Povežite se sa nama

OKO NAS

ZLATAN PERAK I NJEGOVO PRAVO: Odluku suda nema ko da izvrši

Objavljeno prije

na

zlatan-perak

Iskustvo Zlatana Peraka iz Tivta sa crnogorskim pravosuđem po mnogo čemu je specifično. Dok mnogi u Crnoj Gori godinama čekaju da sud presudi u njihovim predmetima, Perak je do sudskih odluka došao blagovremeno. Međutim, to što već 20 godina ima presudu Vrhovnog suda, ništa ne pomaže – sudske odluke se ne izvršavaju.

Perakova ljudska i sudska glavobolja počinje 1994. kada je komšija na trasi lokalnog puta izgradio kuću i time Peraku onemogućio pristup imovini u naselju Luka blizu Lepetana. Građevinska inspekcija je spornu kuću srušila, ali tako vješto da su njeni temelji ostali na trasi predviđenoj za lokalni put. U međuvremenu kuća je ponovo podignuta.

Vrhovni sud Crne Gore je 1994. donio pravosnažnu presudu o rušenju bespravno podignute kuće. Do danas niko od državnih i opštinskih organa tu odluku ne sprovodi.

,,Objekat je pod presudom Vrhovnog suda kojom je sud naložio da se mora ukloniti jer je na uzurpiranom zemljištu, a Opština je taj objekat legalizovala. Sporni objekat je dva puta prodat, iako je sagrađen na tuđoj imovinu. Pitam se kako je pored svega ovoga moguće da to Opština i katastar izvedu”, jedno je od pitanja bez odgovora koje Perak traži dvije decenije.

Opština Tivat je, donoseći novi DUP Lepetana, prije nekoliko godina, legalizovala tu građevinu i izbrisala dotadašnji put do Perakovog imanja, a ucrtala novi pristupni put na drugom mjestu. Ni novoucrtani put nije izgrađen, uprkos tome što je Perak to u nekoliko navrata tražio od Opštine.

U međuvremenu tranzicija je uradila svoje pa su duž brda kojim je trasiran put nikle kuće i vikendice. Na Jutjub snimku koji je Perak nedavno postavio na internetu, vidi se da su na toj lokaciji iznad magistrale načičkani objekti, a do njih vodi improvizovani strmi put.

,,To je nelegalni put. Kuće su napravljene na putu. Gradonačelnik Kankaraš je uspio da provuče tu gradnju. Na brdu je 46 parcela, preko 20.000 kvadrata državne imovine uzurpirano, sve je to opljačkano”, kaže Perak.

On kao glavnog krivca za to nepočinstvo imenuje bivšeg gradonačelnika Tivta Dragana Kankaraša. Objašnjava da je sve to bila državno vlasništvo kojim je upravljalo Komunalno preduzeće, dok je na njegovom čelu bio Kankaraš. I zbog neizvršavanja odluke Vrhovnog suda, legalizovanja kuće koja je nelegalno podignuta, brisanja puta, Perak je javno više puta prozivao Kankaraša.

Zbog neizvršavanja odluke Vrhovnog suda, Perak je slao pisma na mnoge adrese. Pisao je Filipu Vujanoviću i poslao mu preko 100 dokumenata, nije odgovorio, kao ni ministar unutrašnjih poslova Raško Konjević. Ministar pravde Duško Marković, kaže Perak, dao mu je šturi odgovor.

O ovom slučaju dva puta se raspravljalo i u Skupštini Crne Gore u okviru poslaničkog pitanja. Od tadašnjeg ministra održivog razvoja i turizma Predraga Sekulića, traženo je objašnjenje zašto država nije ispoštovala i u djelo sprovela pravosnažnu presudu Vrhovnog suda Crne Gore. Ministar Sekulić je između ostalog odgovorio: „Ovaj je slučaj za rubriku Vjerovali ili ne”.

Ministar je tvrdio da je izvršenje presude Vrhovnog suda u nadležnosti opštinske Građevinske inspekcije, dok je Kankaraš to osporavao tvrdeći da su za to nadležni republički organi.

Pisao je Perak i premijeru Milu Đukanoviću i četiri puta se sastao sa njim. Opet ništa. ,,Pitam Mila Đukanovića, osvrćući se na pismo iz 1996. koje mi je lično uputio sa obećanjem da će presuda Vrhovnog suda biti izvršena u oktobru te godine, koliko ću još njegovih januara čekati. Kada ću da vidim obećani Bolji život i kada ću osjetiti Snagu države u mom slučaju”, kaže za Monitor Perak.

Navodi da je radio u Arsenalu, pri vojsci, i da je prošao golgotu zato što nije htio da učestvuje u pohodu na Dubrovnik. Smatra da u nepoštovanju njegovih osnovnih ljudskih prava udjela ima i inat, ali i nacionalizam: ,,Zato što sam Hrvat treba me išćerati sa moje prađedovine”.

Iako je jedan od osnivača Hrvatske građanske inicijative, ne krije razočarenje sadašnjim rukovodstvom. ,,Predsjednica HGI Marija Vučinović je sve znala, jer živi 100 metara od sporne lokacije, znao je sve i Mato Marović. Pitao sam ih kada su sve znali zašto su u Skupštini Opštine glasali za taj plan”, kaže Perak.

Prije 16 godina Perak je od Opštine dobio dozvolu da na svom placu otvori auto kamp. ,,Na svojoj zemlji planirao sam da otvorim kamp i da djeci obezbijedim egzistenciju, ali mi nijesu dali. Opština mi ovakvim činjenjem ne da da realizujem tu namjeru”, kaže Perak i ističe da je dugotrajna neizvjesnost i dvije decenije trajanja ovog spora umnogome doprinijelo smrti njegove žene a i njegovom invaliditetu.

Poručuje da mu je cilj da odgovorni sjednu na optuženičku klupu i budu procesuirani kao akteri organizovanog kriminala.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

OKO NAS

OTKUP JAGNJADI: Slaba vajda za stočare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Program otkupa tržišnih viškova jagnjadi, koji je podržala Vlada, prema izjavama stočara sa sjevera, ne može obezbijediti svima sigurnu prodaju. Zbog toga, mnogi koji žive od ovčarstva dočekuju početak jeseni s neizvjesnošću i strahom da neće uspjeti da nađu kupce

 

Otkup tržišnih viškova jagnjadi, kako su kazali iz Ministarstva  poljoprivrede i ruralnog razvoja, počeo je tokom prve sedmice septembra.  Realizuju ga Mesna industrija Goranović, Mesopromet i HM Durmitor. Procjena je da će ta preduzeća otkupiti oko 14.000 jagnjadi od stočara širom Crne Gore.

Među njima nijesu i jagnjad mladog stočara Nemanje Vlahovića iz Rovaca. U buljuku je i dalje, priča, oko 30 jagnjadi za koje nije uspio da nađe kupca.

„Teško sam i ostala prodao. Za svako sam sam naša kupca ili su mi prijatelji pomogli. Prodavao sam jedno po jedno, s vremena na vrijeme. To, uglavnom, na veresiju. Za sopstvenu upotrebu zaklao sam nekoliko, više no što mi je realno trebalo. Nakupci ucjenjuju nudeći mizerne cijene. Radije ću ih „u potočinu“ no da ih prodam za „ništa“ pare. Ne znam za to da Ministarstvo organizuje otkup, niko mi nije javaljao ni ove ni ranijih godina“ – priča sagovornik Monitora.

Tvrdi da zna još desetak stočara koji još nijesu prodali viškove jagnjadi. Sve njih, objašnjava, očekuje neizvjesnost. Treba obezbijediti hranu za ovce tokom zime, što prilično košta. Vlahović tvrdi da ukolio se situacija sa otkupom ne popravi od tog načina zarađivanja za život nema mnogo vajde. Najvjerovatnije će, najavljuje, vrlo skoro i promijeniti zanimanje.

Na katunima na Bjelasici u nekoliko buljuka ovaca su neprodata jagnjad.

„Prošlog ljeta je bilo mnogo drugačije. Jasno je da ovom aktivnošću Vlade ne mogu biti obuhvaćen sva jagdnjad u Crnoj Gori. Međutim, ranije dok je bilo nešto od turizma, bilo je i prodaje. Ove godine slabo. Smanjena potreba ugostitelja, te vlasnika etno sela i katuna za domaćom hranom uslovljena je propalom sezonom. Sve to utiče i na nas stočare“ – objašnjavaju u domaćinstvu  Vuković na Bjelasici. Oni ističu i kako je značajno opala i  prodaja sira i kajmaka.

Još od kako je početkom 90-ih propalo preduzeće Sinjavina, nekadašnji OOUR Veletrgovine, u Kolašinu nema organizovanog otkupa mesa, ali ni klanice, čak ni one koja bi bila uslužna, tzv. „komunalna“.

Nekadašnja kolašinska klanica  prvobitno je  služila za uslužna klanja stoke. Sve je bilo pod kontrolom veterinarske inspekcije. Kasnije, ta klanica je registrovana i za izvoz, jedina u Crnoj Gori, pored bjelopoljske. Krajem 80-ih godina prošlog vijeka u tom objektu klalo se i po  500 komada jagnjadi za jednu noć. Prema podacima iz tog doba, OOOUR Veletrgovine je otkupljivao za jedan  dan i po 1.700 jagnjadi na Sinjavini. Zadnji izvoz sa područja te opštine bio je 12.000 jagnjadi.

Otkup stoke na području Kolašina i Mojkovca sada obavlja par manjih  preduzeća za prodaju mesa, što ne garantuje prodaju svih viškova. No, stočari tvrde da je i to bolje od situacije od prije nekoliko godina kada su to radili nakupci, pa se dešavalo da neki nikada ne plate stoku koju su uzeli. Cijene koje diktiraju monopolska preduzeća nijesu često zadovoljavajuće, ali su, kako tvrde vlasnici stoke, „pare sigurne“.

A u okviru otkupa ograničene količine jagnjadi, koje je ove godine organizovalo Ministarstvo, cijena je 2,5 eura po kilogramu „žive“  mjere. To je skuplje nego ranije. Povećanje otkupne cijene kako je objašnjeno, „oblik je podrške dohotku poljoprivrednih proizvođača, u cilju ublažavanja posljedica pandemije Covid-19“.

Istovremeno, objašnjavaju iz Ministarstva, to će biti „prilika i da se kvalitetnim domaćim mesom, po povoljnim cijenama, snabdiju i penzioneri koji će kilogram jagnjetine plaćati plačati 4,4 eura“. Vlada će finansijski podržati  program, pa će ministarstva poljoprivrede i rada i socijalnog staranja i Fond PIO obezbijediti subvencije u iznosu od 1,3 eura po kilogramu mesa.

„Vlada je podržala taj program i ove godine, kao nastavak brige prema potrebama i penzionera i farmera, sa posebnim senzibilitetom u ovoj izazovnoj godini… Sprovođenje programa omogućiće realizaciju tržišnih viškova jagnjadi i očuvanje dohotka poljoprivrednih proizvođača, s jedne strane, i snabdijevanje penzionera kvalitetnim mesom po povoljnim cijenama, s druge strane“ – piše u saopštenju tog ministarstva.

Kako je objašnjeno, Investiciono-razvojni fond (IRF) obezbijedio je kreditna sredstva u iznosu od dva miliona eura za finansiranje otkupa i blagovremenog plaćanje poljoprivrednim proizvođačima.

„U program su uključena preduzeća iz sektora mesne industrije, koji su ispunili uslove IRF-a za dobijanje kreditnih sredstava. To će biti garancija blagovremenog i sigurnog plaćanja farmerima za otkupljenu jagnjad“ – tvrde iz Ministarstva.

Plaćanje je sigurno, ali je cijena preniska, tvrdi bjelopoljski ovčar Dragomir Naco Šćepanović. Još nije prodao jagnjad, ali se nada da će to učiniti, kao i ranijih godina, kad siđe s katuna. Od njega jagnjad otkupljuje Mesopromet.

„Ove godine Vlada je podigla cijenu za 0,20 eura. Jeste bolje nego lani, ali je to, zaista, preniska cijena, ako pogledate sve ostale. Međutim, s obzirom na situaciju u kojoj se stočari nalaze, ohrabruje što Mesopromet drži riječ za rok uplate. Ja drugog izbora nema, jer ne mogu sam tražiti kupce. Ovce zahtijevaju cjelodnevnu brigu, mnogo bi mi bilo još i da tražim kupce“ – objašnjava Šćepanović.

Početkom septembra mnogi uzgajivači ovaca na području Pljevalja bili su zabrinuti zbog, kako tvrde, kasnog otkupa. Do prije par sedmica ni jedno jagnje sa prostora te opštine nije otkupljneno kroz program Vlade. Prošle godine stočari su zahtijevali da otkup počne ranije, a ove godine zakasnio je više nego obično.

„Sve to ide na našu štetu. Jagnjad u ovo doba „kaliraju“. Trebalo bi voditi računa i otkup organizovati mnogo ranije, u doba kad imamo najviše koristi od toga“ – poručili su nedavno pljevaljski stočari.

Prema podacima Monstata od prije dvije godine, ukupan broj ovaca u Crnoj Gori iznosio je 187.021. Iz godine u godinu stada su sve malobrojnija. Osnovni prizvod te grane poljoprivrede je meso, u značajno manjoj mjeri mlječni proizvodi, dok se vuna gotovo i ne koristi.

                                                                                    Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POŽARI I MI: Kad institucije gledaju u nebo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prije tri godine požar u NP Lovćen ugasila je kiša. Nedavni požar u NP Skadarsko jezero, čije posljedice su vidne i na satelitskim snimcima,  harao je danima, uz staro opravdanje o nepristupačnosti terena. Institucije svake godine dočekuju sezonu požara nespremne, jedva čekajući kiše

 

U Crnoj Gori je za vikend bilo aktivno 56 požara. Najteže je od vatrene stihije stradao Nacionalni park Skadarsko jezero. Požar je trajao danima, a satelitski snimci pokazuju da su izgorela velika močvarna područja kod Virpazara, između Vranjine i Andrijske gore, Andrijske gore i Dodoša, Bakine tigle, Mataguški lug i lijeva i desna obala Plavnice. Sve je srećom prošlo bez ljudskih žrtava. Vječno opravdanje o nepristupačnosti terena, opet je rezultiralo time da je  prepušteno vatri da danima guta floru i faunu nacionalnog parka.

Situacija na Skadarskom jezeru je bila dramatična pa su iz građanskog pokreta URA apelovali na Direktorat za vanredne situacije da hitno pozove u pomoć NATO.

Iz ove stranke su kazali da su zatečeni nereagovanjem nadležnih i prepuštanju NP Skadarsko jezero vatrenoj stihiji koja danima guta sve pred sobom: ,,Ako mi nemamo opremu za gašenje požara na takvim terenima, imaju je oni čija smo punopravna članica – NATO. Podsjećamo i da su partneri iz NATO-a i 2017. priskočili u pomoć Crnoj Gori kada je bilo aktivno mnoštvo požara na teritorijama za koje kao država i sistem nemamo opremu za stavljanje pod kontrolu i reagovanje”, navode iz Građanskog pokreta URA.

Iz MUP-a su odgovorili da imaju dovoljne kapacitete da stave pod kontrolu i ugase požar. Svako ko obiđe područje jezera može se uvjeriti o koliko efikasnim kapacitetima se radi. IZ MUP-a su istakli i da se međunarodna pomoć može tražiti u slučaju potrebe. A eto nije je bilo, pa čak i na satelitskim snimcima možemo vidjeti ogromno opožareno područje u nacionalnom parku.

Iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) su ocjenili da će posljedice na cjelokupni ekosistem jezera biti dalekosežne: ,,Iako je spašavanje ljudskih života prioritet, zabrinjava činjenica da reakcija često izostaje ukoliko se požar javi u područjima gdje nema naselja, a prirodna dobra bivaju prepuštena vatrenoj stihiji. Iako je poznato da je Mediteran, pa i Crna Gora tokom ljetnjih mjeseci već duži niz godina zahvaćena sušom, a da su jaki vjetrovi česta pojava, godinama izostaje pravovremena reakcija nadležnih institucija na moguće opasnosti od požara”.

Nakon što je požar ugašen, Nacionalni parkovi Crne Gore najavili su  formiranje komisije za utvrđivanje štete nastale od požara u NP Skadarsko jezero u cilju utvrđivanja površine koju je zahvatio požar, kao i štete koja je nanesena biljnom i životinjskom svijetu ovog područja.

Predrag NIKOLIĆ
foto: CZIP

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 25. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DOLAZI LI VRIJEME RASKIDANJA KONCESIJA ZA GRADNJU mHE: I sloboda rijeka bi mogla skupo koštati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predstavnici buduće vlasti najavljuju raskidanje koncesija za gradnju mHE.  Vlada Crne Gore je u prethodnom periodu potpisala ugovore o davanju crnogorskih rječica investitorima i na 30 godina. Ugovore je teško raskinuti ukoliko nije bilo kršenja zakonskih procedura prilikom njihovog sklapanja i ukoliko su energetske kompanije ispoštovale ugovor

 

Buduća vlast treba da raskine sve koncesije za mHE i trajno da zabrani gradnju mHE. Ako tako ne bude, ne bilo ni Vlade. To je stav lidera koalicije Crno na bijelo Dritana Abazovića, koji je ponovio na protestu protiv izgradnje mini hidroelektrana u Barama Kraljskim (Kolašin). Međutim, sagovornici Monitora smatraju da je ta ideja teško ostvariva.

Tendencija bivše vlasti da dozvoli investitorima da bistre pijaće planinske rječice stave u cijevi, radi nekoliko megavati struje koja ne čini ni par procenata ukupne potrošnje struje bila je pogubna po stanovništvo koje živi od tih rijeka. To se vidjelo na slučaju Bistrice koja je presušila nakon puštanja male hidroelektrane u rad.

Nakon što su mještani širom sjevera Crne Gore, gdje su planirane male hidroelektrane, bili istrajni da do njihove izgradnje ne dođe, bivši premijer Duško Marković zadužio je Ministarstvo ekonomije da počne pregovore za sporazumni raskid ugovora na šest rijeka. Riječ je o hidrocentralama na rijeci Bistrici u Bijelom Polju, zatim na tri rijeke u Plavu – Murinskoj, Đuričkoj i Komaračkoj rijeci, kao i na Bukovici u Šavniku i Trepačkoj rijeci u Andrijevici.

,,Ovaj program nesporno je omogućio novi zamah u proizvodnji elekltrične energije ali je u tom razvojnom zamahu bilo i propusta koji bi nanijeli štetu prirodi. U pojedinim slučajevima ovaj konflikt razvoja promašio bi svoj cilj, a to je unaprjeđenje kvaliteta života i razvoja lokalnih zajednica koji ne može teći odvojeno od očuvanja jedinstvene i zdrave životne sredine na tim lokalitetima“, kazao je tada Marković.

Iz Ministarstva ekonomije nijesu odgovorili koliko je ovih ugovora raskinuto i u kojoj fazi su pregovori. Nijesu odgovorili ni koliko je novih ugovora potpisano za izgradnju mini hidroelektrana, koje su u fazi izgradnje, a koje tek treba da se grade.

U žiži javnosti trenutno su istrajni protesti mještana Bara Kraljskih da se tri rijeke u Parku prirode Komovi – Crnja, Čestogaz i Ljubaštica ne stave u cijevi. Vlada je početkom ove godine obnovila ugovor za male hidroelektrane na toj rijeci preduzeću Dekar Energy, koju zastupa Momčilo Miranović – biznismen blizak Demokratskoj partiji socijalista (DPS). Ta  firma  nije ispoštovala prethodno potpisani ugovor.

Slično Miranoviću, i ostali koncesionari za izgradnju mini hidroelektrana bliski su bivšoj vlasti. Mnogi su, suprotno zakonu, bili i veliki donatori DPS-a u predizbornim kampanjama. Dok su drugi u kumovskim i rođačkim vezama sa vrhom te partije.

Abazović je na posljednjem protestu mještana rekao da sa gradnjom mini hidrocentrala treba prekinuti „jednom za vazda, jer ti projekti nemaju logike”.  Inevstitori mHE, tvrdi on, isključivo imaju ličnu koris.

„Svaka gradnja malih hidroelektrana je korupcija sama po sebi. Zbog čega? Jednostavno, za 29 godina koncesije vi ovdje ne biste živjeli. Gdje budete živjeli u Crnoj Gori plaćaćete povećanu cijenu električne energije zbog ovoga. Nećete imati ni rijeku, a imaćete veće račune za struju”, kazao je Abazović mještanima.

Pošto je  za te tri rijeke koncesija izdata još 2011. godine, od kada se mnogo toga promijenilo – na primjer Komovi su proglašeni za regionalni park prirode, na tim rijekama bi se moglo iznaći rješenje za raskid ugovora. Nevladine organizacije Eko-tim, Centar za zaštitu i proučavanje ptica, Parkovi Dinarida, Green Home i WWF Adria,  podnijele su Agenciji za zaštitu prirode i životne sredine zahtjev za poništavanje postojeće ekološke saglasnosti za malu hidroelektranu Crnja u Barama Kraljskim.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 25. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo