Računicu je lako izvesti: da su se samo poštovali potpisani privatizacioni ugovori o obnovi pet hotela na ulcinjskoj rivijeri, u tom gradu bi sada bilo oko tri hiljade kreveta u objektima najviše kategorije i barem hiljadu Ulcinjana bi imali stalno zapošljenje. Nažalost, ništa od onog što je najavljeno i potpisano nije ispoštovano, pa je danas ovaj grad na izdisaju. Činjenica da će se u 2012. godini projektovani opštinski budžet od 7,3 miliona eura realizovati tek oko 50 odsto, dovoljno govori o opštoj privrednoj klimi u Ulcinju.
Iz ulcinjskih nevladinih organizacija prema Podgorici svih proteklih godina išla je jednostavna poruka: naćerajte vaše strateške partnere da poštuju potpisano i sve će biti u najboljem redu! Samo ako ti ugovori budu ispoštovani, može početi procvat ulcinjskog turizma. Sa tri hiljade kvalitetnih kreveta, Ulcinj bi se mogao naći u katalozima svih važnijih evropskih turoperatora.
To se, prije svega, odnosilo na obnovu hotela Galeb, koji je nakon izgradnje 1982. godine bio najbolji hotel na Crnogorskom primorju. Prije šest godina hotel je kupila podgorička kompanija Rokšped, a nedugo potom ga srušila. Po odredbama kupoprodajnog ugovora, do kraja 2008. godine u hotel se moralo investirati više od 15 miliona eura. Ali, crnogorska Vlada imala je razumijevanje za kašnjenje investitora. Tadašnji ministar turizma Predrag Nenezić rekao je da je prostorno-planska dokumentacija u Ulcinju bila limitirana i da zbog toga navedena kompanija nije bila u mogućnosti da na vrijeme realizuje ugovorom preuzetu obavezu.
Tek na poslaničko pitanje Genci Nimanbegua iz Nove demokratske snage FORCA, ministar je upoznao javnost da je u junu 2008. godine došlo do izmjene prvobitnog ugovora, koji umjesto rekonstrukcije starog podrazumijeva izgradnju novog hotela sa pet zvjezdica, te odbio da obznani aneks ugovora. Konstatovao je takođe da se ,,apsolutno poštuju sve odredbe iz tog ugovora”, dodajući da je ,,zbog toga Vlada pokrenula izradu prostornog plana opštine Ulcinj kako bi bili stvoreni uslovi za izgradnju novog Galeba”. Isto je tvrdio njegov nasljednik Predrag Sekulić, optužujući lokalnu vlast u Ulcinju da kasni s davanjem saglasnosti za obnovu Galeba i ,,investiciju od 50 miliona eura”. Takvu odluku Skupština opštine Ulcinj će, kako se očekuje, donijeti na sjednici koja je najavljena za narednu sedmicu. Mogao bi to biti novi početak za ruinirani ulcinjski turizam. Dok se to zaista ne desi, ostaće ogromna rupa u prostoru i otvorena rana u dušama hiljada Ulcinjana.
Tone razbacanog šuta na mjestu nekadašnjeg hotela Jadran mogle bi dobronamjernima značiti da će konačno početi radovi na obnovi i tog nekadašnjeg simbola Ulcinja. Jer, nakon što je u zemljotresu od 15. aprila 1979. godine pretrpio teška razaranja, čeka se da na rtu Suka (Ratislava), tačno iznad Pristana, nikne luksuzni objekat. Najave o početku gradnje u pravilnim vremenskim intervalima već 13 godina daje zakupac tog prostora, njemačko-crnogorska firma Montenegrostar. Sada se nezvanično navodi da će to biti početkom naredne godine. Evo prave prilike da se vidi odlučnost premijera i njegovog novog ministra turizma Branimira Gvozdenovića, jer se, izgleda, oko budućeg hotela već sve zna: imaće pet zvjezdica, 114 soba i pet rezidencijalnih vila, s ukupno 150 kreveta, kongresne sale, bazene, kino, fitnes centar i zapošljavaće 180 radnika, od kojih će „90 odsto biti iz Ulcinja”, a koštaće oko 50 miliona eura. Koristiće prirodne resurse za grijanje i hlađenje na principu razmjene temperature s morskom vodom, dok će struju proizvoditi foto naponske ćelije. Ostaje, dakle, samo da dosadašnji zakupac nađe pare ili da se ugovor poništi. Na potezu su predsjednik Vlade i lokalna vlast. Dosta je onih koji bi gradili hotel na lokaciji koja je, prema riječima doskorašnjeg ministra turizma, neponovljiva na Jadranu!
U Ulcinju podsjećaju da već 25 godina praktično ništa nije uloženo ni u hotel Albatros, koji je istina kupljen na berzi, i koji takođe ima prekrasnu lokaciju.
Sličan se scenario odvijao na početku Velike plaže, gdje se nekada nalazilo pet hotela u sastavu hotelskog preduzeća Ulcinjska rivijera (Otrant, Olimpik, Lido, Lido bungalovi i Belvi). Taj je gigant početkom 2004. godine gurnut u stečaj zbog duga Elektrodistribuciji od 231 hiljadu eura kako bi se prigrabila njegova imovina vrijedna više od 40 miliona eura, a grad bacio na koljena. I u tome se uspjelo. Firma koja je sagradila moderni Ulcinj, uz Solanu koja je predata tajkunu Veselinu Baroviću za manje od milion eura, preživljavala je u posljednjih osam godina pravu golgotu. Sada u ostacima ostataka te firme radi manje od 200 radnika ili šest puta manje nego prije dvije i po decenije! Da se ne govori o tome da je sezonskih radnika bilo još oko 800 i da su mnogi od njih radili od maja do oktobra. Ulcinj je tada ostvarivao oko dvije petine turističkog prometa Crne Gore, a danas zvanično pet puta manje! To je najbolji dokaz uspješnosti procesa privatizacije, koji je cio jedan grad doveo u stečaj. A đe bi mu tek bio kraj da su uspjele i sve druge najavljene preprodaje i dugoročni zakupi? Ostala bi samo spržena zemlja i kompjuterske animacije.
Ovako su, vanrednim naporima civilnog sektora, medija i pojedinih političkih struktura, bar djelimično očuvani najvrijedniji resursi.
Mustafa CANKA
HORIZONTI3 sedmice
FOKUS3 sedmice
DANAS, SJUTRA3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice