“Vratite mi Mila Đukanovića iz 1991.”, zavapio je ovih dana Milan Knežević. Ističući: “To je Milo za kojim nostalgično gledamo u prošlost”. Očigledno. Ne može se graditi evropsko društvo dok dio vlasti veliča četničku ideologiju, a crkva čuva Pavla Đurišića kao ikonu. I dok udruženo žale za Đukanovićem iz devedesetih. Može premijer da ignoriše te “seoske teme”. Ali, one su evropskije od bilo kojih drugih. Antifašizam je ona linija koja određuje to evropsko. Ovdje i u Evropi
Objasnio premijer: ako hoćemo u Evropu, moramo da se manemo seoskih tema. Ono o bistama ratnih zločinaca i četnika u crkvama, istorijski revizionizam i ostale stvari. Zaboravi. Tako je i on, veli. Vlada je do dosadašnjih uspjeha na evropskom putu stigla fokusom na ekonomske i evropske, a ne „seoske teme“, kazao je upitan zašto se nije oglasio nakon što je spomenik ratnom zločincu i četničkom komandantu Pavlu Đurišiću premješten u crkvu.
Ajd, dobro. Izađe ovih dana novo istraživanje Eurobarometra koje pokazuje da pada podrška crnogorskih građana EU integracijama, a Marta Kos saopštava da bi za Crnu Goru pristupanje EU bilo moguće 2028. Eto evropske teme – zbog čega na vratima Crne Gore u EU pada podrška građana integracijama? Ni glasa od ministarke evropskih integracija, glavnog pregovarača, ministra spoljnih poslova, ni Spajića lično. Kad evo ti ga Jole Vučurović. Poslanik NSD zabrinut zbog pada proevropskog filinga ovdašnjih građana. Ima i objašnjenje: Hrvatska je kriva, kaže. I Evropa, naravno.
“ Sigurno je da nikome u Crnoj Gori nije prijatno da trpi takve provokacije od jedne članice EU, koja Crnu Goru napada za sve i svašta, dok se, na primjer, u Hrvatskoj 2025. godine odvija nacistički pir u prisustvu pola miliona ljudi. Kada takvi drže pridike Crnoj Gori i opstruraju njene EU integracije, onda se vjerovatno i dobar dio građana Crne Gore pita zašto iz Brisela neko ne opomene svoju članicu”, pojasnio je Vučurović. Bilo bi tu i zrno istine, da Jole nije zaboravio pirovanje na domaćem terenu, i ulozi u oživljavanju mrakova devedeseih, i Drugog svjetskog rata, njegove partije i njega lično. Zaboravio je i da kaže da prema istom istraživanju Eurobarometra Hrvati, uz Šveđane, Slovence i Dance, najviše žele da vide Crnu Goru kao sljedeću članicu Evropske unije. Ne uklapa mu se.
Zanimljivo, istu “brigu” zbog pada povjerenja crnogorskih građana u integracijski proces, koji dan prije Vučurovića, izrazili su tabloidi pod kontrolom Aleksandra Vučića. Jole, očito, iz njih prati evropski put zemlje.
Po poslaniku Mandićeve NSD “drastični pad“ povjerenja u Evropu prijeti da se nastavi uprkos tome što parlament i Vlada „rade veliki posao u cilju ispunjavanja uslova za što brže pristupanje EU”. Te rezultate pohvalio je i Marjan Šarec, ali njegove poruke Hrvatska, objašnjava Vučurovič, neće da čuje. Ono, istina, lako može da ti splasne želja za životom, a kamoli za EU, kad čuješ da Vučurović i njegovi rade veliki posao da nas što prije uvede u Evropu, i da je to pohvalio Šarec, no poslanik NSD ima drugačije pojašnjenje: „Jasno je da se radi o neprijateljskoj politici i političkom iživljavanju. Važno je da Crna Gora sačuva svoje dostojanstvo. Da pokaže kičmu i glatko odbaci sve hrvatske ucjene, od Morinja i traženja miliona za obeštećenje za nešto sto se nije desilo, do zahtjeva za brodom Jadran”.
I tako opet dođemo do „seoske teme“. Vučurović, onako usput, negira ratni zločin logora Morinj. Pred 34. godišnjicu, logora. I isto toliko godina od napada na Dubrovnik. Onog u Hrvatskoj. Koji se po Vučuroviću, moguće, nije ni desio. Kao ni Srebrenica. I niko ništa.
Nakon što su se predmeti ratnih zločina za vrijeme Đukanovićevog režima krili duboko u tužilačkim fiokama, ili pred sudovima pretvarani u sramotno izbjegavanje utvrđivanja odgovornosti za najodgovornije za te zločine, nova vlast ne samo da nije napravila atmosferu u kojoj bi se proces suočavanja sa prošlošću konačno pokrenuo sa mrtve tačke, nego dobar dio te vlasti žali za Đukanovićem prije 1997. Onim koji je mrzio šahovnicu. “Vratite mi Mila Đukanovića iz 1991.”, zavapio je o ovih dana lider DNP Milan Knežević. Ističući: “To je Milo za kojim nostalgično gledamo u prošlost”. Očigledno.
Prosto: Ne može se graditi evropsko društvo dok dio vlasti veliča četničku ideologiju a crkva čuva Pavla Đurišiča kao ikonu. Dok udruženo žale za Đukanovićem iz ranih devedesetih.
Može premijer koliko mu volja da ignoriše te “seoske teme”. No, one su evropskije od bilo kojih drugih. Antifašizam je ona linija koja određuje to istinski evropsko. Danas više nego ikad, dok se radikalno desnilo razmahuje i oštri kandže. Ovdje i u komšiluku i u Evropi.
Milena PEROVIĆ