Povežite se sa nama

MONITORING

Zločin od pravosuđa

Objavljeno prije

na

Predmeti ratnih zločina, koji su na crnogorskim specijalnim sudovima, još su toku. Nema pravosnažnih presuda za optužene u slučajevima Morinj, deportacije, Bukovica i Kaluđerski laz. Svi optuženi su trenutno na slobodi. Dvije prvostepene presude su oslobađajuće (Bukovica i deportacije), jedna osuđujuća (Morinj), no i ona je ukinuta. Ukupno je najmanje 118 ljudi, prema neslužbenim podacima, tokom ova četiri ratna zločina pobijeno, ili su zbog torture umrli – odnosno, dvoje su izvršili samoubistva.

Neke žrtve i članovi porodica pogubljenih iz predmeta deportacija, Bukovica i Kaluđerski laz su sudskim poravnanjima ili presudama obeštećeni. Ratni zločin deportacija sudskim poravnanjem je priznat od strane države, no, aspurdno, to se desilo a da prethodno nije utvrđena pojedinačna odgovornost.

Za dva ratna zločina terete se aktivni i rezervni pripadnici bivše JNA, odnosno, njene sukcesorke Vojske Jugoslavije; u slučaju Bukovica, osim pripadnika vojske, okrivljena su i dvojica rezervista crnogorske policije, dok su svi optuženi u slučaju deportacija bili funkcioneri MUP-a.

MUČNI ŠLAGVORT: Svi navedeni predmeti, još iz faza istraga, nalikuju mučnom šlagvortu tezi aktuelnog DPS-a da je „u Crnoj Gori sačuvan mir”.

Dvojica najviše rangiranih funkcionera koji su saslušavani u predmetu deportacija su juna 2008. bili tadašnji premijer i vicepremijer, Milo Đukanović i Svetozar Marović. Iskaze su, međutim, davali bez prisustva branilaca osumnjičenih – uprkos ranije priloženom zahtjevu da prisustvuju svim istražnim radnjama!

Istražni sudija Radomir Ivanović nije Đukanoviću i Maroviću tokom davanja iskaza postavio ni jedno jedino pitanje. Na primjedbe zbog čega nije pozvao advokate osumnjičenih i zašto je dozvolio da održe monologe, sudija Ivanović je kazao: „Ako je taj iskaz po procjeni suda, a po mojoj procjeni jeste bio i potpun i valja, zašto bih ja postavljao dodatna pitanja i koja su to pitanja? Zašto ih branioci nijesu u štampi formulisali i koja bi to ‘strašna’ pitanja postavilo bilo Đukanoviću bilo Maroviću?!”

Kada tako stoje stvari, nije čudno da je tokom suđenja, Ivanovićeva koleginica, Milenka Žižić, predsjednica vijeća Specijalnog suda, odbila zahtjev advokata da svjedoče Đukanović i Marović.

Na drugoj strani, tužilaštvo niti za jednog od osumnjičenih u svim predmetima ratnih zločina – iako se radi o najtežim krivičnim djelima – nije zatražilo, skupa sa podnošenjem zahtjeva za pokretanje istrage, takođe i zahtjev za određivanje pritvora.

Zbog toga je većini u slučaju deportacija – njima petorici od ukupno devetorice optuženih – suđeno u odsustvu. U bjekstvu su bila dvojica hijerarhijski najvažnijih optuženika: Boško Bojović i Milisav Marković, pomoćnici nekadašnjeg ministra unutrašnjih poslova za tajnu službu i uniformisanu policiju.

Prema izjavi svjedoka Milana Paunovića, nekadašnjeg visokog policijskog funkcionera, Milisav Marković je, u vrijeme istrage, pokušavao da ga direktno i posredno nagovori da za zločin svu krivicu svali na pokojnog šefa MUP-a.

MORINJ: Tužilaštvo je pokrenulo istragu tek 2007, kada je Državno odvjetništvo Hrvatske dostavilo dokazni materijal o Morinju. Divlje JNA mučilište kod Kotora, kroz koje je prošlo najmanje 160 Hrvata zarobljenih u tzv. ratu za mir, postojalo je od oktobra 1991. do avgusta 1992. iako je na teritoriji Crne Gore tada funkcionisalo Ustavom i zakonima utvrđeno pravosuđe – sa istražnim zatvorima, tužilaštvima, sudovima.

Kasnije optuženi, mornarički oficir Mladen Govedarica, izjavio je (Dan, 2. mart 2007) da u Morinju navodno niko nije bio ubijen. Međutim „izvjesni starac sa prezimenom Čučuk, od ranije je bolovao od karcinoma, prebačen je u Kotor gdje je preminuo poslije petnestak dana; izvjesni Brailo umro je od srčanog udara, dok se jedan mlađi zatvorenik objesio vojničkom košuljom”, kazao je Govedarica.

O okolnostima ovih smrti crnogorski organi nikada nijesu sproveli istragu.

U prvostepenoj presudi za Morinj šestorica od sedmorice optuženih (jedan bio u bjekstvu) osuđeno je na ukupno 16 i po godina zatvora. Uslijedile su žalbe, pa je Apelacioni sud oborio presudu jer je, navodno, nezakonito zasnovana na neovjerenim kopijama zapisnika sa iskazima svjedoka pred hrvatskim sudovima, kao i na neovjerenim kopijama medicinske dokumentacije oštećenih; naloženo da se svi ovi dokumenti izuzmu iz spisa predmeta u ponovljenom postupku.

Tužilaštvo je, međutim, jednostavno „propuštilo” je da se žali u dijelu prvostepene presude koji se odnosi na ratni zločin protiv civilnog stanovništva. U obnovljenom postupku optuženima se sudi samo za zločine protiv ratnih zarobljenika.

DEPORTACIJE: Iako se slučaj deportacija, sa svim ključnim inkriminisanim detaljima, znalo još 1992, tužilaštvo je pokrenulo postupak tek 2005, kada se država suočavala sa parnicama za naknadu štete od strane familija pobijenih. Optužnica je podignuta januara 2009, pa zatim bitno izmijenjena u finišu prvostepenog procesa.

Uprkos neoborivim činjenicama – poput rezolucija Savjeta bezbjednosti ili dokumenta Vlade Srbije dostavljenom prošle godine sudu u Londonu u predmetu po zahtjevu za izručenje Ejupa Ganića (kojom priznaje da je bila maja 1992. bila „zaraćena strana”) – postupajuća tužiteljka, Sonja Vukčević je prekvalifikovala optužnicu odustavši od tvrdnje da je na teritoriji BiH maja 1992. vođen međunarodni oružani sukob. Time je radikalno umanjila eventualnu odgovornost optuženih.

Apsurd u tom predmetu se ogleda i u kasnijoj žalbi tužiteljke na presudu, jer u njoj opet navodi da je rat u BiH „imao karakter međunarodnog oružanog sukoba”!

BUKOVICA: Ovaj ratni zločin je nolens-volens država priznala, jer je donijeta barem jedna pravosnažna presuda po zahtjevu za naknadu štete.

No, još neki procesi po istom osnovu su, koliko je poznato, u toku; veoma interesantni. Recimo, po tužbi za naknadu štete Zlatije Stovrag, supruge pokojnog Himza, koji je „iz straha od pripadnika policije izvršio samoubistvo vješanjem”. Osnovni sud u Podgorici je aprila 2010. dosudio odštetu gospođi Stovrag, no Viši sud je ukinuo.

U svjedočenjima objavljenim u publikaciji Bukovica (Fond za humanitarno pravo) navodi se kako je policajac Slaviša Svrkota, sada optuženi, „nogom udario u leđa Himzu Stovraga, pucao mu preko glave”. Interesantno, Veselin Veljović, v.d. direktora Uprave policije (UP) je zimus svjedočio u korist Svrkote; i njega pominju u publikaciji Bukovica, da je prijetio da će „sjeći uši”, itd.

I u ovom slučaju, kao ni u ostalim, nije ispitivana komandna ni nalogodavna odgovornost. Optužnicu je potpisala Đurđina Ivanović, krajem 2009. unaprijeđena specijalna tužiteljka. A istraga za Bukovicu je obarala neslavni rekord crnogorskog pravosuđa i zbog toga da je čak šest puta revertovana; uz to, proglašena je „službenom tajnom”.

Tokom istrage brojni svjedoci su pozivani samo dan uoči davanja iskaza – iako su živjeli na teritoriji BiH. Drugim svjedocima su obnavljane traume, pa ih je policija privodila, iako nije bilo obavezujućeg dokaza da im je poziv na koji se nijesu odazvali prethodno uredno uručen.

Brojni svjedoci u Bukovici, nezavisno jedan od drugoga, pominjali su i druga imena navodno umiješana u ratni zločin – no, protiv njih nije podignuta optužnica.

Vrhunac istrage Đurđine Ivanović – čak ni imena optuženih nije tačno napisala!

KALUĐERSKI LAZ: U proljeće 1999. u Kaluđerskom lazu i nekoliko okolnih sela, na lokacijama van zone borbenih djelovanja, pripadnici Vojske Jugoslavije su ubili najmanje 21 kosovskih Albanaca, civila, među kojima žene i đecu, no optužnica je procesuirala ubistva 18 civila.

Optužnice su podignute avgusta 2008. Tri godine su optuženici bili u pritvoru a da nije donešena presuda; izvođeni su dokazi i saslušavani svjedoci, dok je prvooptuženi, oficir Predrag Strugar, bio nedostupan. Nedavno su pušteni na slobodu osmorica optuženih, dok je Strugaru Apelacioni sud Srbije ukinio pritvor u kojem se nalazio od oktobra prošle godine.

Kaluđerski laz je država priznala kao ratni zločin kada je pravosnažnom sudskom presudom odlučeno da se onomad ranjenom Hadži Ahmetiju isplati 12.000 eura na ime duševnog bola. Ukupno 11 drugih parnica za naknadu štete je takođe pokrenuto od strane rodbine pobijenih.

Tužilaštvo je prethodnih godina branilo državu na ovim parnicama, dok je istovremeno vodilo istragu i podiglo tužbu o istom zločinu; zastupnici tužilaštva su tvrdili da država Crna Gora nema nikakvu odgovornost u svemu tome.

No, sada je prihvaćena odgovornost, makar iz razloga što je Crna Gora, kako je objašnjeno, pravni sljedbenik SRJ, pa oštećene porodice nemaju potrebe da dokazuju činjenice iz krvavih događaja. Pripadnici Vojske Jugoslavije, po toj logici, za Kaluđerski laz nemaju odgovornosti, civile nijesu bezrazložno ubijali, jer se u crnogorskom pravosuđu to masovno ubistvo tumači kao „vanredni događaj”.

To je velikodušni „recept” crnogorskog pravosuđa i za taj i za sve ostale slučajeve ratnih zločina: krivce za najteža krivična djela zataškati fantomima „državnih, a ne pojedinačnih grešaka”. Kao da je država bila bez „državnika”.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

 

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DPS FENOMENOLOGIJA: Između štitonoša i insajdera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. Brane ga, ako treba i “radikalno”, mladi nasljednici koji nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione. Ponašanje novih čelnika DPS  svjedoči da oni,  uprkos onom prividu neposrednih izbora, nijesu  izabrani  već – zaglavareni. Vođa je  i dalje vođa

 


Danijel Živković
, lider Demokratske partije socijalista zacementirao je ove sedmice mogućnost da ta stranka sa novim rukovodstvom krene putem reformi. U razgovoru za podgoričku Antenu M, Živković je poručio da će odgovor na eventualno hapšenje Đukanovića biti- “radikalan”.

“Ako postoji ta i takva namjera, i ako neko misli da će političkim uticajem ili instrumentalizacijom pravosuđa da pokrene i nastavi spiralu revanšizma ili da kroz iskazanu namjeru eventualno krene u takav naum, onda nemojte da imate dilemu da će odgovor biti radikalan. To znači da ćemo se organizovati dovoljno dobro da ćemo takve naume spriječiti”, saopštio je mladi Đukanovićev nasljednik.

I ranije se vidjelo da novo rukovodstvo DPS-a ne namjerava da napravi otklon od Đukanovićevog nasleđa i suštinski reformiše stranku. Jedan od nedavnih očiglednih znakova bio je i onaj kada je Živković  stao iza  Đukanovićevih opasnih poruka da  hapšenja bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića i nekadašnjeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora Zorana Lazovića mogu rezultirati osvetama.  Istih dana mlado rukovodstvo DPS-a stajalo je uz Đukanovića i na sahrani Nikšićanina Brana Mićunovića, sa kojim je višedecenijski vođa svojevremeno dijelio međunarodnu optužnicu za šverc cigareta. To je onaj zvanični dio. Nezvanično, dijelili su još toga.

Živkovićeve najnovije poruke govore ne samo da ova stranka pod novim rukovodstvom institucije poštuje samo ako ih kontroliše, već i da se zarad bespogovorne lojalnosti Đukanoviću, odriče i svoje evropske maske.

Sa Živkovićem se slažu i ostali u stranci. Potpredsjednik DPS-a Jevto Eraković saopštio da je Živkovićeva izjava primjerena i da je njom poslata poruka da “niko neće mirno posmatrati da se nešto dešava nezakonito, protivustavno i selektivno…, nego da želimo svim sredstvima da branimo ono što je u okvirima zakona i Ustava Crne Gore”.  Po Erakoviću je normalno da Đukanović bude izvan zakona. Nedodirljiv.  Po onoj, svi smo jednaki, samo su neki jednakiji.

Sve zajedno to svjedoči da novo vođstvo DPS- a, uprkos onom prividu neposrednih izbora, nije izabrano  već – zaglavareno. Vođa je  i dalje vođa.

Živkovićeva najava radikalnog odgovora na eventualno Đukanovićevo hapšenje  uslijedila je nakon prošlonedeljne objave hrvatskog Jutarnjeg lista  da bi Đukanović mogao biti lišen slobode “sljedećih dana”, i da su to saznali “iz dobro obaviještenih izvora u Podgorici bliskih tom nekadašnjem crnogorskom lideru”.

„Dakle, kako se priča po Podgorici, državno tužilaštvo, koje je sada pod kapom vladajuće prosrpske koalicije, to bombastično hapšenje priprema nakon što se navodno dogovorilo s nedavno iz Velike Britanije izručenim ‘biznismenom’ Duškom Kneževićem koji je navodno pristao da sarađuje i bude ‘zaštićeni svedok pokajnik'”, navodi Jutarnji list.

Duško Knežević saslušan je u tužilaštvu povodom afera Ničija kuća i Prvi milion, koje se vezuju za Đukanovića,  a za koje Knežević tvrdi da ima dokaze. On je, međutim, odbio da ih iznese „dok mu se ne pruže određene garancije“.

Analitičari ukazuju  da posljednje izjave iz DPS-a nesporno predstavljaju prijetnje i pritisak na tužilaštvo, i da imaju za cilj da “delegitimizuju” rad te institucije. Takođe, smatraju da je u pozadini zebnja Đukanovića od Kneževićevih insajderskih informacija koje bi mogao saopštiti tužilaštvu. Specijalani tužilac Vladimir Novović je tako bio tema kritika poslanika DPS- a  na ovonedjeljnoj sjednici o IBAR zakonima.

“Prisutan je  narativ o Skaj tužiocu (Novoviću), ‘političkim tasterima’ i slično. Ovim se podriva povjerenje javnosti ili bar dijela javnosti u rad ovog organa, s jasnom porukom da su otvoreni postupci nepravedni i da će i ovo proći. Time se šalju i poruke kojima će se podići moral u svojim redovima, odnosno da politička snaga i dalje stanuje u ‘njihovim’ redovima”, ocjenjuje Sergej Sekulović, analitičar i bivši ministar unutrašnjih poslova.  

Direktorica Akcija za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević ocijenila je da je pozadina ovakvih izjava  uvijek ili pokušaj uticaja na tužilaštvo ili dodvoravanje onome kome se nudi zaštita. Ona smatra  da na tužilaštvo te prijetnje ne bi trebale da utiču. “Osim da se eventualno pripreme za procesuiranje svih tih najavljenih krivičnih djela ako ona budu izvršena”.

Većina vladajućih partija oštro je reagovla na poruke Živkovića, osim iz Nove srpske demokratije. Funkcioner te stranke Jovan Vučurović saopštio je da  ne vidi problem u tome i da „svi imaju pravo da brane svoje ljude“ . I od zakona valjda.

U svakom slučaju, zanimljiva je aktuelna  DPS fenomenologija.  Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. A brane ga, ako treba i “radikalno”, oni koji iza sebe nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione.

Neki od dugogodišnjih Đukanovićevih saboraca postaće i njegova politička konkurencija.  Bivši DPS premijer i dugogodišnji šef tajne policije u doba Đukanovića, Duško Marković bi u  narednih petnaestak dana, javili su mediji,  trebalo da objelodani program i osnivače partije koju osniva. Marković je nedavno podnio ostavku na članstvo u DPS-u.

Duško Marković se povezuje sa brojnim aferama prethodnog režima, između ostalog sa švercom cigareta i tzv. mojkovačkim kriminalnim klanom, što je on više puta negirao, tvrdeći da su te optužbe “najobičnija” glupost”. Markovićev kum Veselin Veljović, još jedan od stubova bivšeg režima čije se ime takođe vezivalo za mojkovački klan, uhapšen je u julu prošle godine. Tužilaštvo ga tereti ga da je povjerljivim informacijama pomagao šefu kriminalne organizacije Aleksandru Mrkiću da švercuje cigarete. Marković je bo na čelu tajne policije u vrijeme ubistva urednika Dana Duška Jovanovića.  Deceniju nakon ubistva saopštio je da je dok je bio na čelu tajne službe upozoravao MUP  da je Duško Jovanović  ugrožen.  Tadašnji urednik Dana Nikola Marković podnio je zbog te izjave krivičnu prijavu tražeći da se Duško Marković „ odrekne imuniteta i progovori o svemu što je kao načelnik Službe državne bezbjednosti znao, a što se tiče ubistva Duška Jovanovića, odnosno da nam kaže ko je to prijetio i od koga je bio ugrožen život tadašnjem glavnom i odgovornom uredniku lista Dan.“  Marković se nije odrekao imuniteta i do danas na tu temu više nije rekao ništa. Zbog afere  trgovinom ženama S. Č, SDP je 2003. godine odbio da podrži njegovo imenovanje za ministra policije.

Marković se danas predstavlja kao budući lider nove partije koji nikad nije bio “ničije oruđe – pojedinaca, interesnih grupa, medija, pa ni DPS-a”, kako je napisao na mreži X.

Programski manifest i osnivači Markovićeve partije, biće, kako se najavljuje, predstavljeni na konferenciji za medije u narednih desetak dana. Stranka će se navodno temeljiti na evropskim vrijednostima i građanskom konceptu društva, a inicijativni odbor partije broji oko 50 članova koji su predstavljeni kao  – “doktori nauka, profesori, ljekari, inženjeri, ugledni pravnici, ekonomisti”. Za sada se samo zna da je među njima bivša ministarka nauke u Markovićevoj vladi  Sanja Damjanović.

Novo rukovodstvo DPS-a sa posljednjim izjavama pomaže  da  Duško Marković, „crna kutija“ Đukanovićevog režima, nastupa kao nekakav reformista. Baš kao što su za Đukanovićev rejting i dobre rezultate DPS-a na izborima najzaslužnije nove vlasti.  Prema nedavnom istraživanju DAMAR-a Đukanović je treći najpopularniji političar (iako to zvanično nije)u Crnoj Gori, odmah nakon Jakova Milatovića i Milojka Spajića. Isto istraživanje pokazuje da bi u slučaju samostalnog nastupa partija na izborima PES imao  22,8 odsto glasova,a DPS – 21, 1 odsto. Na lokalnim izborima u Budvi DPS je osvojio sedam mandata, a u Andrijevici 11 mandata i najbolji pojedinačni rezultat, bolji nego na parlamentarnim izborima.

Srećne promjene.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo