Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ŽRTVE PORODIČNOG NASILJA U MRTVOM UGLU: Na ulicama virus, nasilnik u četiri zida

Objavljeno prije

na

Mjere izolacije radi zaštite od virusa  većini slučajeva predstavljaju  veću izloženost riziku od nasilja u porodici.  Na SOS telefonskim linijama za žrtve nasilja u porodici registrovano 27 odsto više prijava porodičnog nasilja u Crnoj Gori

 

Dok su vlade i policije država svijeta posvećene globalnoj borbi protiv  – virusa COVID-19, u nekom  domu, neka žena, dijete ili starci trpe porodično nasilje. Ono je u značajnom porastu nakon globalne pandemije. Na to je nedavno upozorio i generalni sekretar Ujedinjenih nacija (UN) Antonio Gutereš.

Da Crna Gora nije izuzetak ukazuju i podaci izvršne koordinatorke projekta u nacionalnoj SOS liniji za žrtve nasilja u porodici Nataše Međedović.  Na SOS telefonskim linijama njena nevladina organizacija bilježi značajno veći broj prijava porodičnog nasilja od kada su stupile na snagu Vladine mjere za suzbijanje virusa (od 16. marta do 13. aprila)  – 27 odsto više u odnosu na prethodni mjesec (februar) i 10 odsto više u odnosu na isti period prošle godine.

„Nasilne taktike se često pogoršavaju jer nasilnik koristi krizu kao izgovor da primjenjuje nasilje od verbalnog i psihološkog, uskraćivanja osnovnih sredstava za život, do fizičkih napada“, kaže  Međedovićeva za Monitor.

Iz Uprave policije, međutim, tvrde da su u drugoj polovini marta oni primili ujednačen broj prijava nasilja u porodici kao i prošle godine.

Istraživanja pokazuju da su najčešće žrtve nasilja u porodici – žene. Prvi uzrok smrti ili invalidnosti među ženama od 15 do 45 godina nijesu bolesti ili saobraćajne nesreće, već nasilje. Prisustvo djece prilikom nasilnog ponašanja roditelja je najveći činilac rizika od prenosa nasilničkog ponašanja sa generacije na generaciju. Dječaci svjedoci nasilja u porodici su dva puta više izloženi vjerovatnoći da će zlostavljati svoje partnere i djecu kad oni postanu odrasle osobe. Realizovani projekti pokazuju da 30  do 60 posto počinilaca nasilja u partnerskim vezama, zlostavlja i djecu. Riječ je o podacima Ujedinjenih nacija o nasilju nad ženama u svijetu.

Nacionalna SOS liniju za žrtve nasilja u porodici je od početka primjene mjera Vlade Crne Gore  pa do 13. aprila (ponedjeljak) primila 254 poziva.

Međedovićeva tvrdi da su pomoć i podršku tražile žrtve nasilja u porodici iz 14 gradova Crne Gore.

Najviše , ukupno 162 puta , zvali su građani  Podgorice i Nikšića što je skoro 64 odsto od ukupnog broja (254) poziva. Iz Ulcinja, Berana i Danilovgrada su primili  45 poziva.

Međedović kaže  da žrtve najčešće prijavljuju psihičko nasilje, a zatim fizičko i ekonomsko, a u manjoj mjeri seksualno.„Aktuelna situacija sa COVID-19 ugrozila je i pogoršala ekonomski položaj žena. Česti su zahtjevi za posredovanjem centrima za socijalni rad i Crvenom krstu zbog obezbjeđivanja jednokratne novčane pomoći i pomoći u hrani“, pojasnila je Međedovićeva.

Žrtve nasilja su dominantno žene (preko 90 odsto). U skoro 10 odsto prijava žrtve su djeca koja najčešće trpe nasilje od roditelja. U malom procentu (dva odsto) su prijave za porodično nasilje nad muškarcima koji su izloženi nasilju od strane drugih muških članova (otac, brat, sin…)

Nacionalnu SOS liniju, tvrdi ona, najčešće pozivaju žene (preko 85 odsto slučajeva) koje su u najvećoj mjeri izložene nasilju od strane supružnika i bivših supružnika. Preostali pozivi su od strane trećih lica, najčešće institucija policije i centara za socijalni rad, kao i od strane rodbine i komšija.

Policija je tokom marta evidentirala  125 kršenja Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, a pomenute prekršaje naparavio  je 121 izvršilac. Od njih su 90 muškarci  a 31 žene, odgovorili su iz Uprave policije na pitanja Monitora.

Žrtve su, 144 osobe – 56 muškarci  a 88 žene.

U martu 2019. godine registrovana su 132 prekršaja. Kršenja zakona počinjena su od strane 137 izvršilaca (113 muškog , a 24 ženskog pola). Pekršaji su izvršeni nad 142 žrtve, od kojih je 57 muškog a 85 ženskog pola.

„Kako navedeni podaci ukazuju, nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici u proteklom periodu ima ujednačen trend kao i u uporednom periodu“, navodi se u odgovoru Uprave policije.

U Upravi policije tvrde da je od početka godine do 15. marta počinjeno 392 prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, a od 16. do 31. marta  64 prekršaja iz istog Zakona.

Kada je riječ o nasilju u porodici ili porodičnoj zajednici za prva tri mjeseca u  Crnoj Gori je  registrovano 49 krivičnih djela. Godinu ranije Uprava policije je u prvom tromjesječju registrovala 54 krivična djela nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici.

„Od početka sprovođenja mjera, dakle u periodu od 16. do 31. marta ove godine izvršeno je osam navedenih krivičnih djela i to, četiri krivična djela su registrovana na teritoriji nadležnosti Centra bezbjednosti Podgorica, a po jedno u gradovima koji su u nadležnosti centara bezbjednosti Berane, Budva, Pljevlja i Odjeljenju bezbjednosti Cetinje“, piše u odgovoru policije.

Prema podacima Monitora, osnovna državna tužilaštva su zbog porodičnog nasilja od 15. marta procesuirala 20 građana. Najviše ih je procesuiralo Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici (6), tužilaštva u Baru i Kotoru po tri osobe,  po dvije osobe u Nikšiću, Beranama i Pljevljima, dok je na Cetinju i u Herceg Novom procesuirana po jedna osoba.

Protiv pet osoba osnovna tužilaštva podigla su optužne predloge zbog nasilja u porodici, dok su postupci protiv njih 13 još u fazi izviđaja. Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici odbacilo je dvije krivične prijave za ovo djelo kao neosnovane.

Vršilac dužnosti vrhovnog državnog tužioca Ivica Stanković zatražio je prethodne sedmice od rukovodilaca nadležnih državnih tužilaštava hitnost u procesuiranju predmeta porodičnog nasilja.

Žrtve nemaju puno izbora: napolju je virus, u četiri zida nasilnik.

 

Maja Raičević: Mjere samoizolacije su samo okidač

Izvršna direktorica Centra za ženska prava Maja Raičević u izjavi za Monitor pojašnjava zašto je kod nas i u mnogim drugim zemljama zabilježen porast broja prijava za nasilje u prodicama. „Nasilje se , ipak, ne dešava zbog mjera samoizolacije, one samo povećavaju rizik od nasilja u porodicama u kojima  ovakvi obrasci ponašanja i inače postoje. U porodicama u kojima  postoje harmonični odnosi i međusobna tolerancija teško da će pomenute mjere izazvati eskalaciju nasilja. Izolacija smanjuje mogućnost socijalne podrške za žrtve nasilja , pa je i to jedan od razloga što teže podnose nasilno ponašanje člana porodice“, kaže Raičevićeva.

Ona ukazuje da su  ostali okidači za nasilje koji prate aktuelno stanje – siromaštvo (koje je uslovljeno ostankom bez  posla u doba pandemije)  i nedostatak osnovnih sredstava za život, loši uslovi života u zajedničkom domaćinstvu i slično.

„Ipak, sve ove  situacije  predstavljaju  okidač , a pravi uzrok nasilja leži u neravnopravnosti između muškaraca i žena i istorijski nejednakim odnosima moći u porodici“, pojasnila je Raičevićeva.

Ona tvrdi da trenutna situacija otežava prijavljivanje i zaštitu,  jer nasilnici često kontrolišu žrtve i često im oduzimaju  mobilni telefon kako bi ih spriječili da pozovu pomoć.

„Osim toga zbog ograničenja kretanja, mnoge žrtve vjeruju da moraju ostati kući i u slučaju neposredne opasnosti. Zato je u ovom trenutku ključna uloga dežurne službe policije, koju je moguće dobiti na broj 122 , a koja treba hitno da reaguje na svaku sumnju na nasilje ili prijavu, čak i onda kada je upute građani koji žele da ostanu anonimni, a da ne govorim o slučajevima kada zove sama žrtva nasilja i traži zaštitu“, ističe ona.

Kao ozbiljan problem vidi nedovoljnu primjenu policijske naredbe o udaljenju nasilnika iz stana, koju policija može samostalno izreći na period do tri dana, dok sudovi za prekršaje ne izreknu hitne zaštitne mjere. „Ova mjera je ključna za zaštitu žrtava i prevenciju daljeg nasilja, pa ćemo nastaviti da insistiramo na njenoj primjeni, u čemu  očekujemo podršku  Uprave policije i nadležnog Ministarstva unutrašnjih poslova“.

Posebno je, tvrdi, važno zaštititi višestruko ranjive kategorije žena, Romkinje, žene sa invaliditetom, izbjegle i raseljene žene, siromašne žene i one koje su usljed novonastalih okolnosti ostale bez primanja, ili su zaposlene u neformalnoj ekonomiji i prijeti im gubitak posla, žene koje žive na selu, starije žene, samohrane majke.

„Upravo su nam primjeri  revnosnih reakcija policije i tužilaštva u slučajevima kršenja privremenih mjera protiv korona virusa, kojima ovih dana svjedočimo, pokazali da se jednako efikasno mogu primijeniti i zaštitne mjere u slučajevima nasilja, samo ako postoji volja i jasna direktiva sa ključnih pozicija u državi“, zaključuje Raičevićeva.

 

Pokazati žrtvama nasilja da nijesu same

 

Kao dio nacionalne kampanje OstaniDoma, pokrenute radi prevencije širenja korona virusa u Crnoj Gori, Ministarstvo unutrašnjih poslova, Uprava policije i nevladine organizacije koje su članice Operativnog tima za borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici realizuju kampanju BezbjednaDoma.

Cilj kampanje je, kako tvrde u Ministarstvu unutrašnjih poslova, ukazati žrtvama da nijesu same i da mogu dobiti pomoć i zaštititi sebe i druge članove porodice od nasilja.

,,Na materijalima koji će biti plasirani putem društvenih mreža i medija, biće broj telefona Uprave policije – 122 na koji se mogu prijaviti nasilnici, broj nacionalne SOS linije za žrtve nasilja u porodici 080 111 111, koja je besplatna, anonima i dostupna 24 sata, sedam dana u sedmici, gdje je za žrtve nasilja obezbijeđena sveobuhvatna podrška, kao i brojevi za specijalizovanu besplatnu pravnu pomoć i psihološku podršku: Sigurne ženske kuće – 069 013 321 (24/7), SOS telefona za žene i djecu žrtve nasilja Podgorica 020 232 254 i 067 805 297 (24/7), Centra za ženska prava – 067 166 800 (od 9 do 17h, radnim danima) i Centra za romske inicijative – 067 104 700 (24/7)”, navodi se u saopštenju.

Maja Raičević smatra da kampanju mora pratiti profesionalan i hitan odgovor institucija, posebno policije i tužilaštva koji su na prvoj liniji zaštite od nasilja.

„Ohrabruje poruka ministra Nuhodžića da žrtve nijesu same i da će policija hitno reagovati na njihove prijave. Pratićemo da li će zaista biti tako i reagovati, kao i do sada, na sve eventualne propuste ili zloupotrebe“, kaže Raičevićeva za Monitor.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

BUDVA: SELEKTIVNE ISTRAGE SPECIJALNOG TUŽILAŠTVA: Pozivanje na otpor nasilju – opasno krivično djelo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se SDT ekspresno bavi istragom blokada budvanskih saobraćajnica, mnoge afere o milionskim pronevjerama i špekulacijama sa opštinskom imovinom za vrijeme višegodišnje vladavine DPS-a Budvom, godinama su u fazi izviđaja

 

Prođe i jun a u Budvi se politička bura ne stišava. Zgrada lokalne samouprave i dalje je pod blokadom. Opština ne radi, na ulazu su pripadnici privatnog obezbjeđenja koji legitimišu zaposlene i dozvoljavaju ulazak samo osobama sa spiska koji je napravio novoproglašeni predsjednik Opštine Nikola Divanović.

Predsjednici Opštine i SO Budva Marko Carević i Krsto Radović svakoga jutra  dolaze na posao, ali im obezbjeđenje ne dozvoljava ulazak u kancelarije. Odigrana je još jedna besprizorna scena ispred Opštine. Oni koji su političkim, pravnim i policijskim nasiljem zaposjeli fotelje gradonačelnika Budve i predsjednika parlamenta, pokušali su da ponize Carevića i Radovića tako što im je privatno obezbjeđenje uručilo rješenja o njihovom razrješenju sa funkcija, koja nisu ni propisno ovjerena.

Time se pokazuje strah od suočavanja i politička nadmenost iza koje stoji policijska sila i Partija. Nasilno prekrajanje izborne volje građana u Budvi sinhronizovanim djelovanjem državnih institucija i upotrebom gole policijske sile, nastavljeno je progonima partijskih aktivista Demokrata i DF-a. Za to vrijeme, u njihove fotelje  ustoličeni su novi ljudi, predsjednik Nikola Divanović (DPS) i predsjednica Skupštine Anđela Ivanović iz Crnogorske. Ovo dvoje mladih ljudi nemaju, izgleda,  problem sa tim što njihove fotelje čuvaju policijski kordoni, što ispred zgrade, u kojoj su tobože glavni, stoje parkirane policijske marice, spremne za hapšenje građana koji pokažu otpor političkoj korupciji.

Nisu digli glas protiv bestijalnog prebijanja građana Budve koji su mirno protestovali. Pokazali su nedostatak empatije prema sugrađanima i ambiciju da po svaku cijenu zauzmu fotelje koje im ne pripadaju. Budva je mali grad, plemenski i bratstvenički definisan, pa se u javnost odašilju porodična neslaganja sa njihovim postupcima.

U političkom ratu koji se vodi u Budvi izdvojila su se dva lika, dva političara iste generacije srednje škole „Danilo Kiš“, Dragan Krapović i Nikola Divanović. Svaki na svoj način. Obojica rođeni Budvani, našli su se na suprotstavljenim političkim stranama.  Krapović je legalno postao dio vlasti u Budvi,  Divanović želi da mu vlast preotme. Pri tom ne bira sredstva. Divanović je bio dio prethodne DPS vlasti u Budvi, na funkciji sekretara za stambeno-komunalne poslove. „Proslavio“ se kao sekretar devastacijom drevnih bedema Starog grada, koji su varvarski izbušeni radi montiranja iluminacije po projektu poznatog dizajnera Karima Rašida. Ta neprikladna instalacija, po nalogu Uprave za zaštitu kulturnih dobara, morala je biti uklonjena. Šteta koja je vrijednom kulturno-istorijskom spomeniku kulture napravljena, procijenjena je na oko 200.000 eura potrebnih za sanaciju. Mjesna zajednica Stari grad podnijela je krivičnu prijavu protiv Divanovića zbog oštećenja zaštićenog spomenika kulture, čiji epilog nije poznat.

Branka PLAMENAC

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. jula ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VRELO LJETO: Umjesto sezone – kampanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prvi put od ozvaničenja višepartizma u Crnoj Gori, parlamentarni izbori biće održani tokom ljeta. Umjesto da se punim kapacitetom angažuje na spašavanju turističke privrede koja donosi četvrtinu BDP-a, vlast je odlučila da jul i avgust provede vodeći borbu za glasove. Kampanja uveliko traje

 

Parlamentarni izbori će biti održani krajem avgusta ili početkom septembra, saopštio je predsjednik države i vladajuće partije Milo Đukanović  nakon konsultacija na kojima se nije pojavio nijedan predstavnik opozicije. Tako su potvrđene najave da bi građani Crne Gore, ali i dio stanovnika zemalja u okruženju koji su i dalje upisani u naš birački spisak, na ovdašnja birališta mogli već 30. avgusta ili 6. septembra.

Đukanović bi, dakle, izbore mogao raspisati u narednih petnaestak dana. Prema ponašanju premijera i ministara u Vladi Duška Markovića jasno je da se  izborna kampanja već rasplamsala. Makar za zvaničnike vladajuće koalicije. U danu kada je započet ovaj tekst (srijeda 17. jun)  premijer i njegovi ministri –  Aleksandar Bogdanović, Milutin Simović, Nikola Janović i  Damir Šehović  špartali su Crnom Gorom uzduž i poprijeko, polažući temeljce i zidajući obećanja u pećinama, na školskim poligonima, pred Kućom meda… Već viđeno.

Novitet je to što će,  prvi put od ozvaničenja višepartizma u Crnoj Gori, parlamentarni i lokalni izbori u nekoliko opština biti održani tokom ljeta. U jeku turističke sezone koja je lani donijela tek nešto manje od četvrtine bruto društvenog proizvoda (1,1 milijardi eura). Pandemija je uslovila da ovog ljeta crnogorskoj turističkoj privredi, i svima onima koji od nje žive, prijeti katastrofa. Umjesto da se to pameti i snage sa kojom raspolažemo stavi u funkciju spašavanja onoga što bi se spasiti moglo, vlast je odlučila da jul i avgust provede vodeći ljutu borbu za glasove.

Ta odluka nije slučajnost ni posljedica nemara, već pažljivo proračunata operacija. Već je jasno da će DPS izbornu kampanju, odnosno onaj njen vidljivi i legalni dio, zasnivati na tvrdnji da su oni (Vlada i NKT) najzaslužniji što je Crna Gora kroz prvi talas epidemije prošla relativno jeftino. I, ponovo, na insistiranju da su baš oni najtvrđa linija odbrane „neprijateljima države“, za ovu priliku, oličenim u sveštenstvu SPC i njihovim sljedbenicima koji se od početka godine mirnim protestima bore protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti. I za još ponešto, da se ni mi ne pravimo slijepi i gluvi.

Ispod površine, DPS ne želi da se odrekne metoda koje mu tri decenije donose izbornu pobjedu. Afere Snimak, Državni udar, Koverta nijesu dobile sudski epilog iako za njih znamo od 18 mjeseci do osam godina. Sljedstveno, znani i neznani jelići i stijepovići i dalje su slobodni da glasove pribavljaju obećanjima o zapošljenju ili novcem koji lojalni biznismeni velikodušno i tajno daruju vladajućoj partiji. Dolazeća ekonomska kriza i porast broja nezaposlenih aktuelizuje računicu senatora DRI: jedan zaposleni – četiri glasa. Odbjegli biznismen Duško Knežević pokazao nam je, na konkretnom primjeru, kako izgleda ono što je Milo Đukanović koju sedmicu kasnije objasnio kao „interesnu dobrovoljnost“.

DPS tokom kampanje želi da pobjegne od priče o nepotizmu, kriminalu, korupciji i očiglednim ekonomskim promašajima. Gradnja prve dionice autoputa ulazi u šestu godinu; vlast ne želi da naplati poreski dug od tajnih sponzora po cijenu da proda/iznajmi najvrijednije državne resurse; brodovi državne kompanije umjesto prihoda donose dugove i bruku; DPS menadžeri urnišu preostala državna preduzeća uzimajući, kao naknadu za tu rabotu, mjesečne plate veće od prosječne godišnje neto zarade u Crnoj Gori (Plantaže ). Evropa se čudi i ruga pravosuđu i tužilaštvu u kojima vlada vanredno (v.d.) stanje. I bezakonje. Formalno i nezvanično.

Vlast  umjesto reformi nudi stare podjele. Đukanović je ukazao na SPC kao najvećeg (političkog) protivnika na narednim izborima. „SPC se odlučila da skine rukavice i razgovara iz pozicije političkog subjekta, usmjeravajući vjernike za koga će glasati“, konstatovao je. I optužio čelnike Mitropolije da „manipulišući vjerskim osjećanjima ljudi žele da promijene vlast u Crnoj Gori”. A to je, zna se, najveći od svih velikih grehova. Zato je Đukanović pred  DPS postavio „jasan zadatak“. Da na izborima pobijede SPC. I poručio: „Varaju se svi da litije mogu ugroziti temeljne vrijednosti našeg društva”.

Prošle nedjelje rektor Cetinjske bogoslovije Gojko Perović je, gostujući na jednoj tribini u Podgorici, prisutnima objašnjavao kako „nacionalizam ne može biti temelj crkvenog identiteta“. I da se o tome već „ozbiljno razgovara“ unutar crkve. „Srpska pravoslavna crkva nije najprimjereniji naziv za jednu prasvoslavnu crkvu, kao što nije ni ruska, ni bugarska. Ali nije na političarima da rješavaju kako da prevaziđemo te nacionalne nazive i kako ćemo doći do naziva i konstitucije crkve koja nas neće nacionalno opterećivati…“, kazao je Perović.  Te smirenosti se u stvari boji Đukanović. Možemo Perovićeve riječi tumačiti i ovako i onako, ali ih je nemoguće smjestiti u kontekst nedemokratskih prijetnji Crnoj Gori i njenim građanima. Zato je nemoguće ne primjetiti kako se institucije države pod nadzorom DPS – od policije i tužilaštva, do pojedinaca iz Nacionalnog koordinacionog tijela za zarazne bolesti i Instituta za javno zdravlje – selektivno i diskriminatorski odnose prema različitim okupljanjima i njihovim organizatorima.

Ako se 21. maja, na Dan nezavisnosti, pridružite pješačkim i motorizovanim kolonama sa obezbijeđenim zastavama, besplatnim gorivom i potrebnom dozom osvježavajućih napitaka i alkohola – čestitaće vam i zahvaliti se premijer Marković lično. Pa neka neko pomene zabranu okupljanja i kršenje mjera NKT. Kad se okupe neistomišljenici vlasti, strava od korone naraste do čudovišnih razmjera. Slijede stroge mjere. U pritvoru završe sveštenici kojima se na teret stavlja to što se na litijama okupilo više od „dozvoljenih“ 200 osoba.

Vlast se svojski trudi da pokaže kako je Crna Gora kojom oni upravljaju zemlja dvostrukih aršina. Haos, nasilje i u Budvi su posebna priča. Kad se sve  sabere, tačne su ocjene opozicionih prvaka da su uslovi za predstojeće izbore gori od bilo kojih od 2006. do danas. „Đukanović političku scenu u Crnoj Gori posmatra kao berzu na kojoj trguje poslaničkim i odborničkim mandatima, što ga čini direktnim krivcem za najgori izborni ambijent u Crnoj Gori od uvođenja višestranačja”, poručile su Demokrate objašnjavajući zašto se neće odazvati njegovom pozivu na konsultacije oko datuma izbora. I poslanik Neđeljko Rudović, u ime DEMOS-a, kaže da je Crnoj Gori prije svega neophodan dogovor o tome „da li je moguće u ovakvim okolnostima održati regularne izbore”.

Ali svakoga mora da začudi zašto, kad je to tako, među opozicionim liderima nema ozbiljnije inicijative da se makar razgovara o minimumu prihvatljivih uslova za izlazak na izbore. Neki od njih kao da se trude da zaborave na zajedničku obavezu koju su prihvatili, svi skupa, potpisujući u martu prošle godine sa građanima  Sporazum za budućnost. Tamo su  precizno navedeni uslovi koje je neophodno ispuniti da bi opozicija izašla na izbore. Onda su „zaboravljeni“.

Statističari su izbrojali da će predstojeći parlamanetarni izbori biti 11 u eri višepartizma i peti od obnove nezavisnosti. Građani čekaju na prve slobodne. Bez nade da će ih dočekati ove godine. Krhke su i nade da će opozicija odbiti da učestvuje u igri i da neće dati legitimitet režimu. I još jednoj turi nasilja.

Zoran RADULOVIĆ 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZDRAVSTVENI RADNICI, ZABORAVLJENI HEROJI PROLJEĆA KORONE: Kad aplauzi utihnu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlada je odbila da medicinarima poveća platu. Pored čuvenog nemanja para, objasnila je da bi to dovelo u neravnopravan položaj druge profesije. Zna se – Vladi je do pravde veoma stalo, posebno kada su u pitanju džepovi funkcionera

 

Vlada je protekle nedjelje odbila predlog da se zaposlenima u zdravstvu koeficijenti zarada povećaju za 15 odsto.  Em nema para, em su objasnili da su dva sindikata zdravstva već pristali na manje povećanje plata. Krivi su sindikati jer nijesu naslutili koronu

,,Od 1. marta 2020. stupio je na snagu izmijenjeni GKU za zdravstvenu djelatnost kojim su koeficijenti za zaposlene uvećani za 2020. godinu za 12 odsto i za 2021. još dodatnih tri odsto”, navedeno je u obrazloženju. Sindikati zdravstva tražili su od Vlade krajem prošle godine povećanje zarada za 30 odsto.

Povećanje koeficijenata zarada zaposlenih u zdravstvu za 15 i policiji za 10 odsto tražili su poslanici SDP-a kroz predlog izmjena Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru. Prema procjeni, ovo povećanje zarada godišnje bi iznosilo neto osam miliona eura. Taman koliko se godišnje potroši na gorivo za službene automobile.

Na ovaj predlog posebno je bio ljut ministar zdravlja Kenan Hrapović, koji je ispoljio kivnost prema svojim bivšim partijskim drugovima, i poručio da država ne može više da pruži. Obratio se i medicinarima: „Poštovani zaposleni u zdravstvu, njihova briga samo traje do izbora jer im vi, kao i zaposleni u prosvjeti, bezbjednosnom sektoru, nezaposleni, penzioneri služite samo u svrhu očigledno bezuspješnog pokušaja da zakuče cenzus kako bi par njih i dalje primali mnogo veću platu od svih vas i to iz državnog budžeta, što uostalom i rade evo već par decenija”. U pravu je ministar, on  godišnje zarađuje blizu 25.000 eura, govori njegov najnoviji imovinski karton.

Vlada ima „kreativne” izgovore – ne mogu povećati policiji jer bi to bilo nepravedno prema zaposlenima u Vojsci. A da se poveća zdravstvu i policiji, grijeh je prema onima koji rade u prosvjeti, nauci, kulturi, socijalnoj zaštiti.

„Aplauz”; „Dok ste valjali, valjali ste. Prošla korona. Al poranite kada budu izbori”, neki su od komentara na Fejsbuk stranici Sindikata doktora medicine. Jedna ljekarka je prokometarisala: „Svu našu pamet, umijeće, zalaganje, hrabrost i u konačnici i našu istrajnost da još vjerujemo da i ovoj zemlji trebaju ljekari, nadležni vrednuju do nekih 9 ili 15 odsto.
100 odsto će shvatiti koliko značimo kada prvo svi progovorimo istinu i preduzmemo nešto”.

To što je u jeku korone premijer Duško Marković proglasio zaposlene u zdravstvu i policiju herojima borbe protiv korone, podrazumijevalo je jednokratno povećanje zarada od 15 odsto. Ni to nije raspoređeno solidarno, na čemu Vlada u posljednje vrijeme insistira.

Predsjednica Sindikata doktora medicine Milena Popović-Samardžić izjavila je da su pojedini direktori zdravstvenih ustanova zloupotrebljavali sredstva namijenjena za povećanje plata medicinskim radnicima u toku epidemije. Dešavalo se da medicinske sestre i doktori dobiju uvećanje na platu od pet ili deset odsto, a nemedicinsko osoblje – baštovani, vozači i drugi po 15 odsto. Direktori zdravstvenih ustanova određivali su koliko će kome povećati platu.

Iz Sindikata doktora medicine su naglasili da specijalizantima, iako su bili angažovani, uopšte nijesu bile uvećavane plate tokom dva mjeseca epidemije. Za Monitor su potvrdili da ovaj problem, i pored obećanja, još nije riješen.

Ovi mladi ljekari, njih 167, su se, na poziv svojih matičnih ustanova, vratili iz inostranstva da pomognu borbi protiv epidemije. U pismu premijeru Markoviću Sindikat doktora medicine je upozorio da njima nije isplaćen ni dodatak po osnovu odvojenog života, za razliku od njihovih kolega koje su ostale u inostranstvu: „Sve kolege koje su se stavile na raspolaganje za rad u toku ove epidemije imaju potpisane ugovore za iznajmljene stanove u inostranstvu na period od godinu dana; svi su svoje stvari ostavili u tim iznajmljenim stanovima koje uredno plaćaju. Kako smo informisani, kolegama koje su se vratile u Crnu Goru nije isplaćen novac po osnovu odvojenog života sa aprilskom platom, a koji je namijenjen upravo troškovima iznajmljivanja stana i plaćanja redovnih mjesečnih režija”. Za razliku od kolega koji su ostali u inostranstvu i kojima je uplaćen odvojeni život čime su stavljeni u povlašćen položaj u odnosu na kolege koje su aktivno doprinosile zaustavljanju epidemije novim korona virusom u Crnoj Gori”.

Nakon 20 dana od pisma, krajem maja, Vlada je dala saglasnost da se ljekarima specijalizantima, kojima je usljed novonastale situacije uzrokovane korona virusom prekinut specijalistički staž, isplati naknada za odvojeni život u ukupnom bruto iznosu od 59.458,68 eura za april 2020.  Specijalizanti za odvojeni život od porodice primaju 333 eura. Odvojeni život jednog specijalizanta godišnje košta malo više od cijene četiri gume za majbaha kojim je predsjednik Đukanović došao u posjetu Bolnici u Nikšiću i pobrao aplauz.

U jeku epidemije, bilo je pokušaja da se izdejstvuje povećanje plata zdravstvenim radnicima. SNP je u Skupštini iznio podatke da se za  birokratiju (bez policije, vojske i ostalih službi) izdvaja 15,81 odsto budžeta, a za zdravstvo samo 15,9 odsto.  Predložili su da budžetska izdvajanja za zdravstvo ne budu manja od 25 odsto. Glatko su odbijeni od vladajuće koalicije, uz opasku da je prijedlog nerealan i populistički. Ni prijedlog opozicije da se do novca može doći kada bi vlast smanjila plate funkcionerima i direktorima državnih firmi, i skratila brojne privilegije, nije prošao.

Ni pokušaj Samostalnog sindikata zdravstva Crne Gore nije urodio plodom. Oni su početkom maja uputiti zahtjev premijeru u Markoviću, ministru zdravlja Hrapoviću i ministru finansija Darku Radunoviću da se zaposlenima u zdravstvu zarada trajno uveća do 25 odsto. Objasnili su da su u Srbiji trajno povećali plate ljekarima 10 odsto, te da su i u Sloveniji, Hrvatskoj i BiH u većem iznosu nagradili rad medicinskih radnika tokom trajanja epidemije.

Zahtjev nije razmatran, kaže za Monitor predsjednica Samostalnog sindikata zdravstva Ljiljana Krivokapić.

„Korona je omogućila svima da vide koliki je značaj zdravstvenih radnika. Kada treba da se valorizuje rad, onda je izgovor uvijek nedostatak sredstava. Plašim se da će mladi otići u zemlje EU, a to bi bio veliki problem za sistem zdravstva”, kaže Krivokapić.

Da mladi, posebno ljekari, odlaze, konačno je konstatovano i u jednom zvaničnom dokumentu. Nedavno je predstavljen izvještaj Istraživačkog centra Skupštine Crne Gore koji je sačinio, kako se navodi, kratku informaciju Odliv mozgova – trendovi i izazovi. U njoj se navodi da je, prema podacima nacionalnog udruženja medicinskih radnika, u BiH blizu 300 visokokvalifikovanih ljekara napustilo zemlju u 2016. godini, a od 2013. godine 525 ljekara starosti između 24–46 godina napustilo je Hrvatsku, dok se još blizu 1.215 priprema za odlazak. O odlasku ljekara iz Crne Gore ni slova. Mi takve podatke nemamo, ili se kriju.

U zemljama EU dodatno je posvećena pažnja zdrvastvu. Francuski predsjednik Emanuel Markon, koji u toku epidemije nije kao crnogorski od medicinskih radnika pobrao aplauze nego zvižduke i okretanje leđa, najavio im je povećanje plata.  Vodi se debata o tome zašto su bolničari i medicinske sestre u državnim bolnicama prinuđeni da rade privatno i na crno nakon radnog vremena. U javnosti evropskih zemalja sve su glasniji stavovi da se sa politikom ukidanja bolničkih kreveta u državnim bolnicama mora prestati, te da zdravstvo ne može više biti žrtva kresanja javnih troškova, privatizacije i neoliberalnog modela po kojem će tržište sve riješiti.

U državi u kojoj je prije prošlih parlamentarnih izbora vlast lansirala jedinstveni model privatizacije cjelokupnog javnog zdravstva, koji se izjalovio, ne razmišlja se na ovaj način. Igra se na kartu straha. Tako je ministar finansija Darko Radunović poručio da će biti zadovoljan ukoliko se do kraja godine, zbog uticaja korona virusa na ekonomiju, održi isplata zarada, socijalnih davanja i penzija. Htio je reći – ćuti i trpi.

 

Povratak virusa

Nakon 42 dana bez zaraze korona virusom u Crnoj Gori je proteklog vikenda registrovan pozitivan slučaj. Riječ je o građaninu koji je boravio u BiH i po povratku iz preventivnih razloga boravio u samoizolaciji. U utorak je u Infektivnoj klinici Kliničkog centra CG hospitalizovan i drugi pozitivni slučaj. Pacijent je nekoliko dana prije početka simptoma boravio u BiH.

U srijedu veče iz Instituta za javno zdravlje saopšteno je da je otkriveno još sedam novooboljelih. Četiri novooboljela su kontakti ranije potvrđenih slučajeva dok se kod tri novooboljela traga za izvorom infekcije.

Pola mjeseca od proglašenja kraja epidemije u Crnoj Gori je devet oboljelih – četiri iz Podgorice, po jedan iz Cetinja, Rožaja i Berana.

Nakon totalnog opuštanja, ponovo su krenula upozorenja o pridržavaju mjera prevencije. Boban Mugoša, direktor IZJZ je na ovonedjeljnom skupštinskom Odboru za zdravstvo, rad i socijalno staranje izjavio da je drugi talas korona virusa izvjesan na jesen, i da se zdravstvo za njega sprema.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo