Povežite se sa nama

OKO NAS

,,Zvono” po međunarodnim standardima

Objavljeno prije

na

Dok su vrtići u većini crnogorskih gradova pretrpani, a država nove obećava ali nikako da sagradi – u Nikšiću je otvorena prva Montesori predškolska ustanova. Njen osnivač je Fondacija Ćano Koprivica, kojoj je ovo samo jedan u nizu filantropskih poduhvata. U njoj će se raditi po specijalizovanom Montesori programu, koji postoji već decenijama širom svijeta, pa roditelji rado upisuju djecu u sve ustanove koje nose naziv osnivačice Marije Montesori.

Sklopivši ugovor sa Montesori društvom Srbije, koje je član Internacionalne Montesori asocijacije, Fondacija je sertifikovala dva Montesori vaspitača, koji će raditi sa djecom. Ni sa prostorom neće kuburiti. Djeca će imati na raspolaganju dvije stotine kvadrata prostora.

,,Fondacija je stvorila adekvatan kadar i ambijent za rad Montesori školice Zvono po standardima Internacionalne Montesori asocijacije, a ujedno poštujući zahtjeve Obaveznog plana i programa koje propisuje Zavod za školstvo u Crnoj Gori, a sve sa ciljem obezbjeđivanja kvalitetnog predškolskog obrazovanja djece”, kazala je na svečanom otvaranju školice Svetlana Vuković.

Ona je podsjetila da su strateški ciljevi Fondacije Ćano Koprivica promovisanje filantropije, podsticanje drugih da se bave humanom djelatnošću i kreiranje razvojno-edukativnih programa, kao što je i ovaj Montesori koji će uticati na razvoj obrazovanja, kulture, umjetnosti, ekologije i zaštite životne sredine.

,,Prioritet Fondacije je obrazovanje, a odlučili smo se za Montesori, jer to je, iako vremenski prilično stara, napredna metoda i mnogo dobra za djecu, jer forsira sve njihove talente. Očekujemo da se ovaj projekat razvija, da Zvono bude Montesorijev centar za Crnu Goru, da se ovdje obučavaju vaspitači i vraćaju u svoje gradove, popularišu ovaj način rada s djecom”, kazao je Nikola Koprivica, osnivač Fondacije Ćano Koprivica.

Koprivica je najavio i nekoliko novih projekata. Jedan će se odnositi na ljekovito bilje, a u sklopu njega biće formirana i botanička bašta.

Fondacija Ćano Koprivica poklonila je Nikšiću, prije dvije godine, zgradu muzičke škole.

Ono po čemu je specifična Montesori koncepcija predškolskog vaspitanja i obrazovanja jeste omogućavanje uslova za razvoj svih potencijala djece, njihovo odrastanje i zadovoljavanje potreba što predškolskom djetetu pruža mogućnost da slijedi lični razvoj, da razvija sposobnosti i uspostavlja interakcije sa sredinom.

Marija Montesori se ubraja među najznačajnije reformske pedagoge.

Prva Dječija kuća Marije Montesori počela je da radi 1907. godine kao Casa dei Bambini, u Rimu. Za svega četiri godine proširila se Zapadnom Evropom, i poslije kratkog vremena pojavila se i u Sjedinjenim Američkim Državama. Montesori vrtića ima na svim kontinentima. Ono što ga odvaja od ostalih sistema vaspitanja, ovaj je, baš kao i njegova utemeljivačica, bio progonjen u vrijeme fašističke vlasti u Italiji. Istovremeno – bio je rado prihvaćen u zemljama u kojima se cijenilo humanističko shvatanje, demokratija, gdje se dijete nalazi u centru interesovanja odraslih koji su svjesni da je mir dragocjenost koju treba čuvati.

Danas je Montesori program svjetski priznata pedagoška koncepcija u obrazovanju, koja od 80-ih godina prošlog vijeka doživljava svoju renesansu. Zasniva se na filozofiji razvoja djeteta prema kojoj dijete stiče operativna znanja u područjima života u kojima će učestvovati kao odrasla osoba.

Montesori pedagogija predstavlja cjelovit i originalan vaspitno-obrazovni sistem, koji naglašava individualni tempo razvoja i ima jedinstven pristup u tehnici učenja. Ono što je posebna novina u odnosu na ustaljeni školski sistem – naglasak nije na podučavanju djeteta, nego se osigurava podsticajna sredina koja povećava dječiju prirodnu radoznalost i omogućava da kroz igru djeca spontano uče otkrivanje.

Pedagogija Marije Montesori temelji se na naučnom posmatranju spontanog učenja djece, na podsticanju vlastitog djelovanja djeteta i njegove samostalnosti i na poštovanju djetetove ličnosti.

Ko je Marija Montesori

Marija Montesori rođena je 1870. u Kjaravaleu, u Italiji, preminula je 1952. u Nordviku, u Holandiji. Bila je ljekarka, pedagog, filozof i filantrop. Najpoznatija je po svom obrazovnom sistemu Montesori, koji obuhvata djecu od rođenja do adolescencije. Njene obrazovne metode su i danas u primjeni u velikom broju državnih i privatnih škola širom svijeta.

Nakon puno peripetija Mariji je odobren upis na medicinski fakultet na kojem su, do tada, studirali samo muškarci. Tako je ušla u istoriju i kao prva žena u Italiji koja je završila medicinski fakultet I to na Univerzitetu La Sapienca u Rimu.

Odmah nakon što je kao vrlo dobar student diplomirala, u julu 1896. godine, Montesori se zaposlila u bolnici San Đovani u sklopu univerziteta. Iste godine je predstavljala Italiju na Međunarodnom kongresu za prava žena, na kojem je u svom govoru zastupala društvene reforme po kojima žene treba da imaju ista prava kao i muškarci.

Postavši član univerzitetske psihijatrijske klinike, Marija je ubrzo počela da se zanima za obrazovanje osoba sa smetnjama u razvoju. Kada je jedan od vaspitača dječijeg odjeljenja sa gađenjem komentarisao da djeca kupe mrve sa poda i jedu ih, Montesori je shvatila da ta djeca, koja nisu imala nikakav namještaj u skromnim prostorijama u kojima su obitavala, vape za čulnom motivacijom i aktivnošću ruku, što je takođe pogoršavalo njihovo stanje. Tada je i počelo njeno veće interesovanje za pedagogiju.

Njen rad sa djecom koja su imala probleme u razvoju počeo je da pridobija više pažnje u naučnim krugovima. Njen prvi značajan uspjeh predstavljali su osmoro njenih učenika koji su se prijavili za državni ispit čitanja i pisanja. Ta djeca, koje je tadašnje društvo nazivalo ,,nazadnom”, ne samo da su položila, nego su njihove ocjene bile iznad prosjeka, što je kasnije nazvano „prvim čudom Montesori”. Potom je osnovala i Dječije kuće shvativši da djeca koja provode vrijeme u okruženju koje je osmišljeno da podržava njihov prirodni razvoj imaju moć da sama sebe obrazuju. Kasnije je taj proces nazivala samoobrazovanjem. Tvrdila je: „Nisam ja izmislila metodu obrazovanja, ja sam samo dala nekoj maloj djeci šansu da žive.”

Marijana BOJANIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo