnika na neslavan način. U januaru ove godine javni izvršitelj oduzeo je kompaniju od Brkovića i ona je prešla u vlasništvo švajcarske banke NLB Inter Finanz iz Ciriha, zbog kreditnog duga od 55 miliona eura. Brković je u medijima nazivan i „kralj stečaja“ jer  je sve privatizovane firme odveo u sigurni stečaj.

Dragan Brković ostavio je firmu Vektra Montenegro u dugovima do guše. Kratkoročne i dugoročne obaveze kompanije iznose oko 170 miliona eura. Državi na ime poreza duguje oko 20 miliona. Opštinama na čijim je teritorijama poslovao takođe duguje milionske iznose. Na stotine zaposlenih ostavio je bez posla i bez plata i godinama im nije uplaćivao doprinose za zdravstveno i socijalno osiguranje.

Brković je postao tranzicioni bogataš kupovinom mnogih državnih preduzeća. Kupio je najveći šumsko-industrijski kombinat Velimir Jakić u Pljevljima za 1,6 miliona eura, koji je tada zapošljavao oko 700 radnika. Preduzeće mijenja naziv u Vektra Jakić i godinu kasnije dobija koncesije za eksploataciju šuma na 30 godina. Danas je to uništena firma u kojoj je proizvodnja obustavljena a radnicima koji su ostali bez posla, Vektra Jakić duguje i do 30 mjesečnih zarada.

U svoj poslovni portfolio upisuje i autoprevoznike i špeditere, Moračatrans i Rumijatrans, od kojih osniva firmu Horizon Logistic u Baru, koja je u stečaju od 2012.

Najveći poslovni poduhvat Brković realizuje kupovinom većinskog paketa akcija najznačajnijeg hotelskog preduzeća u Herceg Novom, Hotelsko-turističkog preduzeća Boka, nosioca turističke privrede grada. Krajem 2007. godine HTP Boka je privatizovana od strane Brkovićeve Vektre Montenegro, prodajom 59,4 odsto od ukupnog broja upisanih akcija, za sumu od 22 miliona eura. To je 50 miliona manje od procijenjene vrijednosti kapitala prebogate hotelske kuće koja je dominirala Novim i cijelom Bokom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS: Kriminal i korupcija ne poznaju zastave, samo interes i profit

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti

 

Kao rukovodilac Stručnog tima Savjeta moj zadatak je da radim na prevenciji i otkrivanju mogućih slučajeva korupcije na visokom nivou. Taj cilj se ne razlikuje od onoga koji imamo u MANS-u i zato me više nevladinih organizacija i predložilo za taj posao na javnom konkursu objavljenom krajem prošle godine, kaže Vanja Ćalović-Marković u razgovoru za Monitor, koji započinjemo pitanjem koliko je njen angažman u Stručnom timu Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije (ne)spojiv sa angažmanom u civilnom sektoru, odnosno, u MANSU.

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: S druge strane, velika je razlika u metodama koje može da koristi jedna NVO  u otkrivanju visoke korupcije, posebno u situaciji kada brojni zakoni i dalje propisuju ogromna ograničenja pristupa informacijama, u odnosu na Stručni tim Savjeta. Podaci koji spadaju u lične, kao i poreske, carinske i druge službene tajne, ali i podaci označeni stepenom tajnosti, odnosno državne tajne, su nakon pribavljanja dozvola dostupni Savjetu, ali ne i predstavnicima civilnog društva. Upravo ti podaci su neophodni da bi se pratili tragovi novca u slučajevima visoke korupcije, kroz intenzivnu međudržavnu saradnju, u koju NVO ne mogu biti uključene. I to je bio moj ključni motiv da konkurišem za ovu poziciju.

MONITOR: Cijenite, dakle, da Vaše postavljenje ne veže ruke ni Vama ni MANS-u?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Moje postavljenje ne može biti prepreka radu MANS-a, niti meni rad organizacije može praviti problem u Stručnom timu jer su u pitanju veoma različite metode rada. Rad MANS-a i Savjeta se dopunjuju, ali se između njih ne može staviti znak jednakosti.

Podsjetiću vas da su mene i prethodne Vlade, a i Skupština, imenovale na pozicije od značaja za borbu protiv korupcije. Tako sam bila član Nacionalne komisije kojom je predsjedavao Duško Marković, a kasnije i član Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije. I tada i danas tražila sam isto: da se otkriju slučajevi korupcije i sprovedu reforme koje će spriječiti da se takva praksa ponavlja. Tada nije postojala ni minimalna politička volja i na svakom koraku sam nailazila na prepreke, ali nisu mogli da me ućutkaju. Zato su Nacionalnu komisiju ugasili, a iz Savjeta ASK-a su me nezakonito razriješili.

I sada ću da pokušam i uradim ono što je do mene, baš kao što sam to radila svih ovih godina. Očekivanja su mi, naravno, mnogo veća nakon promjene vlasti.

MONITOR: Ubrzo po formiranju Savjeta pojavili su se, nedorečeni, izvještaji o Vašoj ostavci. O čemu se tu radi?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Podnijela sam ostavku na mjesto člana Savjeta da bih, odmah nakon toga, bila imenovana za rukovodioca njegovog Stručnog tima. Smatrala sam da sa svojim iskustvom u radu na slučajevima korupcije mogu više da doprinesem kao rukovodilac tog tima, nego baveći se javnim politikama i zakonodavnim okvirom kao član Savjeta.

Stručni tim uglavnom radi na konkretnim slučajevima i praktičnim mjerama za prevenciju korupcije. To podrazumijeva da će Stručni tim operativno sarađivati sa raznim državnim organima, uspostaviti mrežu saradnika iz relevantnih institucija, inicirati uspostavljanje međunarodnih timova za rad na konkretnim slučajevima i tražiti dokaze koje će dostaviti tužilaštvu ili drugim nadležnim organima. U međuvremenu, dobili smo stručnu podršku Savjeta Evrope, koja će nam biti od ogromnog značaja, i vrhunskog eksperta koji je, između ostalog, radio na finansijskoj istrazi meksičkih narko kartela.

Stručni tim će raditi i na uvezivanju baza podataka katastra, poreske uprave i drugih relevantnih institucija, što će nadležnim državnim organima omogućiti efikasnije vođenje finansijskih istraga.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BERANE, INICIJATIVA ZA IZGRADNJU SPORTSKE DVORANE ZA OSI: Korak prema inkluziji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Beranska vlast pokrenula je inicijativu za izgradnju  sportske sale prilagođene za osobe sa invaliditetom. To bi bila prva takva dvorana u Crnoj Gori, iako se država odavno obavezala da sve objekte prilagođava osobama sa invaliditetom

 

Lokalne vlasti u Beranama koju čine koalicija Zdravo Berane (SNP, DF) i Demokrate, pokrenula je nedavno inicijativu da se na mjestu stare hale sportova u ovom gradu, onom pod Jasikovcem, izgradi sportska dvorana prilagođena specijalno osobama sa invaliditetom.

To bi, kako kažu, bila jedina dvorana takve vrste u državi i time bi se obogatila sportska infratstrukura i stvorili uslovi za treniranje i održavanje sportskih manifestacija osoba sa invaliditetom (OSI).

Menadžer Opštine Berane Vladimir Đaković kaže da je već upućen zahtjev prema gradskom i državnom arhitekti da se raspiše konkurs za idejno arhitektonsko rješenje za izgradnju sportske dvorane takve vrste.

„Postoje neki objekti u Crnoj Gori koji su prilagođeni za te namjene, ali, koliko je meni poznato, takva sportska dvorana u državi ne postoji i ovo bi bila prva i jedina” – rekao je Đaković.

On izražava očekivanje da će njihova ideja naići na razumijevanje i kod nove Vlade i kod organizacija i institucija koje okupljaju osobe sa invaliditetom i koje organizuju rekreativne i takmičarske sportske manifestacije za tu manjinsku populaciju.

„Mi se nadamo da ćemo zajedničim izdvajanjima Opštine, države i tih organizacija, iznaći neophodna sredstva da se sportska dvorana za OSI izgradi u Beranama” – kazao je Đaković.

„Praviti halu sportova specijalno namijenjenu za osobe sa invaliditetom (OSI) odlična je ideja, ali ne bi bilo dobro da se zanemari prilagođavanje svih drugih sportskih objekata u državi za osobe sa invaliditetom, jer bi to u suprotnom značilo njihovu segregaciju”, kaže za Monitor izvršna direktorica Udruženja Mladi sa hendikepom Marina Vujačić, uz podsjećanje da je prilagođavanje svih objekata osobama sa invaliditetom zakonska obaveza još od prije trinaest godina.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo